PALUBA
March 28, 2024, 11:00:41 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Pravilnik za prenošenje vesti na forumu PalubaInfo
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Ako neka vojska može da pobedi američku, to je ova. Ali, oni to ne žele  (Read 2496 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« on: June 26, 2015, 10:02:53 am »

ZMAJ OD PAPIRA Ako neka vojska može da pobedi američku, to je ova. Ali, oni to ne žele
V. F.   26.06.2015.

Američki analitičari navode da je Kina potpuno nemoćna što se tiče intervencija van svojih granica, iako ima vojni kapacitet koji se razvija velikom brzinom, a kinesku vojsku nazivaju "papirnim tigrom".

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Ono što je najbitnija razlika između Kine i SAD jeste to što Kina nema aspiracije da se bori van svojih granica. Prema godišnjem izveštaju američkog Ministarstva odbrane, "Kina nije svetska vojna sila, niti ima aspiracije da to i postane". Međutim, nastavlja se u izveštaju, "to ne znači da Kina ne predstavlja pretnju po Sjedinjene Američke Države". Povod za sastavljanje detaljnog izveštaja o kineskim vojnim kapacitetima je nedavni sukob dve zemlje u vodama Južnokineskog mora, gde Amerikanci "brane interese svojih saveznika od kineske agresije". Ono što se navodi kao najveći nedostatak kineske armije jeste manjak eksperata, kao i borbenog iskustva, s obzirom da Kina već dugo nije ratovala ni sa jednom državom. Kao drugu bitnu stavku, koja se tiče modernog kineskog naoružanja, izveštaj navodi da je reč o "dizajnima američke i drugih vojnih industrija koje su ukrali kineski hakeri". Ono što je najbitnija razlika između Kine i SAD jeste to što Kina nema aspiracije da se bori van svojih granica, dok Amerikanci ratuju širom planete već decenijama. Kinu zanima isključivo ono što se dešava unutar njenih granica.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Najveći uticaj na razvoj kineske vojske i sistema odbrane imala je brutalna okupacija Japanaca tridesetih i četrdesetih godina prošlog veka, koji su naveli Kinu da iz korena promeni svoju vojnu politiku. Nakon 2. svetskog rata, Kina se skoncentrisala na razvijanje odbrambenih mehanizama koji bi u potpunosti sasekli svaki pokušaj vojne invazije. Doktrina "aktivne odbrane", koju je usvojila kineska vojska, predstavlja metod manevara koji centar borbi odvlače iz srca države na njene granice, gde se raspoređuje najveći broj vojnika i stvara svojevrsni odbrambeni prsten. "Napadamo jedino u slučaju da neko prethodno napadne nas" - glasi moto kineske mornarice. Izveštaj američkog Ministarstva odbrane u svom drugom delu upoređuje naoružanje koje poseduju SAD i Kina, te patriotski ukazuje na to koliko su SAD bolje naoružane i jače od Kine. Počev od aviona, do mornarice, konstantno stavljajući akcenat na to da je "kinesko oružje kratkog dometa". "Što su udaljeniji od kineskog tla, to su bespomoćniji", navodi se u jednom pasusu izveštaja. Iako bi nekome na prvi pogled ovakva detaljna analiza kineske vojne moći od strane američkog ministarstva delovala preterano, nije. Sjedinjene Države i te kako imaju mnogo potencijalnih konfliktnih situacija u kojima bi na mestu njihoo suparnika mogla da se nađe Kina.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Prvi je već pomenuti problem u Južnokineskom moru, gde smo u prethodnih mesec dana već videli nekoliko "odmeravanja snaga" kineskih borbenih aviona i američkih brodova. Prava na ostrva u Južnokineskom moru, pored Kine, polažu i Tajvan, Filipini, Bruneji, Malezija, Vijetnam i Japan. Čisto da se razumemo, nisu ostrava ta koja su toliko bitna, već ogromne rezerve nafte i gasa koje počivaju ispod njih. Drugo potencijalno žarište mogao bi da bude Tajvan, koji već decenijama teži nezavisnosti i tcepljenju, koje SAD u potpunosti podržavaju. Kina je, sa druge strane, najavila da će napasti Tajvan u slučaju pokušaja otcepljenja. Imajući u vidu da su SAD u vojnom savezu sa Tajvanom, Japanom i Filipinima, koji su protivnici Kine, potencijalni vojni sukob možda i nije toliko nerealan koliko se čini.

