Vijesti s mora i kraja

[Jester]

29.07.2014.

JUNACI DANA
Posada hrvatskog broda 'Astarea' spasila kubanske izbjeglice koji su 18 dana plutali na splavi

Pet kubanskih izbjeglica uočili smo u nedjelju 27.srpnja u 12,13 sati na udaljenosti od 70-tak nautičkih milja južno od rta Corrientes na jugozapadnoj obali Kube. Izbjeglice su plutale na improviziranoj splavi koju su izradili od starih bačvi ulja koje su povezali s drvenim "pajolima", a kao pogon su koristili načinjeno improvizirano jedro- rekao  je zapovjednik broda AP Astarea, kap Ante Dujić o čijem je uspjehu na zapadnom Atlantiku, kao i posade kojom zapovijeda izvijestila Uprava dubrovačkog brodara "Atlantske plovidbe dd".

Kako smo doznali, pet spašenih kubanskih izbjeglica stari su 43, 42, 38, 30 i 23 godine ali posada i zapovjednik broda nisu iz razgovora s njima uspjeli doznati iz kojeg su se mjesta na Kubi uputili u avanturu

- Prema njihovim riječima, odredište u potrazi za boljim životom im je zapravo bio Meksiko. Na otvorenom su moru proveli ukupno 18 dana, a pronašli smo ih bez ikakvih zaliha vode ili hrane.

Sve spašene osobe, odnosno izbjeglice su u dogovoru i koordinaciji s Američkom obalnom stražom iskrcane na otvorenom moru na oko 180 nautičkih milja zapadno od Key Westa na Floridi - odgovorio nam je kap. Dujić posredstvom Ureda predsjednika Uprave dubrovačkog brodara.

Brod Astarea je potom pramac okrenuo prema američkoj luci Gramercy na rijeci Mississippi kamo se s teretom željezne rudače i uputio iz argentinske luke Punta Colorada. Doznali smo i to da je ukrcaj goriva obavljen u luci Bahia Blanca.

Izvor : SD

[duje]

Vir: "Slobodna Dalmacija"

MREŽE POTEZAČE

Pogledajte kako Talijani mirno ribare u hrvatskom dijelu Jadrana
 
Profesor Jurica Gašpar tijekom projekta istraživanja hrvatskih svjetionika snimio je talijansku ribaricu kako bezbrižno lovi u hrvatskom dijelu Jadrana:

-Talijanska ribarica 2 i pol milje u sred našeg teritorijalnog mora. Brod nema zastave matične zemlje, niti zemlje u čijem teritorijalnom moru plovi, registracija broda je MF 373 - Manfredonia, ribarski talijanski grad na poluotoku Gargano, mreže potezače u moru protiv svih pomorskih i međugraničnih pravila!

Kad su vidjeli našu jedrilicu, koja je bila jedino plovilo uokolo 10-ak milja na hrvatskoj strani granice, crni dim dao je naznačiti da su pojačali brzinu motora. No potezače su i dalje bile u moru i uništavale dno, stoji na Facebook objavi stranice Avantura svjetionika s Juricom Gašparom.

-Kako hrvatska Vlada nije proglasila gospodarski pojas, s druge strane, četiri milje zapadno, trećinu milje ili 500-tinjak metara izvan granica našeg teritorijalnog mora satima je stajalo 5 talijanskih ribarica, koje zbog navedenog - ne krše zakon... Ovo sam registrirao prilikom putovanja na Palagružu i tako je nažalost svaki dan, ako naša obalna straža nije u blizini, stoji u objavi.PSD

FOTO I VIDEO: AVANTURA SVJETIONIKA S JURICOM GAŠPAROM

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[jadran2]

Nema se tu sto cuditi. Ovakve reportaze ne treba uvrstavati jer se veci dio naroda bespomocno pjeni. Uostalom, pogledajte ceh ribara koji nista nije uspio, svi koji su se trudili oko tog pitanja (i politicari) su odstranjeni!
Finito!
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[leut]

10.08.2014.

OTEGNUO SE REMONT

Ljeto bez ‘Pojišana’: najbolji brod Kapetanije već 8 mjeseci na suhom

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Osamnaest metara dug "Pojišan" izgrađen je 1999. godine u splitskom Brodogradilištu specijalnih objekata
Nikola Vilić/CROPIX

Dok u ovim ljetnim danima morem plovi sve što misli da zna ploviti, brod "Pojišan" splitske Lučke kapetanije, najveći i najmoderniji brod za traganje i spašavanje, nije u funkciji. Kako se to moglo dogoditi kad su razni prekršaji i nesreće na moru gotovo svakodnevni?

