PALUBA
March 28, 2024, 11:09:08 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Donirajte Palubu
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  [1] 2   Go Down
  Print  
Author Topic: Potonuće parobroda Baron Gautsch  (Read 15428 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
duje
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 876



« on: March 24, 2014, 06:36:29 am »

Vir: "Slobodna Dalmacija" Split
Objavljeno 23.03.2014. u 21:50
http://www.slobodnadalmacija.hr/default.aspx

BLAGO U JADRANU

Podmorski gusari još traže pet kilograma zlata s ‘Barona Gautcha’
  
Tog ljetnog popodneva 13. kolovoza 1914. godine parobrod “Baron Gautsch” grabio je punom parom posljednje milje puta pokraj živopisnih krajolika zapadne Istre na povratnoj brzoj pruzi između Kotora i Trsta. Bio je to jedan od 11 velebnih putničkih brodova austrijskog Lloyda koji su uoči Prvog svjetskog rata slavodobitno prometovali između lukâ sjevernog i najjužnijeg dijela austrougarskog jadranskog akvatorija.

U tim ratnim prilikama odjednom je u svim usputnim jadranskim lukama bilo znatno više putničkog prometa nego koju godinu prije. Panika nakon fatalnog sarajevskog atentata natjerala je talijanske turiste na povratak, a i obitelji austrougarskih građana također su se nastojale što prije vratiti onamo odakle su došle.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kapetanu Paulu Winteru, zapovjedniku ponositog “Baruna”, veliku je glavobolju zadavala nesvakidašnja činjenica da prvi put otkako se našao na toj frekventnoj dužobalnoj pruzi nije s potpunom točnošću mogao utvrditi koliko je putnika ukrcao na brod dan prije u Kotoru. Oko 14 sati “Baron Gautsch” ostavio je za sobom rt Kumpare. Zbog dužeg zadržavanja u Malome Lošinju, gdje je navala putnika na brod bila još masovnija, prema ustaljenom redu plovidbe kasnio je čitav sat u polasku.

A onda se dogodilo. Nekoliko nautičkih milja od Rovinja “Baron Gautsch” naletio je na podvodnu minu. Strašna eksplozija snažno je protresla kapetanov brod, koji mu je brzo počeo izmicati pod nogama. Izbezumljeni putnici poskakali su u more, a tek nešto pribranijoj posadi jedva je pošlo za rukom spustiti jedan jedini čamac za spašavanje.

Voda je silovito nadirala u unutrašnjost ne ostavljajući dovoljno vremena za spas stradalih. Preplavljen uzavrelim morem, pogođeni brod potonuo je za nepune tri minute na dubinu od 40 metara, ispuštajući jeziv samrtnički hropac. Iz Rovinja su ubrzo na mjesto brodoloma pristigli austrougarski razarači “Balaton”, “Triglav”, “Orijen” i “Uskope”, a spašavanje preživjelih putnika oteglo se do krvavog ljetnog sumraka.

Dramatične pojedinosti o tragediji velikog broja putnika i članova posade duboko su potresle svjetsku javnost. Tadašnji je Admiralitet u prvi mah posumnjao u čin sabotaže, ali naknadno je na sudskom procesu u Trstu utvrđeno da je kapetan Winter upravljao brodom po utvrđenoj plovnoj ruti izvan minskih polja, koje je uoči Prvog svjetskog rata položila austrougarska vojno-pomorska komanda. Međutim, nekoliko dana prije toga na užem području posijanom morskim minama oko Rovinja provedene su neke “tajne” ratne preinake. Bila je to gruba pogreška austrougarskih vojno-pomorskih vlasti, koje su zbog tog nepojmljivog nehaja izgubile svoj najljepši putnički brod na Jadranu. Na njemu je nastradalo više od dvije stotine putnika i mornara. Pretpostavlja se da je na brodu bilo oko 350 muškaraca i žena svih uzrasta i od tog inače nepouzdanog broja spasilo se samo 120 brodolomaca.
Podmorski gusari dolaze

Desetljeća su prolazila, ali između dva svjetska rata nitko se nije bavio mračnom sudbinom potonuloga broda. Tek u ljeto 1958. godine ponovno je osvježeno traganje za već pomalo zaboravljenim “Barunom”. U toj pionirskoj akciji sudjelovale su kompletne ekipe i ronioci splitskog “Brodospasa”. Krug se postupno sužavao i najzad su ga “napipali” nešto zapadnije od Brijuna, na precizno utvrđenoj udaljenosti od svjetionika Sveti Ivan na pučini. Pregledom brodskoga trupa nisu se mogla utvrditi neka osobita oštećenja, po čemu se moglo zaključiti da je do razornog djelovanja morske mine došlo na samome dnu željeznoga korita, koje je zatim poleglo u gusti mulj.
Posebnu pažnju javnosti privlačile su senzacionalne glasine o stanovitoj količini zlata i drugih osobnih dragocjenosti koje su završile na morskome dnu. Naime, taj je luksuzni putnički brod, osim putnika, redovito prevozio i vrijedne poštanske pošiljke. Osim toga, bježeći iz Boke kotorske prema Trstu, pojedini su bogatiji putnici nosili sa sobom praktički svu pokretnu imovinu, koju zbog razumljivih razloga nisu nigdje službeno deklarirali.

Sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća ozbiljno se razmatrala mogućnost podizanja “Barona Gautscha” s morskoga dna. Za nas u splitskom “Brodospasu” to je bio osobit profesionalni izazov, nakon što smo stekli zavidnu reputaciju u “pospremanju” zakrčenog jadranskog podmorja od kojekakvih podrtina potopljenih u Drugom svjetskom ratu. Najistaknutiji među njima bili su potopljeni brodovi “Numidia”, “Hans Smidt”, “Ljubljana”, “Locchi”, “Mar Bianco”, “Valona”, “Sirius” i “Zagreb”. Namjeravali smo sudjelovati u toj akciji s najviše pomoćnih plovila: tegljačima što veće vučne snage, pontonskim dizalicama i ekipnim brodicama s najboljim roniocima. Zlosretnog je “Baruna” u nekoliko spasilačkih faza trebalo postupno izvući iz debelog mulja aktiviranjem tristotonskih pneumatskih cilindara, simetrično porazmještenih oko već znatno ruzinavog brodskoga korita.

