PALUBA
March 28, 2024, 04:24:10 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Na forumu PalubaInfo novoregistrovane članove odobravamo ručno, to može potrajati 24 h, ali je neophodno da novoregistrovani korisnik aktivira svoj nalog koji će dobiti putem e-pošte u navedenom vremenu
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 2 3 4 5 6 7 8 9 [10] 11 12 13 14 15 16 17   Go Down
  Print  
Author Topic: Globalizacija ili globalizacije - kuda idemo?  (Read 112752 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Milan (longtrip)
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 424



« Reply #135 on: April 10, 2022, 12:40:27 pm »

Krize, pandemija, rat: da li je ovo kraj globalizacije?



Pandemija i rat u Ukrajini pokazali su koliko brzo pucaju globalni lanci snabdevanja. Ekonomisti misle da je globalizacija odavno izgubila zamah - ali još se ne može govoriti o deglobalizaciji.


Mnogi stručnjaci vide rat u Ukrajini, zajedno sa pandemijom, kao prekretnicu – sada počinje deglobalizacija, kažu. Prekidaju se lanci snabdevanja, troškovi rastu, ima nestašica. Pokazuje se slabost modela u kojem proizvođač u Nemačkoj čeka na deo iz Kine da napravi bicikl, a zemlja istočne Afrike zavisi od pšenice iz Rusije.

Logika iza toga – pravi se tamo gde je jeftino, svi se specijalizuju za nešto, i na kraju su svi bogatiji – dugo je donosila plodove. Ali ne svima.

„Nejednakost se povećala na međunarodnom nivou, ali i unutar industrijskih društava“, kaže Andreas Viršing, profesor istorije na Univerzitetu „Ludvig Maksimilijan“ u Minhenu. Ekonomska globalizacija je imala „mnogo dobitnika, ali i mnogo gubitnika i to se ne može poreći“, kaže on.


U loše strane globalizacije Kora Jungblut, ekonomistkinja u fondaciji „Bertelsman“, ubraja i socijalne i ekološke rizike. Kaže, radnici u razvijenim zemljama su doživeli da radna mesta odlaze tamo gde je radna snaga jeftinija dok su „multinacionalne korporacije izmestile prljave faze proizvodnje“ u siromašnije zemlje, zaoštravajući tamošnje ekološke probleme.



A onda je došla pandemija


Već duže postoje naznake da je globalizacija u opadanju. Glavni pokazatelj je udeo međunarodne trgovine u globalnom bruto-društvenom proizvodu (BDP). On je imao svoj vrhunac 2008. godine, pre početka svetske krize i recesije.

„Odnos izvoza prema BDP-u širom sveta znatno se povećao devedesetih i dvehiljaditih. Ali od finansijske krize 2008. i 2009. taj odnos je stagnirao ili se smanjio“, kaže Daglas Irvin, profesor ekonomije na američkom koledžu Dartmut.

Irvin i drugi stručnjaci to delom pripisuju populizmu i protekcionističkim ekonomskim politikama. Ali ima i drugih bitnih faktora koji su prikočili globalizaciju. A onda je došla pandemija kao moćna kočnica.

Da li je iko pre i pomislio da bi u zapadnim prodavnicama moglo da nestane toalet-papira? Ili da će paket na koji se inače čeka 4-5 dana sada doći tek za 4-5 sedmica, možda i više?

Pandemija je dovela u pitanje proizvodnju po modelu taman-na-vreme (just-in-time), kaže Megan Grin, ekonomistkinja na Harvardovoj Kenedijevoj školi. Taman-na-vreme podrazumeva da svaki šraf stiže odakle treba baš kad je potreban u proizvodnji, umesto da se skladišti. Tako se smanjuju troškovi.

Kako kaže Grin, od pandemije vlada logika „globalnih lanaca snabdevanja ali uvek uz plan B“, tako da firme nisu u škripcu ukoliko se globalni lanci pokidaju ili uspore.

Jungblut naglašava da mnoge države ozbiljno razmišljaju o skraćivanju lanaca snabdevanja - da sve imaju u komšiluku. „Možda da vrate kući neku proizvodnju, kako bi ključne sirovine i tehnologije bile blizu njihovih fabrika.“



Pa još i rat u Ukrajini


Upravo to je znak deglobalizacije. Sigurna isporuka, korak ka samodovoljnosti, umesto efikasnosti i niske cene koje nudi globalizacija. A onda još rat u Ukrajini i prateće sankcije.

Radi se o ruskim energentima, ali i pšenici i suncokretu. „Vidimo da osetno rastu cene namirnica kao posledica rata, posebno pšenice i ulja“, kaže Irvin. To podstiče inflaciju, a u nekim zemljama Afrike i Bliskog istoka može izazvati i glad.


„Vrhunac globalizacije je odavno iza nas“, kaže nam ekonomistkinja Grin. „Rekla bih da je napredak globalizacije daleko sporiji nego pre, ali još nismo na terenu deglobalizacije.“

Jungblut pak naglašava da su poslednjih godina države pokušale da smanje zavisnost od takozvanih kritičnih resursa iz drugih predela, što je takođe korak ka deglobalizaciji. On zagovara tezu da politička polarizacija sveta sve više vodi i ekonomskoj – jedan ekonomski blok biće zapadni, a drugi blok autokratskih država Rusije i Kine, i njihovih najznačajnijih trgovinskih partnera.

„Svedočimo povratku geopolitike, a i taj trend vodi deglobalizaciji, to jest pokušaju da se smanji zavisnost od država koje nisu u sopstvenom taboru“, kaže Jungblut.

Viršing kaže da će tek kasnije moći da se izvuku ispravni zaključci. Ali da sada doživljavamo pandemiju i rat u Ukrajini kao dve velike krize stopljene u jednu. „Kao savremenici imamo osećaj da se nešto fundamentalno menja“, zaključuje on.


dw.com

Logged
fazan
Moderator
poručnik korvete
*
Offline Offline

Posts: 3 128


« Reply #136 on: April 10, 2022, 07:50:35 pm »

Krize, pandemija, rat: da li je ovo kraj globalizacije?[/b
dw.com

Неке ствари више никада неће бити исте и то је извесно. Just-In-Time логистика, где нико не чува сировине и готове производе у магацину, се показала током пандемије као рак рана. Нико није очекивао такве застоје у снабдевању. Показало се и колико је битно имати неке секторе од националног интереса под државном контролом.

Мислим да ће веома брзо морати да се напишу неки нови уџбеници за бизнис менаџмент. Ово што данас имамо је тактика, а не стратегија. Менаџмент одговара борду директора, а борд излази пред деоничаре. Деоничаре интересује смањење трошкова и повећање профита. Уочи пандемије нико није погрешио, а сви су погрешили.

Ситуација око Украјине само је појачала потребу да се напусте претходни концепти, а да (идеално) привреда може да фукционише као затворена целина. То није увек могуће и неће увек бити могуће, али томе ће се тежити.

Друга ствар која се догађа је распад међународног финансијског и монетарног система. Ми још увек не видимо те пукотине, али оне постају све веће. Не можете ви да блокирате нечије паре које су вам поверене на чување и да очекујете да ће вам остатак света веровати да чувате њихове паре. Не можете да блокирате нечије финансијеске трансакције и да очекујете да остатак света неће пронаћи начин да обавља финансијске трансакције мимо вас.

То су ствари које се управо догађају. SWIFT систем није rocket science (нека тешка наука), алтернативни системи нису интензивно развијани зато што се није било потребе. Данас имате кинески CISP који је већ присутан у више од 100 држава. Имате кинески UnionPay систем картица који је прихваћен у 180 земаља, а који оствари већи промет неко VISA и MasterCard заједно, без обзира на чињеницу да се 95% трансакција обави у Кини.