Morski se spašavatelj "Pojišan", naime, još od početka ove godine nalazi na remontu u brodogradilištu u Betini. Kako doznajemo, remont se rastegnuo zbog više razloga. Kad je brod izvučen iz mora, uz planirane zahvate na pogonskim strojevima naknadno su utvrđena strukturna oštećenja trupa. Budući da radovi na podvodnom dijelu trupa nisu bili predviđeni natječajem, remont je prekinut, pa se zbog novog kruga javne nabave prazni hod rastegnuo.

Povratak u rujnu?

Kako su rekli u resornome Ministarstvu pomorstva i prometa, očekuju da će se radovi na trupu okončati do 8. kolovoza. No, uz uređenje trupa, objašnjavaju iz Ministarstva, nužno je obaviti i generalnu reparaturu pogonskoga postrojenja.

– Nije moguće odrediti točan datum povratka m/b "Pojišan" u redovnu službu – nemoćno sliježu ramenima u Ministarstvu pomorstva, smirujući situaciju riječima kako izostanak ovog namjenskog broda za akcije traganja i spašavanja "nije imalo negativne posljedice na sigurnost plovidbe".

Ipak, kako neslužbeno doznajemo, 18 metara dug "Pojišan" trebao bi se u rujnu vratiti s remonta i biti potpuno spreman za zimsku sezonu, kad je zbog svojih vrhunskih maritimnih svojstava najpotrebniji. Nema sumnje da će splitska Lučka kapetanija s postojećim brodovima i iskusnim posadama znati izići na kraj s tekućom nautičkom sezonom i vikend-kapetanima kojima nije vjerovati. Ipak, mnogi su mišljenja kako u resornome ministarstvu nisu smjeli dopustiti da se remont "Pojišana" toliko otegne. Za sada, ravno osam mjeseci! Kao da se radi o kakvoj raketnoj topovnjači ili nosaču aviona.

Sedam brodova za cijeli akvatorij

Kako kažu oni koji su na "Pojišanu" plovili, to je pravi brod kojemu ne smetaju ni bura ni jugo. Građen je 1999. godine u splitskom Brodogradilištu specijalnih objekata. "Pojišan" može isploviti u spašavanje po stanju mora 5, a tada, kao što znamo, drugi brodovi splitske Lučke kapetanije teško da mogu isploviti.

Zajedno s "Pojišanom", naša Lučka kapetanija raspolaže s ukupno sedam brodova. S obzirom na veličinu srednjodalmatinskog akvatorija, jasno je da bi koji brod više bio dobrodošao. Na tu je činjenicu još početkom godine u razgovoru za naše novine skrenuo pozornost lučki kapetan Davor Vidan.
Ne dao Bog većeg zla na moru dok nam se "Pojišan" ne vrati.     

Denis Krnić

Na servisu dva policijska plovila

U sportskoj lučici “Zenta” nalaze se dva plovila Postaje pomorske policije Split. Riječ je o manjim plovilima, tzv. tipa C, koja se u “Zenti” nalaze na suhom vezu radi servisa i manjih popravaka koji bi ubrzo trebali biti okončani. Riječ je o dva broda od četiri identična koji se nalaze u floti splitske pomorske policije. Najveći brodovi splitske pomorske policije u punom su pogonu.

Slobodna Dalmacija

[Jester]

22.08.2014.

OPREZ!
More nam je puno skipera koji nemaju pojma što rade

Vijesti o nasukavanjima, sudarima i drugim havarijama na moru redovite su skoro na tjednoj razini ovog ljeta. Meteorološki ćudljiva godina najbolje je pokazala kolika je razina sigurnosti u hrvatskom Jadranu, kao i manjkavosti u sustavu u kojem je tjedan dana tečaja bez ikakve prakse dovoljno da bi se upravljalo skupim jahtama.

