PALUBA
March 29, 2024, 12:14:28 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Pravilnik za prenošenje vesti na forumu PalubaInfo
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Bitka u Koralnom moru, 1942. godina  (Read 3802 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« on: May 16, 2011, 09:04:05 am »

<iframe width="720" height="420" src="//www.youtube.com/embed/iNVLGDFsYbs?fs=1&start=" frameborder="0" allowfullscreen="true"></iframe>
Logged
Рашо
Stručni saradnik - RV i PVO
kapetan korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 6 879



« Reply #1 on: May 16, 2011, 03:15:01 pm »

Propast nosača aviona Leksington...

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Lexington.jpg (105.36 KB, 1024x844 - viewed 156 times.)

* Lexington_2.jpg (57.94 KB, 1024x837 - viewed 159 times.)

* Lexington_3.jpg (96.63 KB, 1024x810 - viewed 145 times.)

* Lexington_4.jpg (64.21 KB, 1024x851 - viewed 159 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #2 on: February 10, 2012, 08:14:52 am »

Popunjavanje gorivom nosača aviona Yorktown, sa tankera Neosho po teškom moru.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Tamotsu Ema, vođa grupe koja je napala Yorktown

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Slika pogodaka na nosačima Shoho i Lexington

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Karikatura iz japanskog dnevnog lista Times and Advertiser, od 13.05.1942.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* USS_Neosho_refueling_wave.jpg (155.3 KB, 740x625 - viewed 165 times.)

* Tamotsu_Ema.jpg (174.96 KB, 632x857 - viewed 161 times.)

* Shoho_damage.jpg (54.86 KB, 600x853 - viewed 159 times.)

* Cv-2-2d.png (156.02 KB, 800x479 - viewed 156 times.)

* Coral_Sea_Japan_Times_cartoon.jpg (152.79 KB, 695x600 - viewed 164 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #3 on: December 14, 2013, 10:49:54 pm »

Animacija bitke u Koralnom moru.

http://www.historyanimated.com/CoralSeaPage.html
Logged
Director
stariji vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 1 043



« Reply #4 on: August 11, 2018, 07:37:19 am »

Ne znam da li je ovo možda bilo u nekom od ovih starih linkova ali vredi osvežiti temu ovim :



Grafički prikaz bitke u koralnom moru. Čovek je uradio detaljno kretanje brodova i aviona u regionu na mapi koji su vezani za bitku. Nažalost ima samo na engleskom, može da se uključi automatski prevodilac ali to sa našim jezicima nikad nije baš bajno.
Logged
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« Reply #5 on: June 26, 2022, 07:59:28 am »

Bitka u Koralnom moru

Umesto uvoda

Veliki rat na Pacifiku između SAD i Japana započeo je na potpuno neočekivani način. Za američku mornaricu, napad na Perl Harbur 7. decembra 1941. godine rezultovao je uništenjem Pacifičke flote. Od osam bojnih brodova, pet je završilo dan ili u eksplozijama ili je potonuo na dno. Umesto velike pomorske bitke negde u zapadnom Pacifiku tokom plovidbe američke flote ka Japanu, američka mornarica nije ni došla u priliku da se suprotstavi japanskoj ekspanziji na Pacifiku. Srećom po Amerikance, nijedan od nosača aviona Pacifičke flote nije se nalazio na vezu u luci Perl Harbur. Sa ovim brodovima, uz potpuno novu pomorsku doktrinu, američka mornarica je razmišlјala kako da preokrene tok japanske ekspanzije.

Čak je i japanska carska mornarica bila zatečena uspehom u Perl Harburu. Koncept grupisanja svih nosača aviona u jednu plovnu jedinicu, kombinovano sa odličnim avionima i posadama, napravili su revoluciju u pomorskom ratovanju. Uništenje američke flote jasno je demonstriralo da je vazduhoplovna moć dominantan faktor u pomorskom ratovanju.

Kao i Amerikancima, ovakav razvoj događaja učinio je predratne proračune japanske carske mornarice irelevantnim. Japanska carska mornarica je takođe bila modelovana za odlučnu bitku drednota za premoć u Pacifiku, ali do ovog sukoba nikad nije došlo. Međutim, sa odlukom da oštricu pomorske moći stavi na nosače aviona, japanska carska mornarica je mogla da vodi ekspanzionistički rat sa nadom da će moći utvrditi jaku poziciju u Pacifiku.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Strategijska situacija, maj 1942.

Japanska ekspanzija u Pacifiku izvodila se prema planu sa kojim se složila i mornarica i kopnena vojska. Ekspanzija je zahtevala seriju operacija koje su imale za cilј da omoguće Japancima da ovladaju klјučnim područjima i time oforme „Veliku istočnoazijsku sferu prosperiteta“. Kada se klјučna područja jednom zauzmu i utvrde, Japan bi bio u povolјnoj poziciji, prema planu, da pregovara sa Amerikancima koji bi bili nepripremlјeni i nevolјni da plaćaju visoku cenu za izbacivanje Japana sa zauzetih teritorija. Kako je isplanirano u carskoj vrhovnoj komandi, početni deo rata je bio podelјen na dve „operativne faze“. Prva faza je predviđala okupaciju Filipina, Malaje, Holandske Istočne Indije, Burme i Rabaula. Jedno od obeležja prvih operacija bio je praktično nepobitan uspeh udarnih grupa nosača aviona japanske carske mornarice, zvane Kido Butai. Nakon Perl Harbura, japanski nosači su pružali podršku u zauzimanju Rabaula januara 1942. godine, a mesec dana kasnije i u zauzimanju Holandske Istočne Indije. Nosači u aprilu iste godine bivaju prebazirani u Indijski okean kako bi se sukobili sa britanskim ratnim i trgovačkim brodovima.U nastojanju Japanaca da realizuju planiranu prvu fazu, pomorske snage Saveznika nisu bile u stanju da ih zaustave. U prvom sukobu velikih površinskih brodova u Javanskom moru, japanski razarači i krstarice su demonstrirale svoju superiornost. Ne želeći da deluju potpuno defanzivno, ali nemoćni da se suprotstave japanskim nosačima aviona, američka mornarica je započela niz udara nosačima aviona u srednjem Pacifiku. Prvu akciju su izveli nosači aviona Enterprajz (USS Enterprise) i Jorktaun (USS Yorktown), kada su napali na Maršalova i Gilbertova ostrva prvog dana februara 1942. godine. Iako su američki piloti tvrdili da su naneli velike gubitke Japancima na ostrvima, stvarni gubici i oštećenja su bili daleko manji.

Enterprajz je nastavio napadima na ostrvo Vejk 24. februara i ostrvo Markus 4. marta 1942.. Prva akcija američkih nosača aviona strategijskog nivoa bio je napad na Lae-Salamuau 10. marta 1942, u kome su učestvovali američki nosači aviona Jorktaun i Leksington (USS Lexington). Nakon japanskog iskrcavanja na ovim lokacijama ostrva Nova Gvineja, avioni sa američkih nosača su gađali japanske brodove koji su ostali u zoni iskrcavanja. Ponovo su Amerikanci tvrdili da su naneli velike gubitke, s tim da je ovaj put nešto i govorilo u prilog takvim tvrdnjama. Šteta koju su nosači naneli je bila tolika da su Japanci morali da naprave pauzu dok ne oforme pratnju za naredne akcije. Predložena operacija protiv aerodroma Port Morezbi na Novoj Gvineji bila je odložena jer Japanci nisu imali nosače aviona koji bi podržali operaciju.

U međuvremenu, nosači Enterprajz i Hornet (USS Hornet) su bili okrenuti ka napadu na Tokijo, koji je izveden 16. aprila. Kakvi god da su bili rezultati po američki moral, Japanci su strahovali od budućih napada na svoja ostrva.

Tokom druge operativne faze, Japanci su predvideli da se prošire na istok Nove Gvineje, Nove Britanije, Fidži i Samoe u južnom Pacifiku. Sa spremnošću Japanaca da izvedu ovaj poduhvat, nedostupnost Enterprajza i Horneta značila je da će komandant Pacifičke flote u južnom Pacifiku moći da upotrebi samo dva nosača aviona.

Sa delom japanske flote nosača aviona usmerenih na podršku operacije u južnom Pacifiku, scena za prvu bitku nosača aviona je postavlјena.

Japanski plan: Štab mornarice protiv Kombinovane flota

Početni period rata na Pacifiku odvijao se prema planovima razvijenim u carskom generalštabu. Prva faza operacije pokazala je potrebu da se okupiraju Filipini, britanska Malaja, holandska Istočna Indija, Burma i Rabaul. Shodno tome, druga faza operacije bi proširila stratešku dubinu Japana dodavanjem istočne Nove Gvineje, Nove Britanije i Aleutskih ostrva, Midveja, Fidžija, Samoe i „strateških tačaka u području Australije“. Japanski komandant u južnom Pacifiku, admiral Inoje, odigrao je veliku ulogu u planiranju operacija u regionu. Uspeo je da doda Rabaul u okvire prve faze kada je ukazao da je glavna japanska baza u centralnom Pacifiku, ostrvo Truk, svega 800 milјa daleko. Jednom kada je zauzeo Rabaul, Inoje je tvrdio da je za njegovu zaštitu potrebno zaposesti dodatne tačke, a sve u cilјu postizanja dubine za odbranu. Ove tačke su obuhvatale Novu Britaniju, istočnu Novu Gvineju i Tulagi u Solomonovim ostrvima. Po zauzimanju ovih pozicija, Japanci su mogli da razviju mrežu aerodroma kako bi se odbranili od napada Savezničkih snaga. Shodno tome, Generalštab mornarice je odobrio zauzimanje ostrva Lae, Salamaua, Tulagi i Port Morezbi 29. januara 1942. godine. Port Morezbi je bio posebno važan jer bi se time eliminisala opasnost od američkih bombardovanja Rabaula, istovremeno pružajući japanskim avionima pristup u Koralno more i cilјevima u severoistočnoj Australiji.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Jugozapadni Pacifik sa Solomonskim ostrvima, istočnom Novom Gvinejom, severozapadnom Australijom i Koralnim morem

Prvi deo druge faze operacije išao je lagano nakon zauzimanja ostrva Lae i Salamaua 8. marta. Međutim, japanske iluzije o kontinuiranom nizu pobeda prekinut je 10. marta kada su američki avioni sa nosača aviona napali japanske invazione snage. Kako je pretrpeo ne tako male gubitke u odnosu na ukupne snage kojima je raspolagao, Inoje je zaustavio dalјa napredovanja sve dok nije ojačao svoje snage i mogao da se suprotstavi potencijalnoj intervenciji sa američkih nosača aviona.