Već sama priprema za taj “pothvat stoljeća” pobudila je razumljivo zanimanje naših susjeda s onu stranu Jadrana. No, sve je završilo samo na lijepim željama, jer su pomno razrađeni tehnološki planovi “Brodospasa” bili u potpunoj opreci u odnosu na obeshrabrujuću “ekonomsku računicu” tog riskantnog spasilačkog pothvata. Ono što se zagrijanim profesionalcima iz naše najbolje pomorsko-tehničke tvrtke nije posrećilo ostvariti, u međuvremenu se pretvorilo u pravi eldorado “za široku potrošnju” za sve brojnije i bezobzirnije “ljubitelje” potonulih brodova s blagom. Nesmetan pristup i drugim “zlatnim kokama” u pitomom hrvatskom podmorju proširio se i preko pojedinih “škola ronjenja” što ih domaće i inozemne turističke agencije nude bogatijoj klijenteli. Ti priučeni “ljudi žabe” itekako su upućeni u sve tajne izronjavanja s našim povijesnim relikvijama.

Svojedobno obilježavanje osamdesete obljetnice havarije “Barona Gautscha” koju milju od Svetog Ivana od Pelage – što je staro ime tog osamljenog svjetionika – priređeno je, kako tome i dolikuje, na putničkoj obali grada Rovinja. Tog 13. kolovoza ne tako davne 1994. godine okupilo se šaroliko mnoštvo inozemnih i domaćih turista, uglednih uzvanika i mještana tog istaknutog istarskoga gradića, koje su predvodili gradonačelnik Lido Sošić, kontraadmiral HRM-a Ante Budimir i saborski zastupnik Mario Golob.

Ključni vojno-pomorski ceremonijal predvodila je topovnjača HRM-a “Šolta”, koju su u stopu slijedili podjednako hitri brodovi Lučke kapetanije i Pomorske policije, te brojne atraktivne turističke brodice i razna plovila s ronilačkom opremom, manji sportski gliseri itd. Na pomno naznačenoj poziciji potonulog “Baruna”, nakon crkvenog blagoslova, bačeno je u more nekoliko spomen-vijenaca, a sa svih okupljenih brodova, točno u sekundu kad je osam desetljeća zlosretni “Barun” naletio na minu, odjeknuli su reski zvuci brodskih sirena, pomalo potresni i sablasni i jedva stvarni.
Zatim je nekoliko lokalnih, ali i talijanskih i austrijskih ronilaca žustro zaronilo u nepresušni pehar mora. Dospjevši u tren magičnog oka do podrtine, pričvrstili su prigodnu pločicu u spomen na znane i neznane žrtve ove nemile nesreće. Sljedećeg dana, 14. kolovoza 1994. godine, u znamenitoj crkvi Gospe od Mora u Puli služena je misa zadušnica uz skladno sudjelovanje pjevačkog zbora “Lino Mariani”. Nakon toga, uz posmrtni marš limene glazbe, u nazočnosti državnih dužnosnika iz Rovinja i Pule, pripadnika Hrvatske ratne mornarice, lučkih kapetanijâ, kulturno-umjetničke bojne “Mare nostrum Croaticum”, te austrijske i hrvatske Udruge marinaca, položeni su vijenci pokraj velikoga križa na Mornaričkom groblju. Time je doista na dostojan način zaokružen ovaj civilizacijski ceremonijal na koji je tako dugo trebalo čekati.

Bilo je neizbježno i ono već “tradicionalno” amatersko pitanje o odgovornosti zapovjednika broda kapetana Paola Wintera: je li se “Baron Gautsch” unatoč ratnim prilikama držao ustaljene rute tik uz obalu kako bi njegovi putnici i nadalje uživali u prelijepom istarskom krajoliku? Ili je možda olako zanemario stroge upute iz one famozne zapečaćene kuverte namijenjene zapovjedniku u slučaju objave rata.
Suza u oku preživjele Carmen Rubini

Zbio se i upečatljiv susret s vremešnom Carmen Rubini, samozatajnom kućanicom koja je kao devetogodišnja djevojčica preživjela taj užas nad užasima u kojemu je izgubila svoje najmilije: majku, brata i sestru. Osuđena na punih osam desetljeća potresnog pamćenja, ona se, uz brižan oslonac gradonačelnika Rovinja Lida Sošića, skrušeno pridružila ovoj tragičnoj uspomeni. U njezinim plavim očima odražavao se vječni nebeski sklad kad je tiho progovorila kako joj se odjednom čini kao da je ovom zlosretnom brodu iz jednog davno prohujalog nevremena opet udahnut život; da konačna smrt ne postoji.

Možda će obilježavanjem stogodišnjice tog događaja s našeg neprežaljenog “Baruna” spasti i posljednji veo tajne; poput one gdje se nalazi brodsko zvono, pokrov glavnog magnetskog kompasa, jedan bočni fenjer i mjedena pločica sa šturim podacima o izgradnji u Engleskoj: “Guarlay Brothers Company Ltd - Dundee, England 1908.”, koju su splitski ronioci sasvim sigurno skinuli s nadgrađa pri otkriću njegove potonule podrtine.

I uporni tragači za izgubljenim blagom zacijelo bi došli na svoje kad bi naposljetku u kakvom začaranom brodskom zakutku našli zavežljaj s oko pet kilograma zlatnih lančića i ostalih privatnih dragocjenosti koje su, kao posljedica eksplozije mine, nekog ratnog profitera stajale glave.

Još dok je podmorski lokalitet oko podrtine “Barona Gautscha” spadao u “zabranjenu zonu” pristupa, pojedini nepozvani ronioci često su joj se prikradali. Bilo je čak i slučajeva miniranja zakrčenih dijelova broda kako bi se, unatoč debelom mulju, lakše zaronilo u njegovu mračnu utrobu. Najveći im je mamac bilo mnoštvo vrijednih dijelova osobne prtljage, koju su izbezumljeni putnici ostavili u potpalublju.

