22.04.2014.OSTVARIO SNOVE
Kapetan Teo Srdelić u rodnom gradu privezao jedan od najluksuznijih kruzera na svijetu: Ovo je vrh...
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
U štoriji koja slijedi baš sve je veliko: i kruzer s dvanaest paluba i šest zvjezdica koje ga čine jednim od najluksuznijih na svijetu, i ime američke kompanije koje u svom nazivu krije ono “regent”, a na koncu i kapetan – Splićanin o’ kolina, Teo Srdelić (40), koji je taj čudesni brod, Seven Seas Mariner privezao u svojoj matičnoj luci.
I još kad mu je mala Nora, tatina mezimica, pojurila u zagrljaj, imali smo pravu dalmatinsku kartolinu: plavo nebo i more, a nad njim bijeli brod. Tamo Marjan i Sveti Duje, a tu “barba” i njegova obitelj koja ga je dočekala na kraju, na obali, gdje se našlo i sedamsto putnika, američkih turista koje je dovezao.
A Ameri ko Ameri, na najvišoj od paluba igraju golf, razgolitili se na proljetnom suncu ili opustili u jacuzzijima. A mi se opet važno šetamo s Teom kojeg posada srdačno pozdravlja sa: “Hello, captain” ili “Ser, how are you?”, i tako to.
– Brod može ukrcat i do iljadu ljudi, ali kompanija preferira sedansto putnika, to je neki optimum. Na tih sedansto putnika dođe 430 članova posade. E, zato je ovo najviši rang kruzera od šest zvjezdica, s velikin, luksuzno uređenim kabinama – objašnjava Teo, a onda cijenom bogovske usluge dodatno potkrepljuje izgovoreno:
– Najeftinije putovanje ti je 600 dolara po putniku dan, a najbolje su kabine duplo – iljadu i dvista! Mahon su putnici bogati Amerikanci, umirovljenici koji za ovo šparaju cili život.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Teo ih, nota bene, kao kapetan uvijek pozdravlja na svakom vijađu i tako reklamira Split i Hrvatsku. Trobojnica je i na zidu u kapetanskoj kabini, velikoj kao komforan stan, da se vidi da je našijenac preuzeo komandni most na tako značajnom brodu iz američke putničke flote. Kapetanska odgovornost je ogromna kako god okrenuo...
– Lako je to gledat sa strane, ali kruv je to sa sedan kora, i ma koliko tehnike na brodu ima, još u svemu ulogu igra ljudski faktor; ja bi reka i 99 posto – kazuje Teo dok obilazimo sav taj luksuz od kojeg ti se zamanta: restorane, “obične” i specijalne za koje se treba posebno naručiti, pa kasina, draguljarnice, fensi šmensi butige, caffe i bridž barove ili teatar kojeg se ni veliki gradovi ne bi postidjeli. Fascinantno je bilo odgledati bar komadičak mjuzikla kojim se navečer zabavljaju gosti broda, što su u vrijeme dok smo radili reportažu guštali na Rivi i u Dioklecijanovoj palači, uz kavicu i sladoled.
– Kad bi mi bili matična luka za kruzere, to bi za grad značilo nešto nevjerojatno u svakom smislu. Računaj samo na to da bi ovih sedansto gostiju morali prinoćit u Splitu prije ukrcaja, da ne govorin da ih masu ostane i po tri, četri dana nakon iskrcaja u gradu koji nam je zadnja točka putovanja – kapetan će, pa nabraja tko sve ima sreću biti polazišnom i odredišnom lukom kruzera: Istanbul, Monaco, Civitavecchia (Rim), pa kad bi se i mali Split tu ugurao, gdje bi našem turizmu, što ionako buja, bio kraj!
Zadovoljene ambicijeAjmo još koju o brodu “Seven Seas Mariner” i američkoj kompaniji “Regent Seven Seas Cruises”, koja će 2016. iz brodogradilišta svečano ispratiti najluksuzniji kruzer na svijetu. Tko je toliko dubokog džepa da zaplovi na sedam mora, u onih minimalno 4200 dolara za tjedan dana, ima uključeno apsolutno sve, od ića i pića do superizleta.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Ne naplaćuje se ni voda kao na drugim kruzerima, sve je u cijeni. Ako će putnik popit deset boca viskija, ko mu smeta. Kraj vitrine s probranim vinima pitamo kapetana odoli li vrhunskim botiljama koje nam se smješkaju, nekom zinfandelu/crljenku, recimo.
– Viruj, ni kapi dok san na brodu! Odgovornost je velika, a i kontrole su rigorozne – zna to kapetan dobro jer je, dok se nije prihvatio kormila, obišao sve važne pozicije, pa se brinuo i o sigurnosti. Startao je prije dvanaest godina s prve skale – kao drugi časnik, pa bio zadužen za brigu o okolišu, koji je uvijek tema kad su kruzeri u pitanju, da bi već s 32 godine postao desna ruka kapetanu, a s četrdeset zaslužio zlaćanu pločicu s natpisom “master”. Pred suprugom mu Renatom, djecom, pitam ga dokle misli ploviti, je li mu puna kapa.
– Teško je to reć. Profesionalne ambicije san zadovoljija, ovo je vrh, a sad kad ću reć dosta, ne znan – iskren je Teo, a Renata bi, također iskreno, da to bude što prije. Do tada, mirno more, Srdeliću, a bude li ipak valjalo, uključit ćeš ti balanse za nas Vlaje koje muči morska bolest.
S.O.S. MiamiJesan li koga spasija? Dvojicu na debelom moru na putu za Miami. Šest dana su plutali, ostali bez goriva. Valovi tri metra, trideset čvorova vitra, i aj ti sad pristani s ovon mrcinon uz njihov spead boat od dvanajst metri, a da ih ne izvrneš. A opet san nekako uspija – prisjeća se Srdelić.
Mediteranski vijađGdje ćeš ljepše ture za Amerikance po Europi od one blagim Mediteranom: Venecija, Split, Kopar, Ravenna, gradovi su do kojih će Teo sada provesti putnike, koji mu, inače, jako hvale Dubrovnik, a što će reći o njegovu Splitu, čut će za trpezom. Kao kapetan bira s kojim će gostima večerati, a obično su to najvjerniji njihovoj kompaniji koji se vraćaju guštima putovanja Europom u ovo doba ili zimi Sjevernom i Južnom Amerikom.
Pape i brat škveraniSrdelići su težaci iz Varoša, a zemlju su imali na Brdima. Otac Jerko je radio u škveru, kao i brat. Kapetana je došla obići na brod i mama Tija, nećaci Dea i Nino. I svi su, naravno, oduševljeni sjajem kruzera koji je friško renoviran, još se malo i pitura čuje.
– Kapetane, lipo brod držiš, svaka čast – fali majka sina svoga, jer ženskom oku nije promaknulo da je sve na svom mjestu, a i bila je ranije s njim na putovanju, pa zna da na kruzeru, kao i doma, sve mora biti “picikato”.
BROJKE2002. godište
220 metara dug
30 metara širok
46 metara najviša točka broda
50 tisuća tona nosivosti
Autor : Saša Ljubičić
Izvor :
SD