Постоји још једна ствар о којој се врло мало прича. Цео послератни доларски систем (Bretton Woods) је заснован на долару са златном подлогом. Та златна подлога је повучена 1971. и последњих 50 година је практично први период у историји да новац који се користи у глобалној трговини нема подлогу у племенитим металима (тзв. FIAT новац). Не бих искључио могућност да неко поново покуша да успостави златни стандард.

Свет неће бити потпуно подељен у два блока. Постојаће два блока, али и пуно земаља које ће бити повезане са оба.
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #137 on: April 20, 2022, 10:19:57 am »



U Nemačkoj hrišćani postali manjina


U Nemačkoj rimokatolička i evangelistička crkva gube sve više na uticaju i vernike.

Tako su u Nemačkoj hrišćani postali manjina, prenose mediji.

Kada se saberu pripadnici katoličke i evangelističke verske zajednice, koje su dve najveće hrišćanske crkve u toj zemlji, može se videti da je njihov broj pao na ispod 50 odsto.

"Ovo je istorijski preokret. Nakon mnogo vekova po prvi put u Nemačkoj više nije "normalno“ biti član crkvene zajednice", objasnio je sociolog Karsten Frerk.

On je ukazao da je trend smanjenja broja pripadnika hrišćanskih verskih zajednica već dugo uočljiv.

U proteklih šest godina taj trend se ubrzao.

Prošle godine hrišćani, to jest pripadnici katoličke i evangelističke crkve, činili su 51 odsto stanovništva, a poređenja radi još 1990.udeo pripadnika tih verskih zajednica bio je na 72 odsto.

Nemci katoličke vere, pre svega, sve više okreću leđa svojoj crkvi, i istupaju iz te verske zajednice zbog brojnih afera.

Takođe sve je veći broj Nemaca koji ne žele da se izjašnjavaju o veri, a ujedno je broj muslimana u stalnom porastu, kako kroz imigraciju radne snage, tako i usled velikog migrantskog talasa proteklih godina.


izvor
Logged
kumbor
Stručni saradnik - opšti
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 447


« Reply #138 on: April 20, 2022, 12:06:36 pm »



Ovo što je rečeno o "dehristijanizaciji Evrope" može se odnositi čak i na Italiju. Kad sam bio tamo pre nekoliko godina, a ići ću opet ako Bog da, začudilo me je da su nedeljom na misi crkve skoro parzne. prisutni vernici su uglavnom bake i deke, i poneko dete koje oni dovedu da vide crkvu. U Sondriju je Opština dala pravoslavcima na korišćenje jednu napuštenu crkvicu. Ta je crkva nedeljom prepuna ljudi. U pedesetak kvadrata od vrata do Oltara se nagura i po sto ljudi. Ruski baćuška službu drži pošteno, nedeljna liturgija počne pre devet i traje do podneva. SEDENJA NEMA.
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #139 on: April 30, 2022, 07:34:12 am »



Počelo je: Tramp i Mask ulaze u rat na dva fronta protiv Zapadne „tvrđave“


Odluka Ilona Maska da kupi „Tviter“ i popularnost nove mreže Donalda Trampa „Istina“ ulazak je u rat na dva fronta protiv mejnstrim medija na Zapadu, ali borba za slobodu, a protiv kensl kulture neće biti jednostavna, ocenjuju sagovornici Sputnjika.

Bivši američki predsednik Donald Tramp u četvrtak se pridružio sopstvenoj društvenoj mreži „Istina“ objavom kojom je podsetio na svoju čuvenu grešku u kucanju iz 2017. godine.

Društvena mreža Trampa već je doživela bum u Americi, a trenutno je popularnija od Tvitera i Tiktoka, što je objavio sam Mask.


Tramp i Mask – medijski potres na Zapadu

Bivšem predsedniku Amerike je više od godinu dana zabranjen pristup na brojnim platformama društvenih medija, uključujući Jutjub, Tviter i Fejsbuk, pa je osnovao svoju.

Broj korisnika Trampove mreže bukvalno je eksplodirao, a vlasnik ima ambiciozne planove da proširi dostupnost aplikacije i izvan SAD.

„Istina“ zagovara slobodu govora, a oni koji upravljaju platformom veruju da su privukli upravo korisnike čiji su stavovi potisnuti na etabliranim društvenim mrežama, da je reč o masi koja je doživela cenzuru.

„Slobodu“ je obećao i novi vlasnik Tvitera, najbogatiji čovek na svetu Ilon Mask, a jedan od prvih tvitova koje je je objavio na svom profilu, bila je upravo informacija o popularnosti rivalske, Trampove mreže.


Dvostruki udar na kensel kulturu

Da li će preuzimanje najuticajnije i lansiranje nove mreže promeniti filozofiju društvenih mreža, menja li se konačno odnos prema slobodi na internetu i šire, da li smo svedoci dvostrukog Tramp – Mask udara na kensel kulturu?

Teoretičar masovnih komunikacija prof dr Stanko Crnobrnja na sva tri Sputnjikova pitanja odgovara potvrdno.

On veruje da počinje nova era borbe za slobodu mišljenja na društvenim mrežama koje su jednako popularne među narodom i političarima i formiraju dobar deo javnog mnjenja.

„Njih dvojica su shvatili da treba da uđu u sukob sa mejnstrim medijskim establišmentom koji je počeo da se ponaša strašno neprijatno i odvratno. To je klasičan neofašistički princip cenzure, izbacuju, kenseluju. Tramp i Mask imaju dosta bliskosti u pristupu da, usprkos establišmentu, oni lično uspostave medije koji će, navodno, biti potpuno slobodni od cenzure. To je i za jednog i za drugog jako bitno, da se nametnu sa tom pričom, jer po njima sloboda komunikacije i sloboda govora na medijima je stub demokratije“, kaže Crnobrnja.


Okršaj je već počeo

On dodaje da će biti interesantno pratiti razvoj događaja, a okršaj je već počeo, Maska ometaju, čeka agreman njihove Federalne komisije za procenu korupcije i antimonopolski izveštaj, a ogroman otpor prema kupovini Tvitera jedna je od glavnih tema medija, najprisutniji i najbrutalniji u „Njujork Tajmsu“.

„Pljuju Maska,neviđeno, te ovakav je, te onakav je. Svi mejnstrim mediji će da ga u potpunosti satanizuju, ali njih dvojica su rešili da svako ima svoju mrežu, pa kom obojci, kom opanci, tako će biti“, kaže Crnobrnja.

„Mislim da su obojica previše veliki fajteri da bi tek tako lako popustili. Imam osećaj da ovo jeste početak nekog drugog ustrojstva makar u američkim, masovnim digitalnim medijima, aplikacijama i mrežama. To je početak jedne promene, tako da, važno je samo da njih dvojica izdrže“.


Ohrabrujući znak, ali daleko od slobode

Novinar i analitičar Nikola Vrzić podseća da je drugačije mišljenje, odnosno sloboda vrlo uspešno ukinuta u ime slobode i demokratije, sve u cilju stvaranja poželjnog, dopuštenog narativa koji neće ugroziti sistem.

On smatra da su upravo ovakvi potezi svedočanstvo o tome koliko taj sistem zapravo počiva na krhkim nogama, jer se oseća ugroženim zbog postojanja bilo kog drugog, neodobrenog narativa. Za razliku od Crnobrnje, on nije preterani optimista kada je reč o promeni narativa na Zapadu.

„Maskovo preuzimanje Tvitera može da bude ohrabrujući znak, ali nisam siguran da će doneti preko potrebnu slobodu govora. Govorim prvenstveno o zapadnim društvima. Već vidimo da su krenule sabotaže njegovih namera, ne samo u okviru Tvitera, već vidimo da se najavljuju bočni udari na njegove druge kompanije, sve u cilju da se saseče ono što je proklamovao da želi da uradi, da vrati slobodu na Tviter“, kaže Vrzić.