- Brodovi su iz godine u godinu sve jednostavniji za upravljanje zbog napretka tehnologije. S druge strane, Jadran je ćudljivo i varljivo more, lako iznenadi, a ove se godine zbog promjenjivog vremena to događalo i dva do tri puta tjedno – pojašnjava Šime Stipaničev, naš poznati skiper koji u biografiji ima i napomenu da je sam preplovio Atlantik.

Stipaničev je ujedno i instruktor u britanskom “Royal Yachting Association”, stoga je teško da možemo imati sugovornika s boljim referencijama za razgovor o moru i jedrenju.

- Turistima koji ovamo dolaze na jedrenje Jadran je izazov, vrsta aktivnog odmora. Često prve godine unajme skipera, a onda pomisle da je lako upravljati brodom, da bi to mogli i sami. No, nisu svjesni da nemaju potrebni instinkt za Jadran, ne znaju gdje će se skloniti, a većina je brevete, odnosno dozvole, dobila bez dana prakse na moru. Da budem iskren, kod nas je brevet još najlakše i dobiti, dovoljan je kratki tečaj koji ne uključuje provjeru sposobnosti. Tečajevi se za turiste organiziraju čak i skupno, bez dana prakse na moru. Primjerice, da bi postao instruktor, meni u Britaniji nisu bile dovoljne referencije koje sam imao, svejedno sam morao proći provjeru na moru - kaže Stipaničev.

Manjak meteoradara

Kretanje jadranskih nevera, napominje Stipaničev, može se prilično precizno pratiti uz pomoć meteoradara i karte munja, te bi se svatko s osnovnim znanjem trebao moći na vrijeme skloniti na sigurno. No, dodaje naš sugovornik, većina ljudi koji ljeti unajmljuju brodove time uopće ne barata. Dodatni je problem što naša strana Jadrana još uvijek nije sasvim pokrivena meteoradarima, za razliku od Slovenije i Italije.

- To je sličan problem kao što ga ima Gorska služba spašavanja, koji tijekom ljeta stalno spašavaju turiste koji se upute u planine bez ikakve pripreme. Ljudi se opuste, steknu lažno samopouzdanje. Ne znam je li ih uopće itko upozori na to da je na moru oprez uvijek prva stvar, da treba biti realan i ploviti u skladu sa svojim mogućnostima - ističe Stipaničev.

Slobodan Banašin iz Udruge skipera Jadrana također kao osnovni problem vidi činjenicu da za kormilo skupih velikih jahti mogu stati ljudi s tečajem od tjedan dana, bez dana prakse na moru.

- Onome tko zna kakvo je stanje na moru, uopće nije čudno što se događa sa svakim pogoršanjem vremena. Kod nas nitko ne utvrđuje realnu vrijednost skipera, nemamo realnu kategorizaciju, pa se ljudima bez ikakva iskustva u ruke predaje imovina velike vrijednosti. No, očito je da to nikome ne smeta, od vlasnika brodova, države do osiguravajućih društava - veli Banašin, dodajući kako bi se problem mogao riješiti samo na višem nivou, a i za to bi trebalo dosta vremena.

Edukacijski centar

- Mi smo imali u planu osnovati jedan edukacijski centar, odnosno skiperski kamp, u kojemu bi se provela određena kategorizacija skipera, i dobilo uvjerenje o kvaliteti skipera s odrađenom praksom i provjerom sposobnosti. Na taj način bi se i na tržištu reguliralo pitanje cijene, jer ne može svaki skiper vrijediti isto - kaže Banašin.

Sve dok to možda jednom ne zaživi, i dalje će se svaka nevera na Jadranu u službama za spašavanje čekati sa zebnjom.

Kako stanje na moru izgleda iz prve ruke, ispričao nam je jedan iskusni skiper, uz uvjet da ostane anoniman. Angažirala ga je skupina stranaca koji su unajmili više brodova. Uvjet čarter kompanije bio je da moraju uzeti barem jednog profesionalnog skipera.

- Uništili su me. Svi su imali nekakve dozvole za upravljanje brodom, ali bez dana provedenog na moru. Nisu znali ni vezat brod, tako da san svaki put kad smo pristajali mora prvo vezat svoj brod, a onda se gumenjakon pribacivat na ostale i vezat ih jedan po jedan. Jedan od njih se iša vezat sam, pa je s dignutin jedrima uletija u porat, skoro je porazbija sve brodove na vezu. Navečer bi se ukrcali u gumenjake, jurcali okolo, dok in jednu večer nije ispa motor s gumenjaka u more. Da ne spominjen da bi se redovito nalili i onako pijani tili jedrit. Ni sad ne znan kako niko nije poginija – prepričao nam skiper svoje morske traume.

