Pomorski muzeji - originalne fotografije i opisi izložaka iz pomorskih muzeja

[Morton1905]

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka istraživanjima kompleksne građe (arheološke, etnografske, umjetničke, kulturno-povijesne i pomorsko-povijesne), u vremenskom rasponu od prapovijesti do novog razdoblja, stručnim i znanstvenim metodama obrađuje, usustavljuje i prezentira ulogu i razvoj svekolikoga društvenog bića na području Primorsko-goranske županije, Hrvatskog primorja i grada Rijeke te upozorava na njegove posebnosti i interaktivne odnose s drugim europskim sredinama tijekom tisućugodišnjeg razdoblja, nastojeći postati dinamična, otvorena i edukativna institucija.

[Morton1905]

Jedrenjak Bark Grad Karlovac Ante Meštrović Rijeka 1963 - 1970.
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka.
Maritime and History Museum of the Hrvatsko-primorje Region.
2606 Muz Rijeka
      Izgrađen je u Kraljevici, upisan 31. sijećnja 1869. Po prvom je mjerenju imao 674 tone, po novomu, dvije godine poslije, 538 tona. Dimenzije su mu bile 43,60 x 8,33 x 5,78 metara.
Imao je posadu od dvanaestak mornara, tada uobičajeni broj na jadranskom barku takve veličine. Takvi su brodovi gazili oko dvanaest stopa u "sovrnji" i oko osamnaest pod teretom, a
brzina im je u najboljim okolnostima malokad prelazila deset čvorova. Glavni pokretač izgradnje brodova u kraljevičkom brodogradilištu bio je bogati trgovac Vjenceslav Turković iz Karlovca,
 i brod dobiva ime po tomu gradu. Turković surađuje s kraljevičkim privrednicima, a oni su u pomorskoj privredi povezani s najbližom im Kostrenom. S deset je karata suvlasnica broda
bila Adela Šoić-Giusti, a poslije, uz Matu Polića i druge, s četiri karata sudjeluje u vlasništvu Andrija Randić Matin. Od 1893. Randić ima dva karata više, a u to je vrijeme četiri godine
zapovjednik broda Andrijin sin Dragimir. Ostao je poznat kao Drayfus, zanesen tadašnjom aferom u Francuskoj.
       Brodom je između 1877. i 1885. nekoliko puta zapovijedao Ivan Šoić Ivanov, potom Paškval Stipanović Tomin pa Franjo Pajkurić, a možda i njegov sin Ignacije, te u posljednjoj godini
Josip Franelić. Brod je plovio na različitim rutama: iz Leitha, Firth of Forth, u New York 1877. s kapetanom Pajkurićem, i iste se godine vratio u Queenston. Potom je još jednom plovio iz
Leitha u Trinidad, Karibi. S kapetanom Soićem 1878.-1879. došao je iz Newporta Mon. u Capetown za sto jedanaest dana, a otuda se vratio u New York. Sa Šoićem je 1881. još jednom
plovio iz Montreala u Brernerhaven, prešavši taj put za trideset i jedan dan. Paškvalom Stipanovićem plovio je 1889. iz Marseillea u Buenos Aires., a 26. svibnja 1890. ugovoren
je prijevoz šećera iz Martiniquea, Antile, u Marseille.
       Nerijetko su brod pratile nevolje. Tako je 11. siječnja 1891. u fortunalu od jugoistoka izgubio sidro i verigu, imao prodor vode i nagnuo se - ukupna je šteta iznosila 600 fointi.
Dogodilo se to kod Korčule.
       Na putovanju sa zapovjednikom Dragimirom Randićem, svladavajući Messinski tjesnac, posadu je u beskonačnim preletima dane i noći održavao rum. Ploviti se moralo usprkos
Sc ili i Haribdi - klisurama i vrtlozima.
       A da svaki brod ide za svojom srećom, primjer je utrka Grada Karlovca i barka Jona. Oba su broda s kostrenskim kapetanima isplovila iz Port Eadsa 19. svibnja 1886. I dok je Jona
stigao u Greenwich za četrdeset i dva dana, Grad Karlovac je na isto sidrište prispio šest dana kasnije, 7. srpnja, za četrdeset i osam dana.
       Jedrenjaci su iz godine u godinu sve više nestajali, sve manje su se gradili, a njihove su poslove preuzimali parobrodi. Grad Karlovac
prodan je u Italiju 17. svibnja 1899. Mjesec dana poslije, 19. lipnja, isplovio je iz jedne jadranske luke za La Speziju i Genovu s teretom drva kao Federico, pod tuđom zastavom.