On dodaje da treba sačekati da vidimo kakve su tačno Maskove namere i podseća da se u pozadini njegovog sukoba oko preuzimanja Tvitera zapravo odvijao njegov sukob sa dotadašnjim vlasnicima, a to su tri najmoćnija, najbogatija investiciona fonda.

„Prvi test za Ilona Maska će biti njegov odnos prema ruskim medijima. Videćemo kako će se prema njima odnositi, da li će dozvoliti da funkcionišu nesmetano makar na Tviteru ili će se pridružiti zapovesti da je Rusija neprijatelj, da sve rusko treba kenselovati“, ističe Vrzić.


Nimalo jednostavna borba

On dodaje da smo suštinu onoga što se dešava na društvenim mrežama nedavno mogli da vidimo na jednom od američkih mejnstrim medija kome je izletelo ono što se inače ne izgovara, ali se podrazumeva, naš posao je da kontrolišemo ono što ljudi misle.

„Ključni zadatak je, naravno, izaći iz tih okvira, ali plašim se da ta borba na Zapadu neće biti tako jednostavna“, kaže Vrzić.


Iz Evrope već prete

Komesar EU za unutrašnje tržište Tieri Breton izjavio je da će Maskov Tviter biti primoran da se pridržava evropskih digitalnih pravila, ili će biti podvrgnut ogromnim kaznama, pa čak i zabrani u celom bloku.

Breton je ključni tvorac Zakona o digitalnim uslugama Unije , prema kojem će kompanije društvenih medija biti prisiljene da neizabranim birokratskim regulatorima EU prezentuju kako sankcionišu „dezinformacije“ i „ratnu propagandu“’, odnosno sve što se ne uklapa narativ EU.


izvor
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #140 on: April 30, 2022, 07:38:39 am »













Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #141 on: April 30, 2022, 07:41:00 am »



Quote
MSNBC In Full Freakout Mode Over Elon Musk Buying Twitter

With his leather jacket and gravity-defying, Heat Miser-inspired hairstyle, journalist and frequent MSNBC guest Anand Giridharadis comes across as a modern, ultra-hip progressive. But when it comes to issues of free speech and social media, he promotes censorship as much as the shittiest of shitlibs.

Jimmy and The Grayzone’s Max Blumenthal discuss Giridharadis’ recent appearance on Joy-Ann Reid’s show as the two discussed the problem with Elon Musk allowing the wrong type of people back on the social media platform.


Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #142 on: April 30, 2022, 01:25:49 pm »




Quote
Joe Reacts to Elon Musk Buying Twitter




Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #143 on: May 27, 2022, 10:16:11 am »




Quote
Rand Paul: This is the danger of a one-world government




Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #144 on: November 07, 2022, 07:40:20 pm »

Ova tema miruje više od šest meseci a usko je povezana sa ratom u Ukrajini. Da malo pokrenem temu, citiraću odlomak iz knjige Frensisa Fukujame "Građenje države". Moram da napomenem da je autor jedan od vodećih filozofa Zapadnog sveta, živi u SAD, profesor je na Univerzitetu Džon Hopkins i autor vrlo poznate knjige "Kraj istorije i poslednji čovek". Dakle, evo citata:

"--- Najozbiljnije nesuglasice oko unilaterizma tiču se oblasti bezbednosti i dominiraju dnevnim redom od 11.09.2002. pošto su SAD nagovestile da možda neće tražiti podršku SB OUN za vojnu akciju protiv Iraka. (ipak su je zatražili, primedba B.P) ---

--- Član 51 Povelje OUN dozvoljava njenim članovima da u samoodbrani preduzmu unilateralne vojne akcije, što se lako može protumačiti tako da uključi slučajeve preduhitravanja, kada se zemlja suočava sa bliskim vojnim napadom. ---
--- SAD žestoko su branile stav da su oružja masovnog uništenja, a posebno nuklearna oružja, poseban problem jer "zlog duha koji se, kada se pusti iz boce teško u nju vraća". s druge strane, pravo država da započnu preventivne ratove, jer su anticipirale takvu pretnju, ne može biti opšti princip međunarodnih odnosa. Sjedinjene države sigurno bi protestvovale kada bi se Rusija ili Kina pozvale na takvo pravo; ono što one u stvari traže jeste da svetska zajednica samo na njih prenese diskreciono pravo da postupaju na taj način.
--- kraj citata.

E sad, kada jedan od vodećih zapadnih autora tako kaže za SAD, mislim da postaje jasnije zašto SAD toliko podržavaju Ukrajinu - i neko drugi se usudio da obuče policijsku uniformu...
Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #145 on: January 08, 2023, 12:25:46 pm »

Veoma dobra analiza, vredi je pročitati:

Vodeći ruski politikolog upozorava: Pred nama su decenije sukoba, svet koji smo poznavali je završen

Vodeći ruski stručnjak za spoljnu politiku Ivan Timofejev procenjuje da se svet vratio sukobima i da sada samo ostaje nada da oni neće biti nuklearni

Godine 1989. „kratki 20. vek“ završio se „krajem istorije“ i pobedom zapadnog kapitalističkog sveta nad sovjetskim socijalističkim projektom. U to vreme, nije preostala nijedna država, ili zajednica u svetu koja je nudila realnu alternativu američkom viđenju ekonomije, društva i političkog sistema pod vođstvom SAD.

Sovjetski blok se sam raspao. Veliki deo se brzo integrisao u NATO i Evropsku uniju. Drugi veliki svetski igrači počeli su da se organski integrišu u svetski sistem sa centrom na Zapadu mnogo pre kraja Hladnog rata.

Kina je zadržala visok nivo suvereniteta u smislu svog domaćeg poretka, ali je brzo prešla u kapitalističku ekonomiju, aktivno trgujući sa SAD, EU i ostatkom sveta, piše vodeći ruski ekspert za spoljnu politiku i programski direktor „Valdajskog kluba“ Ivan Timofejev za RT internešenel.

Peking je, u međuvremenu, izbegavao da promoviše socijalistički projekat u inostranstvu. Indija je izbegavala da traži sopstvene globalne projekte, iako je do danas takođe zadržala visok nivo identiteta u svom političkom sistemu i do sada je izbegavala pridruživanje blokovima i savezima. Drugi veliki igrači su takođe ostali u okviru pravila igre „liberalnog svetskog poretka“, izbegavajući pokušaje da se to ospori.

Pojedinačni buntovnici poput Irana i Severne Koreje, nisu predstavljali veliku pretnju, iako su izazivali zabrinutost zbog svog tvrdoglavog otpora, upornog promovisanja nuklearnih programa, uspešnog prilagođavanja sankcijama. Zbog toga je, navodi Timofejev, svaki potencijalni vojni napad na njih bio isključen. Na kratko se činilo da bi radikalni islamizam mogao da se pozicionira kao „globalni izazov“ ali ni on nije mogao da uzdrma postojeći poredak.

Prvobitno spektakularne vojne kampanje SAD i njihovih saveznika u Iraku i Avganistanu, na kraju su učinile malo na „demokratizaciji“ islamskog sveta. Ali ni to nije dovelo do globalne promene. Štaviše, borba protiv radikalnog islamizma je čak ojačala identitet zapadnog sveta kao čuvara sekularnog i racionalnog, nasuprot religioznom i fundamentalističkom.