Autor : Marijo Kavain
Izvor : SD

[Solaris]

Otkriveni Nedostaci
U Gaženicu uložili 140 milijuna eura, a trajekti ne mogu iskrcati vozila!?

Samo mjesec dana prije službenog otvaranja za promet 140 milijuna eura vrijedne Nove luke Zadar u Gaženici, stručnjaci iz “Jadrolinije” otkrili su da šest novoizgrađenih trajektnih rampi na obali namijenjenih za lokalni promet nije sigurno za iskrcaj i ukrcaj vozila iz “Jadrolinijinih” trajekata.

U cjelodnevnom provođenju testova ticanja tijekom ovoga ponedjeljka i utorka trajektom “Sis” utvrdili su da je pristajanje uz rivu sigurno, ali pri iskrcaju između trajektne rampe i nagiba iskrcajne rampe na kopnu nastaje velika razlika u visini, zbog čega se duža vozila, poput kamiona i autobusa, ne mogu iskrcati na kopno, niti se s kopna ukrcati na trajekt.

Problem kakav je svojedobno nastao pri proširenju splitske trajektne luke i koji je “riješen” s nekoliko velikih drvenih kajli, u Zadru je odmah protumačen kao novi “dokaz projektantskog promašaja i megalomanije” Nove luke Zadar. Prvi je, dakako, putnički terminal koji je na javnom natječaju procijenjen na 350 milijuna kuna, pa će novu putničku zgradu za dva tjedna, kad bude dovršena, zamijeniti privremeni kontejnerski objekt od nekoliko milijuna kuna.

Projektiranje obalnih konstrukcija u Gaženici, rive, pristaništa i mulova, zajednički su radile tvrtke “Rijekaprojekt” iz Rijeke i IGH iz Zagreba. Predsjednik Uprave riječke tvrtke Rene Lustig u srijedu, međutim, nije bio dostupan za komentar, dok iz državne Lučke uprave Zadar, inače investitora cijelog projekta, najavljuju da će sve teškoće biti uklonjene do puštanja Gaženice u redovni promet u drugoj polovini listopada.
– “Sis” je jedan od trajekata koji su predviđeni da prometuju iz Gaženice za Preko. Pokazalo se da je trajektna rampa kratka, odnosno da između nje i silazne rampe nastaje prevelik kut, razlika u visini koju treba nadomjestiti. Osobna vozila mogu se iskrcavati, ali ne i vozila s dužim prevjesom. Što se tiče odgovornosti projektanata, Gaženica je projektirana prema svim međunarodnim standardima i u skladu s izdanim dozvolama, revizije nisu imale nikakve primjedbe. Tražimo rješenje, a dotad ćemo završiti privremeni putnički terminal. Privremena zgrada policije i carine je gotova, a za dva tjedna bit će dovršen i okoliš te uređena unutrašnjost putničke zgrade – kazao nam je ravnatelj Lučke uprave Zadar Emil Bilić.

Na pitanje hoće li pronalazak adekvatnog tehničkog rješenja za problem kod iskrcaja uključiti i dodatne radove na obalnoj rampi i time stvoriti dodatne troškove, Bilić nam nije htio dati precizan odgovor, nadajući se da dodatnih radova i troškova neće biti.


IVICA NEVEŠĆANIN

‘Trebaju preinake na pristanima’
Iz “Jadrolinije” su nam poslali odgovor da je “u svrhu prebacivanja putničkog i teretnog prometa u Luku Gaženica obavljeno uobičajeno testiranje pristajanja ro-ro putničkih brodova i simulacija ukrcaja i iskrcaja prema pravilima struke. Pri pokusu je utvrđeno da rampe pristana nisu potpuno u skladu s tehničkim mogućnostima trajekata namijenjenih servisiranju zadarskog plovnog područja. Zaključeno je da treba izvesti određene preinake na postojećim pristanima kako bi u konačnici Luka Gaženica bila spremna za trajektni promet. Prijedloge preinaka ‘Jadrolinija’ će koordinirati s nositeljem projekta, Lučkom upravom Zadar.”

http://www.slobodnadalmacija.hr/

[Jester]

09.09.2014.