Izvor: www.blic.rs


* 608363_kineska-vojska10reutersfoto-reuters-5_ff.jpg (25.08 KB, 470x322 - viewed 99 times.)

* 632422_kina-vojska-02-foto-reuters_f.jpg (24.08 KB, 470x270 - viewed 87 times.)

* 632421_kina-vojska-01-foto-reuters_ff.jpg (29.35 KB, 470x299 - viewed 97 times.)
Logged
duje
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 876



« Reply #1 on: July 19, 2015, 04:19:49 pm »

Vir: "Večernji list" Zagreb
http://www.vecernji.hr/

Slijedi li rat SAD-a i Kine?

Amerikanci, futurolog Peter W. Singer i bivši novinar August Cole, podigli su prašinu knjigom " Ghost Fleet: A Novel Of the Next World War" o potencijalnom ratu SAD-a i Kine

Rusi jedini koji dužnu pozornost daju tenkovima
 
Autor:
Zoran Vitas

Valjda posljednje medijsko sredstvo koje može iz temelja uznemiriti desetljećima uhodavane strukture poput Crkve, banaka ili vojske, jesu knjige. One, čak i kada su čista fikcija, mogu proizvesti vrlo neugodne učinke za ustanove koje nerijetko djeluju poput korporacija većih od bilo koje stvarne korporacije. Sjetimo se samo Dana Browna i Da Vincijeva koda. Iako je autor i sam priznao kako je sve čista fikcija temeljena na pseudopovijesti, snimljena je gomila dokumentaraca koji su se bavili tom velikom navodnom zavjerom.
 
Peter W. Singer, cijenjeni američki futurolog, te August Cole, nekadašnji novinar, napisali su posve drukčiju knjigu. Ghost Fleet: A Novel Of the Next World War, bavi se sukobom SAD-a s Kinom, mogućnošću koja je u američkim medijima i u službenoj američkoj politici sustavno zanemarivana. Sam Singer kaže kako je američka administracija svjesna da do takvog sukoba može doći, ali ne smatra da je on lako moguć pa vjeruje kako je onda bolje ne ljutiti Kineze takvim napisima. Singer u nizu intervjua, koje je samo u posljednjih mjesec dana dao praktično svakom iole važnom američkom mediju, vjeruje suprotno. Ne samo da je rat jako blizu nego sigurno neće ni biti brz ni intenzivan kako službena doktrina sugerira.

–Režimsko kinesko glasilo nedavno je objavilo tekst u kojem stoji kako je rat neizbježan ako SAD ne promijeni svoju politiku na Pacifiku, a to nije jedini takav citat. Ankete govore o tome da 74 posto Kineza vjeruje kako bi njihova zemlja pobijedila SAD u izravnom ratu. Ne vjerujem da je rat baš neizbježan, ali ima pomaka u geopolitičkim trendovima. Ponovno je na sceni suparništvo supersila – kaže Singer u jednom intervjuu.

Posljednji avioni s pilotom

Možda bi se moglo reći da nije riječ o originalnoj tezi dok se dublje ne prokopa Singerov životopis i ne prolista sporna knjiga u kojoj on piše o mogućem sukobu Kine i SAD-a, ali i o najmodernijem svjetskom naoružanju. Singer piše o eksperimentalnom oružju, podrobno opisuje 20 mogućih upotreba različitih vrsta dronova i predstavlja oko 400 raznih vrsta oružja nekog budućeg rata... Treba znati, Singer je suradnik magazina Popular Science u kojem uporno bilježi svaku iole važniju novotariju u naoružanju bilo koje zemlje.

