The Times: Ruse bi naljutio veliki uspeh UkrajineSve je više upozorenja da bi Rusiju razljutilo napredovanje ukrajinske vojske, i da bi bili spremni na najgore.
U pravu smo kada podržavamo ukrajinsku protivofanzivu na jugu zemlje, ali prevelik uspeh mogao bi izazvati razorne posledice - upozorio je u članku za britanski Times bivši šef strateškog stožera britanske vojske, general sir Richard Barrons.
Prema Baronsu, Ukrajina je pokazala veliku dozu otpornosti i odlučnosti, a uz podršku Zapada mogla bi preokrenuti stvari na terenu. Ali, u tom slučaju, upozorava Barons, trebalo bi da se pripremi za potencijalnu rusku odmazdu koja bi, prema njegovu mišljenju, mogla da uključi upotrebu taktičkog nuklearnog oružja.
Kako piše ovaj britanski vojni stručnjak, šira ukrajinska protivofanziva i mobilizacija očekuje se već na proleće, a bude li uspešna, mogla bi da dovede do potpunog vraćanja teritorija koji je zauzela Rusija u ruke Ukrajine. Ali, oseti li Putin da gubi konce iz ruku, hoće li pribeći nuklearnom oružju, pita se Barons.
Ide teška zima...Prema njemu, za Ukrajinu bi rat mogao biti realnost još niz godina. Zima će biti teška i brutalna, s neprijateljskim stranama koje će si zadavati teške udarce i pokušaji da se zauzmu što povoljnije pozicije do proleća kada se očekuje nova velika faza u ratu.
Barons raspravlja o narednim potezima Zapada te naglašava kako mobilizacija ukrajinskih vojnika, a očekuje se da će Kijev pokušati da stvori silu od milion pripadnika, nije dovoljna. Te ljude treba opremiti i obučiti inače nisu više od ruskog topovskog mesa.
Procena koju iznosi je da će Ukrajini za uspešnu protivofanzivu trebati odnos od pet naprema jedan, na ključnim tačkama, da se suprotstavi ruskoj vojnoj sili koju se procenjuje na oko 100.000 ljudi iako, prema obaveštajnim izveštajima, Rusija muči muku s kadrovima. Linija fronta u Ukrajini proteže se uz dugih 1500 kilometara.
Odluka o tome koji bi teren Ukrajina trebalo da pokuša da povrati pod svoju kontrolu biće komplikovana, kaže Barons. Postoje delovi koji su ključni za budućnost zemlje, oni koji su naseljeni većinom stanovništva koje podržava Rusiju. Takođe, postoje i delovi koje je moguće osvojiti pod cenu koja daleko nadmašuje objektivnu vrednost.
"Ukrajina će odlučiti i očekivati da se njeni saveznici slože. Ali rasprava bi mogla biti usijana", komentariše dalje on.
Barons otvara pitanje i logistike i održavanja, podrške potrebne za održivost višemesečnog ratovanja i organizaciju zdravstvenog sistema u očekivanju stotinu mrtvih dnevno i ozbiljno povređenih tri puta toliko.
Za ukrajinske saveznike u inostranstvu veliki trenutni izazov je prelazak od davanja podrške ustupanjem opreme oružanih snaga do mobilizacije potrebne za proizvodnju opreme i municije koju će ofenziva zahtevati. Biće to značajan račun ispostavljen poreskim obveznicima, kaže Barons.
Ipak, najveća opasnost dolazi od korišćenja nuklearnog naoružanja, što bi, dogodi li se u Ukrajini, bilo rušenje tabua koji postoji 77 godina.
Kako navodi Barons, rusko vojno razmišljanje prihvata mogućnost korišćenja nuklearnog oružja manjeg obima u uslovima pretnje postojanja države. Do kraja godine Rusija planira da proglasi osvojene teritorije na istok aneksiranim. Ako bi ukrajinska ofanziva obuhvatala prelazak te granice, na stolu bi se našlo načimanje nuklearnog arsenala. Nije to nezamislivo, kaže Barons, samo teško za prihvatiti.
Detonacija u vazduhuNuklearna bomba bi se u tom slučaju detonirala u vazduhu, na način koji je čini manje razornim. Kada bi se, navodi Barons primer, bomba od 10 kilotona detonirala na oko 700 metara visine nad gradom veličine Kramatorska u Donbasu, to bi proizvelo vatrenu kuglu radijusa 170 metara što je fatalna doza za sve na kilometar i po.
Šteta od udara bila bi dovoljna da poruši zgrade i izazove opekotine trećeg stupnja na kilometar i pol udaljenosti. Prozori bi popucali u radijusu od pet kilometara.
"Kako bi u tom slučaju trebao da reaguje Zapad? Da li bi to značilo uklanjanje Putina i njegova uskog kruga kako bi se osigurala sigurnost Zapada? I kako bi se to postiglo? Da li bi usledila ofanziva NATO snaga? Što bi učinile Kina i Indija? Odgovor na ta pitanja traži hladnu glavu. Možda već i idućeg proleća", zaključuje general.
izvor