Izgledi za nastavak ekspanzije u južnom Pacifiku zavisili su od volјe Jamamotoa da odvoji nešto od snaga nosača aviona Kombinovane flote za potrebe Inojeve komande. To je bilo sumnjivo od samog početka. Dok su Generalštab mornarice i mornarička sekcija carskog generalštaba razmišlјali kako da nastave operaciju zauzimanja Port Morezbija,  čak i da isplaniraju kako da zauzmu Novu Kaledoniju, Fidži i Samou nakon Port Morezbija, Jamamotova pažnja je bila fiksirana na centralni Pacifik. Smatrao je da se u centralnom Pacifiku može odigrati odlučujuća bitka sa onim što je smatrao američkim centrom gravitacije – nosačima aviona Pacifičke flote. Samim tim, želeo je da izbegne učešće u ekspedicijama na južni Pacifik sve do završetka odlučujuće bitke – kod Midveja. Tokom prve nedelјe aprila, pitanje buduće strategije je odlučeno u koris Jamamotoa i njegov plan za napad na Midvej je odobren. Međutim,  u nameri da umiri generalštab mornarice, složio se da se 5. divizion nosača aviona stavi na raspolaganje za operaciju zauzimanja Port Morezbija.

Napad na Port Morezbi, kodiranog naziva „MO operacija“, bila je podelјena u nekoliko faza. U prvoj fazi, Desantne snage Tulagi kontra-admirala Šima Kijohide bi napredovale kao Solomonovim ostrvima kako bi zaštitile levo krilo i povećale domet japanskih izviđačkih patrola. Prvi cilј bio je prebaziranje 6 letećih čamaca i 9 hidroaviona sa Rabaula u Šortlend 28. aprila. 2. maja bi hidroavioni kratkog doleta mogli da prebaziraju u zaliv „Hilјadu brodova“ na južnom delu ostrva Santa Izabel. Time bi podržali zauzimanje Tulagija, što je trebalo da se prema planovima desi 3. maja. Podršku napadu na Tulagi pružale su i glavne snage, naročito avioni iz sastava vazduhoplovne grupe Šoho. Japanci su očekivali da lako branjeni Tulagi padne za jedan dan.

Za admirala Inoja, najveću opasnost za japanske snage predstavlјali su saveznički avioni koji su bazirali na kopnu. Saveznici  su bili u mogućnosti da skoncentrišu veliki broj aviona u severoistočnoj Australiji, u velikim bazama u Taunsvilu i Čarter Tauersu. Da bi stvar bila još komplikovanija za Japance, baze u Australiji su bile van dometa japanskih bombardera iz Rabaula. Uprkos činjenici da je sa američkog nosača aviona izvršen udar 10. marta na ostrva Lae i Slamaua, admiral Inoje je smatrao da u zoni nema američkih nosača aviona.

Tako je, barem u početku, primarna uloga dva flotna nosača aviona dodelјena udarnim snagama MO bila da unište savezničke snage u Australije, umesto da napadaju američke nosače aviona. Da bi to učinili, i minimizirali šanse da budu otkriveni pre vremena, Takagijevi nosači bi plovili u širokom luku kroz Koralno more. Nosači bi plovili istočno od Nove Britanije i Solomonovih ostrva. Nakon pada Tulagija, nosači bi prošli između ostrva San Kristobal i Espiritu Santo, i potom uplovili u Koralno more.

Prilazeći sa istoka, a ne sa severa kako bi Saveznici očekivali, nosači bi 7. maja bili u poziciji da izvrše seriju iznenadnih vazdušnih prepada na Taunsvil.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Teška krstarica Kinugasa je bila vrlo aktivna u prvih par meseci rata
 
U podršci plovlјenju nosača u Koralnom moru, leteći čamci su prebazirali u Tulagi 4. maja. Time su pružali direktnu podršku udarnih snaga nosača aviona izviđanjem. Indirektna podrška je pružana angažovanjem četiri podmornice na izviđanju linije 450 milјa jugozapadno od Gvadalkanala kako bi presreli savezničke snage na putu ka severu iz Brizbejna.

Nakon iznenadnih napada na Taunsvil, nosači bi se popunili gorivom i zauzeli postavište u centru Koralnog mora kako bi presrele savezničke pomorske snage koje su očekivali da se sada pojave kao odgovor na invaziju. Dodatni vazdušni udari na savezničke baze bi se izvršavali po pozivu.

Prateći dalјi plan Operacije MO, nosači su planirani da podrže snage sa Maršalovih ostrva koje su trebale da zauzmu Okean i Nauru ostrva (Operacija RY). Shodno tome, nosači (uklјučujući i nosač Šoho) bi se brzo vratili u Japan gde bi ušli u veliki plovni sastav koji se formirao za izvođenje Operacije MI – invaziju na Midvej.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Veliki minopolagač Okinošima bio je komandni brod kontraadmirala Šime. Torpedovan je 11. maja od strane američke podmornice S-42.

Primarni cilј cele operacije bio je sprovođenje desantnih snaga do Port Morezbija do nameravanog dana za izvršenje desanta – 10. maja. To nije bio nimalo lak zadatak, s obzirom da je sporim konvojem trebalo preći preko 1000 nautičkih milјa od japanske baze Rabaul do mesta desanta. U prvom delu, trebalo je prići arhipelagu Luisiade i proći kroz prolaz Džomard. U drugom delu, konvoj je trebao da pređe od prolaza Džomard do Port Morezbija – nekih 350 milјa, odnosno 2 dana plovidbe. Konvoj bi isplovio iz Rabaula 4. maja. Bio bi pokrivan glavnim snagama, koje bi isplovile iz područja Tulagija i plovile ka severu kako bi se spojile sa desantnim snagama. Snage borbenog osiguranja bi uspostavili bazu hidroaviona na ostrvu Debojn, u centralnom delu arhipelaga Louisiades kako bi štitio konvoj u prolasku tim područjem. Potom bi se baza hidroaviona prebacila na Kejp Rodni, istočno od Port Morezbija. Desant bi započeo 10. maja upotrebom jedinica iz sastava 3. Specijalnih desantnih jedinica iz Kurea i Južnomorskog odreda, koji je delovao u sastavu 144. pešadijskog puka.

Za izvođenje operacije MO, formiran je sastav od 60 brodova, koji su stavlјeni pod komandu vice-admirala Inoja Šigejošija. U sastavu su se nalazili 2 velika nosača aviona, 6 teških krstarica, 3 lake krstarice i 15 razarača. Prisutan je bio veliki broj pomoćnih brodova. Sve ukupno, oko 250 aviona (bez hidroaviona) je dodelјeno za izvršenje operacije, od kojih je oko 140 bilo ukrcano na nosače aviona.

Tipično za japanska planiranja operacija, plan Operacije MO je zavisio od stroge koordinacije nižih sastava. Bilo koje kašnjenje u bilo kom delu plana imao je potencijal da dovede izvođenje operacije u pitanje. Pre operacije, ceo plan je naišao na težak otpor, ne od Amerikanaca već od admirala od kojih se očekivalo da izvedu operaciju. Hara nije želeo da učestvuje u napadima na baze u Australiji jer je verovao da se ne može postići iznenađenje. Ove zabrinutosti i narastajuće sumnje u deo koji se tiče prisustva američkih nosača u zoni, naterao je Inoja da ovlasti Takagija da otkaže prepad na Taunsvil ukoliko se iznenađenje ne može postići. Istog dana, Jamamoto je odvagao i naredio da se svi napadi na australijske baze otkažu i da se umesto toga nosači aviona spreme za izvođenje napada na američke nosače aviona. Zbog toga je zadatak napada na australijske baze poveren 25. vazduhoplovnoj flotili, koja je bazirala u Rabaulu.

  [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Teška krstarica Mijoko bila je prvi brod iz klase od četiri plovne jedinice. Bile su teže naoružane od bilo koje savezničke krstarice 1942. godine

Realizacija ovog zadatka bilo je otvoreno pitanje, jer su mogli da napadnu samo aerodrome u Port Morezbiju, ostavlјajući baze u Australiji netaknute. Nemogućnost Japanaca da pruže vazduhoplovnu podršku desantnim snagama bila je Ahilova peta cele operacije. Čak i kada bi sva tri nosača aviona mogla da pokriju konvoj u plovlјenju čitavim trajanjem operacije, zaštita od savezničkih aviona sa kopna bila bi i dalјe problematična. Kako bi teret zaštite od napada iz vazduha pao na nosač aviona Šoho sa njenih 12 lovačkih aviona, ukoliko bi se bitka razvila u korist Japanaca i konvoj sa snagama za desant kretao ka Port Morezbiju, japanska invazija bi mogla biti osujećena napadom savezničkih aviona sa kopna, bez potrebe za dramatičnom bitkom nosača aviona.

Davanjem dela Kido Butaia, Jamamoto ne samo da je ugrožavao uspeh operacije MO, već je i te jedinice izložio potpunom neuspehu. Ukoliko bi nosači aviona bili uništeni ili pak oštećeni, ne bi mogli da uzmu učešće u Jamamotovoj odlučnoj operaciji kod Midveja. U stvari, dva nosača aviona iz 5. diviziona nosača su činila odlučujuću prednost japanske flote nosača aviona nad američkom.

Tako je, u suštini, Jamamoto učinio svoju odlučujuću operaciju kod Midveja taocem ishoda operacije MO.

Američki plan

Kingovo prvo naređenje komandantu Pacifičke flote bilo je jasno: držati klјučne pozicije centralnog Pacifika: Havaje i Midvej, i štititi pomorske komunikacije između SAD i Australije. To je značilo da je potrebno što je pre moguće obezbediti liniju Havaji – Samoa, potom liniju Samoa – ostrvo Fidži. King je bio odlučan  u nameri da ga strategija po kojoj se prvo treba obračunati sa Nemačkom a potom sa svima ostalim, neće odvratiti od izvođenja manjih ofanzivnih operacija na Pacifiku. Japanska ekspanzija u južnom Pacifiku je omogućila Kingu da istraje u svojim zamislima.
Japansko zauzimanje Rabaula 23. januara pojačalo je strahove da su Fidži ili Nova Kaledonija sledeće na mapi osvajanja. Kao odgovor, King je uputio namenske snage nosača aviona u južni Pacifik, u kojoj se nalazio Leksington, a mesec dana kasnije i drugu, sa Jorktaunom. Suprotno od japanskog plana, plan Amerikanaca je bio jednostavan. Nimic je 22. aprila poslao naređenja Flečeru. Upozorio je Flečera na japansku ofanzivu i dao mu naznake o veličini japanskih snaga (tri ili četiri nosača aviona). Suština naređenja sadržana je  u sledećoj rečenici “Vaš zadatak je praćenje dalјeg napredovanja neprijatelјa u područjima Nova Gvineja – Solomonova ostrva, zauzimanjem povolјnih prilika za uništenje neprijatelјskih brodova i aviona.“ Naređenje nije govorilo o načinu izvršenja misije. Iznalaženje najbolјeg rešenja za ostvarenje misije ležalo je na Flečeru. Nimic je izdao komandantima detalјna uputstva 29. aprila. Do tada, Flečeru su dostavlјeni dopunski obaveštajni podaci. Činilo se gotovo sigurno da neprijatelј namerava da napadne i Port Morezbi i Tulagi. Identifikovane su četiri grupe koje će izvršiti operaciju zauzimanja Port Morezbija i Tulagija- desantne snage za svaki od objekata napada, snage za podršku i snage nosača aviona. U tom trenutku, Amerikanci su utanačili da se radi o tri japanska nosača aviona. Za napad na Japance, Flečer je formirao namenske snage TF-17, sastava nosač aviona Jorktaun, 3 krstarice i 4 razarača.