Već i same suhoparne činjenice o kineskoj i američkoj vojsci koje navodi u knjizi ostavljaju bez daha. Počevši od 2012., Kina proizvodi više ratnih brodova i aviona od bilo koje druge zemlje. Taj trend nastavit će se i 2016. i 2017. Potencijalni rat vodio bi se ne više na tri, nego na četiri glavna područja – zemlji, vodi, zraku i cybersvemiru. Ovo posljednje nije više hakiranje nečijeg weba zato što je snimio nepoćudan film, već je mnogo, mnogo dublje.

Cyber ratovanje ne poznaje granice. Gotovo stotinu zemalja ima vojne cyber jedinice, same Sjedinjene Države imaju za to i posebnu komandu. Ali, postoje i tisuće i tisuće neovisnih hakera poput grupe Anonymous koji bi također mogli imati nepredvidivu ulogu u eventualnom sukobu. Velika je šansa da će prvi ispaljeni hitac u takvom ratu biti virtualan. Prema Singeru, zabluda je misliti kako SAD ima tehnološku premoć. Tko ima najbrži svjetski superkompjuter, pita on. Pa navodi nevjerojatnu činjenicu – 78 posto mikročipova na avionu F-35, ponosu američkih zračnih snaga, napravljeno je u Kini. Prema tome, pametno je u razgledavanje arsenala budućnosti krenuti iz zraka. Upravo F-35 bio je garancija da će SAD zadržati zračnu nadmoć koju održava već desetljećima. Ipak, ne samo zbog tih 78 posto kineskih čipova, ta nadmoć nije više tako jaka. Kineski zrakoplov J-31 Gryfalcon vrlo mu je sličan ne samo izgledom već i letnim osobinama te brzinom. Ni Rusi, koji su u Singerovoj knjizi tek kineski kompanjoni u potencijalnom napadu na američki Pacifik, ne zaostaju. Njihov Suhoj T-50 PAK FA jednak je po osobinama američkom F-22.

Ali postoji točka sloma – ovi su avioni vrlo vjerojatno posljednji kojima će upravljati čovjek. Slijedi doba dronova. Kina je već testirala svog Božanskog orla, bespilotni vojni avion opremljen s čak sedam različitih radara. Oni mu omogućuju da tzv. nevidljive avione poput F-35 opazi i obori s velikih udaljenosti. No, potencijalni rat odvijat će se i koji kilometar više u orbiti. Oko Zemlje lebdi više od 1200 aktivnih satelita, a glavnina informacija ključnih za sukobe ide upravo preko njih. Američko zrakoplovstvo nedavno je odobrilo pet milijardi dolara težak budžet za razvoj napadačkih i obrambenih oružja smještenih u svemiru.

Druge zemlje prate ovaj trend. Prema Singeru, svaka supersila nastoji ostvariti primat u najvećim visinama. Rusi razvijaju antisatelitske sustave, prošlu jesen testirali su "ubojicu satelita". Isto čini i Kina koja je 2013. obavila navodnu "znanstvenu misiju", a zapravo postavila Dong Ning-2, raketu koja sa Zemlje može uništiti ciljeve u atmosferi, ali i u geostacionarnim orbitama. Kad Kina, vjerojatno poslije 2020., bude lansirala svemirsku stanicu Tiangong 3, bit će jedina zemlja s multimodalnom letjelicom u svemiru. Kinezi naravno tvrde kako je riječ o znanstvenoj platformi, no činjenica je da će Međunarodna svemirska postaja tada prestati raditi pa će Kinezi u Zemljinoj orbiti ostati sami. I u velikoj prednosti. Američka znanstvena vojna agencija DARPA planira lansirati što je moguće više satelita u orbitu, što je jedna od mogućih taktika protiv kineske prisutnosti u svemiru.