POTPUNO BEZOPASNE ZA LJUDE
Djelatnici šibenske pomorske policije snimili pet ulješura, opažene i kod Visa: prijeti im opasnost od nasukavanja

Djelatnici šibenske pomorske policije danas su u području šibenskih otoka snimili pet ulješura, najveće vrste iz skupine kitova zubana, priopćio je večeras Plavi svijet Institut za istraživanje i zaštitu mora, koji je naknadno dobio informaciju da su ulješure opažene i pored Visa.

Unatoč svojoj veličini, ulješure su za ljude potpuno bezopasne, ali s obzirom na to da su vjerojatno uznemirene, jer se nalaze u zatvorenom i plitkom prostoru, ta nevladina organizacija moli građane da im se ne približavaju kako zbog straha i uznemiravanja ne bi uzrokovali njihovo slučajno nasukavanje.

Udruzi je cilj osigurati siguran izlazak te skupine ulješura iz plitkih dijelova Jadrana pa moli građane da im prijave svako opažanje kako bi provjerili stanje tih životinja, koje su u Hrvatskoj strogo zaštićene.

Prema uputama te organizacije, građani u slučaju opažanja mogu fotografirati i snimiti životinju te zabilježiti njezinu lokaciju, smjer kretanja i vrijeme opažanja. To mogu dojaviti na telefone 051 604 666 ili 091 4637424, emailom info@plavi-svijet.org, Državnom zavodu za zaštitu prirode ili DUZS-u na broj 112.

Riječ je o životinjama koje inače obitavaju u velikim dubinama pa im u slučaju ulaska u kanale između jadranskih otoka prijeti opasnost od nasukavanja i ugibanja, napominje Plavi svijet. Populacija koja obitava u Sredozemnom moru prema procjeni broji manje od 2500 jedinki zbog čega se tu vrstu smatra "ugroženom".

Ulješure u Sredozemlju, koje se genetički razlikuju od najbliže populacije u Atlantiku, izravno su ugrožene zbog zaplitanja u ribarske mreže i sudara s brodovima. Zbog malog broja mladunaca koji ženka može imati tijekom života, smrtnost koju danas uzrokuju mreže i brodovi nije održiva te broj ulješura i dalje opada.



Posebnu opasnost predstavljaju snažni izvori buke pod morem - seizmička istraživanje te sonar niske frekvencije koju koristi vojska – koji mogu uzrokovati smrtnost i ozljeđivanje. Također, uznemiravanje uzrokovano velikim brodskim prometom dodatno negativno utječe na njih, navodi Plavi svijet.

Područja obitavanja ulješura u Sredozemlju povezana su s velikim dubinama te mjestima gdje se dno naglo obrušava u dubinu. Područje najveće brojnosti u blizini Jadrana je u području Helenskog jarka, morske depresije dubine i preko 4000 metara između Jonskog mora i Krete koja razdvaja Afričku i Helensku ploču.

Ulješure se povremeno pojavljuju i u Jadranu, posebice u dubokom južnom dijelu i u blizini Otrantskih vrata. Tijekom povijesti ulješure su se pojavljivale i sjevernije u Jadranu, a njihovo pojavljivanje najčešće završava nasukavanjem i ugibanjem. Zbog pada brojnosti posljednjih desetljeća nisu zabilježene.

Posljednje masovno nasukavanje ulješura, njih sedam, dogodilo se 11. prosinca 2009. na južnom dijelu talijanske obale Jadrana, dok se jedino dokumentirano masovno nasukavanje u hrvatskom dijelu Jadrana dogodilo 15. kolovoza 1853. kada se šest životinja nasukalo kod Novigrada u Istri.

Dijelovi kostura tih ulješura završili su u muzejima u Trstu, Beču, Monaku i Berlinu. Kostur ulješure ulovljene u svibnju 1895. između Lastova i Korčule čuva se u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju.

Ulješure žive u svim morima i oceanima osim u polarnim područjima, a hrane se uglavnom velikim glavonošcima koje love na dubinama i preko tisuću metara. U svakoj strani uske donje čeljusti nalazi se do 26 koničnih zuba. Boja im je sivo-crna, a mogu imati bijele mrlje po trbuhu i oko usta.