  [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] USS New Orleans, prvi iz klase od sedam teških krstarica izgrađenih u periodu od 1933. do 1936. Smatrane su najbolјim „sporazumskim“ krstaricama američke ratne mornarice. Brzina i autonomija im je obezbedila mesto u pratnji nosača aviona

Nakon kratkog boravka u Perl Harburu, nosač aviona Leksington sa svojom grupom od 2 krstarice i 5 razarača (TF-11) je dobio naređenje da se vrati u južni Pacifik, gde će se 1. maja susresti sa Flečerom, u istočnom Koralnom moru. Flečer bi preuzeo komandu nad združenim plovnim sastavom. Sa dva nosača, Flečer je dobio osnovnu misiju da pokrije Port Morezbi i Solomonova ostrva. Nakon dolaska u južni Pacifik februara meseca, Flečer je razmatrao napad na japansku glavnu bazu u Rabaulu, u pokušaju da zaustavi dalјe japansko napredovanje. Ubrzo je odbacio razmišlјanja kao suviše agresivna i previše rizična. Čak i sa dva nosača aviona, Flečer je nastavio sa strategijom držanja izvan dometa japanskih vazdušnih patrola iz Rabaula (oko 700 milјa) i traženja povolјnih prilika za presretanje japanskih snaga na putu ka Solomonovim ostrvima koji je vodio kroz Koralno more. Nakon susreta sa TF-11 1. maja, 1300 milјa severozapadno od Nove Kaledonije, Flečer je odlučio da zauzme postavište 325 milјa južno od Gvadalkanala kako bi bio spreman da reaguje na bilo koji pokret Japanaca.

Flečerova podrška su bile pomorske snage jugozapadnog pacifičkog područja pod komandom generala Daglasa Makartura. Snage su organizovane u TF-44. Činile su ga teška krstarica Čikago, razarač Perkins, australijske krstarice Australija i Hobart koje su  se nalazile na remontu u Sidneju. Ove snage su trebale da se susretnu 4. maja, 350 milјa jugozapadno od Gvadalkanala i prepotčine se Flečeru u potpunosti. Iz sastava snaga kojima je komandovao Makartur izvučene su i četiri američke podmornice, sa zadatkom da patroliraju japanskim područjima.  Iako je Koralno more poznato kao bitka nosača aviona, Flečer (koji je službovao na krstaricama) je odradio sve pripreme za artilјerijsku bitku ukoliko bi se ukazala potreba. Formirao je dve namenske grupe površinskih brodova koje bi mogao da detašuje da dejstvuju samostalno. Prva je bila bazirana na pratnjama dve grupe nosača aviona i obuhvatala je 5 teških krstarica i 5 razarača. Druga je za jezgro imala TF-44 i u svom sastavu je imala dve teške krstarice (jednu australijsku), australijsku laku krstaricu i dva razarača.

Vitalni deo savezničke odbrane bio je poveren savezničkim vazduhoplovnim snagama u jugozapadnom pacifičkom području. Ove snage bi mogle da obezbede Flečeru izviđanje na velikim dalјinama i sredstva za nanošenje udara japanskim pomorskim snagama. Na papiru, to su bile velike snage koje su izgledale spremne za značajno učešće u akcijama. Međutim, to je bila novoformirana jedinica, koja je imala problema i sa komandovanjem i sa borbenom gotovošću. U proseku, za akciju je bilo spremno svega 12 do 15 aviona B-17, 9 do 14 aviona B-25, 16 aviona B-26, 10 australijskih Hadsona i 3 australijske Kataline. Ove snage su bile adekvatne za patroliranje na prilazima Port Morezbiju, ali je pokrivanje Solomonovih ostrva i istočnog Koralnog mora zavisilo od zadržavanja baze za hidroavione na Tulagiju. U stvarnosti, ovi avioni su Flečeru bili od ograničene vrednosti, jer nije ni imao komandu nad njima, čak nije bio ni redovno izveštavan o njihovim aktivnostima.

Jedinica od potencijalno veće važnosti za Flečera bila je eskadrila Katalina koji su stigli na Noumeu 25. aprila. Prvi je stigao tender za hidroavione Tandžier sa 6 Katalina, dok je preostalih čest pristiglo 3. maja. Međutim, bazirajući u Noumei, mogli su da pokriju samo južne delove Solomonovih ostrva. Sveukupno, Flečerov plan je bio jednostavan i fleksibilan.

Sa polovinom nosača aviona Pacifičke flote koji su mu dodelјeni, prikazao je kombinaciju obazrivosti sa oportunističkom agresivnošću.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] USS Yorktown (CV-5) na plovidbi Pacifikom februara 1942. Fotografija snimlјena iz aviona TBD-1 koji samo što je poleteo sa Jorktauna.

Nјegovo težište bilo je na odbrani Port Morezbija, jer se činilo da je najveća pretnja usmerena upravo na njega. Flečer je bio obogalјen neadekvatnim izviđanjem iz vazduha i logističkim resursima, ali niti jedno od ovoga nije bilo pod njegovom kontrolom. Ukoliko je bilo grešaka u planiranju, to je svakako bilo fokusiranje na Koralno more i prilaze Port Morezbiju. Niti jedna vazdušna patrola nije upućena u zonu istočno od Solomonovih ostrva gde je, Flečeru nepoznato, ležala najveća opasnost po Amerikance. Flečerov raspored tankera takođe je bio pogrešan, ponovo zahvalјujući njegovom ignorisanju opasnosti kojoj je bilo izloženo njegovo istočno krilo.

Ono što često nije shvatano u vezi sa američkim planovima za Koralno more bila je ekstremna agresivnost Nimica i Kinga. I Nimic i King su bili samouvereni zahvalјujući sposobnostima američkih nosača aviona, i shodno tome želeli su da prihvate  borbu sa inferiornim neprijatelјem.Dok je King bio poznat po svojoj agresivnosti, Nimicova uloga u bici je često potcenjena. Čak i kada je postalo jasno da bi japanske snage mogle raspolagati sa četiri nosača aviona, Nimic je bio rešen da ih dovede u Koralno more i da se tu sukobi sa njima. Ukoliko bi uspeo da smanji njihovu jačinu, ofanzivna snaga cele japanske carske mornarice bila bi umanjena. Nimic je čak odlučio da udvostruči svoj ulog slanjem TF-16 u južni Pacifik nakon povratka sa prepada na Tokijo, ali ta grupa nije mogla da pristigne u područje sve do 14. ili 16. maja kada bi verovatno i bitka bila gotova. Međutim, Nimicova odluka da celokupnu udarnu moć Pacifičke flote postavi u južni Pacifik pojačala je rizike po američke snage, jer je Perl Harbur ostavlјen bez zaštite nosača aviona. Da je bitka u Koralnom moru potrajala, ta odluka bi bila ispravna jer bi bio iskorišćen dolazak dva sveža nosača aviona koji bi iznenadili Japance koji ne bi imali čime da im se suprotstave.

OTVARANјE

Do kraja aprila, događaji u Južnom Pacifiku su počeli da uzimaju maha. Japanci su 28. aprila improvizovali bazu za hidroavione na ostrvu Šortlend i tu prebazirali pet letećih čamaca H6K6 Type 97 (saveznička kodna oznaka „Mavis“). Ove letelice su imale dolet od skoro 3000 milјa, tako da su japanski komandanti imali mogućnost prikuplјanja podataka sa velikog područja. Sledećeg dana, Desantne snage Tulagi napustile su Rabaul, dok je Glavnina snaga (uklјučujući i nosač aviona Šoho) napustili Truk. Grupa nosača aviona je isplovila sa Truka prvog dana maja.

Prvi udarac je zadat u jutro 3. maja, kada su 3. specijalne desantne pomorske snage iz distrikta Kure  izvršile desant na ostrva Tulagi i Gavutu, bez otpora. Akcija je podržavana avionima iz Rabaula i nosača aviona Šoho, koji se nalazio 180 milјa zapadno od Tulagija.

Do tada, činilo se da se sve odvija u skladu sa japanskim planom. Međutim, do kraja 3. maja, tesno sinhronizovan japanski plan operacije MO je zapao u poteškoće. Grupa nosača aviona je imala zadatak da izvrši relativno jednostavnu misiju prevoženja 9 lovačkih aviona Zero sa ostrva Truk u Rabaul. Misiju je trebalo izvesti 2. maja, u trenutku kada su nosači aviona trebali biti najbliži Rabaulu, na svom putu ka jugu. Međutim, kada je devet lovaca poletelo kako je i planirano, morali su da se vrate na nosač jer se vreme pogoršalo. Pokušaj da se zadatak izvrši sutradan je takođe propao zbog lošeg vremena, uz pretrplјeni gubitak jednog aviona. Sada su nosači bili dva dana iza planiranog roka, ali Japanci nisu smatrali da će ostatak operacije kasniti. Japanci su isporuci lovačkih aviona pridavali veliku važnost zbog zahteva za ojačavanjem avijacije u Rabaulu, koja je bila klјučna u postizanju  vazdušne superiornosti iznad Port Morezbija.

  [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Razarač Yugure bio je jedan od četiri razarača klase Hatsuharu. Pripadao je 27. divizionu razarača.

Dok su japanski nosači nastojali da ispune misiju dotura lovačkih aviona, Flečer je oko 1900 časova 3. maja dobio izveštaje o zauzimanju ostrva Tulagi. Nјegove snage su već bile na moru, čekajući novosti o napredovanju Japanaca. Uprkos činjenici da Makarturove vazduhoplovne snage nisu pružile upozorenje o invaziji na Tulagi, i informacija o zauzimanju ostrva bila je dobrodošla. U jutro 3. maja, TF-17 se sporo kretala na zapad, ka centralnom delu Koralnog mora. Flečer i TF-17 su se nakon što je TF-11 završila dopunjavanje gorivom razdvojili od Leksingtona.  U stvari, Leksington je završio popunu gorivom i bio blizu Flečerove pozicije. Striktno radio ćutanje je omelo Flečera da to primi k znanju, tako da kada su dobijeni izveštaji o zauzimanju Tulagija, odlučio je da deluje samo sa TF-17. Flečer je okrenuo ka severu u 2030 časova i povećao brzinu na 27 čvorova kako bi u zoru 4. maja bio u poziciji da napadne Japance kod Tulagija. Bio je svestan da time može otkriti prisustvo američkih nosača aviona u zoni, ali je bio zauzetiji postizanjem iznenađenja i zadavanjem prvih udaraca.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Teška krstarica klase Nјu Orleans, USS Astoria bila je deo TF-17 tokom bitke u Koralnom moru. Učestvovala je i u bici kod Midveja pre nego što je potoplјena u boju sa japanskom teškom krstaricom u bici kod ostrva Savo avgusta 1942



* situacija.jpg (51.38 KB, 656x479 - viewed 1 times.)

* raspored_baza-768x551.jpg (40.93 KB, 768x551 - viewed 1 times.)

* kinugasa.jpg (15.9 KB, 701x259 - viewed 1 times.)

* okinoshima.jpg (20.65 KB, 699x328 - viewed 1 times.)