Rusija je, na prvi pogled, našla svoju nišu u novom svetskom poretku. Zemlja je postala periferna ekonomija specijalizovana za snabdevanje sirovinama. Njeno tržište su željno eksploatisale globalne zapadne kompanije. Njena krupna buržoazija postala je deo globalne elite. Njena industrija je ili degradirala ili se uključila u globalne lance. Ljudski kapital se postepeno smanjivao.

U celini gledano, zapadni „partneri“ su Rusiju doživljavali kao oslabljenu i prilično predvidljivu silu. Povremeni izlivi negodovanja zbog bombardovanja Jugoslavije, rata u Iraku ili revolucija na postsovjetskom prostoru bili bi nekako „ispeglani“ i nisu se smatrali velikim problemom, piše Timofejev.

Bilo je moguće kritikovati Moskvu zbog njenog „nasleđa autoritarizma“ ili stanja ljudskih prava, periodično joj držati predavanja i to „mešati“ sa pohvalama njenoj kulturnoj srodnosti sa Zapadom, ali istovremeno stavljajući joj do znanja da neće biti dublje integracije.

Stidljivi pokušaji ruskih biznismena da kupe kompanije poput „Opela“ ili „Erbasa“ ili da steknu imovinu u drugim oblastima – drugim rečima, da uspostave nešto ravnopravnije i međuzavisne ekonomske odnose – bili su neuspešni. Moskvi je takođe veoma eksplicitno rečeno da njena zabrinutost oko vojnog angažmana Zapada na postsovjetskom prostoru nema legitimnu osnovu i da će biti ignorisana.

Sve u svemu, krajem 2000ih, pa čak i 2010ih, moglo se govoriti o prilično visokom stepenu održivosti poretka koji je uspostavljen od kraja Hladnog rata. Međutim, 2022. godine konačno je postalo jasno da je „kraj istorije“ završen. Svet je sada nastavio svoj uobičajeni tok globalnih preokreta, borbe za opstanak, žestoke konkurencije i rivalstva, piše Timofejev.

Da bismo adekvatno procenili ovu novu fazu, važno je razumeti značenje ideje „kraja istorije“, navodi ekspert. Njeno poistovećivanje sa dobro poznatim konceptom Fransisa Fukujame pruža samo površno razumevanje; „kraj istorije“ ima mnogo dublje normativne i političko-filozofske korene koji se mogu naći prvenstveno u dve modernističke političke teorije – liberalizmu i socijalizmu.

Oba su zasnovana na verovanju u neograničenu moć i normativnu vrednost uma. Um je taj koji omogućava čoveku da preuzme kontrolu nad silama prirode kao i elementarnim silama, i mračnijim stranama ljudske prirode i društva.

U SAD liberalizam i realizam koegzistiraju decenijama. Prvi ima ideološku i doktrinarnu ulogu. Drugo je nekako iza paravana, kompenzujući ideološke šablone pragmatizmom i zdravim razumom. Otuda često kritikovana američka „politika dvostrukih standarda“.

U SSSR-u, ispod betonskih ploča socijalističkog verovanja, postojala je i sopstvena verzija realizma koji nije bio refleksivan u meri u kojoj je bio u Americi, ali je implicitno razvijana među akademskom naukom, diplomatijom i inteligencijom. Postojanje ovog sloja (njena ikona je kasnije postao Jvgenij Primakov) omogućilo je Rusiji da prilično brzo stekne pragmatičnu osnovu za svoju spoljnu politiku nakon nekoliko godina idealizma krajem 1980ih i početkom 1990ih.

Do 2000ih, ruska spoljna politika je konačno bila na realističnom putu. Za razliku od SAD, Moskva nije imala ideološku perspektivu i nije htela da je ima, pošto se zasitila takvim opsesijama tokom sovjetskog perioda. U SAD i na Zapadu u celini, ideološka komponenta je opstala, dodatno potvrđujući njen značaj u kontekstu pobede u Hladnom ratu.

Dualizam ideologije i pragmatizma, međutim, ima svoju zamku. A to je da ideologija može biti ne samo paravan za pragmatične realiste, već i predmet vere za mnoštvo diplomata, akademika, novinara, vojske, biznismena i drugih predstavnika spoljnopolitičke elite, navodi Timofejev.

Ideologija je sposobna da bude samoodrživa vrednost koja društveno delovanje može da učini vrednosno-racionalnim, a ne ciljno-racionalnim. Pristup spoljnoj politici u smislu demokratizacije, odnosno stepena uključenosti u globalnu tržišnu ekonomiju, primer je uticaja ideologije na percepciju spoljne politike i formulisanje spoljnopolitičkih ciljeva. Na pokušaj demokratizacije Avganistana može se gledati sa skepticizmom, ali u SAD je postojao priličan broj iskrenih pristalica te ideje.

I dogmatizam američke spoljne politike i njen realizam pokazali su se ključnim za kratkoću „kraja istorije“. Ova mešavina je dovela do neodrživih politika poput pomenute avganistanske avanture, s jedne strane, i odstupanja od „kanona“, izraženog u dvostrukim standardima i nasilnom promovisanju interesa pod pobožnim sloganima, s druge strane. Prvi je doveo do rasipanja resursa i erozije vere u svemoć hegemona (avganistanski otpor je uspeo da se oslobodi ne samo „neefikasnog SSSR-a“, već i „efikasne SAD“ sa svim svojim saveznicima).

Drugi je bio erozija poverenja i rastući skepticizam kod drugih velikih igrača. Rusija je bila prva, zatim je Kina počela da dolazi do sličnog shvatanja. U Rusiji je to počelo da se pojavljuje usred širenja NATO-a na istok na postsovjetskom prostoru. U Kini se to dogodilo kasnije kada je tadašnji američki predsednik Donald Tramp pokrenuo napad u obliku trgovinskog i sankcionog rata ne trepnuvši okom.

Međutim, Moskva i Peking su odgovorili drugačije. Rusija je 2014. udarila pesnicom o sto, a zatim prevrnula sto. Kina je počela snažno da se priprema za najgori scenario, a da još nije otvoreno izazivala SAD. Ali čak i bez takvog izazova, u Vašingtonu se Kina doživljava kao opasniji dugoročni protivnik od Rusije.

Godine 2022. ostaci ere „kraja istorije“ konačno su postali stvar prošlosti. Međutim, nije bilo povratka u Hladni rat. Ruska politika je uglavnom zabrinuta za bezbednosne interese. Ona nije izvedena iz ideologije, iako uključuje komponente identiteta „ruskog sveta“, kao i istorijske motive za suprotstavljanje nacizmu. Rusija ne nudi globalnu ideološku alternativu uporedivu sa liberalizmom – niti je Kina još preduzela takve inicijative.

Kraj „kraja istorije“ je značajan po nekoliko drugih detalja. Prvo, jedna velika sila je rizikovala da se odrekne prednosti „globalnog sveta“ preko noći. Istoričari će se raspravljati o tome da li je Moskva tako brzo očekivala tako oštre sankcije i odlazak stotina stranih kompanija. Međutim, jasno je da se Rusija energično prilagođava novoj realnosti i da ne žuri da se vrati globalizaciji usredsređenoj na SAD.

Drugo, zapadne zemlje su se upustile u veoma oštru „čistku“ ruske imovine u inostranstvu. Preko noći, njihove jurisdikcije su prestale da budu „sigurna utočišta“ u kojima se poštuje „vladavina prava“. Sada je politika ta koja daje prednost, a Rusija je jedina luka u koju njeni građani mogu da nađu relativni mir. Stereotipi o „stabilnosti i bezbednosti“ Zapada se ruše. Naravno, malo je verovatno da će tamo započeti sličnu čistku druge imovine. Ali gledajući Ruse, spoljni investitori se pitaju da li bi trebalo da zaštite svoje rizike.

