PALUBA
March 28, 2024, 12:03:02 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Ovde možete pogledati te poručiti knjigu "Ešalon" jedan od autora je srpski podoficir i naš global moderator Kubovac
"Istorija razvoja sovjetskih i ruskih radara, komandno-informacionih sistema i sistema automatizacije"
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  [1] 2   Go Down
  Print  
Author Topic: U-2 iznad Sovjetskog saveza i njegovo obaranje  (Read 11283 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Љуба
In memoriam
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 274



WWW
« on: February 22, 2017, 10:12:54 pm »

MINIJATURE HLADNOG RATA 13: U-2 iznad Sovjetskog saveza i njegovo obaranje


Lokidov U-2 (Lockheed U-2, "Dragon Lady") u centar interesovanja javnosti dospeo je na jedan neslavan način, kada ga je 1. maja 1960. godine iznad Sverdlovska ( danas Jekaterinburg) oborila sovjetska PVO. Da stvar bude gora (po SAD), pilot Frensis Geri Pauers preživeo je katapultiranje, a zatim, zarobljen od strane Sovjeta, pred medijima priznao je svoju špijunsku aktivnost.
 
Ovaj događaj veoma je uzbudio svetsku javnost i otkrio da Sjedinjene države preko svoje obaveštajne službe CIA ( Central Intelegence Agency) špijunira iz vazduha svog najljućeg rivala. Ovo je priča o jednom od najvećih špijunskih skandala u Hladnom ratu koji je zaoštrio odnose dve supersile u momentu kada je trebalo da sledi delimično otpljavanje između Ajzenhauerove administracije i Gensekretara KP SSSR-a Nikite Sergejeviča Hruščova.


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Ova priča svoj početak imala je u dalekom gradu Peševaru u Pakistanu 1. maja 1960 godine. U rano sunčano jutro oko 5.20 sati pilot metalik sivog špijunskog aviona U-2 za koji su Amerikanci tvrdili da se koriste za meteo istraživanja, ulazio je u kabinu svog aviona. Pred njim je bila marš-ruta leta duga 6.120 km koja je išla od Pakistana - Avganistana - kroz Sovjetski Savez ka Murmansku - severnih obala Norveške - Finske - do mesta Boden u Norveškoj, gde je letelica trebala da sleti. Ova misija je bila specifična jer je to po prvi put trebalo da bude kompletno preletanje teritorije Sovjetskog saveza od juga ka severu. Glavni razlog zašto je takva misija ranije odlagana nije se nalazila u nedostatku doleta, ili baze sletanje već u sumnji da će takav prelet i obaveštajni podaci koji budu prikupljeni aerofoto kamerama biti vredni truda.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

To rano jutro u Pešavaru je bilo veoma toplo, a pilot koji se nalazio u skafanderu ispod koga je imao vuneno odelo da ga greje od hladnoće tokom leta na velikim visinama, liptao je od znoja sa čvrsto pričvršćenom kacigom.

Iako je pilot Frensis Geri Pauers trebao da poleti tačno u 6 sati, dozvola za start je data tek u 6.20. Pauers se sa svojim U-2 poleteo i trebalo mu je samo nekoliko minuta da uleti u vazdušni prostor Avganistana. Da će tog dana krenuti nešto naopako uočilo se svega par minuta po poletanju, kada je imao manju nezgodu sa automatskim pilotom. Međutim, problem je brzo otklonjen i let je nastavljen rutinski. Čak i sam ulazak u Sovjetski Savez je prošao neopaženo i nije bilo nikakvih problema sve dok se U-2 nije počeo da se približava gradu Sverdlovsku. Pauers je prešao orjentir koji je obeležavao polovinu puta i sve je izgledalao da će ovo biti još jedna uspešna misija, ako se izuzme manji tehnički problem. Međutim, tada je usledio pogodak rakete V-75 Volhov (SA-2) s čime je avion onesposobljen.