I sukob na vodi mogao bi biti podjednako napredan i spektakularan. Pogotovo zato što se takav sukob nije vodio od kraja Drugog svjetskog rata. SAD je nedavno najavio skoro porinuće 13 milijardi dolara vrijednog nosača aviona klase Gerald R. Ford. To je najskuplje plovilo u povijesti američke mornarice sagrađeno da traje 50 godina, a u službu ulazi sljedeće godine. Neće biti jedini, planirana su najmanje dva, a drugi će nositi ime Johna Fitzgeralda Kennedyja. Amerikanci tvrde kako je riječ tek o pojačanju jer je njihovih deset nosača aviona klase Nimitz već razasuto po svjetskim morima. Ipak, novi nosač znači golem tehnološki napredak.

Nosač Gerald R. Ford treba 300 ljudi manje u posadi, tako da će ih biti 4400, zajedno sa 75 aviona. Može proizvesti tri puta više električne energije od Nimitza, što omogućuje upotrebu elektromagnetskog sustava lansiranja zrakoplova i uzlijetanje 25 više aviona po danu. Povećana energija omogućuje upotrebu i lasera i elektromagnetskih topova. Već 800 godina topovi koriste barut, ali to će, čini se, prestati nakon što završe testiranja u mornaričkoj bazi u Dahlgrenu u Virginiji. Novi top ima domet od 160 km, a granata putuje brzinom dvostruko većom od brzine metka. Svaka će granata stajati 25.000 dolara. Da bi ga se upogonilo, treba 25 mW struje.

Jednim udarom protiv razarača

No, u američkoj se javnosti postavlja pitanje čemu takav brod kada se zna da Kinezi ubrzano razvijaju rakete koje mogu jednim udarom uništiti razarač. Sjedinjene se Države nadaju da takav udar ne može razoriti dugo iščekivano plovilo njihove mornarice, DDG 1000 USS Zumwaltu, naoružano vođenim raketama, čiji bi obrisi trebali biti nevidljivi radarima. Navodno će na sonaru ovo plovilo biti vidljivo jedva kao podmornica, 50 puta manje uočljivo od klasičnog razarača. Kako je visokoautomatiziran, Zumwalt treba posadu od samo 158 ljudi, za usporedbu sličan brod iz Drugog svjetskog rata trebao ih je 1196.

Zumwalt će do porinuća prvog nosača klase Ford biti jedino plovilo koje može nositi elektromagnetski top. Naručena su tri Zumwalta, ali i borbeno visokobrzinsko plovilo Littoral namijenjeno bliskoj borbi, razminiranju te protupodmorničkoj borbi. Ali, i opet, Kina ima svoje uzdanice. Nova kineska krstarica Tip 055 ima moderan radar, topove od 130 mm te kapacitet za skladištenje do 128 raketa, čime bi mogla nadmašiti bilo koji NATO-ov brod. Napredna podmornica Tip 095 trebala bi se pojaviti 2019., a potom i CV-18, prvi kineski supernosač koji će biti opremljen stealth borbenim avionima, helikopterima i dronovima.

Pancirka poput riblje krljušti

I SAD i Kina rade na novom valu plovila koja su u osnovi dronovi. A dron je oslonac i pješaka budućnosti. Dron PD-100 Hornet, koji testira američka vojska, težak je samo 18 grama, velik kao vrabac. Može ga se nositi u džepu, domet mu je kilometar i pol, a tijekom leta uživo prenosi video i fotografije. Izrael razvija pametne naočale koje bi trebale postati dio high-tech odijela američkih specijalnih snaga Tactical Assault Light Operator Suit ili TALOS. S tih naočala pješak dobiva podatke o navigaciji i neprijateljskim lokacijama te prijevod na engleski s lokalnih jezika. Modernog će pješaka štititi pancirke nove generacije nalik ribljoj krljušti. Planirani "vanjski kostur" neće biti sličan onom iz Iron Mana. DARPA razvija takav koji će stati ispod odjeće, koji će pojačavati zglobove vojnika i njegovu izdržljivost te mu omogućiti da ponese veću količinu opreme. U najboljem slučaju, egzokostur morao bi pješaku omogućiti da pod punom ratnom spremom istrči milju za četiri minute.