Treće, pokazalo se da bi na Zapadu mogli da se suoče ne samo sa oduzimanjem imovine, već i sa direktnom diskriminacijom na osnovu nacionalnosti. Hiljade Rusa koji su „bežali“ od „krvavog režima“ iznenada su se suočili sa odbacivanjem i prezirom. Drugi koji pokušavaju da dokažu da su čak i veći „rusofobi“ od svojih partnera domaćina trče ispred antiruskog propagandnog voza. Međutim, to ne garantuje da će ih tvrdoglavi dogmatičari prigrliti.

Sukob između Rusije i Zapada će se verovatno razvući decenijama, bez obzira na to kako se sukob u Ukrajini završi. U Evropi će Rusija igrati ulogu Severne Koreje, uz mnogo veće sposobnosti. Veliko je pitanje da li Ukrajina ima snage, volje i resursa da postane evropska Južna Koreja.

Sukob između Rusije i Zapada će dovesti do jačanja uloge Kine kao alternativnog finansijskog centra i izvora modernizacije. Jača Kina će samo ubrzati svoje rivalstvo sa SAD i njihovim saveznicima. „Kraj istorije“ je završen povratkom na svoj uobičajeni tok.

Jedan od njih je kolaps svetskog poretka kao rezultat velikih sukoba između centara moći. Ostaje da se vidi da li sledeći ciklus neće biti poslednji za čovečanstvo, s obzirom na rizike od otvorenog vojnog sukoba između velikih sila sa naknadnom eskalacijom u nuklearni sukob punih razmera.

Izvor
Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #146 on: February 12, 2023, 10:49:37 am »

Пут до новог света

Да ли је Србија део света у којем су САД, НАТО, Велика Британија, Немачка, Италија? Несумњиво да није, иако се добро познајемо – и кроз сарадњу и кроз ратове

У свету, реално, победа се већ десила. За само неколико деценија, без ратова, колонизација и уцена, Русија и Кина (и остале водеће државе независне од САД), претекле су САД и њихове вазале у свему. Почео је да живи нови свет, у којем су људски живот, људско достојанство, људска заједница и људско стваралаштво – апсолутне вредности!

Претекле су их у свему, заправо у готово свему. По огромној количини зла и потпуном одсуству савести, Запад је и даље без премца. А по медијско-манипулативним ресурсима и технологијама, стављеним у функцију зла, Запад је такође у предности. И кренуо је у очајнички противнапад доказујући на делу да је у стању да не трепнувши стави у своју функцију и жртвује животе стотина хиљада Украјинаца, али вероватно и других људских бића у Европи и на Блиском истоку, чији животи за њих немају никакву вредност. Сврха овог противнапада није победа, која није ни могућа. То је очајнички покушај да се испробају још неиспробане манипулативне технологије и колико-толико поправи свој положај и умањи победа новог света. Први европски рат, онај против Срба, водио се на ограниченом простору бивше Југославије и на глобалном медијском простору. Други европски рат, онај против Руса, води се на неограниченом простору. Он је у правом смислу глобални, и с обзиром на своју очајничку димензију, само ће убрзати дефинитивни историјски пораз западне геноцидне хегемоније. Већ сада морамо констатовати да је политички Запад рак-рана на ткиву човечанства, чији опстанак противречи опстанку живота.

Осим Русије, Кине, БРИКС-а, Евроазије, од покорности Западу су се дефинитивно одрекле и читава Африка и Латинска Америка. Немачки канцелар Шолц је ових дана у Аргентини добио праву лекцију суверенитета и државничке мудрости. А Србији су све ове земље братске и пријатељске. Неминовна скора победа Русије на украјинском фронту довешће Русију у делту Дунава, дакле на Балкан, па ће и „аргументи” о томе да је Русија далеко – пасти у воду! У мутни Дунав или у Црно море, свеједно. А и да нас не спаја међународни пловни пут, државним територијама, спојеним државним суверенитетом или војним савезништвом, мора се обезбедити комуникација, чак и кад нису територијално повезане (као што је случај са Калињинградском облашћу или Јерменијом, на пример).

Да ли је Србија део света у којем су САД, НАТО, Велика Британија, Немачка, Италија? Несумњиво да није, иако се добро познајемо – и кроз сарадњу и кроз ратове. Од свог удруженог злочиначког подухвата против Срба, започетог деведесетих, после бројних увертира у претходним вековима, они до данас не одустају, иако смо им исправно нудили и сарадњу и шансу за „поправни”. Ипак, могли смо се кладити да ће нам захтев за признање „Косова” испоставити пре евентуалног пријема у ЕУ. Међутим, они су одлучили да то учине већ данас, и то – ултимативно!

Ситуација је озбиљна и не може проћи без по нас негативних последица. Али с обзиром на снагу наших принципа и наших савезника, не треба да се плашимо. Најважније је сачувати јединство, наше супериорне духовно-моралне вредности и увереност у победу, односно не постати жртва експлозије западних манипулативних лагарија, избећи страх и унутрашње сукобе.

Са друге стране, морамо бити свесни да овај ултимативни захтев изискује корекцију наше спољне политике. Разуме се да захтев не можемо прихватити, али исто тако нам ни интеграција са онима који нам тај захтев упућују више не може бити прихватљива, а камоли приоритет. Уз инсистирање на равноправној сарадњи са свима као приоритету, ми морамо појачати све облике сарадње и интеграције са пријатељским земљама – Русијом и Кином у првом реду.

Има много задатака пред нама. Оних које независна Србија мора да реши, али које свакако може да реши ако буде независна. Будимо, не само иницијатор, него и један од неимара новог света. Постигнимо нови степен народног јединства и издржимо до победе, која је близу.

Потпредседник Међународне словенске академије

Izvor
Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #147 on: February 15, 2023, 09:16:46 am »

Iako ovaj članak Mike Whitney-a i Andre Damona govori i o ratu u Ukrajini, mislim da više pripada u ovaj topic. Vrlo interesantna analiza, vredi pročitati:

Najveća tajna „Duboke države“ ikad – Plan je bio da se Rusija namami u rat u Ukrajini a zatim pokrene ovo …

Postoji nešto netačno u vezi sa „Heršovim izveštajem“ o uništenju „Severnog toka 2“. Postoji niz nedoslednosti u ovom delu, koje me navode da verujem, da je Herš bio manje zainteresovan za predstavljanje istine.

U stvari, mislim da bi bilo nemoguće preceniti značaj izveštaja, koji pozitivno identifikuje počinioce, onoga što se čini da je najveći akt industrijskog terorizma u istoriji. Heršov članak ima potencijal, da u velikoj meri potkopa kredibilitet ljudi na vlasti, i na taj način dovede rat do brzog kraja. To je neverovatno dostignuće kojem svi treba da aplaudiramo.

Evo kratkog rezimea političkog analitičara Andre Damona:

U sredu je novinar Sejmur Herš otkrio, da je mornarica Sjedinjenih Država, po nalogu predsednika Džoa Bajdena, odgovorna za napade 26. septembra 2022. na gasovode „Severni tok“ koji prenose prirodni gas između Rusije i Nemačke.

Ovaj članak, koji je naišao na potpunu tišinu u glavnim američkim publikacijama, razbio je čitav narativ o umešanosti SAD u rat, kao odgovoru na „neisprovociranu rusku agresiju. ” To otkriva  dalekosežne planove, da se eskalirajući sukob sa Rusijom iskoristi, za učvršćivanje američke ekonomske i vojne dominacije nad Evropom.

Herš je otkrio sledeće- Operaciju je naredio američki predsednik Džo Bajden, a planirali su je državni sekretar Entoni Blinken, podsekretar za politička pitanja Viktorija Nuland, i savetnik za nacionalnu bezbednost Džejk Saliven.