  [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Moćni sovjetski radari, već su uočili stranu letelicu na svojim ekranima odmah po ulasku u sovjetski vazdušni prostor što je bio signal za uzbunu dežurnih PVO jedinica.
Iznenadno zavijanje sirena za uzbunu proparala je mirno prolećno jutro u sovjetskoj raketnoj bazi u okolini Sverdlovska. Dežurna posada PVO već je trčala prema svojim raketnim stanicama da momentalno stupe u dejstvo i obore uljeza. Dok su neki gledali u nebo pitali su se gde je cilj? Zašto visoko na nebu nema nikakvih kondenzacionih tragova? Jedino ko je mogao da vidi nepoznatu letelicu, koja je tada letela na 21.000 metara visine bile su posade radara. Lansirne rampe su oživele kako se cilj primicao, a zatim se posle par sekundi začuo jak pucanj, zatim šištanje i zaglušujuća buka koja je označila da su rakete ispaljene i da lete prema svom cilju.

Za to vreme Geri Pauers nije ni imao pojma šta se to dole dešava i da prema njemu jure salve raketa. On je bio zauzet oko održavanja kontrole leta svog aviona starajući se da održava visninu i pravac. Iznenada usledio je šok! Pauers je u trenutku osetio udar eksplozije. I dok se avion propinjao skinuo je pogled sa instrument table i pogledao u nebo koje je oko njega bilo narandžaste boje. Gotovo istog trenutka nos njegovog U-2 krenuo je nadole u strmo obrušavanje. Pauers je shvatio da je došao trenutak kada je morao da spasava svoj goli život dok je letelica strmoglavo padala. Momenat u kome je on uspeo da se izvuče iz uništenog aviona bio je na 12.200 metara visine.

Pilot oborenog U-2 uspeo je da se katapultira. Bio je ošamućen od događaja koji su se munjevito menjali iz sekunde u sekund. Jedva da je proteklo nekoliko trenutaka dok je mirno sedeo u svom avionu, a već se našao na hladnom nebu iznad SSSR-a hitajući prema zemlji. Prema njegovim kasnijim svedočnjima, istakao je, da je u trenutku pogotka samo razmišljao o domu svog detinjstva u Kentakiju, i pitao se da li će ikada više videti svoju Ameriku. Kroz glavu mu je prolazila gomila sećanja pa je u trenutku katapultiranja čak zaboravio da povuče ručicu svog padobrana dok je padao. Dok je njegov zbunjeni mozak pokušao da naredi povlačenje ručice, nastupio je oštar trzaj jer je na visini od 4.600 metara od zemlje padobran se otvorio automatski, a belo narandžasta kupola padobrana se raširila i klatila iznad njegove glave.

  [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Dok je padao, prema njegoim rečima na prostoru gde je trebao da se spusti pokazali su se pejzaži slični onima u Kentakiju. Pad je bio suviše tvrd, a od udara na zemlju se skoro onesvestio. Paures je rekao da jedino čega se seća, bilo je da mu je prišao jedan seljak da mu pomogne. Kada je ustao oko sebe je video gomile muškaraca, žena i dece koji su okupili da vide ko je čudni posetilac sa neba.

Sovjetska verzija priče

Sovjetski izvori o ovom događaju navode kako je data prva uzbuna čim je primećen avion nege u 5:36 sati po lokalnom vremenu, odnosno kada su radari registrovali ulazak nepoznate letelice u SSSR. U-2 je već tada preleto Taškent, Sir Darju, napravio krug oko Aralskog jezeram a zatim se letelica usmerila prema gradovima Trock, Čeljabinsk i dalje prema Sverdlovsku. Sećanja visokih sovjetskih rukovodilaca govore da je u komandi bila velika nervoza, posebno kada se telefonom javio ministar odbrane maršal Rodion Malinovski (Родио́н Я́ковлевич Малино́вский), a za njim usledio je i poziv Hruščova (Ники́та Серге́евич Хрущёв) sa jednim pitanjem zašto avion – uljez nije oboren, a imaju najbolji raketni sistem u svetu koji im je država stavila na raspolaganje.