Naravno, sve to skupa ne znači puno ako vojnik nema adekvatno oružje, a na tom su polju, dakako, najbolji Rusi. Njihova puška AK-12 zamijenit će najpopularniju automatsku pušku svih vremena, AK-47, poznatu kao kalašnjikov. Na njega otpada oko petine ukupnog broja vatrenog naoružanja u svijetu. Puška AK-12 može ispucati tisuću metaka u minuti, u hodu joj se može zamijeniti cijev, imat će nastavak za ispaljivanje granata i optički nišan.

Amerikanci su se koncentrirali na streljivo pa pod imenom Extrem Accuracy Tasked Ordnance (EXACTO) razvijaju samonavodeće metke. Ti meci imaju senzore i peraje što im omogućuju promjenu smjera u letu. Čini se, ipak, da su Rusi jedini koji dužnu pozornost daju tenkovima. Razvili su univerzalnu platformu za oklopna vozila Armata na kojoj se temelje novi tenk T-14 i oklopni transporter BMP-15. Tvrdi se kako će to biti jedina vozila koja će preživjeti novi hibridni rat. Imaju reaktivan oklop, Doppler radar koji otkriva dolazeće projektile i mogu automatski lansirati protumjere. Transporter istih osobina kao i tenk omogućuje da se iz njega pješaci iskrcavaju odmah pokraj tenkova i aktivno uključuju u borbu, što je golem napredak u odnosu na staru strategiju u kojoj su tenkovi uvijek išli prvi. Ta dva oklopnjaka neće biti i jedina na novoj platformi, Rusi će sve svoje oklopništvo temeljiti na Armati.
Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 14 809


« Reply #2 on: July 20, 2015, 07:39:26 am »

Da li je naslov ovog topika baš adekvatan? Znam da su američku vojsku tukli Vijetnamci, a može se reći i za Somalce da su ih isprašili. Dalje, u dosta slučajeva nisu izgubili, ali ni pobedili. U stvari, ko god ih se ne uplaši i spreman je na žrtve, tući će ih.

Po mom mišljenju čim im se malo raskrvari nos - gotovo. Zato što se tuku za pare a to je u grupi slabijih motiva. Baš zbog toga i pokušavaju da sve reše sa distance - bombardovanjima.
Logged
motorista 57 klasa
Prijatelj foruma
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 074


Да ли ћемо још коме сметати зато што смо своји?


« Reply #3 on: July 20, 2015, 08:06:07 am »

Čak i da motiv nisu samo pare nego i "american way of life and democrasy"

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Tomas Engelhart, novinar "The Nation" sad,

poručuje sledeće: Будите на опрезу, на Земљи се још нешто догађа! u zanimljivom tekstu koji sledi:

Original možete pročitati ovde: http://www.thenation.com/article/us-has-been-worlds-sole-superpower-last-13-years-why-hasnt-it-done-anything-good/

        УСПОНИ и падови суперсила и њихових империјалних поседа били су вековима у центру историје.
Зато, када је реч о земљи која је до недавно називана „једином суперсилом“, „последњом суперсилом“, чак и „хиперсилом“, али коју, ма како да је то необично, више тако не називају, није чудно што се поставља питање њеног „пада“.

        Да ли се то дешава са САД или не? Да ли су САД доспеле на низбрдицу која са врха Олимпа империјске моћи води према доле?

        Седите у спори воз (а других у Америци нема), како сам ја недавно учинио у северозападном делу земље, а онда седите у брзи воз у било којој другој земљи у свету као што сам ја, такође недавно урадио, и лако ћете поверовати у њено слабљење.