U relativno novoj Konvenciji o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine stoji da je nestanak svakog takvog predmeta ujedno i krađa kulturne baštine. Druga je uredba o ratifikaciji Konvencije o mjerama za zabranu i sprječavanje uvoza, izvoza te prijenosa vlasništva kulturnih dobara. Dakle, ni jedan predmet koji je kulturno naslijeđe nekog naroda ne može bez posebne dozvole izići iz matične zemlje. Sve te zakonske akte uredno smo umnožili, upozorivši tijela MUP-a i Županije na što sve treba pripaziti. (Kao rezultat toga, na graničnome prijelazu Kaštel jednom su zaplijenjena tri stilska zidna sata iz austrougarskog vremena.)

Ako u Italiji nitko ne može imati antičku amforu u privatnom posjedu, može je imati samo muzej, onda tako mora biti i u Lijepoj našoj. A Zakon o zaštiti spomenikâ također jasno kaže kako je sve ono što je nakon 31. svibnja 1945. godine “iskopano” iz zemlje, ili pronađeno u moru, neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske. Ako netko nađe kakav vrijedan predmet ili ga izroni iz mora, dužan ga je smjesta prijaviti; štoviše, to je njegova zakonska obveza, inače bi to bilo osiromašenje našeg kulturnog blaga. No, unatoč zakonu, to se stalno događa.

Talijanska TV ekipa RAI-ja 2 bez ikakvog je dopuštenja hrvatskih službenih instancija snimila televizijsku emisiju posvećenu 80. obljetnici brodoloma “Barona Gautscha”. Imali smo je prilike vidjeti i na Hrvatskoj televiziji u emisiji “Alpe-Jadran”. Štoviše, taj diletantski TV uradak prikazan je i na jubilarnom riječkom sajmu “Nautika ‘94”. Brodsko korito na dnu mutnog mora, uz sablasno filmsko osvjetljenje izvana i iznutra, prikazano je u svom svojem oskvrnuću. Odjednom se na malom ekranu u krupnome planu pojavila ruka nekog “sretnika” s tanjurom na kojemu je bio otisnut grb ili logotip “Barona Gautscha”, a zatim i jedna kristalna vinska čaša s istim zaštitnim znakom. Toj pokradenoj salonskoj galanteriji u preprodaji “na crno” cijena je vrtoglavo narasla.

Puno glamurozniji prikaz zbio se u austrijskom nezavisnom tromjesečniku znakovita engleskog naziva “Megadive” (Veliko ronjenje), posvećenog ronilačkom sportu. “Nezavisni” mu je nakladnik tvrtka Pfisterer GmbH iz Grimmenstereina. U njemu je objavljena tobože autentična reportaža o privlačnom posjetu unesrećenom “Baronu Gautschu”, dostojna najvještijega grobarskog pomorskog pera. Autor se nije potpisao, što upućuje na vješto sročen plaćeni oglas.

Naposljetku, o pravom stanju nedavno sam se konzultirao s bliskim prijateljima i kolegama u Puli. Kazali su mi kako je s “Barona Gautscha” pokradeno sve što se dalo demontirati, od najmanjeg brodskog prozorčića do gole ruzinave oplate. Međutim, nekontroliranom djelovanju raznih kradljivaca i nadalje ostaju pune ruke posla. Samo u tom dijelu Jadrana evidentirano je sedamnaest brodskih podrtina te jedna davno zaboravljena podmornica.
Stari ruzinavi brod

Svojedobno su oko Barbarige stanovitom broju sportskih ronilaca bile izdane uredne dozvole, strogo vodeći računa o tome pokušava li netko iznijeti koji predmet s najbližeg potonulog broda. Jednom je neki suvremeno opremljen talijanski brod uz standardne brodske potrepštine imao i nekakvu plastičnu cijev, dugu oko dva metra, pričvršćenu na brodski kompresor s očitom namjerom da pristupi iskopavanju pojedinih predmeta iz debelog mulja. No, pripadnici Pomorske policije ipak su ih onemogućili u tome.

Tako će nekoć bajni “Baron Gautsch”, unatoč našem nedavnom pristupanju Europskoj uniji, za sva vremena ostati na dnu mora kao trajna plava grobnica. O tome trajno svjedoči i istaknuti spomen-svjetionik Sveti Ivan na zrcolikoj pučini koja se tu negdje zauvijek sklopila nad nesretnicima. Za podizanje zaboravljenog “Baruna” na svjetlo dana u naše vrijeme nema nikakva interesa, a stari ruzinavi brod može danas privući tek ponekog zakasnjelog i neinformiranog ronioca.

Stoga bi obilježavanje stote obljetnice (1914. – 2014.) najveće pomorske nesreće na Jadranu, brodoloma “Barona Gautscha”, ponosa austrougarske putničke flote, bio rijetki povod za odavanje jedinstvenog pijeteta svim žrtvama rata na moru. To bi ujedno trebao biti i poticaj većoj skrbi o našoj nedovoljno zaštićenoj pomorskoj baštini u koju spada i ova nesmiljeno opustošena brodska podrtina. Je li na njoj barem nešto ostalo netaknuto?!

BRUNO PROFACA


* ImageHandler.ashx.jpg (26.31 KB, 680x380 - viewed 342 times.)
« Last Edit: March 24, 2014, 07:00:09 pm by SOLARIS 1972, Reason: ubačena slika » Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #1 on: June 24, 2014, 09:33:12 am »

Austrougarski "Titanik" na obalama Rovinja
J.Ć.   23.06.2014.

Za nešto više od mesec dana, 13. avgusta, proslavlja se sto godina od kako je austrougarski brod "Baron Gauč" potonuo na severu hrvatske obale, u blizini grada Rovinj.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Brod je prvobitno bio korišćen za prevoz putnika, ali po izbijanju Prvog svetskog rata 1914, on je počeo da se koristi u vojne svrhe.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Na njemu su transportovane trupe, kada se desilo da su naleteli na podvodne mine, koje su zapravo postavili saveznici. Kapetan broda je obavešten da su saveznici postavili mine na severu Jadranskog mora, kako bi odbranili Pulu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

I pored upozorenja, on se kretao previše brzo i previše severno, i neminovno je bilo da naleti na minsko polje postavljeno u moru. Procenjuje se da je između 240 i 390 ljudi stradalo u potapanju braoda, što je jedna od najvećih pomorskih nesreća u Prvom svetskom ratu. Spašeno je 148 putnika i 31 član posade.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Danas, ostaci ovog broda leže na dubini od 40 metara blizu obala Rovinja.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Ovo je jedna od najpopularnijih turističkih destinacija za ronjenje u Jadranskom moru.