Maršal Malinovski je posle obaranja izjavio, da je U-2 srušen namerno iznad Sverdlovska, da pilot ne bi mogao izjaviti kako je slučajno zašao u Sovjetski vazdušni prostor.
Decenijama kasnije, isplivale su dodatne informacije, kako je U-2 leteo na visini od 22.000 metara, te da je brzina sa kojom se kretala letelica bila 750 km/h. Kompletni zadatak obaranja U-2 prepušten je general majoru Jevgeniju Korušovu.

  [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Interesantno je, da ruska literatura navodi angažovanje i lovačke avijacije tačnije dežurne pare lovaca MiG-19 (Микоян-Гуревич МиГ-19 „Farmer“)), za čijim komandama su bili kapetan Boris Ajvazjan i pilot poručnik Sergej Safranov, koji su bili bazirani na sverdlovskom aerodromu. Pored njihovih letelica našao se i presretač Su-9 (Сухой Су-9 „Fishpot“), koji je inače trebao da se iz remontnog zavoda Novosibirsk prebaci u jedinicu u Branovičima- Belorusija. Međutim, tokom preleta zbog nepovoljnih meteo uslova zajedno sa svojim kolegom je sleteo na aerodrom Koljcovo. Pilot Su-9, Igor Mentjukov svedočio je da su 1. maja 1960, nešto posle 7 časova on i njegov kolega kapetan Anatolij Sakovič podignuti u vazduh, da bi dobili maršutu leta prema Čeljabinsku. Ubrzo im se radio vezom obratio i komandant vazduhoplovne armije , general-major avijacije Jurij Vovk koji ih je obavestio da imaju samo jedan zadatak, da sruše i obore protivnički avion koji je uleteo u prostor Sovjetskog saveza. Tokom leta, posle kratkotrajne radio tišine od 17 minuta, naređeno je pilotima da odbace dopunske rezervovare goriva i uključe forsaž. Piloti su lovce ubrzali do 1,9 maha i dosegnuli visinu od 20 km. Nakon toga saopšteno im je da je cilj udaljen 25 km. Prema Mentjukovom svedočenju, kada je uključio radar ekran je bio prikiriven smetnjama ikao je po poletanju radio normalno. Zbog ovoga je prešao na vizuelno uočavanje, a na 12 km od cilja dobio je informaciju da cilj izvodi zaokret. Stanje sa radarom se popravilo pa je mogao videti i kako cilj ponire. Onda je Mentjukov napravio zaokret i krenuo za avionom uljezom. Prima informaciju da je promašio cilj za 8 km, da isključi forsaž i smanji brzinu. Prema njegovom kazivanju, on se iznervirao jer na komandnom mestu nisu znali upotrebu i navođenje Su-9. Ubrzo posle toga kako on kaže dobio je naređenje da izlazi iz zone dejstva jer su se ispred njega pojavili odblesci eksplozije raketa, a isti zakvi pojavili su se i s desne strane.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Prvo gađanje U-2 izveli raketaši iz raketnog diviziona kojim je komandovao kapetan Nikolaj Šelduko. Međutim, U-2 je već napusito zonu uništenja i počeo da obilazi Sverdlovsk, pa ga zbog toga prve salve raketa nisu dosegnule.

Zapravo, pilot Mentjukov sa svojim avionom se već nalazio u zoni eksplozija Šeldukovih raketa. On je izveo zakoret i pokušao da se izvuče, uključivanjem forsaža u poniranju. Visina leta je pala na 15 km, a brzina naglo skočila na 2.300 km/h. Dok je uključivao forsaš radi povećanja brzine, upalila se lampica za gorivo zbog čega je morao hitno da sleti.

Tada su naređenje za poletanje dobili piloti Ajvazjan i Safranov, koji su poleteli i posle par minuta, dok su tražili vizuelno cilj videli su odblesak raketa, a zatim i neke delove kako padaju. Međutim kako oni tvrde, videli su delove rakete posle samolikvidacije, a ne U-2 kako su misli. Špijunski avion nisu otkrili, a da bi se popeli na visinu od 20 km morali su da koriste dinamičku petlju ili polupetlju imalman.