[Morton1905]

Pulena u liku djevojke Sjeverni Jadran XIX. st.
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka.
Maritime and History Museum of the Hrvatsko-primorje Region.
2609 Muz

[Morton1905]

Ukrasni medaljon s krme jedrenjaka - pulena. Veli Lošinj XVIII. - XIX. stoljeće.
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka.
Maritime and History Museum of the Hrvatsko-primorje Region.
2605 Muz Croatia Rijeke

[Morton1905]

Bark Industre.
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka.
      Izgrađen je u Sušaku na Pećinama kasne1868. Nije bio naoružan, ali je bio maskirno obojen, tek toliko da ratničkim izgledom ulije strah nepozvanim gostima na moru.
      Među mornarima bio je poznat pod imenom "Industrija".
      Po staromu mjerenju imao je 745 tona, po novomu 600, pa i 563 tona. A ta se brojka, kako govore podaci, mijenjala, što se događalo i s drugim brodovima.
Čak su se i poslije u ispravama "popravljali" podaci o željeznim brodovima s mehaničkim pogonom. Dimenzije su mu bile 45,37 x 8, 93 x 5,45 metara.
Brod je potpuno ili većinom udjela pripadao principalu Kazimiru Kozuliću i njegovoj obitelji. Poput drugih Kozulićevih brodova, njih više od deset, bark Industre
bio je stalno utočište kostrenskih pomoraca. Zapovjednici broda ujedno su bili i njegovi suvlasnici.
Tako je Jakov Šodić bio vlasnik šest udjela, Mate Uršičić četiri. Na zapovijedi broda mijenjali su se i Šodićevi sinovi. Nakon plovidbe s ocem, najprije najstariji sin Alojs
koji je između 1872. i 1889. bio s brodom na mnogim putovanjima, zatim drugi sin Fran koji je poslije više godina zapovijedao Kozulićevim barkom Conte Ghezao Szapary,
te najmlađi sin Dionizije, inače prvi zapovjednik parobroda Kostrena.
        Osim Mate Uršičića Jurjeva koji le bio posljednji zapovjednik, i četvorice Sodića, za 1892. godinu kao zapovjednika treba uvrstiti Kuzmu Pezelja Ivanova koji
je prije toga sedam godina zapovijedao na starom Kozulićevu brigantinu Tartaro. Sa zapovjednikom Alojsom Šodićem iz PUle je stigao u Carigrad 27. travnja 1875.,
 za dvanaest dana, a iz Carigrada u Falmouth za četrdeset i osam dana.
      S Franom Šodićem prešao je zimi ocean, stigavši iz New Orleansa u Genovu 25. ožujka 1878., za pedeset dana.
S još jednim Šodićem je 13. studenoga 1883. isplovio iz Rijeke za Cette, zajedno s novim barkom Capricorno, kojemu je kapetan bio Jakov Pezelj. Iako je bio star petnaest godina,
bark Industre stigao je u Cette istodobno s Capricornom. Iz Cette su oba broda 17. siječnja isplovila za Trapani, gdje su se pojavili s razlikom od jednoga dana.
"Industrija" je s Kostrenjanima bila na mnogim putovanjima Sredozemnim morem i Atlantskim oceanom.
Dok je plovio sa svojim posljednjim zapovjednikom, Matom Uršičićem, koji ga je vodio oko sedam godina, brod je prodan na Barbarinju (Dan Sv. Barbare),
4. prosinca 1902., u Tursku. Imao je trideset i četiri godine. Bio je jedan od posljednjih osam jedrenjaka duge plovidbe u kostrenskom suvlasništvu.

Naslikao pomorski kapetan, a potom slikar jedrenjaka Bazilije Ivanković (Carigrad, 1815. – Trst, 1898.) koji je djelujući daleko od svoje Boke stvorio veliki opus slika naših jedrenjaka i prvih parobroda.
2599 Muz Bark Industre

[jadran2]

Da opet dodam, izgled bokova s laznim otvorima za topove na trgovackim brodovima, u svrhu zastrasivanja, zvalo se Nelsonovo bojanje.