Odrasli mužjaci mogu doseći i do 20 metara i težiti preko 60 tona, dok su ženke manje. Mogu živjeti i preko 60 godina, a spolnu zrelost dostižu s 8 do 12 godina. Ulješure žive u društvenim skupinama od 5 do 15 životinja u kojima se nalaze ženke i mladunci, dok mužjaci žive uglavnom sami.

Izvor : SD

[duje]

Tipično za našu sredinu   Vrijedi pročitati cijeli članak!

Vir: "Jutarnji list" Zagreb

Svaki će majstor na Balkanu izgovoriti glasovitu rečenicu: 'J*** onoga koji van je ovo radija'.

Autor: Boris Dežulović

Teško je taj fenomen objasniti nekom strancu, ali kad ljudima u Hrvatskoj – kao i drugdje na Balkanu - valja postaviti keramičke pločice, ugraditi kadu ili sazidati cijelu novu kuću, iz nekog razloga nikad ne zovu ovlaštenog keramičara, vodoinstalatera ili zidara s registriranom djelatnošću, stručnjaka dakle obučenog za poslove postavljanja pločica, montiranje kada ili zidanje kuća. Umjesto njih, ovdje se za takve poslove zovu takozvani “majstori“, piše u najnovijoj kolumni za Slobodnu Dalmaciju Boris Dežulović.

Za razliku od licenciranih stručnjaka, školovanih u strukovnoj školi, pečenih na zanatu i registriranih u Poreznoj upravi, “majstor“ nema usku specijalnost: on zna i razumije se u sve. Svejedno pitate li ga mogu li se postaviti nove keramičke pločice preko starih, ili može li se do četvrtka sazidati četverokatni apartmanski kompleks s bazenom u obliku Nijagarinih slapova, majstor će spremno izgovoriti onu glasovitu rečenicu, moto balkanskog homo universalisa: “Ha“, reći će uz zagonetni smješak, “sve se može.“

Majstor je, ukratko, priučeni zanatlija bez zanata, genij nesputan kanonima struke, u slobodno vrijeme najčešće nezaposlen, ali ne nužno. Jednom mom prijatelju, višestruko nagrađenom hrvatskom književniku, parkete je, recimo, postavljao – policajac. Banuo mu je na vrata u odori Ministarstva unutarnjih poslova, nakon odrađene smjene, i dok se prijatelj sabrao od užasa, majstor je već plavu uniformu i pendrek odložio na stol, zamijenio ih starom trenerkom i žutom libelom, popio rakijicu i udario slagati hrastov parket.

Po jedinom valjda pravilu bez ijedne ikad zabilježene iznimke, rezultati su – razumije se - katastrofalni: u cjelokupnoj povijesti balkanskog građevinarstva ne postoji čovjek koji nije zažalio što mu je ikad palo na pamet zvati majstora. Teško je taj fenomen objasniti nekom strancu, ali kad ljudima na Balkanu tako nakon “majstora“ ostanu ukrivo postavljene pločice, kada bez sifona ili kuća bez temelja, iz nekog razloga nikad ne zovu keramičara, vodoinstalatera ili zidara s registriranim obrtom: umjesto njih, za popravke šteta što ih napravi priučeni majstor ovdje se, jasno, zove drugi priučeni majstor.

Nije, naime, nijedan majstor zajebao što drugi ne umije popraviti - svejedno pitate li ga može li se postaviti treći sloj pločica preko drugog, ili do nedjelje popraviti bazen u obliku Save kod Rajeva Sela, majstor će baciti oko i uz prezirni smješak izgovoriti onu glasovitu rečenicu, moto balkanskog homo universalisa: “Jeben onoga koji van je ovo radija.“

Nema za to, rekoh, razumna objašnjenja. Riječ je o običaju, tradiciji, nekoj vrsti socijalne igre koju nikome ne pada na pamet dovoditi u suvišno potpitanje, ili nedajbože prekidati. Štoviše, u toj igri sudjeluje i sama Država: poznat je, recimo, slučaj Masleničkog mosta, bez greške sagrađenog u milimetar točno na koordinati gdje je glasovita velebitska bura najjača.