        Значи ли ово највећа земља у историји, „суперсила униполарног“ света не може да изгради чак ни километар брзе железничке пруге?

        А Конгрес се заплео у дискусије о томе треба ли сакупљати новац за одржавање брзих железничких пруга у мање-више пристојном стању.

        Понекад водим имагинаран разговор са мојим давно умрлим родитељима. Знам како би такве ствари погодиле оне који су преживели Велику депресију, Други светски рат и период када је све изгледало могућим, а неверовано богатство и моћ земље били неоспорна чињеница. Шта - ако им кажем како животно важна инфраструктура још увек богате земље - мостови, цевоводи, путеви и остало - не добијају довољно финансирање, да зато доспевају у лоше стање и једноставно пропадају? То ће их потрести.

        А шта ће мислити о томе да сада, двадесет пет година након што се Совјетски Савез нашао на сметлишту историје, САД, суперсила-победник нису у стању да ефикасно искористи своју огромну војну и економску моћ?

        А шта ће помислити ако им кажем да је по завршетку Хладног рата, поред других конфликата, један био у Авганистану (два рата са прекидом од десет година, као и конфликт са релативно малим групама које ми називамо терористима? И како ће реаговати пошто сазнају да је резултат био: неуспех у Ираку, неуспех у Авганистану, ширење терориста по Великом Блиском Истоку (укључујући творевину данашњег терористичког калифата) и у разним деловима Африке?

        Претпостављам да ће мислити да се САД котрљају низбрдо и преживљавају пад са којим се раније или касније суочава свака суперсила.

        А шта ако им кажем да се у новом веку ниједан случај примене армије, коју амерички председници називају „најбољим оружаним снагама свих времена“,није завршавао ничим другим сем катастрофалним неуспехом?

        Јесмо ли ми стварно незамењиви за читав свет и ако јесмо, онда у чему конкретно? Јесу ли стварно ти војници - наши хероји? Ако јесу, шта су то они учинили да се ми њима тако поносимо?

        … Дакле,  шта није у реду у описаној слици очигледних показатеља пада: највећа сила у историји која има стотине гарнизона по читавој планети није у стању да ефикасно примени силу тамо где шаље трупе или да помоћу санкција и претњи баци на колена такве земље као што су Иран и слаба постсовјетска Русија, а такође ни да потисне релативно слабо наоружане терористичке групације на Блиском Истоку?

        Ипак, ако се осврнемо око себе - морамо признати да САД као и раније остају једина суперсила. Јер, где су супарници?

        Од XV и XVI века када су први дрвени бродови са топовима изашли из приобалних европских вода и похрлили по читавом свету, увек је било неколико супарничких суперсила - три, четири, пет или чак и више. А сад? Рецимо, кандидати за назив суперсиле-супарника могу да буду Европска унија, Русија и Кина.

        Са становишта економије, Европска унија је реално - суперсила. Али, у свему осталом то је другоразредни конгломерат  земаља које се ропски лепе уз скуте САД и творевина која прети да ће се сваког тренутка урушити. 

        У Вашингтону Русију схватају као нешто велико, а у ствари, то је само нестабилна држава која покушава да поврати некадашњу величину у границама бивше империје. Земља која зависи од енергетског сектора скоро исто као и Саудијска Арабија - не може се сматрати за суперсилу.

        Кина је, наравно, земља у успону и сада званично економија број један у свету. Па ипак, у много чему - то је, као и раније, сиромашна земља чији се лидери плаше могућег економског пада.

        Као и Русија, као и друге потенцијалне велике силе, Кина настоји да њену снагу осете у њеном региону - у овом тренутку у Источном и Јужном Кинеском мору. 

        Као и Владимир Путин, кинеско руководство модернизује армију. Али, у оба случаја ради се о регионалним силама на које треба рачунати, само - не ради се још о суперсилама и реалним супарницима САД.