Za to vreme stanice za otkrivanje i praćenje precizno su odredile koordinate cilja i supeli da u radarski snop uhvate U-2. Cilj je bio u vatrenoj zoni jednice, međutim, U-2 je zauzeo novi kurs leta. Pritisak među raketašima je rastao jer je sa velikom preciznoću trebalo odrediti trenutak lansiranja rakete, inače će U-2 nastaviti da krstari nebom. Na sreću radarski snop je odmah zahvatio avion, a komanda puka je raktenim divizionima naredila: „cilj uništiti“.

Dok je prva raketa sevnula prema nebu, rakete na lansirnim rampama 2 i 3 su ostale. Svi su tvrdili da je kvar u pitanju, međutim glavni inženjer jedinice, major Vasilij Borocov je pregledom utvrdio da se ne radi o kvaru nego se zapravo kabina za naovđenje se našla između rakete i aviona ( kada se zabranjuje gađanje).
Za to vreme dok su rakete letele ka Pauersu on se približavao Sverdlovsku. Prema njegovim sećanjima, on je tad ponovo uključio foto kameru i drugu izviđaču opremu i napravio zaokret za 90 stepeni ka jugositočnom delu grada. Prema njegovim rečima tad je čuo prigušeni zvuk eksplozije i na nebu video svetlost narandžaste boje. Odmah se avion nosem nagnuo ka dole i krilo se odvojilo od trupa. Kasnije je utvrđeno da je raketa eksplodirala iza aviona i da su parčići bojeve glave probili repne površine i krila, ali nisu dotakli kabinu. Pilot je bio živ, a u skladu sa uputstvima trebalo je da uništi avion prekidačem pored sedišta.
Eksplozija koja bi usledila raznela bi avion i pilota u paramparčad, ali umesto toga Pauers je doneo odluku da iskoči iz aviona i u tome je uspeo. Nekoliko sekundi kasnije komandant susednog raketnog diviziona dobio je naređenje da još jednom gađa U-2 i da uljeza uništi po svaku cenu. Divizion je lansirao dve rakete koje su se našle u blizini raspadnutih delova letelice i akivirale.

 
Posle prizmeljenja Pauersa, osim gomile znatiželjnik meštana, pristigli su pripadnici lokalne jedinice milicije i KGB i u roku od par časova već je bio u zatvoru Lubjanka. Nakon nekoliko, dana vest o njegovom zarobljavanju već je obišla svet i izazvala niz međunarodnih reprekusija. Otkazana je značajna konferencija koja je trebala 16. maja da se održi u Parizu, povučen je poziv Ajzenhaueru da poseti Sovjetski Savez (u junu te godine), a izvesno popuštanje među supersilama, koje je do tada ostvareno, suspendovano je.

  [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Pauers je predstavljao odličnu nagradu za Sovjete i on je neprekidno ispitivan u zatvoru Lubjanka. U sredu 17.avgusta 1960 izveden je pred sudu u Moskvi, a suđenje je izazvalo ogrmoni publicitet domaće i svetske javnosti kojoj je omogućeno da prati ovo suđenje. Hruščovu je idealno poslužilo da se SAD diskredituje. Roman Rudenko sovjetski javni tužilac naglašavao je da, je svojim postupkom Pauers hteo da uruši sovjetsko društvo, njegov razvoj i da izazove rat i da su SAD ovim činom zapravo zaustavile put razoružanju. Suđenje je završeno 19. avgusta kada je izrečena Pauersu presuda od 10 godina zatvora. Na njegovu sreću on je izdržao 20 meseci kazne, a 10. februara 1962 godine razmenjen je za sovjetskog obaveštajca Rudolfa Abela, koga su Amerikanci ranije uhvatili, osudili i držali u zatvoru.

