kumbor
Stručni saradnik - opšti
kapetan bojnog broda
Offline
Gender:
Posts: 17 492
|
|
« Reply #2 on: November 04, 2014, 02:47:54 pm » |
|
Olujnik, Jadran ti je tačno napisao. Bojni brodovi, pa i teške krstarice do pedesetih godina, kao klasični artiljerijski brodovi najčešće su imali citadelnu konstruktivnu oklopnu zaštitu. Oklop trupa je bio u obliku 1. pojasnog oklopa glavnog pojasa (vertikalnog oklopa - kasnije i pod određenim uglom od vertikale radi smanjenja probojnosti na većim daljinama), 2. horizontalnog - palubnog oklopa. Na pramčanom i krmenom delu citadele citadela je zatvarana poprečnim oklopnim pregradama, radi zaštite od pogodaka bliskih dijametrali - uzdužnici, na oštrim pramčanim/krmenim uglovima. Taj oklop je bio slične debljine kao glavni oklopni pojas, mada često nešto tanji, jer bi protivoklopni projektil udarao u gornju palubu (najčešće slabo oklopljenu ili sasvim bez oklopa (debljine 10-30mm), probijao je) a zatim pod uglom leteo dalje, do udara u poprečnu oklopnu pregradu. Takvi su pogoci često bili opasni, jer je za tom poprečnom pregradom najčešće bila municiona komora glavnog kalibra. S druge strane, verovatnoća takvog pogotka nije bila velika, jer je projekcija po širini broda, pa još smanjena zbog sužavanja prema pramcu i krmi, znatno manja od bočne projekcije. Zato je i poprečna oklopna pregrada varirala po debljini i stanjivala se idući u dubinu trupa. Takođe, što bi projektil dublje pogađao pregradu, pre toga je morao probiti više paluba, koje su, iako tanke, uticale na njegovu trajektoriju, otpadanje probojne kape AP projektila, gubitak brzine i smanjenje probojnosti. U topiku o oklopu brodova ima nekoliko postova koji detaljno objašnjavaju ova pitanja, a na sajtu navweaps.com izložena je čitava teorija, sa geometrijskim formulama.
|