        Шта год се дешавало са америчком моћи, нема никаквих супарника које би било могуће због тога оптужити. САД су се и без супарника показале зачуђујуће неспособне да у пракси користе своју униполарну силу и армију која је на папиру јача од свих у свету. То се у прошлости није дешавало нормалним суперсилама.

        Да кажемо другачије. Није битно да ли САД доживљавају пад или не, али сада, петсто година касније,  концепција успона-и-пада изгледа као да је ушла у ћорсокак будући да је лишена анализа и критике.

        Трагајући за објашњењем размотрићемо питање војне силе.

        Зашто у новом веку САД изгледају неспособне да постигну победу или барем да важне регионе претворе у простор под својом контролом?

        Војна сила је по дефиницији разорна, али у прошлости је примена силе често постављала темеље за изградњу локалних, регионалних или чак глобалних институција, ма како оне биле сурове или угњетавајуће. Изгледа да је она сада способна само да разара. Како другачије објаснити то да се у нашем веку једина суперсила специјализовала за разарање а не за стварање држава (погледајте Ирак, Јемен, Либију, Авганистан и све остале).

        Током 500 година, империје су напредовале и падале, али све време оружје је постајало све моћније.

        Током векова, док су супарничке земље узајамно деловале, изграђивале своје империје, ратовале, раније или касније падале, ефикасност оружја расла је експоненцијално. Од самострела до пушке, топа, револвера Колта, пушке са оквиром-репетирке,  Гетлинг митраљеза, дреднота, савремене артиљерије, тенкова, отровних гасова, дирижабла, авиона, бомби, носача авиона, ракета и на крају тог низа - „оружја победе“ Другог светског рата - нуклеарног оружја, које је велике силе, а касније и мање, учинио једнаким боговима.

        Људи су први пут у своје руке добили оружје способно да уништи све живо на планети на начин који су раније поседовала само божанства. Сада можемо сами да организујемо смак света. А ево шта је чудно: оружје које је на Земљу донело моћ богова - показало се да нема никаквог практичног смисла за државне лидере.

        У свету после Хирошиме и Нагасакија више се не може  применити нуклеарно оружје. Након што се то оружје распрострло по планети - више неће бити успона и падова (знамо да данас чак и огранечени обим размене нуклераних удара између мањих држава због ефекта нуклеарне зиме може да уништи читаву планету).

        Други светски рат постао је на неки начин врхунац империја и војне моћи. Он се може показати као последњи „велики“ рат у којем су силе искористиле сво своје оружје да би оствариле потпуну победу и потпуно промениле свет.

        Рат је довео до разарања на знатном делу планете, до страдања десетина милиона људи, до претварања великих градова у рушевине и безброј људи у избеглице, до стварања индустријске инфраструктуре за геноцид, и на крају, до производње супер оружја и појављивања ракета које ће касније постати средство за достављање тог оружја. После рата обликовала су се два последња противника савременог доба, две суперсиле.

        Сама реч „суперсила“ делимично потврђује завршетак историје. Замислите да је то ознака новог доба, будући да је свет „суперсила“ практично остао неописан. Сви су то осећали. Ми живимо у времену у којем се „велики“ учетворостручио или се експоненцијално повећао и постао „наддржава“ (као „надчовек“). Потпуно је јасно зашто су те силе биле толико моћне.

        Нуклеарни арсенал и његова потенцијална и без преседана разорна моћ на коју одговор, вероватно, неће успети, чинио је САД и СССР „наддржавама“. Научници који су створили хидрогенску бомбу нису је случајно назвали „супербомбом“ или само „супер“.

        Десило се невероватно. Показало се да се дешавају такве ствари као што је вишак снага.

        Оно што се у време Другог светског рата називало „тотални рат“, односно, коришћење апсолутно свих ресурса државе за уништење противника, више се не може замислити. Није тек тако Хладни рат добио такав назив.

        „Врући рат“ између САД и СССР-а, глобални рат, постао је немогућ, као што је и показала Кубанска ракетна криза. Било је могуће само у „сенци“ показати силу, у локалним конфликтима и на периферији. Показало се да су сили везане и руке и ноге.