  [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Sovjeti su analizom obaranja U-2 utvrdili da je u toku preleta ovog špijunskog aviona iznad teritorije SSSR-a utrošeno 14 raketa zemlja-vazduh. Takođe utvrđeno je i da se zbog eksplozije u blizini špijunskog aviona pilotsko sedište nagnulo napred pa su se Pauersove noge našle ispod instrument table pa nije mogao da se katapultira. Ostalo je samo jedini način da pokuša samostalno iskakanje iz aviona koji je propadao. Na visini od 10.000 metara iskočio je iz pogođenog aviona i izbegao smrt pošto je raketa drugi put pogodila ostatke njegove letelice.

S druge strane i Amerikanci su sproveli istragu i utvrdili da na aerodromu Peševar pukovnik Vilijam Šelton, Pauresu je rekao da, Sovjeti nemaju rakete zemlja-vazduh koje mogu da gađaju avion na ovako velikim visinama. Ostalo je međutim nejasno da li je on to izrekao zbog toga što je informaciju krio ili nije raspolagao obaveštajnom informacijom da oko svih sovjetskih političkih i ekonomskih centar raspoređni raketni sistemi PVO S-75 Divna, koji su mogli da obaraju protivničke avione na visinama od preko 20.000 metara. Takođe, Paursu nije rečeno i za postojanje lovačkih aviona Su-9 sa mogućnošću leta na velikim visinama.

 

Moskva je angažovala specijalnu komisiju, koja je imala samo jedna zadatak, da prikupi svaki delić oborenog U-2 po poljima i zaseocima i njohovo slanje u Moskvu. Drugog maja delovi aviona pronađeni su razbacani na površini od 20 kvadratnih kilometara. Svaki delić aviona, sakupljen na terenu je poslat u Moskvu, gde je donesena bila odluka o pripremi izložbe dokaza. Zanimljiva stvar je i to da Sovjeti nikada nisu pronašli crnu kutiju iz oborenog U 2.

Raketa protiv aviona:

Mi se sada drugi put, susrećemo sa avionom U-2 i raketnim sistemom S-75, „Uloga SA-2 u operaciji - Anadir“ i u narednoj priči: „Eskadrila Crne mačke, istorija tajnih letova tajvanskih U2 iznad Kine“ u kojoj ćemo takođe, ona biti predmet našeg opisivanja. Zato je red da osvetlimo istoriju ovih sredstava ratne tehnike.

Raketni sistem S-75 Dvina (rus. С-75 Двина, NATO oznaka: "SA-2 Guideline"). Prvi u upotrebi PARS bio je S-25 Berkut (SA-1 "Guild"), ali je S-75 prvi po efikasnosti u Crvenoj armiji. Prvo njegovo uspešno rušenje neprijateljske letelice odigralo 7.oktobra 1959. kada je nad Kinom oboren tajvanski RB-57D (na 20 km visine). Ovaj uspeh Kinezi su službeno pripisali svojoj avijaciji s ciljem prikrivanja moćnog sistema koji im je bio na raspolaganju.

 [attachment=10]

Prošao je niz modifikacija i modernizacija, pa je tako i različito označavan. U svetskoj literaturi se može naći pod sledećim oznakama: S-75 Dvina, S-75M-2 Volhov-M, S-75 Desna, S-75M Volhov, S-75M Volga. Razvijen je između 1953. i 1957. Od strane OKB Raspletin KB-1, Grušin MKB Fakel i NPO Lavočkin. U operativnu službu ušao je 1957. i vremenom je postao najkorišteniji protivvazdušni sistem u istoriji. Nakon obaranja U-2 u Sverdlovskoj oblasti zablistao je i 27.oktobra 1962. oboranjem još jednog takvog aviona nad Kubom. Sistem je kasnije aktivno korišćen od strane snaga PVO u Vijetnamskom ratu pri odbrani Hanoja i Hajfonga, a korišćen je i u drugim (uglavnom azijskim) ratovima. Već od početka 70-tih, a na osnovu iskustva iz vijetnamskog rata otkrivene su njegove slabosti i preduzimanjem adekvatnih elektronskih protivmera i protivraketnih manevara, efikasnost mu je naglo pala, što se jako negativno manifestovalo u Jomkipurskom ratu 1973.
Raketa je imala domet (u poslednjoj verziji) do 43 km, po visini je gađala maksimalno 25.000 metara. Destvovala je po ciljevima, koji lete pravolinijski maksimalnih brzina do 3 Maha. Koristila je komandni sistem vođenja, a vodila se u neku proračunatu tačku susreta sa ciljem. Bojeva glava sa 200 kg eksploziva, mogla je da uništi neprijateljevu letilicu na 40-50 metara od centra eksplozije. Raketa je dvostepena i dostizala je brzinu od oko 3,5 Maha. Treba spomenuti, da je minimalna daljina gađanja ciljeva u VaP oko 7 km. Zato je za neposrednu PVO ovog sistema, bila potrebna neka druga jedinica sa sistemom bliske PVO.

