Interesantna priča. Izgleda da ce posade brodova morati biti naoružane.
Zapovjednik ‘New York Stara’, priča kako je spasio brod i posadu od napada morskih razbojnika
Splićanin Roberto Agnić: Preživjeli smo 27 sati pakla, pirati su nas zasuli rafalimaSvih 27 članova posade njemačkog broda “New York Star“ (23 člana posade i četvorica članova brodskog osiguranja), koje su 28. siječnja ove godine, 650 milja od somalijske obale pokušali oteti pirati, zauvijek će pamtiti 27 sati “preživljavanja“ pod udarima bazuka i metaka iz strojnica, kao i juriš morskih razbojnika na brod.
Neizvjesnost i strah koji su proživjeli ispričao nam je kapetan
Roberto Agnić, Splićanin i zapovjednik broda.
– Bio je petak, 6.25 sati. Članovi posade koji su bili na komandnom mostu, među kojima je bio i moj Splićanin Antonio Eterović, prvi časnik palube, vidjeli su sumnjivu ribaricu, udaljenu nekih sedam milja od nas. Držali su je jedno vrijeme na oku i oko 6.50 vidjeli su da je ribarica stala i spustila dva glisera. Tada su me nazvali i ja sam se popeo na most, jer je to iziskivala izvanredna situacija – priča nam Roberto Agnić, koji se prošli petak vratio u Hrvatsku.
Gliseri su bili izuzetno uski, ali i dugi oko 7-8 metara. More je bilo 3-4 bofora, a vjetar 4-5.
Pogled kroz dalekozor– Došavši na most kroz dalekozor sam ugledao kako gliseri jure prema nama. Odmah sam brod okrenuo prema vjetru, kako bih piratima otežao glisiranje, budući da moraju glisirati na vjetar. Nakon toga sam javio “kapu od makinje“ da “potegne“ strojem što je najviše moguće i mi tada, puni tereta (oko 57 tisuća tona nafte) postižemo brzinu od 14,1 čvorova. Udaljavali smo se od ribarice, no gliseri su bili brži. Kada su došli na dvije milje udaljenosti izračunali smo da je njihova brzina 19,7 milja – kazuje Roberto Agnić.
Vidjevši da je vrag odnio šalu, kapetan je preko razglasa pozvao posadu da napusti brodsko nadgrađe i zaputi se u strojarnicu koja je figurirala kao “sigurna soba“, prostor u koji pirati ne mogu lako prodrijeti.
–
Duji Blaževiću, trećem časniku palube i, također, Splićaninu, naložio sam da ode u strojarnicu i pobroji sve ljude, kako bih bio siguran da su se svi sklonili. Na mostu sa mnom ostao je
Antonio Eterović, Ukrajinac
Dmytro (drugi oficir palube, koji je ujedno i oficir za vezu) i četiri Britanca, djelatnika za sigurnost broda, tim pod nazivom Red four.
Jedan od njih,
Daniel ispalio je prema piratima signalne rakete, a istodobno ja obavještavam Centar za obavještavanje i koordinaciju, te nas oni mole da im dojavljujemo detalje napada. Šaljem i mail svojoj tvrtki. Nakon toga šaljem i Dmytroa u strojarnicu, a jedan od četiri britanska securitija odlazi unutar nadgrađa i učvršćuju sva vrata, kako pirati ne bi mogli ući u unutrašnjost broda – priča Roberto, koji je još uvijek pod dojmom strašnog događaja.
Nedugo potom pirati koji su gliserom došli lijevo po krmi “New York Stara“ ispaljuju bazuku koja na svu sreću promašuje brod.
– Došli su toliko blizu da sam ih s mosta mogao vidjeti golim okom. Tada sam odlučio da se kroz jedina otvorena vrata, ona od brodskog dimnjaka, povučemo u strojarnicu. Vidio sam na jednom gliseru četiri, a na drugom pet pirata. Jedan od njih, čak, nam je i mahnuo.
Cik-cak plovidbaSvi osim mene i jednog zaštitara povlače se u strojarnicu, a mi ostajemo na mostu, odakle promatram dalekozorom. Pirati dolaze po sredini, s lijeve strane broda i pokušavaju staviti skale kako bi se popeli. Ja uzimam kormilo u ruke i plovim cik-cak, a kako se nisu mogli uspeti na brod, jedan pirat, vidio sam kroz dalekozor, uzima bazuku i ispaljuje projektil prema lijevoj strani mosta te pogađa jarbol povrh mosta i uništava oba radara i kompletnu navigaciju. Srećom, ne i komunikaciju. Ja i zaštitar bježimo na desnu stranu mosta i ostajemo živi – priča Roberto.
