Da pozadinsko "obezbeđenje", danas bi to kazali "logističko" bilo je zahtjevno. Nije bilo lako brinut za skoro 80 pitomaca (bili smo maloljetni). Na straži smo imali bojevu municiju. No uvjek se je našlo vremena za zabavu. Osobno sam najviše volio, kad smo išli u "Kranjski kamp" (opčina Kranj - SLO imala je u Premanturi svoj kamp). Bila je to obavezna postaja kad smo bili na veslanju. Mi pitomci smo se odmorili, starješine popile po koje pivo i "osmatrali" za ženskama. A mi, koji smo bili iz Slovenije, malo razgovarali sa gostima. Sjećam se, da smo bili jedan put uveće i na plesu.....
Ja sam kao klinac od 1963. uvijek bio po 4-5 dana na tim logorovanjima i meni je vjerovatno bilo najljepše, ali mislim da su i pitomci bili
zadovoljni, bez obzira da li se logorovalo na Barbarigi (do 1965.) ili kasnije na Premanturi gdje ste i Vi logorovali.
Logorovanje s Vašom klasom mi je bilo zadnje u "procesu odrastanja" i znam da već slijedeće godine tata nije dobio suglasnost od
komandanta logora da me povede jer sam kao bio prevelik (osmi razred). Došao bih ponekad kamionom ili kampanjolom u posjetu ujutro
kada je išlo snabdevanje i navečer natrag na isti način, ali bez spavanja u šatoru.
Tako mi je i Vaša klasa ostala u nešto boljem pamčenju jer mi je to bilo moje zadnje logorovanje.
Inače mislim da je svima ostala u pamčenju prva noć kada je ako se dobro sjećam bilo pet uzbuna (neplaniranih), a radi događaja oko
očekivanog napada na logor, da ne opisujem detalje jer bih ušao u zabranjenu temu. Radi toga je te godine komandant logora bio po
činu kapetan fregate (obično je bio major ili kapetan korvete), bio je to kfr Stefanović Momir, a glavni "strateg" logora je bio kapetan
korvete Vujić. Straže su isto bile specifične jer su pored ličnog naoružanja pitomaca sa puškom M48 bili i rovovi sa puškomitraljezom
M53 i redenikom sa 50 bojevih metaka. Poslije su čini mi se povukli mitraljez.
Na fotografiji je jedan pitomac sa automatom (rus sa tortastim spremnikom metaka), inače takve su automate tada dužili starješine.
I druga fotografija pitomca s mitraljezom (ali na slici bez spremnika ili redenika). Vjerovatno će se fotografirani prepoznati.
Zato mi je to logorovanje ostalo na posebnom mjestu u memoriji.