        То је брзо нашло свој одраз у америчкој војној терминолигији. Узимајући у обзир иритирајућу стагнацију Корејског рата, када се показало да САД нису у стању да примене своје моћно оружје, Вашингтон је измислио нови термин за Вијетнам. Тај конфликт добио је назив „ограничени рат“, а то је значило да је нуклеарно оружје скинуто са дневног реда.

        У 21. веку ратови и конфликти далеко су од нестајања, али је рат на неки начин изгубио нормалну ефикасност. Такође није прекинут развој наоружања, али се ново оружје са најновијим технологијама  због нечег показало зачуђујуће неефикасним.

        Данас настојимо да производимо „прецизно оружје“. Уместо тепих бомбардовања помоћу В-52 - хируршки прецизни удари помоћу „вођених бомби“. Ово потврђује да је појам „ограниченог рата“ стигао у област производње наоружања.

        Одличан пример за то јесте беспилотна летелица као карактеристично прецизно оружје. Без обзира што операције беспилотних летелица прате губици, то се уопште не може упоредити са оружјем Другог светског рата које је убијало свакога, без разлике. Беспилотне летелице показале су се као ефикасно средство у бескрајној игри са вођама терористичких групација у уништавању једног по једног од њихових вођа или помоћника. Ипак, сви покрети против којих је то оружје примењивано током последњих година, само су се разрасли, постали јачи и чвршћи.

        То је ефикасно оружје за освету и обрачун, али не и за спровођење политике.

        Међутим, како је рекао Карл фон Клаузевиц, рат је - наставак политике другим средствима, а не освета. Зато се не треба чудити што су беспилотне летелице уместо уништења терора изгледа постале узрок његовог ширења.

        Треба додати још једну чињеницу: глобално презасићење силом приметно је у другим гранама.

        Разорна снага богова поново се спустила на Земљу, али овога пута у облику сагоревања угљоводоничног горива. Промена климе изгледа као спора верзија нуклеарног Армагедона. Она појачава притисак и фрагментацију друштва и у наше животе доноси нове облике разарања.

        Могу ли ја да то некако објасним? Тешко. Ја само из све снаге настојим да покажем да војна сила на планети Земљи не делује као раније. Под потпуно апокалиптичним притиском нешто се ломи, нешто цепа на делове и на крају традиционална историја и концепција губе смисао у односу на то како је уређен наш свет.

        Можда Америку чека пад. Али, имајући у виду планету коју раздиру противречности, не треба се надати у стандардни начин успона и каснијег пада суперсиле или чак наддржаве. На Земљи се још нешто дешава. Будите на опрезу.

Превела Ксенија Трајковић

Prevod pozajmljen sa. fakti.org


* 433023.jpg (31.51 KB, 120x147 - viewed 173 times.)
Logged
ML
kapetan korvete
*
Offline Offline

Posts: 6 798



« Reply #4 on: July 20, 2015, 08:06:49 am »

Tako je Boro, nigdje se baš nisu iskazali, od Koreje, Vjetnama pa dalje.., a bombardovanjem, ako imaju potpunu prevlast u vazduhu i izvan dometa PA projektila..
Logged
dark-bullet
zastavnik I klase
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 532



« Reply #5 on: July 20, 2015, 08:14:08 am »

...tako je, baš nigdje, niti u Evropi ili na Pacifiku tokom Drugog Svjetskog rata.
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #6 on: July 20, 2015, 07:11:33 pm »

Quote
Tomas Engelhart, novinar "The Nation" sad,

poručuje sledeće: Будите на опрезу, на Земљи се још нешто догађа! u zanimljivom tekstu koji sledi:

Original možete pročitati ovde: http://www.thenation.com/article/us-has-been-worlds-sole-superpower-last-13-years-why-hasnt-it-done-anything-good/

Занимљив текст!
Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.046 seconds with 22 queries.