Vir: "Slobodna Dalmacija" Split
http://slobodnadalmacija.hr/default.aspx27.10.2015
slom politike otvorenih vrata
Ozbiljna je opasnost da Hrvatska, uz Grčku, postane središnji europski hot-spot
Hrvatskoj pod hitno treba osmišljena državna politika prema migrantskoj krizi, a ne ono što je kao svoju politiku objavio Zoran Milanović
Zoran Milanović doživio je grubo prizemljenje na ad hoc summitu o balkanskoj izbjegličko/migranskoj ruti u Bruxellesu. Njegova politika prema migrantskoj krizi bankrotirala je u punom smislu riječi.
Preuzimajući retoriku svoje navodno prijateljice Angele Merkel i provodeći „dođite, prođite“ pristup prema izbjeglicama/migrantima, Milanović je pokrivao svoju nespremnost ili nesposobnost da uspostavi nadzor nad hrvatskom granicom prema Srbiji.
Sultan ponizio Merkel
U međuvremenu, Merkel je na politici otvorenih vrata doživjela svoj najveći neuspjeh u dosadašnjoj političkoj karijeri. Sultan s Bospora Recep Tayyip Erdogan ju je ponizio u Istanbulu, pokazavši tko drži ključ izbjegličke krize, natjerao je da se odrekne svoje dosadašnje restriktivne politike prema članstvu Turske u EU-u i poslao joj novi val migranata. U Njemačkoj je pritišće ne samo sestrinski bavarski CSU već sve više i SPD, a u njezinu CDU-u ključa zbog nezadovoljstva kancelarkinom migrantskom avanturom. Članice EU-a očekivano ne žele s njom dijeliti izbjeglički teret i odgovornost. Došao je trenutak da uzdrmana kancelarka dio svojeg neuspjeha i migrantskog tereta, koristeći jaku poziciju Njemačke u EU-u, prebaci na svoje male, slabije prijatelje. Operacija je počela bruxelleskim summitom o balkanskoj ruti.
Milanović je nedavno javno, u razgovoru za BBC, apelirao za veće razumijevanje za Erdoganove izbjegličke probleme. To je lijepo. Ali nisam sigurna da hrvatski premijer uistinu išta zna o doktrini neoosmanskog carstva i osobito o njegovu utjecaju na Balkanu kao predvorju Europe, koja je službena politika Erdoganove Turske. Još se nedavno hvalio kako sa slovenskim premijerom Cerarom komunicira češće nego njegova ministrica unutarnjih poslova, svojim starim beogradskim prijateljima i svima koje to može zanimati, je poručivao kako baš nikada neće staviti hrvatsku vojsku, niti žicu na hrvatsku granicu. Oboje mu je jednako strašno.
Zaštita granice
Sad kada je politika otvorenih vrata kapitulirala, svi se odriču prijateljstava.
Nakon što je Merkel preko bruxelleskog summita pokazala nakanu da svoju odgovornost i svoj teret prebaci na prijatelje s balkanske rute, i prijatelj Cerar javno je u Bruxellesu napao Milanovića proglasivši ga glavnim krivcem za nekontrolirani protok izbjeglica.
Osim prebacivanja odgovornosti, Cerar time ujedno opravdava Sloveniju za pojačanu zaštitu granice s Hrvatskom uključujući i gradnju zaštitne (žičane) ograde. Jedino je stari-novi prijatelj Vučić cinično poručio Milanoviću kako on svoju granicu s Hrvatskom neće zatvoriti zidom makar i „ćuskije padale s neba“. Rezultat: Zoran Milanović je svojom (ne)politikom prema izbjegličkoj krizi uspio ograditi Hrvatsku žičanom ogradom prema schengenskoj srednjoj Europi, a nekontroliranom istočnom granicom je otvoriti prema zapadnom Balkanu.
Kako je rješavanje migrantske krize tek na početku, a bruxelleski summit samo prvi korak u tražnju rješenja, postoji ozbiljna opasnost da ta žičana ograda koja dijeli Hrvatsku od schengenske Europe i ponovno je ugrađuje u Balkan, postane trajna. Gotovo svi Milanovićevi prijatelji, koje je stekao svojim ponašanjem u ovoj krizi: Cerar, Erdogan, Vučić upravo to žele. I Merkel bi pristala, ako bi time mogla spasiti sebe.
Zato je za dugoročno rješenje vrlo bitno kako će se rasporediti tih stotinjak tisuća izbjeglica (a vjerojatno i više) koje su zaključcima bruxelleskog summita predviđene za privremeno zbrinjavanje u balkanskom hot-spotu. Hrvatskoj ozbiljno prijeti da postane, uz Grčku, središnji europski hot-spot - i zato nam pod hitno treba osmišljena državna politika prema dugoročnoj migrantskoj krizi, a ne ono što je kao svoju politiku izvolio objaviti Zoran Milanović nakon završetka summita.
’Ko to tamo peva’
„Kad je požar, ne gledaš prometne znakove, nego naprosto voziš“, poručio je hrvatski premijer. Kao da ima ozbiljan problem sa sobom. Kao da ga za političko djelovanje inspirira onaj spoznajno ograničeni Miško iz legendarnog Šijanova filma „Ko to tamo peva“, koji po direktivama autoritarnog oca, s povezom na očima, u starom, rasklimanom autobusu vozi slučajne putnike u kataklizmu.
Otac viče: Vozi, Miško, vozi! Miško uživa za volanom i stišće gas. A iz pozadine se čuje pjesma: Za Beograd, za Beograd…
PIŠE: Višnja STAREŠINA,