Ovaj kratki odlomak rezimira primarnu tvrdnju, koja je središnja tačka čitavog članka i — po mom mišljenju — tvrdnja je dobro istražena, nepristrasno predstavljena i izuzetno ubedljiva.

Ali postoje i drugi delovi članka, koji nisu ni približno tako ubedljivi, i nesumnjivo će ostaviti dosta dobro obaveštenih čitalaca da se češu po glavi.

Na primer, ovde Herš govori o vremenskoj liniji za operaciju „Severnog toka“:

„Bajdenova odluka da sabotira gasovode, došla je nakon više od devet meseci veoma tajne debate unutar vašingtonske nacionalne bezbednosne zajednice, o tome kako najbolje postići taj cilj. Veći deo tog vremena nije bilo pitanje da li izvršiti misiju, već kako da je obavite bez jasnog pojma ko je odgovoran.

„Devet meseci“?

Rat je izbio 24. februara. Gasovod je dignut u vazduh 26. septembra. To je sedam meseci. Dakle, ako je bilo „više od devet meseci veoma tajne debate unutar vašingtonske nacionalne bezbednosne zajednice o tome kako“ „sabotirati gasovode“, onda moramo pretpostaviti da je spletkarenje prethodilo ratu. Ovo je ključna tačka, a ipak Herš prelazi preko toga kao da „nije ništa strašno“.

Međutim, to je velika stvar jer — kako ističe Andre Dejmon — „razbija ceo narativ o umešanosti SAD u rat kao odgovor na „neisprovociranu rusku agresiju“. Drugim rečima, to dokazuje da su Sjedinjene Države planirale da se angažuju u aktima rata protiv Rusije, bez obzira na razvoj događaja u Ukrajini. Takođe sugeriše, da je ruska invazija bila samo paravan za Vašington, da izvrši plan koji je zacrtao godinama ranije.

Kasnije u članku, Herš ponovo iznosi istu tvrdnju, ne naglašavajući njen osnovni značaj. On kaže: „Bajdenova administracija je činila sve što je bilo moguće da izbegne curenje informacija, jer se planiranje odvijalo krajem 2021., i u prvim mesecima 2022. godine.

Istina — kako novinar Džon Helmer navodi u nedavnom članku — je daleko drugačija od one koju Herš opisuje. Evo kako to Helmer objašnjava:

Iz punog teksta Heršovog izveštaja, izgleda da ni izvor ni Herš nemaju „direktna saznanja“, o istoriji operacija koje predvode SAD. Sabotaže i uništavanja gasovoda, koji su postali javni više od godinu dana ranije, direktno su uključivali poljsku i dansku vladu.

Protivljenje SAD „Severnom toku“ nije novi događaj, jer ima dugu istoriju koja datira od samog početka projekta 2011-te. Već tada se u nemačkom časopisu „Spiegel“ pojavio članak, u kojem se tvrdi da „Projekat ima za cilj da obezbedi dugoročnu sigurnost snabdevanja energijom Evrope, ali da ostaje kontroverzan”.

Zašto se „Severni tok“ smatran kontroverznim?

Šta je kontroverzno u tome, da suverene nacije jačaju ekonomske veze sa drugim zemljama, kako bi osigurale da imaju dovoljno jeftine energije za gorivo za svoje fabrike i grejanje svojih domova?

Ovo pitanje zaista zadire u srž stvari, a ipak, Herš ga u potpunosti izbegava. Zašto? Evo šta još on kaže:

Predsednik Bajden i njegov tim za spoljnu politiku — savetnik za nacionalnu bezbednost Džejk Salivan, državni sekretar Toni Blinken i Viktorija Nuland, državni podsekretar za politiku — bili su glasni i dosledni u svom neprijateljstvu prema dva gasovoda… Od svojih prvih dana, „severni tok“ su Vašington i njegovi antiruski NATO partneri, videli kao pretnju zapadnoj dominaciji.

Politički strahovi Amerike bili su stvarni- Putin bi sada imao dodatni i preko potreban glavni izvor prihoda, a Nemačka i ostatak Zapadne Evrope postali bi zavisni od jeftinog prirodnog gasa koji isporučuje Rusija — dok bi umanjili oslanjanje Evrope na Ameriku.

Zašto Herš brani imperijalni način razmišljanja, da ekonomske transakcije između stranih nacija moraju na neki način koristiti Sjedinjenim Državama, ili da se smatraju pretnjom nacionalnoj bezbednosti? To nije uloga nepristrasnog novinara da prikuplja informacije za svoje čitaoce? To je uloga propagandiste.

Da, istina je. Da bi Putin imao „dodatni i preko potreban veliki izvor prihoda“, jer tako funkcioniše slobodno tržište- On prodaje gas i naplaćuje. U tome nema ničeg zločinačkog ili zlokobnog, a svakako ne pruža opravdanje za terorističke akte.

Nakon ove šokantne izjave, Herš prati svoju drugu zabrinutost, da bi „ Nemačka i ostatak Zapadne Evrope postali zavisni od jeftinog prirodnog gasa koji isporučuje Rusija“.

Zašto se Herš poziva na ovaj dosadni „mem“ o „zavisnosti“ koji politički aktivisti ponavljaju u mejnstrim medijima, i šta to zapravo znači?

Prosta činjenica je, da je Nemačka dobijala jeftin gas iz Rusije što je povećalo njenu konkurentnost, profitabilnost i ekonomski prosperitet. Kako je to loša stvar? Kako se pristup jeftinom gorivu može okarakterisati kao „ovisnost“? Ako biste mogli da napunite rezervoar za gas za 1 dolar po galonu, da li biste odbili na osnovu toga, da biste mogli postati zavisni?

Naravno da ne. Bili biste zahvalni da ga možete kupiti tako jeftino. Dakle, zašto Herš gura ove gluposti, i zašto ubrzo nakon toga izjavljuje sledeće:

„Severni tok 1 je bio dovoljno opasan, po mišljenju NATO-a i Vašingtona, ali Severni tok 2, (bi) udvostručio količinu jeftinog gasa koji bi bio dostupan Nemačkoj i zapadnoj Evropi.

Zamislite da slobodno tržište zaista funkcioniše onako kako je dizajnirano da funkcioniše- podizanje ljudi iz siromaštva i širenje prosperiteta preko nacionalnih granica. Vidite li koliko je ovo usko imperijalistički?

Nemačkoj je potreban ruski jeftini gas. To je dobro za njenu industriju, dobro za radne ljude i dobro za ekonomski rast, ali i za Rusiju. Jedino za koje to nije dobro su Sjedinjene Države, čija moć podriva nemačko-rusko partnerstvo. Vidite li to?

Inače, nikada nije bilo incidenta, da je Putin koristio ruski gas ili naftu u svrhu ucene, prinude ili iznude. Nikada. To je mit koji su izmislili vašingtonski spinmajstri, koji žele da unesu razdor u nemačko-ruske odnose.

Evo još šta kaže Herš:

Protivljenje „Severnom toku 2“ rasplamsalo se uoči inauguracije Bajdena u januaru 2021. godine, kada su republikanci u Senatu više puta istakli političku pretnju jeftinog ruskog prirodnog gasa, tokom saslušanja Blinkena za potvrđivanje za državnog sekretara…

Da li bi se Bajden suprotstavio Nemcima? Blinken je rekao da… „Znam njegovo snažno uverenje da je „Severni tok 2“ loša ideja“, rekao je on. „ Znam da bi on želeo da upotrebimo svako ubedljivo sredstvo koje imamo, da ubedimo naše prijatelje i partnere, uključujući i Nemačku, da ne idemo dalje sa tim.
Nekoliko meseci kasnije, kako se izgradnja drugog gasovoda bližila kraju, Bajden je reagovao. Tog maja, u zapanjujućem preokretu, administracija je odustala od sankcija protiv „Nord Stream AG“, a zvaničnik Stejt departmenta je priznao, da je pokušaj da se gasovod zaustavi sankcijama i diplomatijom „pogrešan potez“. Iza kulisa, zvaničnici administracije su navodno pozvali ukrajinskog predsednika Vladimira Zelenskog, koji se tada suočio sa pretnjom ruske invazije, da ne kritikuje taj potez.