  [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Strategijski izviđački avion Lockheed U-2, "Dragon Lady", nastao je kao državni tajni projekat kojeg je finansirala CIA. Pojavio se sredinom 50-ih godina (prvi let 1.August 1955). Ideja i konstrukcija su realizovani na lokaciji prozvanoj „Lisičja jazbina“ (Skunk Works) firme Lockheed. Njegove vrlo važne visinske i doletne mogućnosti rešio je Clarence "Kelly" Johnson, tako što je u jednu konstrukciju objedinio karakteristike jedrilice i mlaznog aviona. U vreme nastajanja projekta Amerikanci nisu posedovali RS koji bi ga mogao dostići. Potcenjivački odnos prema ruskoj raketnoj tehnici im je bio podsticaj da ga razviju do operativnog nivoa. Prema njihovim saznanjima, lovački avioni SSSR-a bi jedva mogli dostići 18.300 metara, a njihove rakete nisu mogle da dostignu ovaj avion na 22-24.000 m. Kako se ovaj avion, normalno znatno unapređen, i danas koristi, to su materijali koji su upotrebljeni, ostali strogo čuvani. Saznanja stečena obaranjem od strane Rusa i Kineza, ostala su samo njima. Dakle avion je, u vreme koje mi opisujemo, mogao da uspešno dugotrajno leti na visini od 21.300 m (70.000 ft) pri krstarećoj brzini od 690 km/h. Tada mu je dolet iznosio oko 2.300 km, ali je upotrebom dopunskih rezervoara on povećan na oko 6.000, a kod poslednjeg modela U-2S čak na 10.308 km. Njegova cena od 22.5 milliona $, za prvih 20 aparata (iz marta 1955.) pretvorena u današnji novac je neverovatna.

 
U ovu cenu nije uračunata najsvremenija optička i eketronska oprema za AFS i elektronsko izviđanje.
Nećemo se baviti ostalim tehničkim detaljima aviona i raketnog sistema, jer je sve dostupno na „netu“

Z a k l j u č a k :

O ovom događaju napisane studije, eseji, a snimljeni su dokumentari, pa evo u skorije vreme i igrani film: „Bridge of Spies”. Prema američkoj kinematografiji koja tretira rusku istoriju uvek treba biti podozriv, jer ne mogu da se odreknu animoziteta prema tom periodu komunističke vlasti. Ipak neki detalji u ovom filmu su veoma korisni za saznanja o obaranju U-2 iznad Sverdlovska.
[attachment=11]

Znači, što se obaranja tiče, spekulacije o tome, da su sovjeti pogodili i svoj lovački avion i još koje-kakva nagađanja, nećemo se priklanjati niti jednoj strani.
Ovde je ključno saznanje, da su Amerikanci, toliko bili samouvereni u pogledu pocenjivanja dostignuća sovjetske raketne tehnike. pa su poslali pilota u riskantnu operaciju.
Sledeće, uloga pilota Francis Gary Powers u ovoj operaciji. Da li je on samo bezgrešni pilot na jednoj letilici. Ako pogledamo opremu, koju je nosio na misiju, zapazićemo mnoštvo delova koje ne pripadaju regularnom setu opreme za preživljavanje američkih pilota.