* myoko.jpg (21.02 KB, 705x324 - viewed 1 times.)

* uss_new_orleans.jpg (22.86 KB, 698x343 - viewed 1 times.)

* uss_yorktown.jpg (98.31 KB, 700x548 - viewed 1 times.)

* jugure.jpg (25.5 KB, 695x220 - viewed 1 times.)

* uss_astoria.jpg (44.02 KB, 680x439 - viewed 1 times.)
Logged
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« Reply #6 on: June 26, 2022, 08:06:13 am »

Prepad američkih nosača aviona 4. maj 1942.

Desantne snage Tulagi bile su bez vazdušne podrške do 4. maja. Nosač aviona Šoho je isplovio na zapad kako bi pokrio konvoj za invaziju na Port Morezbi koji je isplovlјavao iz Rabaula.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Teška krstarica USS Chester, klase Northampton, snimlјena avgusta 1942. Za standarde koji su vladali početkom 1942. posedovala je impresivno protivavionsko naoružanje

Kada su se avioni sa američkih nosača aviona pojavili na nebu iznad Tulagija u jutro 4. maja, Japanci su bili u potpunosti zatečeni i bili su u potpunosti bespomoćni.

U 0630 časova sa Jorktauna je poleteo prvi od, kako će se kasnije ispostaviti, 4 talasa. U prvom talasu se nalazilo 28 obrušavajućih bombardera i 12 torpednih bombardera. Kako se nije očekivalo prisustvo japanskih lovaca, američki avioni su poleteli bez lovačke zaštite. Napad je započeo u 0820 časova. Velikih meta je bilo malo, od kojih su najvrednije bile minopolagač Okinošima i dva razarača. Najbitniji rezultat prvog napada bio je oštećenje razarača Kikuzuki, koji je kasnije nasukan i izgublјen. Isti avioni su se nalazili i u drugom talasu, koji je lansiran nešto posle podneva. Kasniji, treći talas se sastojao od 21 obrušavajućih bombardera, koji su poleteli u 1400 časova, a vratili se u 1630 časova. Četvrti talas  su činili lovački avioni, koji su imali zadatak da unište leteće čamce Type 97 koji su se nalazili u luci Tulagi. Rezultati ovog intenzivnog napada bili su vrlo razočaravajući.

  [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Razarač Kikuzuki, klase Mucuki, nasukan na obalu, bio je najveći brod koji je stradao u napadu sa nosača Jorktaun.

Flečer je tvrdio da su dva razarača, jedan teretni brod i 4 patrolna broda potoplјena, dok je laka krstarica nasukana. Prava računica je pokazivala manje gubitke. Pored razarača Kikuzuki, potoplјena su još 3 mala minolovca i 4 desantne barže. Možda je najvažniji razultat bio uništenje pet letećih čamaca Type 97. Ukupni japanski gubici su iznosili 87 poginulih i 124 ranjenih.

Pokreti radi kontakta: 5.- 6. maj

Nakon napada na Tulagi, Flečer se uputio ka jugu, punom brzinom. Japanci nisu imali pojma gde se nalazi nosač sa koga je izvršen napad, tako da je Flečer mogao lako da izbegne osvetu. U jutro 5. maja, sastao se sa TF-11 oko 325 milјa južno od Gvadalkanala. Nakon spajanja, zaplovili su ka jugozapadu. Oko 1100 časova, avioni Wildcat koji su uzleteli sa Jorktauna, uništili su leteći čamac Type 97 koji je leteo iz pravca Šortlenda. Japanski pilot nije imao vremena da pošalјe poruku, ali je njegovo uništenje jasno signaliziralo Japancima podatke o mogućoj lokaciji američkog nosača. U međuvremenu, japanski nosači su pipali u mraku. U vreme američkog napada, japanski nosači su vršili popunu gorivom na severu Solomonovih ostrva. Kao odgovor na napad, Takagi je požurivao svoje nosače ka jugoistoku, očekujući da nađe američki nosač istočno od Tulagija.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
 
Nakon što nisu ništa našli, Takagi potvrđuje svoju nameru da uplovi u Koralno more iz područja istočno od Solomonovih ostrva. U veče, 5. maja, Takagi je okrenuo ka zapadu nakon što je zaobišao ostrvo San Kristobal na jugu Solomonovih ostrva. Planirao je da se popuni gorivom 6. maja, nekih 180 milјa zapadno od Tulagija.

Tokom celog 5. maja, niti jedna od strana nije znala gde se nalazi druga strana. Flečer je dobijao opširne izveštaje od makarturovih vazduhoplovnih snaga o lokacijama i kretanjima japanskih snaga koje su bile aktivne u Solomonovom moru. Dobijao je i izveštaje o nosačima.

Oko podneva 4. maja američki bombarder je prijavio da je uočio plovni sastav sa nosačem aviona, kod Bugenvila. Flečeru je prijavlјen kao nosač aviona klase Kaga. Dan kasnije, drugi izveštaj je govorio o japanskom nosaču jugozapadno od Bugenvila. Ono što su Makarturovi piloti uočili, bio je nosač aviona Šoho u plovidbi ka severu kako bi pokrivao Desantne snage MO.

Flečer 6. maja dobija odobrenje od Nimica da sve tri namenske snage organizuje u jednu, oznake TF-17. Sada je raspolagao sa dva nosača aviona, 8 krstarica i 11 razarača. Flečer je naredio jugozapadni kurs kako bi se izvršila popuna gorivom pre nego se vreme pogorša. Izviđački avioni koji su upućivani u patrole nisu uspeli da uspostave kontakt sa japanskim plovnim sastavom. Neposredno nakon podneva, Makarturovi piloti su prijavili da su ugledali nosač u pratnji četiri ratna broda jugozapadno od Bugenvila. Flečerove patrole, upućene tog popodneva, letele su 275 milјa severno i severozapadno od TF-17 ali bez rezultata. Sa izviđačkim kapacitetima savezničkih vazduhoplovnih snaga fokusiranim na Solomonovo more i Luisiades, Flečeru je pozicija japanskih nosača aviona i dalјe ostala nepoznanica.

U 1015 časova 6. maja radar je otkrio prisustvo „njuškala“ u zoni TF-17 koji lovački avioni iz sastava vazdušne patrole nisu mogli da uoče. Flečer je sada morao da pretpostavi da je njegov položaj kompromitovan. Bez podataka o neprijatelјu, Flečer je morao da pretpostavi da su brojni izveštaji o kontaktima sa neprijtelјem dobijeni od savezničkih vazduhoplovnih snaga potvrđeni obaveštajni podavi koje je dobijao od Nimica, a koji su se odnosili na to da japanski nosači imaju zadatak da napadnu Port Morezbi 7. maja i da će konvoj sa desantnim snagama proći prolaz Džomard 7. ili 8.maja. Međutim, Amerikanci još nisu videli konvoje, i naravno, Flečer je ostao i dalјe bez podataka o stvarnoj lokaciji japanskih nosača aviona. U veče 6. maja, Flečer je poveo TF-17 ka severozapadu i povećao brzinu na 21 čv.  Nameravao je da u jutro 7. maja bude 170 milјa jugozapadno od ostrva Diboyn kako bi napao japanske snage kod ostrva Misima.

Japanci su bili prvi koji su imali sigurne podatke o neprijatelјskim nosačima aviona. U 1030 časova, avion (zapravo leteći čamac Type 97) koji je uočio radar sa TF-17 javio je podatke da je američki plovni sastav (TF-17) 420 milјa jugozapadno od Tulagija. Međutim, zbog netačne pozicije aviona, javlјeni su i netačni podaci o kretanju i poziciji neprijatelјa. Izveštaj, koji je Takagi primio u 1050 časova, zatekao je Japance u toku popune gorivom. Američki nosači su navodno bili udalјeni 350 milјa južno, dok je tačna udalјenost iznosila 300 milјa. Tek su u podne dva nosača aviona, praćena sa dva razarača, upućena na jug kako bi našli američki plovni sastav. Hara je odlučio da ne upućuje napad na veliku dalјinu kako ne bi otkrio svoje prisustvo Amerikancima. Nastavio je da plovi ka jugu, sve do 1930 časova 6. maja kada je došao na udalјenost od svega 60-70 milјa od TF-17.

6. maj se može smatrati danom propuštenih prilika za obe zaraćene strane. Dok su avioni sa američkih nosača aviona propustili da uoče neprijatelјa, dotle je Hara nastavio da igra pasivnu igru zasede i propustio da prati pouzdane podatke koje su mu obezbedili izviđački avioni velikog dometa. Flečer je nastavio da veruje da su japanski nosači severozapadno od njega. Obe strane su se ipak približavale jedna drugoj, tako da je sukob 7. maja skoro siguran. Japanci imaju veliki potencijal koji mogu osloboditi u smrtonosnoj zasedi.

Sukobi 7. maja

Jutro 7. maja je zateklo američku namensku grupu TF-17 na poziciji oko 150 milјa južno od ostrva Rosel. Nјenoa pozicija se nalazila između dve glavne japanske snage. Desantne snage MO su se nalazile severno od prolaza Džomard, sa Glavnim snagama admirala Gotoa severozapadno od konvoja. Grupa nosača aviona se nalazila oko 300 milјa jugozapadno od Tulagija, odnosno oko 200 milјa jugoistočno od Flečera. Flečer je bio fokusiran na napad na japanske snage koje su delovale u vodama Solomonovih ostrva, uklјučujući tu i japanske nosača aviona, za koje se pretpostavlјalo da se nalaze južno od Bugenvila. Još uvek nije imao ideju  o pravoj lokaciji glavnine japanskih snaga nosača aviona. Japanci su sebe videli u ne baš sjajnoj poziciji. Dok su se još uvek nadali da mogu da postave zasedu američkim nosačima aviona, morali su da prilagode planove operacije MO činjenici da grupa nosača aviona kasni u odnosu na plan tako da američki nosači sada blokiraju nastupanje desantnih snaga, te da su bliži transportnim brodovima od japanskih nosača. Inoje je morao da prilagodi kretanje konvoja sa desantnim snagama. Nјihovo kretanje dalјe na jug učinilo ih je ranjivim na američke napade. Dok je Flečer imao opciju čekanja i reagovanja na japanske poteze, Japanci su morali brzo da donose odluke ukoliko žele da se operacija odvija po planu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Avion Douglas Devastator sa nosača USS Enterprise iznad ostrva Vejk 24. februara 1942. Vrhunac karijere u početnom periodu rata bila je bitka u Koralnom moru kada je sa nekoliko torpeda pogođen japanski nosač Šoho.