Majstor što ga je zvala Država, ako se ne varam Jure se zvao, baš je u blizini popravljao nekom čovjeku bojler, pa došao na Ždrilo, ovlažio vrh kažiprsta, podigao ga iznad glave i kratko rekao: “Ha... sve se može.“ Ljudi mu onda oprezno rekli kako možda ne bi bilo loše graditi nekoliko koraka dalje, na mjestu starog mosta – nikad za svoga vijeka nije taj most bio zatvoren zbog bure – ali majstor je samo bacio oko na ruševinu i procijedio: “Jeben onoga koji van ga je radija.“

Najnoviji takav slučaj zabilježen je tek koji kilometar južnije: čuli ste za Gaženicu kraj Zadra, suvremenu novu trajektnu luku što je nekidan konačno dovršena, spremna da konačno oslobodi zadarski poluotok trajekata i automobila. Osam godina gradio se taj ambiciozni lučki kompleks, sagrađena je nova riva, gatovi, pristaništa, rampe, putnički terminal i pristupna cesta, ulupano je u cijeli projekt stotinu pedeset milijuna eura, okrugla jedna milijarda kuna, gradilište je onda očišćeno i pometeno, posađeni su borovi, radnici su iscrtali lijepe bijele crte i postavili nove žute table, pa na kraju izveli generalnu probu s jednim Jadrolinijinim trajektom i shvatili da su nove pristanišne rampe – preniske.

Svega koji tjedan prije svečanog otvaranja, otkrilo se tako da veličanstvena nova trajektna luka može prihvatiti sve vrste plovila, od kruzera do nosača aviona, ukratko sve osim – trajekata. U svih osam godina izgradnje kompleksa koji ima služiti uglavnom - da ne kažemo isključivo - za prihvat Jadrolinijinih trajekata, nitko se, eto, nije sjetio dozvati jedan od Jadrolinijinih trajekata što svakodnevno brekću uokolo, samo da sekundu nešto provjere. Nikome od majstora nije palo na pamet niti da uzme zidarski metar i jedan čas skokne do Zadra, pa tamo na prvom Jadrolinijinom trajektu izmjeri visinu rampe za iskrcaj automobila! Nije, shvatili ste, bilo potrebe. “Sve se može.“

Može se, uostalom, svaka šteta i popraviti. Nećemo valjda baciti milijardu kuna vrijednu luku samo zato što je ispala zeru preniska. Zvala tako Država drugog majstora, a ovaj, kažu, samo bacio oko na novo pristanište, pa procijedio: “Jeben onoga koji van je ovo radija.“

Nakon hiljada kubika armiranog betona, zemlje, kamena i asfalta, na šest ganc novih rampi novi će majstor tako morati ugrađivati i improvizirane čelične konstrukcije za prihvat automobila. Svaka će ta nakazna željezna skalamerija Državu koštati pedesetak hiljada eura, ali realno, priznat ćete, to je sitnica prema stotinu pedeset milijuna. Vječno pitanje hrvatskog građevinarstva - tko je na koncu kriv, jesu li krivi majstori koje je angažirala bivša vlast, ili majstori koje je dovela nova, je li dakle odgovorna vlast koja je svečano započela radove ili vlast koja ih je svečano završila - ovdje je, uostalom, najmanje važno.

Teško je taj fenomen objasniti nekom strancu, jer drugdje bi to bila baš ozbiljna afera, ali ovdje je riječ o tradiciji, nekoj vrsti socijalne igre koju nikome ne pada na pamet dovoditi u suvišno potpitanje, ili nedajbože prekidati. Kod nas, naime, svaka vlast dolazi sa sloganom “Sve se može“. I svaku na kraju mijenja druga, sa sloganom – “Jeben onoga koji van je ovo radija", piše u najnovijoj kolumni za Slobodnu Dalmaciju Boris Dežulović.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[Solaris]

Premda nije vjest evo ovdje.  

-------------

SEDMA KORA

Posadama brodova isplaćuju - cestarinu!?

Tretiraju li se posade istraživačkih brodova Oceanografskog i Hrvatskog hidrografskog instituta (HHI) kao pomorci ili kao obični činovnici? Pitanje je na mjestu ako se zna da članovi posada brodova “Bios 2”, “Hidra” i “Palagruža” uopće nemaju beneficirani radni staž ni “pomorski dodatak”, već im se, pazite sad, na plaću isplaćuje “cestarina”(!?)

O svemu tome Sindikat pomoraca Hrvatske uputio je dopis nadležnim ministrima pomorstva, znanosti i rada, a o svemu su obaviješteni i inspektori rada.