Izvor: www.blic.rs

 


* 485099_jadransko-more03reutersfoto-antonio-bronic_ff.jpg (21.5 KB, 470x304 - viewed 482 times.)

* 485104_jadransko-more08reutersfoto-antonio-bronic_ff.jpg (11.59 KB, 470x313 - viewed 269 times.)

* 485098_jadransko-more02reutersfoto-antonio-bronic_ff.jpg (37.89 KB, 470x352 - viewed 282 times.)

* 485100_jadransko-more04reutersfoto-antonio-bronic_ff.jpg (20.62 KB, 470x337 - viewed 266 times.)

* 485103_jadransko-more07reutersfoto-antonio-bronic_ff.jpg (19.38 KB, 470x326 - viewed 269 times.)
Logged
ML
kapetan korvete
*
Offline Offline

Posts: 6 798



« Reply #2 on: June 24, 2014, 09:59:50 am »

Neznam baš šta znači termin proslava.
Saveznici su postavili mine? Huh? Čiji saveznici? Mine su postavili Austrijci.
Logged
jadran2
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 13 147



« Reply #3 on: June 24, 2014, 10:25:29 am »

Svasta se pise, cesto puta bez razumijevanja i provjere....

Evo sto o tome pise na hw.wikipediji...

" Prije nego je brod isplovio za Kotor u Trstu je održana konferencija između ratnih mornaričkih vlasti na kojoj je sudjelovao drugi časnik Tenze koji je zastupao svog kapetana Paula Wintera. Na konferenciji su zapovjednici brodova bili informirani o tome da će austrougarske snage položiti minska polja u sjevernom Jadranu radi zaštite ulaza u Pulu, svoju glavnu ratnu luku. Tenze je izvjestio svog kapetana o tome, a prvi časnik Luppis odredio je kurs broda. Kasnije je tijekom svog posljednjeg putovanja Baron Gautsch dobio dodatne naredbe od vojnih vlasti u Zadru koje su se podudarale s onima izdanima ranije od ratnih pomorskih vlasti u Trstu.

Na svoje posljednje putovanje isplovio je 12. kolovoza 1914. iz Kotora. Sljedećeg dana 13. kolovoza 1914. u 11.00 sati isplovio je s Velog Lošinja izravno za matičnu luku Trst gdje je trebao stići u 18.00 sati. Od Lošinja do Pule brod je bio pod zapovjedništvom prvog časnika Luppisa. No, on je napustio most bez kapetanova dopuštenja radi ručka s putnicima iz prvog razreda te je predao drugom časniku Tenzeu zapovjedništvo.

Baron Gautsch započeo je plovidbu sjeverno mnogo bliže nego su vojne vlasti naredile. Brod se mimoišao s drugim brodom Prinzom Hohenloheom koji je plovio južno prema dalmatinskim otocima više od 3 nautičke milje podalje od obale nego Baron Gautsch. Čak upozorenja nekoliko putnika nisu uspjela natjerati Tenzea da promjeri smjer plovidbe.

Sedam nautičkih milja od Brijunskih otoka u 14.50 sati parobrod je naišao punom brzinom na prijateljsko minsko polje koje su upravo položili k.u.k. minopolagači. Minopolagač Basilisk odaslao je signale upozorenja no Barun Gautsch nije na njih reagirao. Nakon nailaska na minu brod je potonuo šest nautičkih milja jugozapadno od svjetionika Sv. Ivan na Pučini".

http://hr.wikipedia.org/wiki/Baron_Gautsch
Logged
ORIĆAREB
In memoriam
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 364



« Reply #4 on: June 24, 2014, 10:33:21 am »

Neznam baš šta znači termin proslava.
Saveznici su postavili mine? Huh? Čiji saveznici? Mine su postavili Austrijci.

Evo i moj doprinos.... Wink


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Lijep brod. 


* BaronGautsch.jpg (36.92 KB, 848x487 - viewed 441 times.)
Logged
jadran2
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 13 147



« Reply #5 on: June 24, 2014, 10:35:05 am »

Sušačka Revija broj 65 donosi vise  zanimljivih detalja.

http://www.klub-susacana.hr/

STRADANJE PUTNIČKOG BRODA BARON GAUTSCH

Zlatko Krišković

Prvo veliko parobrodarsko društvo na Jadranu bilo je Osterreichischer Lloyd Triest. Osnovao ga je 1833. godine prema britanskom Lloydu Karl Ludwig Freiherr von Bruck. Već je 1836.godine tvrtka osnovala odjel za parobrodarsku plovidbu uz već postojeći odjel za pomorsko-trgovačka izvješća. Stoga se 1836. godina smatra godinom osnivanja parobrodarskog društva. Godine 1842. austrijski je car Ferdinand I. dopustio brodovima ove tvrtke podizanje poštanske zastave, uz privilegiju njezinim časnicima i mornarima da nose austrijske odore.
Godine 1849. tvrtka je uvela u promet svoj zastavni brod Vorwarts (Naprijed), čije je ime postalo i njezino moto.

Otvaranjem Sueskog kanala 1869. godine tvrtka uvodi linije za Bombaj (1869.) Colombo (1879.) Singapur i Hong Kong (1880.) Do 1866. godine tvrtka ima 86 brodova u službi a sve do 1881.godine imala je subvencije i privilegiju kabotaže plovidbe. Godine 1907 tvrtka svoje sjedište premješta iz Trsta u Beč. Posljednja važna novost bila je otvaranje linije za Shangai koja je ukinuta 1918. godine. Tvrtka je nakon, Prvog svjetskog rata predana Italiji i od tada posluje kao Lloyd Triestino. Do propasti Austro-Ugarske na brodovima Austrijskog Lloyda plovili su brojni pomorci iz Istre, Hrvatskog Primorja i Dalmacije.