Za obe strane, klјuč uspeha je ležao u izviđanju. Oba komandanta su 7. maja teško iznevereni od strane svojih izviđačkih aviona. Serija grešaka u izviđanju oblikovala je bitku. Savezničke vazduhoplovne snage su nastavile sa usmeravanjem svojih napora na područje severno od Luisiadesa i u Solomonovom moru. Flečer je proširio patrole angažovanjem 10 aviona Dauntless sa nosača Jorktaun, koji su poleteli u 0600 časova. Nјima su dodelјeni sektori od severozapada do istoka, dubine 250 milјa. Japanci su takođe radili na sveobuhvatnom izviđanju. Avioni iz Rabaula, sa Šortlanda, Tulagija i novoformirane baze hidroaviona na ostrvu Deboyne tragale su za neprijatelјem južno od Luisiadesa. U međuvremenu, pošto je izgubio poverenje u patrole upućivane sa kopna, Hara odlučuje da pošalјe u izviđanje 12 aviona B5N sa nosača aviona, kako bi pretražili sektor od 160 do 270° na dalјini od 250 milјa. Prva strana koja bi dobila pouzdane podatke o neprijatelјu verovatno bi bila i prva koja bi pokrenula talase napada, i shodno tome odnela bi i pobedu.

U zoru istog dana Flečer je odlučio da detašuje TG-17.3 pod komandom britanskog kontra-admirala Krejsa. Pod Krejsovom komandom se se nalazile 3 krstarice i, sa dodatkom jednog američkog razarača, 3 razarača. Nјegov zadatak je bio da spreči prolazak desantnih snaga MO južno od Louisiadesa. To je bio kontroverzni potez, jer je time Flečer uklonio trećinu već slabe zaštite nosača aviona i postavio snage bez vazdušne zaštite u domet japanskih aviona sa kopna. Diskutabilno je i da li bi te snage uopšte mogle izvršiti svoj zadatak. Ukoliko bi bitka nosača aviona krenula loše po Amerikance, Japanci bi imali male potreškoće da se provuku pored Krejsoviih snaga. na drugoj strani, ukoliko bi bitka nosača aviona krenula dobro po Amerikance, Japanci bi svakako morali da otkažu invaziju.Flečer je obrazložio odluku time da, ukoliko bi se u bici nosača aviona neutralisale obe strane – kako se i događalo na vežbama američke ratne mornarice, tada bi Krejs bio u poziciji da spreči japansko napredovanje u Koralnom moru. Pod okolnostima, činilo se da je Flečer povukao dobar, „osiguravajući“ potez, posebno zbog toga što je doprinos Krejsovih snaga u protivvazdušnoj odbrani nosača aviona iz TF-17 bio minimalan.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

S obzirom na malu zonu operacije i broj brodova i aviona u pokretu, izveštaji o kontaktima su se brzo filtrirali i dostavlјali pretpostavlјenim komandantima. Hara je bio prvi koji je primio ispravan izveštaj tako da je mogao prvi da krene u akciju. Ono što Hara nije zano bilo je to da je Flečer mnogo bliže nego što je očekivao i da plovi na sever tako da su japanske patrole bespotrebno upućene na jug.

To se nije mnogo ticalo admirala Hare sve do 0722 časova kada su dva aviona Type 79 sa nosača aviona Šokaku javili o prisustvu američkih snaga, jačine jedan nosač aviona, jedna krstarica i tri razarača, na svega 163 milјa južno od japanskih nosača aviona. Kasnije je javlјeno o prisustvu jednog tankera  i krstarice udalјenih 25 milјa od nosača aviona. To je bila informacija na koju su Japanci danima čekali i koja se savršeno uklapala u Harine pretpostavke o mogućoj lokaciji američkih snaga. Hara je poslao još jedan avion sa nosača kako bi potvrdili primlјeni izveštaj i započeo pripreme za upućivanje aviona u napad. Do 0815 časova, ukupno 78 letelica (18 lovačkih, 24 torpednih i 26 obrušavajućih bombardera) je poslato da uništi američki nosač aviona. Komandant napada bio je kapetan korvete Takahaši Kakuiči.

Ono što se činilo kao obećavajuća situacija za Japance brzo se preokrenula u potencijalnu katastrofu. Delujući na osnovu izveštaja prispelih neposredno nakon 0900 časova, Takahaši je na javlјenoj poziciji našao samo tanker i krstaricu. Proširena potraga nije dala rezultate. Stvari su postale još gore kada je Hara primio izveštaje od hidroaviona upućenog sa krstarice Kinugasa koji je pretraživao područje južno od Luisiadesa kada je uočio američke nosače aviona jugoistočno do ostrva Rosel. Sa njih je u 1008 upućen napad. U 1051, avioni se vraćaju na Šokaku i  potvrđuju da su videli samo tanker. Suočen sa alarmantnim obrtom događaja, Hara je u 1100 časova opozvao napad.

Pre nego što je napustio područje, Takahaši je uputio obrušavajuće bombardere na jedine mete na vidiku. Prvih četiri bombardera Type 99 kao cilј su izabrali razarač Sims i ubrzo ga uništili sa tri bombe. Razarač je potonuo sa velikim gubicima među članovima posade. Tanker Neošo je bio meta za preko 30 obrušavajućih bombardera, koji su ostvarili 7 pogodaka. Tokom 18-minutnog napada oboren je jedan avion. Brod je ostao nagnut, u požaru i bez pogona.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] USS Sims maja 1940. Završen 1938, bio je prvi brod iz klase, koji je često korišćen za osiguranje plovnih sastava početkom rata.

Međutim, polovina posade se vratila na brod i uspela da ugasi požar, da bi kasnije bila spašena od strane američkog razarača. Tanker je na kraju potoplјen, dok je ostatak posade spašen 11. maja.

Japanci su propustili priliku da uhvate Amerikance u zasedi, potopivši samo manje brodove.

Avioni su se iz napada vratili tek nakon 1500 časova, tako da je pitanje upućivanja novog talasa na američke nosače aviona bilo pod znakom pitanja. Srećom po admirala Haru, napad na tanker nije razotkrio njegovu poziciju. Kasnije tog dana, Flečer je postao svestan da je Neošo bio napadnut ali n ijedan brod nije poslao poruku o napadu pre nego što je potoplјen ili stavlјen van upotrebe. Sims je poslao izveštaj o avionima ali ga TF-17 nije primila. Jedina vest sa Neošoa bila je da je u 1021 postao meta napada aviona. Kako je mogao biti napadnnut i avionima koji baziraju na ostvru Tulagi, Flečer i njegov štab su i dalјe ostali nesvesni da je tanker uništen napadom sa nosača aviona.

Dok su se Japanci borili da razjasne svoju situaciju, skoro identična situacija se dešavala i kod Amerikanaca. Međutim, u njihovom slučaju, okolnosti su se razvijale daleko povolјnije. Flečer je još u 0735 časova primo izveštaj o aktivnostima Japanaca. Viđene su dve krstarice severozapadno od ostrva Rosel. Nakon tog izveštaja u 0815 časova stigao je izveštaj o kontaktu: dva nosača i četiri krstarice severno od ostrva Misima. Nјihova pozicija je bila 225 milјa severozapadno od TF-17, što ih je stavlјalo van dometa lovačkih i torpednih aviona. Međutim, sa japanskim snagama koje su se kretale ka jugu i Flečerovim snagama koje su se kretale ka severu – napad je bio moguć. Flečer je čekao više od sat vremena da pokrene napad, ali počevši od 0926, sa Leksingtona je u napad poletelo 10 lovačkih aviona, 28 obrušavajućih i 12 torpednih bombardera. U 0944 časova, Jorktaun je poslao prvi od dva talasa, u kome su se nalazila osam lovačka, 25 obrušavajuća i deset torpednih bombardera.

Međutim, čim su avioni bili na putu ka severu, stvari su se pogoršale. U  toku jutra poslužilac radara je javio o kontaktima u blizini namenske grupe. Kako lovački avioni nisu mogli da uoče „njuškala“, Flečer je pretpostavio da radar vidi njegove snage. U to vreme je stigao i izveštaja sa Neoshoa da je napadnut. Još gore, povratkom izviđačkih aviona ustanovlјeno je da su nosači aviona o kojima je javio ustvari plovni sastav od četiri lake krstarice i dva razarača. Sukoblјen sa istom dilemom koju je imao i japanski admiral Hara, Flečer je odlučio da opozove napad. Iz izveštaja savezničkih vazduhoplovnih snaga je znao da su u planiranoj zoni napada jake japanske snage. Situacija je postala jasnija kada je u 1022 časova iz Port Morezbija primio izveštaj da je dva časa ranije avion B-17 izvestio o prisustvu velikog plovnog sastava u kome su se nalazili nosač aviona, deset transportnih brodova i 16 drugih brodova, nešto južnije od lokacije nosača aviona iz ranijeg, netačnog izveštaja. Flečer je novu informaciju prosledio avijaciji, uputivši ih ka zoni cilјa u nadi da će ih naći.

Dok je Flečer bio zabrinut da je propustio glavninu japanskih snaga sa nosačima aviona, njegov napad je upućen u zonu bogatu cilјevima. Kako su Desantne snage MO i glavnina snaga japanske carske mornarice bili vrlo blizu jedna druge, nije bilo šanse da će američki napad biti u potpunosti neuspešan. Kao odgovor na aktivnosti američkih aviona, Inoje je okrenuo konvoj sa desantnim snagama ka severu kako bi izbegao napad. Znao je da je uočen i da se američki nosači aviona nalaze jugozapadno. Takođe je primio i izveštaj o sastavu jačine dva bojna broda, jedna krstarica i četiri razarača (Krejsove snage) južno od prolaza Džomard.

Čekajući da se nosači admirala Hare izbore sa neprijatelјem, Inoje je zaustavio svoje nastupanje. U međuvremenu, Šoho je trebao da odbrani njegove snage od očekivanog napada iz vazduha.

Uništenje nosača aviona

Po lepom vremenu, sa angažovanih 93 aviona – Šohou je pretila brza smrt. Avioni sa Leksingtona su uočili japanski nosač aviona Šoho oko 1040 časova, 40 milјa severnije. Na Šoho samo što je sletela vazduhoplovna patrola jačine 4 aviona – u toku su bile pripreme za pokretanje napada na TF-17, manjih razmera. U vreme kada su američki avioni osmotreni, u 1050 časova, u vazduhu su se nalazila samo tri aviona – jedan Type 0 i dva Type 96.

Vazduhoplovna grupa sa Leksingtona je prva napala. Taj napad se smatra jednim od najkoordinisanijim napadima američkog mornaričkog vazduhoplovstva ikada. Komandant vazduhoplovne grupe, kapetan fregate Vilijam Ault, je odlučio da usmeri napad komandnog elementa grupe i eskadrilu VS-2 na slablјenje odbrane nosača, dok je preostali deo grupe imao zadatak da kordinisano napada.

„Otvarajući“ napad u 1110 časova, tri obrušavajuća bombardera su promašila cilј. Šoho je izveo oštar zaokret u levo kako bi izbegao napadače – što mu je i pošlo za rudom, jer ga je promašilo svih deset aviona iz eskadrile VS-2. Napori japanske protivavionske artilјerije, kao i dva aviona Type 96, bili su neefikasni protiv obrušavajućih Dauntlessa. Jedan jedini japanski lovac koji se nalazio u vazduhu, uspeo je da ošteti jedan Dauntless tokom obrušavanja i da jednog, koji se izvlačio iz obrušavanja, obori.