[Morton1905]

Brik Jane: Zahvaćen fortunalom pred plićinama Doverskog strmca - litice (Klifa) u studenom 1880. godine.
Klif je erozijski oblik marinskog procesa. To su poglavito strme obale nastale djelovanjem abrazije.
Procesi abrazije se ponavljanju i klif postupno uzmiče, usporedno s tim razrušena se stjenovita građa taloži stvarajući strmu vanjsku obalu.)
Brodom je dugo vremena upravljao kapetan Norbert Randić - Petrov, a kasnije kapetan Mate Paškvan.
Podaci iz Naše sidro:
Ime - Jane
Znak raspoznavanja - JHQB
Vrsta broda - Brik
Dužina - 34.21m
Širina -  7.86m
Visina - 5.04m
Tonaža - 318 brt / 294 nrt
Mjesto i godina izgradnje -  Al Fortino Rijeka (Fiume) 1861
Posada - 9
Luka upisa - Rijeka (Fiume)
Državljanstvo - Mađarsko
Zapovijednik - Xigga Spiridone
Vlasnik - suvlasici braća Lupis

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja.  
Maritime and History Museum of the Hrvatsko-primorje Region

Naslikao pomorski kapetan, a potom slikar jedrenjaka Bazilije Ivanković (Carigrad, 1815. – Trst, 1898.)
koji je djelujući daleko od svoje Boke stvorio veliki opus slika naših jedrenjaka i prvih parobroda.
 
2600 Muz Croatia Rijeka.

[Morton1905]

Kapetan i trgovac Luppis
Slikar Giuseppe Mazarese Trapani 1872.
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka.
Maritime and History Museum of the Hrvatsko-primorje Region.
2607 Muz

[Morton1905]

Bark Flora
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka
Maritime and History Museum of the Hrvatsko-primorje Region.
Bark (engl. Barque) je naziv za jedrenjak s tri ili više jarbola. Krmeni jarbol ima uzdužno, a ostali jarboli križno jedrilje. Prednji i srednji jarbol imaju nad deblom
dva nastavka i na njima pet križnih jedara. Jedrenjak za sva mora. Najčešći je tip broda za duge plovidbe druge polovice devetnaestog stoljeća.
Bark srednje veličine imao petnaestak članova posade i bio je dugačak do 60 metara. Nosivost mu je bila od 500 do 1500 tona. Obično je imao tri grotla za krcanje tereta,
a slagalište se prostiralo po cijeloj dužini broda bez pregrada. Nosio je tri čamca. Pod svakim jarbolom bila je kućica za posadu. Zapovjedništvo je bilo smješteno na krmi.
Talijani su ovaj tip broda zvali "brigantino a palo".
Riječ "barc" je vjerovatno nastala od grčke riječi, izraza za egipatski brod. U latinski je ušla kao barca, a preko latinskog u italijanski kao barca i francuski kao barge i barque.
2601 Muz

[Morton1905]

Kapetan S. Petrina  Petrina nepoznati slikar 2. po. XVIII st.
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka
Maritime and History Museum of the Hrvatsko-primorje Region
2608 Muz

[Morton1905]

     Paravan iz XVII. / XIII. Stoljeća. Navigare necesse est. Vivere non necesse. Nepoznati autor. Ulje na platnu. PPMHP, INV.BR.29 191 x 156 cm.
Na trodjelnom je paravanu izložena slika karavele u plovidbi. Jedrenjak ima četiri jarbola. Prvi jarbol, pramčani služi kao dodatak pramcu, u prvom redu ima funkciju
kosnika i na sebi ima razvijeno posrtno, križno jedro. Ispod jarbola je pulena u obliku glave ovna, a na palubi se uzdiže pramčani kaštel s otvorima za topove (bombarde).
      Na prednjem su jarbolu dva križna jedra, kao i na središnjem, najvišem jarbolu. U središtu najvećeg križnog jedra nalazi se simbol križa sa suncem.
      Na krmi karavele podignut je kasar, a u karavelama XV. i XVI.  stoljeća posada i kormilar bili su u podpalublju krme broda.
      Četvrti krmeni jarbol ima dva križna jedra i jedno sošno jedro. Na vrhu središnjeg  jarbola vidljiva je košara kao osmatračnica. Pri donjem rubu slike upisan je,
u pravokutnom okviru, tekst: Navigare necersse est, Vivere non necesse.
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja. Rijeka. 2634 Muz.