 Putnički brod Baron Gautsch bio je jedan od najljepših i najsuvremenijih putničkih brodova Austrijskog Lloyda. Sagrađen je 1908. godine u škotskom brodogradilištu Gourlay Brothers & Company Ltd Dundee. Imao je nosivost 2069 BRT, dužinu 84.5 m, širinu 11.64 m. i gaz 4.5 m. Pokretala su ga tri parna stroja trostruke ekspanzije, jačine 4600 Ks, brzinom od 17 čvorova. Ime je dobio po koruškom trgovcu Paulu Gautsch von Frankenthurmu, koji je potkraj 19. stoljeća bio ministar prosvjete, zatim premijer i ministar unutarnjih poslova cijele Monarhije. Brod blizanac bio mu je Prinz Hohenlohe.

Baron Gautsch posjedovao je 100 mjesta u I., 50 mjesta u II. i 150 mjesta u III. putničkom razredu. Ovisno o sezoni plovidbe broj posade kretao se od 60-70 članova. Uglavnom je održavao vezu između Trsta i Boke Kotorske a povremeno i do Krfa.

Strašne posljedice izbijanja jednog od najsurovijih ratova u svijetu počele su se osjećati širom Europe. Baron Gautsch unajmila je 27. srpnja 1914. godine Austrougarska mornarica (K. und K. Kriegsmarina) za prijevoz trupa pojačanja austrijskim snagama u Crnoj Gori. U četiri putovanja brod je prevezao 2855 vojnika i prešao 1810 nautičkih milja. Početkom rata, u cilju obrane ratne luke Pula od mogućeg napada talijanske mornarice, Austro-Ugarska je položila oko istarskog poluotoka četiri minska polja. Dva na istočnoj obali u Kvarneru, s ukupno 410 mina, i dva na zapadnoj obali, s ukupno 890 mina. Prije posljednjeg isplovljenja za Kotor vojno-pomorske vlasti u Trstu upriličile su sastanak kojem je umjesto Paula Wintera, zapovjednika broda Baron Gautsch nazočio 2. časnik palube, Tense, koji je tada bio upoznat s položajem minskih polja. Tense je podnio izvještaj kapetanu Winteru, nakon čega je 1. časnik palube Luppis odredio kurs plovidbe prema Kotoru.

Baron Gautsch isplovio je 12. kolovoza 1914. iz Boke Kotorske na svoje posljednje, tragično putovanje prema Trstu i zato ga s obzirom na broj žrtava možemo zvati jadranskim Titanicom. Bilo je to nepune dvije sedmice nakon izbijanja Prvog svjetskog rata. Bitna je činjenica da je na povratku iz Kotora zapovjednik ponovo dobio od vojnih vlasti u Zadru detaljne upute o plovidbi u području minskih polja na zapadnoj obali Istre. Bile su identične onima koje su ranije izdale strane vojne vlasti u Trstu. Brod se vraćao s, uglavnom, evakuiranim porodicama vojnih časnika i državnih službenika. Pretežno su to bile žene s djecom koje su nastojale čim prije stići svojim obiteljima u unutrašnjosti Monarhije. Zadnje pristajanje bilo mu je u Malom Lošinju, gdje se također ukrcao veći broj obitelji koje su skratile svoja ljetovanja.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
 Bio je 13. kolovoza 1914. godine kada je brod sa zakašnjenjem od jednog sata isplovio u 11 sati prema Trstu. Zapovjednik Paul Winter zbog pomalo kaotične situacije pri ukrcaju putnika nije imao informaciju o njihovom broju, ali pretpostavlja se kako je na brodu bilo oko 300 ljudi. Da bi se nadoknadilo izgubljeno vrijeme i došlo u Trst do planiranih 18 sati, Winter je na izlazu iz Malog Lošinja kroz doglasnu cijev zatražio od II. časnika stroja Giuseppea Giacchellija da maksimalno poveća broj okretaja strojeva, na što mu je Giacchelli u šali odgovorio: "Kapetane, sve sam konje već upregao". Nakon toga službu je preuzeo I. časnik palube Luppis. Međutim, nešto prije 14 sati, bez odobrenja zapovjednika, Luppis je napustio zapovjednički most kako bi prisustvovao ručku s uglednijim putnicima I. razreda tako da je u 14 sati daljnju navigaciju broda preuzeo II. časnik palube Tense. Vrijeme je bilo lijepo, a more mirno. Vitki pramac broda sjekao je glatku površinu pučine brzinom od 16 čv. Oko 14 sati ostavio je za sobom rt Kamenjak i tako se približavao opasnom području minskih polja. Baron Gautsch plovio je bliže obali nego što su vojno-pomorske vlasti dale upute za plovidbu tim područjem. Istovremeno na jug je plovio putnički brod Prinz Hohenlohe, ali čak više od tri nautičke milje zapadnije od kursa kojim plovi Baron Gautsch prema Trstu.

Tog jutra minopolagač Basilisk počeo je s polaganjem mina u obliku lepeze otvorene prema pučini, i to 10 "zraka". "Zrake" su polagane od pučine prema kopnu i Basilisk je oko podneva položio tek polovicu prve "zrake" kada se na jugu pojavio Baron Gautsch. Čim su s minopolagača uočili da brod ulazi u minsko polje, počeli su mu slati zvučne signale brodskom sirenom, kao i zastavne signale opasnosti, međutim, s putničkog broda nije bilo nikakve reakcije. Prema nekim svjedočenjima čak su neki putnici upozoravali Tensea na signale koji su slani s minopolagača Basilisk. Baron Gautsch prošao je oko 3 nautičke milje iza krme minopolagača. U 14.45 sati na lijevom boku broda digao se visok stup mora a zatim se začula strahovita eksplozija. Slijedila je još jedna nakon što je eksplodirao jedan od parnih kotlova. Dogodilo se to 6 nautičkih milja jugozapadno od svjetionika Sv. Ivan na Pučini blizu Rovinja. U tren oka more se pretvorilo u zastrašujući prizor razbacanih dijelova broda i odbačenih tijela putnika koji su bespomoćno plutali i dozivali u pomoć. U tim dramatičnim trenutcima bile su vrlo male mogućnosti održavanja reda ili organiziranog napuštanja broda.
Prestravljeni putnici skakali su u more, žene su grčevito držale svoju djecu skamenjene od straha − dok nisu nestale zajedno s brodom s morske površine. Manji dio pribrane posade uspio je spustiti samo jednu od osam brodica za spašavanje. Brod je još kratko vrijeme usporeno plovio, naginjući se na lijevi bok, a zatim je potonuo za svega desetak minuta. Budući da su kotlovi bili loženi mazutom, masna mrlja na površini mora prouzročila je mnoga gušenja putnika.