Avioni iz eskadrile VB-2 su izvršili napad u 1118 časova i postigli dva pogotka bombama mase 1000 funti. Ovi pogotci su prouzrokovali ozbilјne požare na palubi hangara u kome su se nalazili avioni popunjeni gorivom i čekali za polazak u napad na TF-17. Istovremeno sa napadom obrušavajućih bombardera, avioni iz sastava eskadrile VT-2 su se spustili na visinu za  napad…

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Fotografija napada na nosač aviona Šoho 7. maja. Dok Šoho gori, na desnoj strani fotografije se vidi Devastator u desnom zaokretu nakon lansiranja torpeda na nosač aviona.

Pronašavši prazni prostor u zaštiti koju su pružale krstarice, komandir eskadrile je odbacio torpedo u 1119 časova. Eskadrila je postigla ukupno 5 pogodaka, dovolјno da izazove fatalna oštećenja koja su prerasla u nekontrolisanog prodora vode. U 1125 časova, 24 od 25 obrušavajućih bombardera iz sastava eskadrile VB-5 i VS-5 napalo je Šoho. Petnaest pogodaka je potvrđeno protiv nepomičnog neprijatelјa, mada su japanski izvori priznali 11 pogodaka. Koliko god da ih je bilo, bilo je dovolјno da bi se Šoho proglasio „mrtvim“. U 1129 časova napad su izvršili torpedni bombarderi i postigli 10 pogodaka. Japanci su priznali dva pogotka, ali ih je verovatno bilo više. Šoho je bukvalno bio raznet salvom bombi i torpeda. Od posade koja je brojala 834 članova, preživelo je 203 članova. Američki gubici su brojali svega jedan obrušavajući bombarder Dauntless sa Jorktauna i dva sa Leksingtona.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Jedan od pet pogodaka torpedima sa aviona iz vazduhoplovne grupe nosača aviona Leksington

Obe američke vazduhoplovne grupe su se do 1450 časova vratile na svoje nosače avione, gde je izvršena popuna gorivom i ubojnim sredstvima, tako da su mogli biti ponovo upućeni na zadatak. Flečerovi piloti su odradili dobar posao, potopivši prvi japanski nosač aviona u Drugom svetskom ratu. Zbog nemogućnosti pokretanja i prihvata talasa napada pre mraka, Flečer je odlučio da ne šalјe avione u napad na japanske brodove u Solomonovom moru, kao i da ne šalјe dopunske izviđače u traganje za glavninom japanskih snaga. Flečer je bio svestan da se Inoje povlači sa konvojem desantnih snaga, ali mu još uvek nije bila poznata pozicija japanskih nosača aviona. Laknulo mu je da njegov pogrešan potez sa početka dana nije kažnjen napadima sa japanskih nosača.

Dok je Flečer izbegao japanski vazdušni napad, dotle je TF-17.3 bila manje srećna. Krejsove snage su se tokom dana nalazile u zoni jugoistočno od prolaza Džomard, čime su došle u domet japanskih aviona iz Rabaula. Opažene su ranije, početkom dana, dok je napad usledio u 1400 časova. Napad je izvršen u dva talasa, jurišnim bombarderima G3M Type 96 (savezničko kodno ime: Nell). U prvom talasu se nalazilo 12 aviona. Bili su naoružani torpedima koja su se pokazala kao neuspešna pri lansiranju sa maksimalnih dalјina. Pet letelica je izgublјeno. Oko pola sata kasnije, usledio je napad 19 aviona G3M naoružanih bombama. Nije postignut ni jedan pogodak.

Krejsov vešt manevar i teška protivavionska vatra pomogli su da se izbegne katastrofa, ali su Japanci još uvek bili ubeđeni da su postigli veliki uspeh. Tvrdili su da su potopili bojni brod klase Kalifornija i krstaricu klase Augusta, teško oštetili bojni brod klase Vorspajt (HMS Warspite) i verovatno oštetili krstaricu klase Kanbera. I veština i sposobnost japanskih pilota bile su sumorne i u suprotnosti sa udarima japanskog mornaričkog vazduhoplovstva od pre svega par meseci ranije, kada su brzo potopili britanske kapitale brodove Prins of Vels (HMS Prince of Wales) i Ripals (HMS Repulse) u vodama Malaje, prvih dana rata.

Zbog gubitka nosača aviona Šoho, Inoje je odložio invaziju na Port Morezbi za dva dana. Izveo je konvoj iz dometa aviona i koncentrisao površinske snage kod ostrva Rosel, kako bi bio spreman za mogući noćni napad. Shvatajući da noćni napad i nije baš realan, kasnije je izdao instrukcije Gotou da razdvoji krstaričke snage tako da dve krstarice ostanu sa glavninom snaga, a preostale dve uputi u pomoć nosačima aviona. Japancima je, uzevši u obzir koliko je aviona napalo Šoho, postalo jasno da Amerikanci na raspolaganju imaju i više nego dovolјno aviona. Sa Operacijom MO u haosu, sve je zavisilo od sposobnosti japanskih nosača aviona da unište američke nosače i povrate operaciju u planirani tok. Shodno tome, Hara je sada bio skloniji riziku. Kako odavno nije primio izveštaj sa podacima o poziciji američkih nosača aviona, Hara je naredio izviđanje od jugozapada do severozapada, na dalјini do 200 milјa. Avioni su poleteli u 1530 časova, ali sve do prijema naređenja za povratak nisu ništa našli. Izviđanje je sprovedeno sa namerom da se organizuje rizični noćni napad. Izabrane su najiskusnije posade aviona. Sa nosača aviona Zuikaku za učešće u napadu je izabrano 9 posada jurišnih aviona i 6 posada bombardera. Nјima su se sa nosača aviona Šokaku pridružile još 6 jurišnika i 6 bombardera. Činjenica da je u ovoj avanturi bio prisutan i veći stepen očajanja, i više je nego očigledna. Neke od izabranih posada samo što su se vratile iz ranijeg napada, i od njih se očekivalo da ponovo uzlete po izuzetno lošim meteo uslovima kako bi izvršili napad na cilј kome još uvek nije otkrivena tačna pozicija.

Predvidlјivo, operacija nije dobro počela. Avioni su uzleteli sa nosača u 1615 časova, sa naređenjem da lete na poziciju 280 milјa zapadno. Nepoznato Japancima, američki nosači aviona su se nalazili nekih 150 milјa u smeru zapad-severozapad, ali sakriveni teškim oblacima. Kada su japanski avioni pristigli na naređenu poziciju, na njoj nije bilo ni traga od američkih brodova. Nakon izvršenog izviđanja područja, avioni su se uputili nazad, organizovani u tri grupe, prethodno odbacivši bombe i torpeda.

Prilikom povratka, japanski avioni su naleteli na američke nosače. Avioni Wildcat, navođeni radarom, presreli su prvu grupu. Kao rezultat borbe, iz prve grupe je oboreno 6 jurišnih aviona i jedan bombarder, dok su Amerikanci izgubili tri aviona Wildcat. Druga i treća grupa su na poziciju američkih nosača aviona pristigli u noći i, ubeđeni da su to japanski avioni, nameravali su da slete.

Protivavionska vatra sa nosača je oborila jednog jurišnika i time razvejala sumnje u pripadnost nosača aviona.

Konačno, do 2300 časova, svi japanski avioni su sleteli, uz gubitak još jednog jurišnika prilikom sletanja. Od 27 aviona koji su leteli na zadatak, 18 se vratilo. Međutim, gubitak od 18 dragocenih aviona osetiće se narednog dana. Japanski piloti su izvestili o poziciji namenske grupe TF-17 40-60 milјa zapadno. Obe strane su sada znale da je druga strana u blizini. Sledeći dan će, gotovo sigurno, doneti odlučujući sukob bitke u Koralnom moru.

Pripreme za bitku, 8. maj

Obe strane su znale da je brzo i tačno izviđanje klјuč za odlučujuće događaje na dan 8. maja. Tokom noći, obe strane su pokušale da zauzmu povolјnije postavište za dolazeći okršaj. Američki nosači aviona su plovili na jugoistok sve do posle ponoći, kada su okrenuli ka zapadu. Razarač Monagan je detašovan radi spašavanja preživelih sa tankera Neošo i razarača Sims.

Ovo detaširanje je ostavilo namenske snage TF-17 sa sedam razarača. Krejs je izdao naređenje svojim snagama da plove ka zapadu  kako bi ostali jugoistočno od Port Morezbija, na poziciji da presretnu sve japanske snage  koje napreduju ka Port Morezbiju u svetlu bitke nosača aviona. U jutro 8. maja, namenske snage TF-17 su raspolagale sa 117 ispravnih aviona (31 lovačkih, 65 obrušavajućih i 21 torpednih bombardera). Fič je za izviđanje smislio plan kako bi pokrio sve eventualne događaje. Kako nije mogao biti siguran u pokrete japanskih nosača tokom noći, moro je da pretpostavi mogućnost da su oni još uvek relativno blizu. Stoga je organizovao izviđanje u svim sektorima (360°) sa 18 aviona SBD iz eskadrila VS-2 i VB-2 sa Leksingtona. U severnom delu zone izviđalo se do dalјine od 200 milјa, dok je na jugu sektor izviđanja bio nešto kraći – 125 milјa.

  [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Nosač aviona Leksington fotografisan sa palube Jorktauna. Na palubi Jorktauna nalaze se obrušavajući bombarderi tipa Dauntless

Po njihovom povratku, ovih 18 aviona bi se našlo u vazduhoplovnim patrolama nosača aviona. Svaki nosač je angažovao vazduhoplovne patrole jačine po 8 lovačkih aviona, dok je Jorktaun namenio 8 aviona SBD za protivtorpednu patrolu. Na oba nosača, preostali avioni su bili u pripravnosti da krenu u napad po dobijanju informacije o cilјevima.

[attachment=10]

 Tokom noći 7./8. maja, Inoje je naredio Takagiju da zauzme postavište 110 milјa južno-jugoistočno od ostrva Rosel do zore, kako bi bio u poziciji da napadne TF-17. Međutim, iz mnogih razloga, zora je zatekla japanske nosače aviona na poziciji 140 milјa severoistočno od ostrva Rosel. kako je neuspešni napad japanskih aviona potrajao, japanski nosači su morali da plove na istok sve do 2200 časova, kada su počeli da prihvataju avione na palube. Hara je savetovao Takagiju da zadrži kurs ka istoku ili da plovi ka jugu, kako bi mogao da napadne Amerikance sa krila. Takagi je odbio preporuku, ali se složio sa predlogom da nosače aviona pozicionira severoistočno od ostrva Rosel – suprotno naređenju admirala Inoja. Hara je smatrao da će mu ova pozicija omogućiti da sprovede usmerenije izviđanje, umesto izviđanje u svim pravcima ukoliko se povinuje naređenjima Takagija i produži u zonu jugoistočno od ostrva Rosel, koje je bilo blizu poslednje poznate pozicije američkih nosača aviona.