[Morton1905]

Bark Rebus Bartol Ivanković, 1869. ulje na platnu, PPMHP inv. Br. 840, 72 x 43 cm 2635 Muz
      Na slici dominira jedrenjak u crnoj boji. Ima tri jarbola s razvijenim križnim jedrima, a na vrhu je srednjeg jarbola bijelo-crvena zastava s ispisanim imenom Rebus.
Na krmenom jarbolu viori austrougarska zastava. Na krmi je uočljiv kormilar broda, a također i brodske prostorije, grotla, kormilarnica i slično. Lijevo od pramca jedrenjaka
plovi  jedan brigantin, dok desno plovi parobrod.
      Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka.

[kumbor]

     Paravan iz XVII. / XIII. Stoljeća. Navigare necesse est. Vivere non necesse. Nepoznati autor. Ulje na platnu. PPMHP, INV.BR.29 191 x 156 cm.
Na trodjelnom je paravanu izložena slika karavele u plovidbi. Jedrenjak ima četiri jarbola. Prvi jarbol, pramčani služi kao dodatak pramcu, u prvom redu ima funkciju
kosnika i na sebi ima razvijeno posrtno, križno jedro. Ispod jarbola je pulena u obliku glave ovna, a na palubi se uzdiže pramčani kaštel s otvorima za topove (bombarde).
      Na prednjem su jarbolu dva križna jedra, kao i na središnjem, najvišem jarbolu. U središtu najvećeg križnog jedra nalazi se simbol križa sa suncem.
      Na krmi karavele podignut je kasar, a u karavelama XV. i XVI.  stoljeća posada i kormilar bili su u podpalublju krme broda.
      Četvrti krmeni jarbol ima dva križna jedra i jedno sošno jedro. Na vrhu središnjeg  jarbola vidljiva je košara kao osmatračnica. Pri donjem rubu slike upisan je,
u pravokutnom okviru, tekst: Navigare necersse est, Vivere non necesse.
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja. Rijeka. 2634 Muz.

Ova slika verovatno pokazuje tu karavelu/karaku - građenu ne posle 1600. Iza krmenog jarbola viri deblenjak jedra koje je Morton označio kao sošno, međutim pravo sošno jedro se pojavilo znatno kasnije, ja bih rekao da je u pitanju varijanta latinskog/ili oglavnog jedra. Svejedno, lepa slika. U delu natpisa "Vivere non necesse" nedostaje glagol - najverovatnije 3 l. jednine - est-  vivere non est necesse.

[Morton1905]

...u pravokutnom okviru ispod karavele/karake nije slučajno napisano u originalnoj verziji bez "est". I talijanska enciklopedija navodi "navigare necesse est, vivere non necesse"
(lat. «navigare è necessario, vivere non è necessario»). Te tradicijske riječi je izgovorio Pompej Veliki, punim imenom Gnej Pompej Veliki, latinski Gnaeus Pompeius Magnus
(Rim, 29. rujna 106. pr. Kr. - Peluzij, 29. rujna 48. pr. Kr.), rimski vojskovođa i trijumvir od 59. pr. Kr. do 49. pr. Kr. a opisao Plutarh u "Životu Pompejevu".
Riječi su izgovorene ispred prestrašenih vojnika, tijekom nevremena, koji se nisu htjeli ukrcati na brod koji je trebao prevesti pšenicu za Rim. U prijevodu opstanak Rima je bitniji
nego vlastiti životi.
http://www.treccani.it/vocabolario/navigare-necesse-est-vivere-non-necesse/.
Kasnije je se na mnogim mjestima dodan i "est"  što je "pravopisno ispravnije" ali to nije originalna verzija.

[Morton1905]

Što se tiče opisa fotografiranog "paravana" na kojem je naslikana karavela/karaka tekst sam dijelom prepisao iz kataloga - vodića po muzeju. Očito da je znanje pisca vodića ispod razine
kumbora - kapetana korvete...lp Morton1905.