Došlo je do neposrednih posledica. Republikanci u Senatu, predvođeni Kruzom, najavili su trenutnu blokadu svih Bajdenovih kandidata za spoljnu politiku, i odložili usvajanje godišnjeg zakona o odbrani mesecima, duboko u jesen.

„Politico“ je kasnije prikazao Bajdenov zaokret na drugom ruskom gasovodu kao „jedinu odluku, verovatno više od haotičnog vojnog povlačenja iz Avganistana, koja je ugrozila Bajdenovu agendu“.

Ovo je zanimljivo. Već znamo da su Bajden i njegovi poručnici bili odlučno posvećeni prekidu „Severnog toka“ bez obzira na rizike. Dakle, zašto je Bajden odlučio da se osvrne i ukine sankcije, čak i dok je njegov tim stavljao završne detalje na plan za dizanje gasovoda u vazduh?

Da li treba da verujemo da se Džo Bajden iznenada predomislio, i odlučio da sledi manje opasnu i zločinačku strategiju?

Ne. Kako ističe Herš, odluka da se gasovod digne u vazduh je već doneta, što znači da je administracija samo tražila način da sakrije svoje tragove. Drugim rečima, oni su već radili na pravnoj odbrani „verovatnog poricanja“ koja je bila pojačana ukidanjem sankcija. To je bio pravi cilj, da stvore što veću distancu između sebe i terorističkog akta koji su već odobrili i koji su se spremali da pokrenu.

Evo još od Herša:

Administracija je posustajala, uprkos tome što je sredinom novembra dobila odlaganje zbog krize, kada su nemački energetski regulatori suspendovali odobrenje za drugi gasovod „Severni tok“.

Cene prirodnog gasa porasle su za 8% u roku od nekoliko dana, usred sve većeg straha u Nemačkoj i Evropi, da će obustava gasovoda, i sve veća mogućnost rata između Rusije i Ukrajine, dovesti do veoma neželjene hladne zime.

Vašingtonu nije bilo jasno gde se nalazi Olaf Šolc, novoimenovani nemački kancelar. Mesecima ranije, nakon pada Avganistana, Šolc je javno podržao poziv francuskog predsednika Emanuela Makrona na autonomniju evropske spoljne politike u govoru u Pragu – jasno sugerišući manje oslanjanja na Vašington i njegove neuspešne akcije.

Ovo je čista fikcija. Naravno, Šolc je samo na rečima bio za „autonomiju evropske spoljne politike“. Šta biste očekivali da kaže domaćoj publici? Zanimljivo je pitanje, da li Herš iskreno veruje da Šolc nije bio u džepu Vašingtona od samog početka? Da li misli da je Šolc svoju odluku zasnovao na Putinovoj invaziji, a ne na sporazumima koje je sklopio sa Vašingtonom pre nego što je rat uopšte počeo?

Imajte na umu, SAD su poslednjih 8 godina naoružavale, obučavale i pružale logističku podršku ukrajinskim snagama na istoku, čija je svrha bila priprema za rat sa Rusijom.

Da li neko to poriče?

Ne, to niko ne poriče.

Da li je Šolc bio svestan ovoga?

Naravno, bio je svestan toga. Svaki lider u Evropi znao je šta se dešava. Bilo je čak i članaka u mejnstrim vestima koji su do najsitnijih detalja objašnjavali šta su Sjedinjene Države spremale. To nije bila tajna.

I ovo je samo jedna nedoslednost, uostalom, zar bivša kancelarka Angela Merkel nije otvoreno priznala (u intervjuu nemačkom časopisu), da je Nemačka namerno odbacila svoje obaveze iz Minskog sporazuma, kako bi kupila vreme da ukrajinska vojska bude bolje pripremljena za borbu protiv ruske invazije.

Da, jeste! Dakle, možemo biti 100% sigurni da je Šolc znao kakav je opšti plan igre. Plan je bio da se Rusija namami u rat u Ukrajini, i da se potom tvrdi „ničim izazvana agresija“. Šolc je to znao, Oland je to znao, Zelenski je to znao, Boris Džonson je to znao, Petro Porošenko je to znao, i Bajden je to znao. Svi su to znali.

Uprkos tome, Herš želi da verujemo da Šolc nije znao ništa o ovim razrađenim i skupim planovima, već je jednostavno donosio svoje odluke kako se razvoj dešavao u realnom vremenu. To nije istina. To se nije dogodilo, i Herš zna da se to nije dogodilo.

Ali najveći nedostatak Heršovog dela, je potpuno izostavljanje geopolitičkog konteksta, u kome se ovaj teroristički čin dogodio. SAD ne idu po svetu dižući u vazduh kritičnu energetsku infrastrukturu uzalud. Ne.

Razlog zašto se Vašington upustio u ovaj rizični gambit bio je taj, što se suočava sa egzistencijalnom krizom, koja se može rešiti samo slamanjem onih centara moći u nastajanju koji ugrožavaju dominantnu poziciju Amerike u globalnom poretku.

To je ono što se dešava ispod površine. SAD pokušavaju da vrate sat na slavne 1990-te, nakon što je sovjetsko carstvo propalo. Međutim, ti dani su zauvek prošli, i američka moć nepovratno erodira zbog svog osnovnog nedostatka konkurentnosti.

Da su SAD i dalje bile industrijska sila koju su pratile nakon Drugog svetskog rata — kada je ostatak sveta bio u ruševinama — onda ne bi bilo potrebe za dizanjem gasovoda u vazduh, kako bi se sprečila evropska-ruska ekonomska integracija, i nastanak ogromne zone slobodne trgovine koja se prostire od Lisabona do Vladivostoka.

Činjenica je, da SAD nisu toliko bitne za globalni rast kao što su nekada bile, a sa druge strane, i druge nacije žele da budu slobodne, i da slede svoj sopstveni model rasta. Oni žele da sprovedu promene koje najbolje odgovaraju njihovoj sopstvenoj kulturi, religiji i tradiciji.

Ne žele da im se kaže šta da rade. Ali Vašington ne želi promene. Vašington želi da sačuva sistem koji sebi daje najveću moć i bogatstvo. Herš ignoriše geopolitičke faktore koji su doveli do sabotaže, on proaktivno stvara dimnu zavesu svojim pogrešnim objašnjenjima:

„Sve dok je Evropa zavisna od gasovoda za jeftin prirodni gas, Vašington se plaši da će zemlje poput Nemačke oklevati da snabdevaju Ukrajinu novcem i oružjem, koje joj je potrebno da porazi Rusiju. U ovom nesređenom trenutku Bajden je ovlastio Džejka Salivana, da okupi međuagencijsku grupu kako bi smislila plan.

Još gluposti. Vašingtonu nije stalo do patetičnog doprinosa Nemačke ratnim naporima. Vašingtonu je stalo do moći, a globalna moć Vašingtona je bila direktno izazvana evropsko-ruskom ekonomskom integracijom, i stvaranjem ogromnog ekonomskog dobra van njegove kontrole.

Gasovod „Severni tok“ bio je u samom srcu ovog novog užurbanog fenomena. To je bila glavna arterija koja je povezivala sirovine i rad na istoku, sa tehnologijom i industrijom zapada. Bio je to brak zajedničkih interesa koji je Vašington morao da uništi, da bi održao kontrolu nad regionalnom moći.