 [attachment=12]

Sa mnogo sumnje se može govoriti o sistemu samouništenja aviona. Da li ga može, da aktivira pilot pre iskakanja, ili je svestan da time dovodi svoj život u opasnost? Ono što su Kinezi prikazali od oborenih aviona, pa i ostali sakupljeni delovi na sovjetskoj ili kubanskoj teritoriji, nedvosmisleno ukazuje, da taj sistem nikad nije aktiviran. Spekulacije, o tome, da je Pauers posedovao sredstvo za “suicid”, kako bi izbegao zarobljavanje i saslušavanje, te kako je navodno ispao “kukavica” i navukao gnev američkih generala, ostavićemo po strani.

 [attachment=13]

Kao zaključak iz ove špijunske afere, može se konstatovati da su Amerikanci precenili sebe. Žrtvovali jednog vrsnog pilota, ogrešili se o čast profesije, jer su se samo „kamikaze“ slale u misiju bez povratka.

Na drugoj strani RS S-75 Dvina, obeležio je svetle stranice istorije protivvazdušnih raketnih sistema.
Sada se koriste napredne tehnologije u špijuniranju, bez potrebe preletanja protivnikove territorije, a protivnik može dejstvovati svojim raketnim sistemima i na preko 400 km udaljenosti.
Dakle vreme špijunskih U-2 i RS S-75 je istorija, kojeg se rado sećamo.


AUTORI: Andrej Mlakar i Generalštabni pukovnik u penziji Ljubomir Savić



* 01.jpg (91.39 KB, 1024x723 - viewed 103 times.)

* 03.jpg (79.18 KB, 950x651 - viewed 95 times.)

* 02.jpg (120.79 KB, 1024x752 - viewed 114 times.)

* 04.jpg (16.46 KB, 545x430 - viewed 97 times.)

* 10.jpg (53.24 KB, 634x427 - viewed 95 times.)

* 06.jpg (37.34 KB, 750x525 - viewed 96 times.)

* 07.jpg (64.5 KB, 800x531 - viewed 99 times.)

* 05.jpg (45.29 KB, 634x421 - viewed 96 times.)

* 09.jpg (89.15 KB, 1024x687 - viewed 113 times.)

* 11.jpg (90.75 KB, 900x483 - viewed 105 times.)

* 15.jpg (31.94 KB, 444x662 - viewed 136 times.)

* 12.jpg (197.13 KB, 935x1024 - viewed 297 times.)

* 13.jpg (57.31 KB, 640x469 - viewed 123 times.)
Logged
lovac
Stručni saradnik za brodska oružja i sisteme
kapetan fregate
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 7 442


« Reply #1 on: February 22, 2017, 10:52:41 pm »

Raketni sistemi dvina i volhov su bili u naoružanju JNA.

Sistemi su slični, ali nisu identični.
Razlikuju se i rakete i stanice za vođenje raketa, u nekim detaljima.
Logged
jadran2
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 13 147



« Reply #2 on: February 23, 2017, 12:47:24 pm »

Kao i uvijek zanimljivo i napeto za citanje!!!
Dolara 22,5 milijuna u 1955.g. odgovara 200 milijuna danas.
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #3 on: February 23, 2017, 08:49:14 pm »

Zarobljeni Geri Pauers.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* RIAN_archive_35174_American_Spy_Pilot_Francis_Gary_Powers.jpg (194.8 KB, 443x1024 - viewed 130 times.)
Logged
lovac
Stručni saradnik za brodska oružja i sisteme
kapetan fregate
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 7 442


« Reply #4 on: February 23, 2017, 10:50:35 pm »

Na slici 12 je prikazana oprema za preživljavanje.