Hara je planirao da manje aviona angažuje na izviđanju, a da više aviona bude spremno za napad. Situacija admirala Hare, kada su u pitanju avioni, bila je nepovolјnija u odnosu na situaciju kod Amerikanaca. Američki 5. divizion nosača je raspolagao sa 96 aviona (38 lovaca, 33 bombardera i 25 jurišnika). U poređenju sa TF-17, na japanskim nosačima je moglo da se prikupi 21 aviona manje. Suprotno Fiču, Harin plan izviđanja bio je mnogo oštriji. Prema taktici izviđanja u japanskoj carskoj mornarici, za zadatke izviđanja treba angažovati hidroavione koji su se nalazili na krstaricama, dok se avioni sa nosača aviona čuvaju za misije napada na neprijatelјa. Međutim, 8. maja je teško more sprečilo japanske krstarice da upotrebe svoje hidroavione. Hara je morao da angažuje 7 jurišnih aviona sa nosača aviona da pokriju južni sektor, na dalјini od 250 milјa. Četiri bombardera koji su bazirali u Rabaulu i tri leteća čamca sa ostrva Tulagi su dobili zadatak da izvide područje južno od Louisiadesa.

U 0600 časova, japanski nosači aviona su se nalazili 220 milјa severoistočno od TF-17. Takagi je nastavio da plovi na sever kako bi se susreo sa krstaricama Kinugasa i Furutaka, koje je Inoje detašovao radi povećanja zaštite nosača aviona. Ostatku snaga uklјučenih u operaciju MO, uklјučujući glavninu snaga, desantne snage i borbeno osiguranje, bilo je naređeno da se u toku popodneva prikupe na poziciji 40 milјa istočno od ostrva Vudlark (Woodlark). Nakon što udarne snage „rasčiste put“, konvoj bi nastavio ka Port Morezbiju sa zadatkom izvršenja invazije, koja je preplanirana za 12. maj.

Vreme je igralo važnu ulogu u događajima od 8 maja. Ivica fronta se pomerila 30 – 50 milјa ka severu i severoistoku. To je dovelo TF-17 iz položaja zaštićenog od neprijatelјskog izviđanja u položaj gde vlada laka izmaglica, sa većom vidlјivošću. Nasuprot tome, japanski nosači su dospeli u područje teškog mora. Kako se kasnije pokazalo, to je usložilo i otežalo zadatak američkim pilotima.



* uss_chester.jpg (19.12 KB, 697x252 - viewed 1 times.)

* kikuzuki.jpg (33.14 KB, 681x397 - viewed 1 times.)

* koralno_more_2_6_maja.jpg (251.19 KB, 1157x1579 - viewed 3 times.)

* devastator_koral.jpg (31.59 KB, 697x528 - viewed 1 times.)

* koralno_more_7_maj.jpg (180.8 KB, 1156x1399 - viewed 1 times.)

* uss_sims.jpg (21.21 KB, 700x280 - viewed 1 times.)

* shoho_napad_koralno_more.jpg (22.75 KB, 680x324 - viewed 1 times.)

* shoho_gori_2.jpg (27.53 KB, 680x439 - viewed 1 times.)

* leksington.jpg (36.65 KB, 681x364 - viewed 1 times.)

* koralno_more_8_maja.jpg (135.9 KB, 961x1314 - viewed 1 times.)
Logged
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« Reply #7 on: June 26, 2022, 08:09:12 am »

Napad Amerikanaca na udarnu grupu nosača aviona japanske carske mornarice

Japanski izviđački avioni su se našli u vazduhu već u 0615 časova, dok su Amerikanci podigli 18 aviona SBD u 0635 časova. Ni jednima ni drugima nije trebalo mnogo vremena da pronađu ono što traže.

Japanci su prvi postigli uspeh. Radar sa nosača Jorktaun je prijavio kontakt u 0822 časova, 18 milјa severozapadno, ali upućena vazduhoplovna patrola nije uspela ni da ga pronađe niti da ga presretne. U 0822 časova japanski izviđački avion prijavlјuje dva nosača aviona 235 milјa od udarne grupe MO, u smeru 205°. Radio izviđači sa oba američka nosača su potvrdili činjenicu da je japanski avion uočio TF-17 i poslao izveštaj.

Flečer i Fič su prvi izveštaj dobili u 0820 časova kada je SBD iz eskadrile VS-2 uočio japanske nosače aviona na teškom moru. Po unosu podataka iz izveštaja na kartu, postalo je jasno da se japanski nosači aviona nalaze 175 milјa od TF-17, u smeru 028°, te da se udalјavaju od američkih nosača. Udalјeni 175 milјa od Amerikanaca, Japanci su bili na samoj ivici akcionih radijusa američkih aviona. Ipak, odlučeno je da se uputi napad, a da se TF-17 i sama uputi ka Japancima kako bi umanjila dalјinu koju bi avioni morali da prevale pri povratku iz napada.

Prvi napad je upućen od strane Amerikanaca. U 0900 časova, sa Jorktauna je pokrenut napad jačine 39 aviona (6 lovaca, 24 obrušavajućih i 9 torpednih bombardera), dok je Leksington svoj napad jačine 36 aviona (9 lovaca, 15 obrušavajućih i 12 torpednih bombardera) uputio 7 minuta kasnije. Uporedo sa početkom vazdušne bitke, Flečer je Fiču prepustio taktičku kontrolu TF-17. Do 0925 časova, svi avioni su bili u vazduhu i napustili zonu TF-17. Dodatni izveštaji izviđača u 0934 časova pokazali su da su japanski nosači udalјeni 191 milјu od američkih.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Šokaku pod napadom aviona sa Jorktauna.

Kada su avioni sa Jorktauna pristigli u zonu napada, zatekli su japanske snage razdvojene u dve grupe. Zuikaku, praćen krstaricama Mijoko i Hagura i 3 razarača, bio je nekih 6 nautičkih milјa ispred nosača Šikoku sa dve krstarice iz pratnje, Furutaka i Kinugasa. Dok su obrušavajući bombarderi zauzimali poziciju za napad, grupa sa nosačem aviona Zuikaku nestala je u oluji. Nosač aviona Šokaku, koji je ostao u zoni veće vidlјivosti podneo je glavni udar američkih aviona. Obrušavajući bombarderi, njih 24, postiglo je 2 pogotka bombama mase 450 kg. Prvi pogodak je izazvao požar u nadgrađu broda. Druga bomba je pala u blizini ostrva i izazvala požar na letnoj i palubi hangara. Napad eskadrile torpednih bombardera bio je u potpunosti bezuspešan, ne postigavši ni jedan pogodak. Japanske vazduhoplovne patrole i protivavionska artilјerija pokazale su se skoro u potpunosti neefikasnim. Amerikanci su izgubili dva aviona SBD, dok su Japanci ostali bez dva lovačka aviona.

Nekih 30 minuta nakon početka napada aviona sa Jorktauna, započeo je i napad aviona sa Leksington. Loše vreme je učinilo da rezultati napada budu još gori. Većina obrušavajućih bombardera sa Leksingtona je promašilo metu. Jedino su 4 aviona uspela da postignu pogotke. Svi su napadali nosača Šikoku, pogodivši ga još jednom bombom mase 450 kg.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Škokaku pri velikoj brzini plovlјenja izvodi nagle okrete kako bi izbegao napade obrušavajućih bombardera

Još jednom su sva torpeda odbačena sa aviona krenula na Šokaku, i još jednom je komandant japanskog nosača uspeo da izbegne svih 11 torpeda koja su jurila na njega. Gubici u napadu su ponovo bili laki: tri lovaca i jedan obrušavajući bombarder. Nјima treba dodati i gubitke prilikom povratka iz napada: svoj put do nosača Leksington nije našao jedan lovac i dva obrušavajuća bombardera.

Od ukupno 13 lovačkih aviona Type 0 angažovanih u vazduhoplovnoj patroli, američki avioni Wildcat su dva oborili, a jedan oštetili. Američki gubici su ovog puta bili malo veći od japanskih: oborena su dva SBD i tri Wildcata.

Ukupan rezultat američkog napada bio je razočaravajući. Zuikaku, skriven oblacima, ostao je netaknut. Šteta na nosaču Šokaku, u vidu tri pogotka bombi, bila je ozbilјna ali nije bilo opasnosti od potapanja. Požar je bio brzo ugašen, ali je nosač ostao bez mogućnosti da koristi avione. Stoga je naređeno da Šokaku napusti zonu brzinom od 30 čv, u pratnji dva razarača. Gubici u lјudstvu su brojali 109 poginulih i 114 ranjenih.

Japanci napadaju TF-17

Na nosačima Šokaku i Zuikaku, u pripravnosti je čekalo 18 lovaca Tyre 0, 33 bombardera Tyre 99 i 18 jurišnika Tyre 97. Nakon izveštaja koji je prispeo u 0822 časova, pokrenut je napad pod komandom kapetana korvete Takahašija. Suprotno američkoj doktrini, avioni su leteli u jednoj formaciji.

TF-17, sa dva nosača aviona, pet krstarica i sedam razarača, čekao je na napad. Očekujući jutarnji napad, Fič je uradio sve što je mogao na formiranju robustne vazduhoplovne patrole. Osam aviona Wildcat je već bilo u vazduhu, podržavani od strane 18 SBD na protivtorpednoj patroli. U 1055 časova, radari na Leksington i Jorktaun, javili su o velikoj formaciji koja im se približava. Grupa je otkrivena na 68 milјa, u smeru 020. Odmah je podignuto još devet aviona Wildcat i 5 aviona SBD. Novopridošli avioni Wildcat imali su zadatak da presretnu japanske avione što je moguće dalјe od američkog plovnog sastava.

Rezultat ove, spolјne, bitke nije bio povolјan za Amerikance. Avioni koji su imali zadatak da presretnu japanske avione propustili su da obave zadatak sve dok japanski nisu izvršili svoj zadatak. Kao dodatak, avioni Wildcat koji su imal izadatak da unište niskoleteće torpedne bombardere propustili su japanske avione zbog oblačnosti. Takahaši je uspeo da dovede svojih 33 obrušavajućih bombardera na poziciju uz vetar od TF-17 dok je 18 torpednih bombardera dobilo zadatak da odmah napadnu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Leksington tokom napada torpednih bombardera 8. maja.

Od 18 jurišnika koji su napadali, 14 je određeno za napad na Leksington, dok je preostalih 4 trebalo da napadne Jorktaun. Uprkos naporima aviona Wildcat u odbrani i velikog broja aviona SDB Dauntless protiv sporijih torpednih bombardera, 15 od ukupno 18 aviona Tyre 97 se probilo i došlo u poziciju za napad. Četiri aviona su napala Jorktaun i ispromašivala, uz gubitak dva aviona. Sa 14 aviona Tyre 97, koliko ih je bilo na raspolaganju za napad na  Leksington, postignuti su bolјi rezultati. Komandant broda nije mogao da manevrom izbegne svih devet torpeda koja su lansirana na njega. Nakon izbegnutih prvih pet torpeda lansiranih sa dve grupe aviona koje su napadale i po levom i po desnom boku broda, poslednja grupa od četiri aviona Tyre 97 je imala jasnu situaciju. Dva torpeda su prošla duboko ispod kobilice nosača, dok su preostala dva pogodila nosač u levi bok. Prvi, u 1120 časova, je udario u pramčani deo i izbacio iz upotrebe dva lifta u gornjoj poziciji. Što je važnije, iskrivio je tank za smeštaj avionskog goriva i prouzrokovao manje pukotine. Samim tim su se raširila isparenja goriva. Drugi pogodak je bio ispod ostrva, blizu prostorija sa kotlovima. Tri prostora su se napunila vodom, što je primoralo posadu da isklјuči tri kotla. Nekoliko tankova goriva je probijeno, tako da je gorivo iscurelo u more i obrazovalo veliku naftnu mrlјu. Drugi pogodak je izazvao nagib od 6 – 7 stepeni, ali je trimovanjem tankova brzo doveden na ravnu kobilicu.