Razmislite o tome- ova nova ekonomska zajednička dobra („Velika Evropa“) bi na kraju ublažila ograničenja trgovine i putovanja, omogućila slobodan protok kapitala i radne snage između zemalja, i uskladila propise na način koji bi izgradio poverenje i ojačao diplomatske veze.

U svetu u kome su Nemačka i Rusija prijatelji i trgovinski partneri, nema potrebe za američkim vojnim bazama, nema potrebe za skupim oružjem i raketnim sistemima američke proizvodnje, niti za NATO. Takođe nema potrebe da se sklapaju energetski poslovi u američkim dolarima, ili da se skladišti američki trezor za balansiranje računa.

Transakcije između poslovnih partnera mogu se obavljati u njihovim sopstvenim valutama, što će svakako izazvati nagli pad vrednosti dolara i dramatičnu promenu ekonomske moći. Zbog toga se Bajdenova administracija protivi „Severnom toku“.

To nije samo cevovod, to je prozor u budućnost- budućnost u kojoj se Evropa i Azija zbližavaju u ogromnu zonu slobodne trgovine, koja povećava njihovu međusobnu moć i prosperitet, a ostavlja SAD da gledaju spolja.

Mike Whitney (The Unz Review)

Izvor
Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #148 on: February 18, 2023, 09:04:03 am »

Mislim da je ovo nehumanoi, prosto šokantno:

Plan sledbenika Klausa Švaba o prisilnim masovnim samoubistvima starijih ljudi- Šta se krije iza toga?

Na svetu ima previše beskorisnih ljudi, smatra dr Jusuke Narita , 37-godišnji profesor ekonomije na „Jejlu“, čije je rešenje takozvanog problema- prisilno „masovno samoubistvo” starijih.


Profesor sa Jejla je saradnik Svetskog ekonomskog foruma, i poznat je u Aziji kao „japanski Juval Noa Harari“. Kada ne predaje u prestižnoj školi „Ivy League“ u Nju Hejvenu, Konektikat, dr Narita provodi vreme nastupajući na TV-, promovišući ideologiju WEF-a (World Ecoomics Forum) u ime svog majstora, Klausa Švaba.

Dok Harari svoje ekstremističke ideje objavljuje u knjigama, koje čitaocima agresivno guraju krajnje levičarski „čuvari kulture“ u našem društvu, dr Narita najviše štete nanosi na televiziji i društvenim mrežama. Skupio je stotine hiljada sledbenika, od kojih su skoro svi mladi ljudi zavedeni „vizijom“ Klausa Švaba o Novom svetskom poretku.

Prošle godine, kada ga je dečak školskog uzrasta zamolio da razradi svoje teorije o masovnom samoubistvu, dr Narita je mladim studentima slikovito opisao scenu iz „Midsommar“, holivudskog horor filma iz 2019-te, u kojem švedski kult tera jednog od svojih starijih članova da izvrši samoubistvo, skočivši sa litice.

Prema dr Nariti, mlada generacija ima dužnost da „naporno radi na stvaranju takvog društva“.

„Bilo da je to dobro ili ne, na to je pitanje teže odgovoriti“, rekao je dr Narita dečaku, dok je on poslušno škrabao beleške. „Dakle, ako mislite da je to dobro, onda možda možete naporno raditi na stvaranju takvog društva.“

Retorika profesora ekonomije, se u velikoj meri poklapa sa ekstremističkom retorikom, koja dolazi sa Svetskog ekonomskog foruma Klausa Švaba, gde su razni „stručnjaci“ u poslednje vreme izrazili želju za depopulacijom zemlje.

To postavlja pitanje, ako toliko žele da primoraju starije na masovno samoubistvo, zašto 84-godišnji Klaus Švab ne pođe sa svojim primerom, i sam ne izvrši samoubistvo?

Naravno da se ovo nikada neće dogoditi. Švab nema nameru da živi po istim pravilima, na koja je želeo da natera obične ljude.

Na ovogodišnjem samitu u Davosu, kružile su glasine, da bi bivši britanski premijer Toni Bler trebao da zameni Švaba, koji je prošao starosnu dob, u kojoj traži da se stariji ljudi eutanaziraju.

Očigledno je, da Bler još nije završio posao ubijanja. Međutim Švab, uvek elitni licemer, odbija da se povuče sa mesta predsednika Svetskog ekonomskog foruma, tvrdeći da je on i dalje čovek za taj posao, uprkos svojim poodmaklim godinama.

To je „jedno pravilo za tebe, a drugo za mene“.

Bil Gejts koristi istu uvrnutu logiku, da objasni zašto može da leti oko sveta privatnim avionom, dok ljudima drži predavanja o klimatskim promenama.

Čini se, da ukazivanje na licemerje elite, nema kakav uticaj na njih. Zašto? Jer, nemaju stida… Nemaju stida jer nemaju moralni kompas. Nemaju moralni kompas jer žive po pravilima „radi kako hoćeš“ i „cilj opravdava sredstva“. Ovi propisi prožimaju svako vlakno njihove ideologije, od depopulacije, preko otvorenih granica, do klimatskih promena, eutanazije, abortusa.

Naravno, vršenje genocida nad starijim ljudima služilo bi ciljevima globalne elite- depopulaciji sveta i uništavanju tradicionalne porodice.

Krajnje levičarska globalna elita puca na jezgro porodice. „OpenDemocracy“, neprofitna organizacija Džordža Soroša, koristi svaki izgovor da pokuša da uništi tradicionalnu porodičnu jedinicu.

„Kriza sa korona virusom pokazuje, da je vreme da se ukine porodica“, kaže Sofi Luis iz „OpenDemocracy“, koja tvrdi da „zaslužujemo bolje od porodice. A vreme korone je odlično vreme da se vežba ukidanje iste.”

Za elitu, loše je dobro.

Bake i deke su prečesto izvor radosti, mudrosti i dobrote u životu malog deteta, igrajući važnu ulogu u pomaganju deci, da razviju dobro prilagođene odrasle osobe. Dakle, Klaus Švab i njegovi prijatelji su odlučni da ukinu baku i dedu.

Ovo je brutalni, ubilački svet zapadnog „novog svetskog poretka“, i njegovi saradnici na Svetskom ekonomskom forumu odlučni su da ga pokrenu, kao deo svog „Velikog resetovanja“. Ne možemo dozvoliti, da njihova zla logika postane nova normalnost.

Izvor
Logged
srbin1
Prijatelj foruma
mladji vodnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 265


« Reply #149 on: February 18, 2023, 11:12:34 am »

Na Zapadu je skoro pa unistena tradicionalna porodica, sad je ”cool” biti ”woke”, i svaki glas protiv toga se sankcionise na ovaj ili onaj nacin (citaj: ”cancel-culture”).
Znam za jedan slucaj gde je u skoli bilo organizovano da deca dodju obucena kao suprotni pol na jedan dan. Jedna majka je odbila da svoju cerku obuce kao decaka, skola je prijavila i na kraju je dobila kaznu od 350 evra. Srecom nije izgubila starateljstvo. Mozda je malo off, ali hocu reci da je ova agenda koju guraju, preko npr ”OpenDemocracy”, vec u punom zamahu. A ljudi, ili iz straha ili neceg drugog, to polako prihvataju, barem ovde gde ja zivim. To govori da nema reci o nekoj pobuni vecine, cak i po cenu zivota sopstvene dece, a to je mozda najstrasnije od svega. Jedino sto preostaje, u tom slucaju, je boriti se protiv nakaradnog uticaja u svom domu.
Logged
Pages:  1 2 3 4 5 6 7 8 9 [10] 11 12 13 14 15 16 17   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.048 seconds with 23 queries.