- Pomorci s istraživačkih brodova Oceanografskog instituta i HHI-ja, njih 20-ak, plove na brodovima koji su registrirani u međunarodnoj plovidbi. Posadama se uopće ne uplaćuje dodatak za “beneficirani” iako je to regulirano Pomorskim zakonikom - upozorava Neven Melvan, voditelj splitskog ureda SPH-a, te dodaje:

- Posade nemaju reguliran ni pomorski dodatak, kao ni prehranu na brodu, već im se isplaćuje “cestarina” samo za dane kad je brod u plovidbi, a od tog iznosa im se odbijaju troškovi za hranu. Nadalje, pojedini pomorci ukrcani su na istraživačkim brodovima neprekidno već više godina, pa se prema njihovim “matrikulama” stječe dojam da godinama nisu koristili godišnje odmore ni slobodne dane. Time smo došli do zaključka da preraspodjela radnih sati nije regulirana sukladno zakonu.

U Ministarstvu pomorstva kažu kako pomorci koji plove na floti dvaju instituta imaju pravo na beneficirani radni staž, ali osim citiranja niza zakonskih članaka, nisu nam znali reći zašto posade svoja prava ne koriste.

Bez kolektivnog ugovora

U potrazi za odgovorima obratili smo se i Ministarstvu znanosti gdje su bili konkretniji, ali bez vijesti koja bi posadama istraživačkih brodova ulijevala čvrsti optimizam.

Osnovni problem, kako stvari stoje, nepostojanje je kolektivnog ugovora za školstvo i znanost, koji bi, inače, trebao “pokrivati” i pomorce koji kruh zarađuju na istraživačkim brodovima.

- Pomorski dodatak bio je utvrđen kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje koji je prestao važiti 27. srpnja. Takav dodatak odnosio se na plaću za rad zaposlenika u posebnim uvjetima rada, te za one koji su u svom radu izloženi opasnostima i štetnim utjecajima, a u slučaju znanstvenika i zaposlenika koji su boravili na istraživačkom brodu iznosio je od sedam do 15 posto, ovisno o broju dana provedenih na brodu tijekom mjeseca. Posade istraživačkih brodova imale su pravo na dodatak na plaću u iznosu od 10 posto. Iako su zaposlenici od isteka kolektivnog ugovora imali pravo na navedeni dodatak, zbog neosiguravanja novca u državnom proračunu nije nikad bio isplaćivan - kažu u Ministarstvu znanosti.

Budući da stari “kolektivni” više ne vrijedi, a novog još nema, iz Zagreba poručuju da “spomenuto pravo pomoraca sada ne postoji niti načelno”.

- Nakon potpisivanja novog kolektivnog ugovora, a pregovori sa sindikatom su u tijeku, postoji mogućnost da se pomorcima vrate prava - ističu iz Ministarstva znanosti.

DENIS KRNIĆ

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Slobodna Dalmacija

[Solaris]

Za 2,55 milijuna kn
Općina Orebić kupila brodove 'Lovor' i 'Tamaris': Morali smo, pa svako jutro na ovoj liniji putuje 90 učenika!

Kako prvi doznajemo, Općina Orebić je danas na licitaciji uspjela kupiti dvije brodice koje prometuju na liniji Orebićanima od životne važnosti - 'Lovor' i 'Tamaris'. U sedmom krugu licitacije prodani su za 2,55 milijuna kuna, a kupljeni od Mediteranske plovidbe u stečaju.

- Svako jutro na ovoj liniji putuje 90 učenika, sve skupa 150 ljudi iz Orebića plovi prema Korčuli - rekao je načelnik Općine Orebić Tomislav Ančić za 'Dubrovački vjesnik'. Ističe da je kod njih sve usmjereno s kopna na otok, jer se na Korčuli nalaze sve važne institucije, škola, Sud, katastar, Dom zdravlja i puno radnih mjesta za Orebićane.

- Nismo mogli dozvoliti da ove brodove kupi netko drugi i odvede ih tko zna gdje - rekao je Ančić, te dodao da su se za njih natjecali još neki brodari iz Omiša. Ljeti je ova linija izuzetno profitabilna, pa se nekako preživi i neprofitabilna zima. Orebićani su ovu vijest dočekali s oduševljenjem.

DUBROVACKI.HR