Prva je na mjesto nesreće došla motorna barka poslana sa minopolagača Basilisk, a potom su ubrzo iz Rovinja stigla tri razarača: Czepel, Triglav, Balaton i Tender br. 14 (pomoćni brod). Spašavanjem, koje je trajalo do sumraka, zapovijedao je kapetan fregate Janko Vuković de Podkapelski.
Smatra se da je smrtno stradalo 177 putnika i članova posade među, kojima je bio i II. časnik palube Tense. Spašenih 159 putnika i tijela 68 preminulih preveženi su razaračima u Pulu gdje je većina žrtava pokopana. Idući dan pretežiti dio preživjelih putnika odveden je u Trst brodom Graf Wurmbrand. Neki izvori spominju da je nakon nekoliko dana na obali pokraj Pule nađeno tijelo Tense s rupom od metka u glavi, pa se pretpostavilo da je počinio samoubojstvo.

Pojedinosti o tragičnoj pogibiji velikog broja putnika i posade brzo su se proširile cijelom Austro-Ugarskom, a i svjetska javnost bila je potresena tragičnim događajem. Tadašnji je Admiralitet u prvi mah posumnjao u čin sabotaže, ali uskoro je utvrđeno kako je brod iz neobjašnjivih razloga ušao u minsko polje. Ondašnje šibenske dnevne novine Hrvatska misao, od 19. kolovoza 1914. pišu da je na Baronu Gautschu bilo puno Dalmatinaca. Tako se spominje trgovac Tripolić iz Zadra, koji je bio zastupnik piva Dreher za cijelu Dalmaciju. Putovao je u Trst noseći sobom svotu od 60.000 kruna, što je u ono vrijeme bio golemo bogatstvo. Dalje se spominje Špiro Guberina (djed našeg proslavljenog glumca Špire Guberine, koji je po djedu i dobio ime) koji je kao "redarstvenik u Trst vodio jednog zapraćenika". Guberina je novinaru potanko opisao svoje spašavanje. "Skinuo sam se u košulju i gaće i skočio u more. Plivajući primijetio sam jednu brodicu za spašavanje u kojoj je bio i zapovjednik broda. Povukli su me na brodić koji je toliko bio rasušen da smo svi morali izbacivati more golim rukama. Tako smo se jedva uspjeli održati na površini dok nisu stigli razarači iz Rovinja". S ostalim spašenim putnicima prevezen je u Pulu iz koje je otišao u Trst, a zatim vlakom u Rijeku. Potom ga je put vodio u Zadar, iz kojeg je pješice otišao u Šibenik. Da nesreća bude još veća, u odori mu je ostalo 500 kruna koje su potonule u nepovrat. Nije mu bilo poznato što se dogodilo sa "zapraćenikom".

Također i novine Polaer Tagesblattes koje su izlazile u Puli, samo dan kasnije donose popis spašenih putnika i članova posade. Na njemu je niz hrvatskih, ali i talijanskih i austrijskih imena. Između ostalih Dalmatinaca spominje se i Mate Adum s otoka Zlarina, čiji potomci još i danas čuvaju jedan požutjeli ptimjerak novina Polaer Tagesblattes.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
 Neki preživjeli brodolomci optužili su posadu da im prsluci za spašavanje nisu bili dostupni. Naime, činjenica je da ih je posada zaključavala jer su ih putnici III. razreda često upotrebljavali kao jastuke. Postavljala su se pitanja kako to da se gotovo cjelokupna posada broda spasila i znači li to da se nisu odviše trudili u spašavanju putnika. Prema nekim navodima kapetan Winter poslije ručka nalazio se u lijepom društvu i tako dopustio da u opasnom dijelu rute brod vodi mladi 2. časnik palube Tense. Neposredno nakon tragedije zapovjednik Paul Winter i 1. časnik palube Luppis uhićeni su i sprovedeni u pulski zatvor. Protiv njih je podignuta optužnica kod Pomorskog suda u Rovinju, ali izgleda da su obojica dobili samo "ukor" tako da su oni i dalje nakon rata plovili na brodovima Tršćanskog Lloyda. (Lloyd Triestino) Pravi sudski proces protiv obojice nikada nije pokrenut. Jedan od razloga je što zbog ratnih okolnosti austrougarske vlasti nisu željele da se tragičnim događajem, služeći se cenzurom tiska, javnost dodatno uznemiruje, a drugi mogući razlog je što su vlasti zaključile da je jedini krivac za tragediju časnik Tense, koji je ionako mrtav, pa se nema kome suditi. Kasnije su mnogi dokumenti iz istrage uništeni kada je u zgradi bečkog suda izbio požar za vrijeme pronacističkih nereda 1925. godine. Ostatak važne dokumentacije opet je nestao tijekom 1939. godine kada su nacisti u Austriji izveli tzv. Anschlus priključenje Austrije Njemačkoj. Od svih sudskih spisa sačuvan je samo prijevod Carskog i kraljevskog državnog tužilaštva u Rovinju. Odvjetnik preživjelih i rodbine poginulih putnika dr. Schapiro bio je Židov, pa mu je ured u to vrijeme bio devastiran a on uhićen.

Svi su telegrami "službene Austro-Ugarske" 1914. godine iskazivali sućut Lloydu, ali se žrtvama nitko nije ispričao niti je izrazio sućut obiteljima poginulih, iako je to bila tragedija s najvećim brojem civilnih žrtava na Jadranu. Zanimljivo je kako je Baron Gautsch ubrzo nakon potonuća odnio još jednu žrtvu, mornaričkog teškog ronioca koji je poslan pregledati brod, ali su od broda ostale samo cijevi za zrak.