Izvršavanjem Takahašijevog naređenja da zauzmu poziciju uz vetar postavila je obrušavajuće bombardere nekoliko minuta iza napada torpednih bombardera. Naredio je da se 19 obrušavajućih bombardera sa nosača aviona Šokaku obračuna sa nosačem Leksington, dok je ostatak aviona sa nosača Zuikaku trebao da napadne nosač aviona Jorktaun. Borbeno osiguranje bilo je povereno lovačkim avionima Tyre 0, koji su uspešno obavlјali svoj zadatak, tako da je svih 33 aviona stiglo u zonu cilјa. Uprkos hrabrim napadima na svoje cilјeve u uslovima jake protivavionske vatre, rezultati su bili vrlo razočaravajući za Japance. Oba američka nosača su zasuta vodom u seriji bliskih promašaja, uz pretrplјena tri pogotka od bombi. Protiv Leksingtona, dva obrušavajuća bombardera sa nosača Šokaku postigli su direktne pogotke. Oba su prouzrokovala manju štetu. Prva bomba je pogodila pramčani ugao letne palube, izbacujući iz upotrebe jedan sponson. Druga bomba je pogodila levu stranu masivnog dimnjaka izazivajući malo materijalne štete, ali sa lјudskim žrtvama na borbenim stanicama – oruđima protivavionske artilјerije u blizini dimnjaka. U napadu su oborena dva japanska aviona Type 99.

U slučaju drugog američkog nosača, kombinacija napada dva aviona Wildcat koji su se nalazili u odbrani nosača, veštog manevra nosača i bočnog vetra, učinila je da 14 obrušavajućih bombardera sa nosača aviona Zuikaku postigne jedan pogodak. Jedna od bombi, mase 550 funti, pogodila je u centar letne palube. Probila je četiri palube dok nije eksplodirala i usmrtila članove posade koji su vršili opravke i načinila oštećenja na strukturalnim delovima broda. Požar koji je izazvala, napravio je gust dim koji je izlazio kroz otvor u letnoj palubi. Zbog nanete štete, usledila je evakuacija iz tri kotlovnice, što je uslovilo pad brzine plovlјenja na 25 čvorova. Bliski promašaji bombi su takođe izazivali oštećenja. Jedna od njih je pala po levom boku, u visini sredine boka. Pala je dovolјno blizu da ošteti nekoliko tankova goriva i izazove izlivanje goriva u more. Japanski napad nije bio toliko razarajući koliko su Amerikanci očekivali da bude. Posada Jorktauna je brzo ugasila požar i ponovo stavila kotlove u pogon, tako da je ubrzo i nosač zaplovio brzinom od 28 čvorova. Čak je i Leksington, koji je pretrpeo veću štetu, izgledao sposoban za borbu i nije bilo opasnosti da potone.

Nakon napada, Takahaši je radiom u 1125 časova javio da je potoplјen američki nosač klase Saratoga, pogotcima devet torpeda i deset bombi, te da je Jorktaun oštećen pogotcima dva torpeda i osam do deset bombi.

Uprkos naporima 20 aviona Wildcat i 23 aviona Dauntless u vazduhoplovnim patrolama, japanski gubici su bili laki. Izgubili su pet obrušavajućih bombardera i osam torpednih bombardera. Slične gubitke u avionima imali su i sami Amerikanci: tri lovačka i pet obrušavajućih bombardera. Međutim, mnogi japanski avioni su bili oštećeni što je uzrokovalo rušenje u more još sedam aviona na putu ka nosačima, a još dvanaest aviona je bačeno u more, nakon što su se teško oštetili prilikom sletanja na nosače.

Pratnja iz eskadrile VF-42 je u povratku prijavila obaranje još dva japanska aviona. Jedan je bio jurišnik koji je uočio TF-17 i pratio američke nosače preko sat vremena, a da je ostao neprimećen od strane američkih vazduhoplovnih patrola, dok je drugi avion bio avion vođe napada, Takahašija.

Nakon napada

Vazduhoplovne grupe obeju strana bile su slomlјene dejstvima 8. maja. Nakon što su se u rano posle podne vratile iz napada, niti jedna od njih nije bila u stanju da odmah nastavi sa borbom. Talas napada koji je uputio Jorktaun vratio se u 1300 časova, ali je svega 12 aviona SBD i 8 aviona TBD bilo operativno. Problem je bio i broj torpeda koji je ostao na raspolaganju – svega sedam komada. Napad sa Leksingtona se vratio u 1322 časova, ali je nakon eksplozije u pramčanom delu broda u 1247 časova, njegovo stanje izgledalo neizvesno.

Uzevši u obzir neizvesno stanje nosača aviona Leksington, stanje vazduhoplovne grupe sa Jorktauna (posebno stanje lovačke avijacije) i narastajuću zabrinutost po pitanju snabdevanja gorivom nakon potapanja tankera Neošo, Flečer je u 1315 časova predložio da se TF-17 povuče na jug. Fič se složio sa predlogom u 1324 časova.

U ovom trenutku, bitka u Koralnom moru već je bila završena, ali račun za Amerikance još nije bio gotov. Šteta koju su nosaču aviona Leksington nanela torpeda pokazaće se kao fatalna.
Prvi torpedo je pogodio spolјne tankove goriva koji su preneli snagu udara na tankove i izazvale pukotine u varovima limova, što je pak omogućilo da u brodske prostore iscure  isparenja goriva. Do 1247 časova, isparenja su došla u prostor sa generatorima, što je prouzrokovalo eksploziju i požar u pramčanom delu broda. Ekipe za kontrolu i saniranje oštećenja nisu mogle da kontrolišu širenje požara i naredne eksplozije su se začule u 1442 i 1525 časova. U 1707 časova, komandant broda odlučuje da napusti brod pre nego što bi mrak otežao spašavanje posade. Leksington je nakon evakuacije potoplјen torpedima sa razarača i konačno potonuo u 1952 časova.

Stanje japanskih nosača aviona bilo je samo delimično bolјe. Oštećeni Šokaku je ispraćen van zone operacije, dok je Zuikaku dobio zadatak da prihvate sve avione koji su pristizali iz napada. Između 1310 i 1410 časova, prihvaćeno je 46 aviona. U 1430 časova, ukupno devet jurišnika, operativno spremnih, nalazilo se na palubi nosača Zuikaku. Shodno tome, Takagi je izvestio Inoja da je drugi talas napada nemoguć. Japanski nosači aviona su u 1500 časova zaplovili na sever, kako bi izašli iz zone operacije i izvršili popunu gorivom koja je bila očajna (neki od razarača imali su još svega 20% zaliha goriva na raspolaganju).

Neuspeh japanskih nosača aviona da unište američke nosače značila je kraj operacije MO. U jutro 8. maja Inoje je naredio da sve jedinice koje ne učestvuju u bici nosača aviona napuste zonu ploveći na severoistok. Tog jutra je izviđački avion koji je poleteo iz Rabaula javio prisustvo snaga Saveznika jačine jedan bojni brod, dve krstarice i četiri razarača na poziciji između Luisiadesa i Port Morezbija. Inojev plan da napadne ove snage bombarderima koji su bazirali u Rabaulu, bio je povučen zbog jake kiše koja je onemogućila dejstvo avijacije. Iako su Savezničke snage sa teškim jedinicama blokirale put ka Port Morezbiju, Inoje je posle podne dobio još goru vest: dobio je izveštaj o bici nosača aviona. Sa nosačem Šokaku van stroja i teškim gubicima u avionima koji onemogućavaju pokretanje drugog talasa napada, Inoje je znao da  su izgledi za zauzimanje Port Morezbija slabi, gotovo nikakvi. U 1545 časova naredio je pokret svih japanskih snaga na sever; u 1620 časova je odložio operaciju MO i naredio evakuaciju baze hidroaviona na ostrvu Diboyn.

Kada je komanda Kombinovane flote saznala za Inojevu odluku o odlaganju operacije, Jamamoto je preuzeo inicijativu. U 2200 časova je naredio Inoju da nastavi sa gonjenjem  američkih snaga i dovrši njihovo uništenje. Kao odgovor, Inoje je naredio ponovno posedanje baze na ostrvu Diboyn i prebaci ostatak Gotoovih najmoćnijih brodova – uklјučujući dve preostale teške krstarice i veći deo 6. flotile razarača, u sastav udarne grupe nosača aviona. Tako ojačana, udarna grupa nosača aviona je 9. maj provela u popunjavanju pogonskim gorivom a dan kasnije se vratila u Koralno more kako bi nastavila započetu bitku. Broj ispravnih aviona na nosaču Zuikaku podignut je na 45 aviona – 24 lovaca, 13 bombardera i 8 jurišnika. U zoru 10. maja, Takagi je bio udalјen 340 milјa jugozapadno od ostrva Tulagi. sa te pozicije je započeto izviđanje, ali bez rezultata. Dan kasnije, 11. maja uzaludnost produžetka operacije je bila očigledna i udarna grupa nosača aviona je krenula oko ostrva San Kristobal i dalјe na sever.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Nosač aviona Jorktaun u doku na popravci

Slično Takagiju, Flečer je odlučio da je najbolјi kurs akcije – odustajanje od nje. Mekarturovi avioni su već prijavili pokret desantnog konvoja, tko da je Flečer pretpostavio da je pretnja od invazije na Port Morezbi otklonjena. Nakog potapanja Leksingtona, nije mogao da rizikuje gubitak još jednog od Nimicovih dragocenih nosača, koji bi bitku pretvorili u strategijsku propast za američku mornaricu. Preostali deo 8. maja Flečer je plovio ka jugu. Plašeći se gonjenja 9. maja, odlučio je da se povuče ploveći velikom brzinom. Kada su Takagijevi preostali nosači pokušali da ponovo uspostave kontakt 10. maja, Flečer je već bio na sigurnom, izvan zone operacije. Na dan 15. maja, TF-17 se usidrila kod ostrva Tonga, da bi Jorktaun odatle produžio ka Perl Harburu radi izvršenja preko potrebnih opravki. Istog dna, Holsijeva TF-16 sa nosačima Enterprajz i Hornet je uočena od strane japanskog hidroaviona Tyre 97, oko 450 milјa istočno od Tulagija. Ovi poslednji potezi u bici u Koralnom moru u stvari su bili uvod u bitku kod Midveja, koja se odigrala tri nedelјe kasnije.




* shokaku.jpg (17.53 KB, 686x233 - viewed 1 times.)

* shokaku_2.jpg (25.22 KB, 680x338 - viewed 1 times.)

* leksington_koralno_more.jpg (35.85 KB, 680x413 - viewed 1 times.)

* leksington_u_doku.jpg (38.29 KB, 680x537 - viewed 1 times.)
Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.041 seconds with 22 queries.