Kako istodobno nije mogao upravljati brodom i gledati kroz dalekozor kapetan iz strojarnice poziva Antonija Eterovića, a s njime dolazi još jedan član zaštitarskog tima.
– Kada su pirati vidjeli da se s lijeve strane broda ne mogu popeti, odlaze oko krme na desnu stranu i ponovno ispaljuju projektil iz bazuke, no mi bježimo na lijevu stranu i preživljavamo. Udarac u desna vrata od mosta bio je strahovit i mislio sam da je netko nastradao. Tada donosim odluku da svi moramo napustiti komandni most i s brodskim elektičarem i strojarem dolazim u prostoriju za slučaj nužde, odakle napamet upravljam brodom.
To je zatvoren prostor i nemam vizualni kontakt s vanjskim svijetom. Nastavljam ploviti cik-cak i upravljanje brodom predajem Antoniju i Duji. Tek kasnije smo ustanovili da je brod non-stop plovio u krug. Iz komandnog pulta šaljem mail. Kako se kasnije pokazalo, ti mailovi su nam i spasili živote. Dok smo bili u strojarnici čuli smo detonacije, lupanje i rešetanje metaka. Pirati su se iživljavali na brodskom nadgrađu jer nisu uspjeli ući.
Ruska pratnjaPokušavali su sigurno 2,5 sata ući u nadgrađe broda i strojarnice, ali zaštitar je sve dobro zabarikadirao. Osluškivali smo njihovo divljanje po brodu, a iživljavali su se sve do dolaska australskog ratnog aviona – kazuje Roberto.
Pravi spas došao je, tek, nakon 27 sati, u subotu oko 9 sati u vidu nizozemske fregate “De Reyter“.
– Cijelu noć s petka na subotu komunicirao sam preko maila s Nizozemcima koji su nam davali uputstva- da smanjimo brzinu, da ugasimo vodu koja je iz cijevi “šikljala“ prema piratima...
U subotu u 9 sati šest nizozemskih specijalaca iskrcalo se iz helikoptera na palubu broda i tek nakon pregledavanja cijelog broda mogli smo izići iz skrovišta. Oko 13 sati došao je i NATO-ov časnik koji nam je odao priznanje, a liječnička ekipa nas je pregledala.
O sretnom završetku odmah sam javio tvrtki. Ruski ratni brod “Vinogradov“ koji nam je, također, pohitao u pomoć pratio nas je u plovidbi sljedećih 4-5 sati, nakon čega smo sami nastavili plovidbu prema Colombu u Šri Lanki, gdje smo stigli 1. veljače u 8 sati – zaključuje dramatičnu priču kapetan Agnić.
Ubuduće s oružanom pratnjom
To plovno područje do sada sam u svojoj karijeri (20–ak godina) prošao najmanje 20 puta. Nikad se ništa nije dogodilo, a sada evo ovo. Opet ću ja ići na tu đitu, ali će mi dati oružanu pratnju, tako da napadačima možemo odgovoriti.
Mail djevojci
– U jednom trenutku sam mislio da će pirati uspjeti ući i tada sam svojoj djevojci Ivani poslao mail, jer nisam znao što će se dogoditi. Par dana prije nas pirati su oteli brod “Beluga“ i ubili dva člana posade.
Živi štit
– Ribarica s koje su u more spušteni čamci koji su nas napali, također je oteta i njezinu posadu pirati koriste kao živi štit, tako da im NATO ne može ništa. Naše napadače NATO snage su pronašle na otetoj ribarici, ali im nisu mogli ništa, upravo zbog otete posade.
Britanski zaštitari
Daniel Sherpherd, koji je bio šef osiguranja, i njegove kolege Smuch (bivši marinac), Martin (podmorničar) i Gavin, koji je kao vojnik bio u Bosni, izvanredno su obavili svoj posao. Tijekom cijelog vijađa brod je bio opasan bodljikavom žicom i vrhunski su osigurali ulaze u nadgrađe. Pirati nisu mogli ući u brod, da su ušli strah me i promisliti što bi bilo – kaže kapetan. Autor: Ivica Marković
Izvor:
http://www.slobodnadalmacija.hr/