Zahtjev preživjelih i obitelji poginulih putnika bio je da im se isplati svota od 200.000 kruna odštete, što je Ministarstvo trgovine odobrilo, ali su raspad Monarhije, inflacija i drugi razlozi smanjili vrijednost te svote u bescjenje. Austrijski Lloyd bio je privatno društvo koje je nakon 1919. godine postalo talijansko vlasništvo. Naravno da Talijani nisu htjeli isplatiti nikakvu odštetu austrougarskim građanima. Kasnije austrijske vlade, a naročito dolaskom nacista na vlast, nastojale se slučaj baciti u zaborav, u čemu se i uspjelo.

Brod leži u uspravnom položaju na pjeskovitom dnu, na dubini od 40 metara. Nadgrađe mu se sastojalo od prve i druge palube gdje su uglavnom bili smješteni putnički saloni. Čelična konstrukcija nadgrađa dobro je očuvana osim drvenih dijelova koji su istrunuli. Komandni most potpuno je nestao jer je i on bio drvene konstrukcije. Prednji jarbol savijen je u visini druge palube nadgrađa i ostatkom dužine leži uzduž palube. Prednji dimnjak propao je u prostor kotlovnice, a zadnjem jarbolu i dimnjaku nema traga. Mnogi vrijedni predmeti odavno su s njega otuđeni, tako da su se neki od njih unazad nekoliko godina mogli kupiti u bečkim antikvarijatima, kao što su: srebrni pribori za jelo, čaše, tanjuri, lusteri, pa čak i sjedala WC-a, a navodno neki predmeti ukrašavaju interijer jednog poznatijeg restorana u Trstu. Struktura olupine dobro je očuvana, pa stoga predstavlja pravi užitak za brojne ronioce koji ga posjećuju. Brod je pod zaštitom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, a roniti se oko njega može samo uz pratnju i posebnu dozvolu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* s154.jpg (98.96 KB, 542x446 - viewed 342 times.)

* s155.jpg (38.8 KB, 602x376 - viewed 352 times.)

* s156.jpg (42.85 KB, 542x374 - viewed 313 times.)
« Last Edit: June 29, 2014, 10:18:18 am by SOLARIS 1972 » Logged
Solaris
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 12 357


#vragu i rat#


« Reply #6 on: June 28, 2014, 05:34:35 pm »

proslavlja se sto godina od kako je austrougarski brod "Baron Gauč" potonuo na severu hrvatske obale

Obiljezava se.

Quote
da su saveznici postavili mine na severu Jadranskog mora

Stradao od prijateljske mine.

Dobro, malo je novinar pomjesao neke stvari ali ljepi clanak.
Mogao je slobodno u zasebnu temu jer je brod spominjan u vise tema.

poz.



Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #7 on: June 28, 2014, 06:59:58 pm »

I jedna od mene.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Baron_Gautsch.jpg (125.13 KB, 1024x640 - viewed 599 times.)
Logged
duje
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 876



« Reply #8 on: June 29, 2014, 06:23:54 am »

Vijest sa "Dubrovnik turist info"
http://www.dubrovnik-turistinfo.com/

BROD ZLOSRETNE SUDBINE

BARON GAUTSCH
 
Parobrod BARON GAUTSCH u vlasništvu Austrijskog Lloyda sagrađen je daleke 1908. u brodogradilištu Gourlay Bros. Dundee Škotska. U redovitu dužjadransku obalnu prugu od Trsta do Kotora ulazi 16.lipnja iste godine i održava je sa polascima iz Trsta utorkom, četvrtkom i subotom zajedno sa na istim navozima sagrađenim brodom blizancem PRINZ HOHENLOHE. Imao je 2070 BRT, bio dug 84,5 metra, širok 12 metara i sa gazom od 6,7 metara. Bio je to prvi trovijčani parobrod koji je uplovio u grušku luku. Stapni parni stroj ukupne snage 4600 KS omogućavao mu je za to doba razviti zavidnu brzinu od 17 čvorova. Prevozio je 100 putnika u prvom, 50 u drugom i 150 putnika u trećem razredu. Treći brod iste serije BARON BRUCK sagrađen je tek 1913.godine, ali u Trstu na osnovu otkupljenih originalnih nacrta broda PRINZ HOHENLOHE.

Nažalost, kako se je kasnije ispostavilo, BARON GAUTSCH nije bio sretan ni brodograditelju ni brodaru. Kašnjenje isporuke i tehnički problemi u probnim vožnjama rezultirali su financijskom agonijom brodogradilišta koja je završila stečajem 1910.godine. Nepune četiri godine iza toga i sam brod odlazi na morsko dno kao prva pomorska žrtva tek započetog Prvog svjetskog rata.

Ostala dva broda su preživjela rat. PRINZ HOHENLOHE je od ožujka 1920.godine preuzeo brzu Lloydovu prugu „Celere Dalmazia“ sa polaskom iz Trsta svakog četvrtka, tičući luke Pula, Lošinj, Zadar, Šibenik, Split, Korčula i Gruž. Kasnije je plovio za tršćanski Lloyd kao FRIULI, pa je pod tim imenom 29.travnja 1926.godine sa većom skupinom engleskih turista na kružnom putovanju Jadranom došao u jednodnevnu posjetu Dubrovniku. Od 1929.godine je na Filipinima kao NEGROS gdje je pod nepoznatom sudbinom i okončao svoje plovidbe.

BARON BRUCK je početkom 1920.godine preuzeo prugu iz Trsta za Drač, Valonu, Bari, Brindisi i Krf, usput tičući i naš Gruž. Za Lloyd Triestino je 1921.godine zaplovio kao PALATINO ali je 1941.godine i on završio na morskom dnu. Nakon rata je izvađen iz mora, otegljen u Japan gdje je još plovio sve do polovice šezdesetih godina prošlog stoljeća.

27.srpnja 1914. BARONA GAUTSCHA preuzima K.u.K. Kriegsmarine ( Austro-ugarska ratna mornarica ) za transport vojske od Trsta do Kotora a u povratku prema Trstu za evakuaciju civila iz ratom ugroženih područja. Na svom četvrtom povratnom putovanju 13.kolovoza 1914. brod je ukrcao izbjeglice u Malom Lošinju i na Rabu. Unatoč izričitoj zapovijedi Kriegsmarine o režimu plovidbe, zbog vlastitih minskih polja postavljenih radi morske zaštite pulske ratne luke, BARON GAUTSCH nastavlja ploviti preblizu istarske obale. Na polovici puta između Lošinja i Pule brod se mimoilazi sa blizancem PRINZ HOHENLOHE, koji je opreznije plovio u ovim vodama čitave tri milje udaljeniji od kopna nego što je to bio slučaj sa BARONOM GAUTSCHEM. Kapetan Paul Winter i prvi časnik Josip Lupis ( rodom iz Orebića ) su poslije dobrog ručka u brodskom restoranu sa putnicima prvoga razreda otišli na popodnevni odmor malo prije 14,00 sati. Na komandnom su mostu ostavili samo neiskusnog drugog časnika Giuseppe Tenze-a, koji je očito neupozoren na opasnost, brod vodio ravno u propast. Unatoč očajničkim signalnim upozorenjima sa minopolagača BASILISK, zapovijedni most nije reagirao. U 14,50 sati, 7 milja sjeverno od otočja Brijuni prema Rovinju, nesretni BARON GAUTSCH je punom brzinom uplovio u rubni pojas minskog polja gdje mu više nije bilo spasa. Potresla ga je snažna eksplozija dvije morske mine te je za samo sedam minuta potonuo na morsko dno.

Razarači CSEPEL, TRIGLAV, VELEBIT i BALATON spašavaju 159 putnika i pronalaze 68 mrtvih tijela. U plamenu je po službenim statistikama izgorjelo ukupno 177 žrtava, među njima i drugi časnik Tenze. Ali, kako se u ratno vrijeme nije vodila točna evidencija putnika ( članova posade je bilo 66 ) danas se procjenjuje da je u ovoj velikoj pomorskoj tragediji stradalo između 240 i 390 putnika i članova posade. Među preživjelima su bili kapetan Winter i prvi časnik Lupis, koji su pod sumnjom za nemar odmah pritvoreni u Puli. O njihovoj se daljnjoj sudbini ništa ne zna jer je na sve tadašnje novine zbog ratnog stanja ubrzo uvedena stroga cenzura. Sudski procesi su se vukli po različitim bečkim sudovima sve do 1925.godine, kada su konačno prekinuti zbog požara u bečkoj Palači Pravde u kojem su izgorjeli svi zapisnici i dokumenti vezani za ovu tragediju. Doduše, kopije ovih dokumenata je posjedovala i bečka Židovska zajednica, ali kako su Austriju nedugo potom okupirali njemački nacisti, tako je i ova dokumentacija uskoro netragom nestala.

Dugo je vremena točna pozicija broda bila obavijena velom tajne i znali su je samo rijetki istarski ribari. Tek ju je 1958.godine locirala ekipa ronilaca splitskog Brodospasa, a i njima je uz najsuvremeniju tehniku toga doba  za to trebalo ukupno dva tjedna.

Brod zlosretne sudbine danas leži na dubini od 40 metara prekriven morskom travom i algama. U svim svjetskim scuba ing časopisima i brošurama specijaliziranih putničkih agencija, BARON GAUTSCH, „habsburški TITANIC“, se prezentira kao najveća podmorska atrakcija Jadranskog mora. Česti je cilj ronilaca i znatiželjnih turista pa tako ni poslije punih 90 godina od potonuća ne prestaju emocije i sjećanja na jedan od najljepših putničkih brodova koji su ikada plovili hrvatskim priobaljem.


Copyright: Neven Jerković


* baron3.jpg (39.05 KB, 540x350 - viewed 305 times.)
« Last Edit: June 29, 2014, 10:19:10 am by SOLARIS 1972, Reason: skraćen link » Logged
duje
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 876



« Reply #9 on: June 29, 2014, 06:27:02 am »

Baron


* Baron-Gautsch.jpg (115.81 KB, 842x520 - viewed 404 times.)
Logged
Solaris
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 12 357


#vragu i rat#


« Reply #10 on: June 29, 2014, 10:00:59 am »

Ljepi video, na početku malo starih slika, zatim ronilački obilazak broda.



poz.
Logged
Solaris
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 12 357


#vragu i rat#


« Reply #11 on: June 29, 2014, 10:05:37 am »

The Baron Gautsch project – video

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]



Video je kratak ali izvrsna kompjuterska animacija.

poz.


* BG04.jpg (226.51 KB, 1500x1673 - viewed 634 times.)
Logged
ML
kapetan korvete
*
Offline Offline

Posts: 6 798



« Reply #12 on: July 01, 2014, 06:32:16 pm »

Na minskom polju ispod Pule, malo kasnije je na vlastitoj mini stradao i TB 26 Flamingo 23.augusta 1914. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
U tim opasnim vodama su naišli na minu i SS Varese,SS Josephine (iako je komandant bio upoznat sa minskim poljima) i više manjih brodova.
Sve to  prije ulaska Italije u rat. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Flamingo.jpg (13.84 KB, 512x297 - viewed 290 times.)

* ss Josephine.JPG (10.38 KB, 252x154 - viewed 811 times.)

* SS Varese.jpg (46.32 KB, 800x532 - viewed 312 times.)
« Last Edit: July 01, 2014, 07:04:53 pm by ML » Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #13 on: July 21, 2015, 09:02:14 am »

Još jednom Baron.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* barongaustsch.jpeg (682.71 KB, 1229x915 - viewed 684 times.)
Logged
duje
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 876



« Reply #14 on: October 14, 2015, 02:38:36 pm »

Vir:http://www.jutarnji.hr/


* Na palubi broda Baron Gautsch 1908..jpg (130.87 KB, 800x489 - viewed 660 times.)
Logged
Pages:  [1] 2   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.046 seconds with 22 queries.