Ako se ne varam (slabo se vidi), pištolj je kalibra 22LR. (ima 3 kutije metaka)
Logged
Bozo13
Stručni saradnik - KoV
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 16 530



« Reply #5 on: February 23, 2017, 11:58:50 pm »

Pistolj je The High Standard HD 22 sa prigusivacem. Uvek tvrdio da je 22.lr podcenjena municija.
Logged
lovac
Stručni saradnik za brodska oružja i sisteme
kapetan fregate
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 7 442


« Reply #6 on: February 24, 2017, 01:02:53 pm »

22 LR je ozbiljan metak, ali treba znati gde ga plasirati.

MOSAD ga koristi za likvidacije. Sa tim kalibrom su agenti MOSAD-a likvidirali sve teroriste koji su napravili masakr na olimpijadi u Minhenu i ubili 11 izraelskih sportista. Pravilo je da se uvek puca dva puta u žrtvu.

Izvinite za OT.
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #7 on: February 24, 2017, 01:14:58 pm »

Logged
kosmonaut
Guest
« Reply #8 on: February 24, 2017, 01:15:49 pm »

22lr sa olovnim zrnom kakav je inače i malo jačim punjenjem (HV) ima isti ili čak bolji terminalni učinak od .32 ACP, FMJ. Od svih najgori je .25ACP sa FMJ.
isto sorry za OT
Logged
Solaris
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 12 357


#vragu i rat#


« Reply #9 on: February 24, 2017, 10:43:51 pm »

Quote
da su sovjeti pogodili i svoj lovački avion

Nisu ga pogodili već se dogodila nesretna koincidencija polijetanja i lansiranja rakete.
Jednostavno je naletjeo na raketu, zna se i ime, ništa nepoznato ni čudno.
To su bili početci ozbiljne upotrebe raketnih sistema, tek kasnije su razrađene rutine.

Poz.
Logged
Љуба
In memoriam
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 274



WWW
« Reply #10 on: February 27, 2017, 10:23:22 pm »

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Љуба


* Kelly.jpg (160.98 KB, 963x739 - viewed 151 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #11 on: March 01, 2017, 09:24:14 pm »

Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #12 on: March 06, 2017, 09:34:58 am »

Presuda Pauersu.

Приговор
Комендант суда: Прошу встать, суд идет. В 17 часов 30 минут председательствующий оглашает приговор.

ПРИГОВОР

Именем Союза Советских Социалистических Республик, Военная коллегия Верховного Суда Союза ССР в составе: председательствующего - Председателя Военный коллегии генерал-лейтенанта юстиции Борисоглебского В.В. и народных заседателей - генерал-майора артиллерии Воробьева Д.З., генерал-майора авиации Захарова А.И., при секретаре - майоре административной службы Афанасьева М.В., с участием государственного обвинителя - Генерального прокурора Союза ССР действительного государственного советника юстиции Руденко Р.А. и защиты- члена Московской городской коллегии адвокатов адвоката Гринева М.И., в открытом судебном заседании, в городе Москве, 17-19 августа 1960 года рассмотрела дело по обвинению гражданина Соединенных Штатов Америки - Пауэрса Френсиса Гарри, 1929 года рождения, уроженца города Бурдайна, штата Кентукки, с высшим образованием, пилота специального разведывательного подразделения "10-10" Центрального разведывательного управления Соединенных Штатов Америки, по статье 2 Закона Союза ССР "Об уголовной ответственности за государственные преступления".

Материалами дела, рассмотренными в судебном заседании, - установлено:

1 мая 1960 года в 5 часов 36 минут по московскому времени воинская часть противовоздушной обороны Советского Союза в районе города Кировабада Таджикской ССР, на высоте 20000 метров, недосягаемой для самолетов гражданской авиации, обнаружила неизвестный самолет, нарушивший государственную границу Союза ССР.

Воинские части противовоздушной обороны страны бдительно следили за действиями самолета, пролетавшего над крупными промышленными центрами и важными оборонными объектами, и только тогда, когда самолет-нарушитель углубился в пределы Советского Союза на 2000 километров, а злонамеренный характер этого полета, чреватого в эпоху термоядерного оружия губительными последствиями для дела всеобщего мира, стал совершенно очевиден, по приказу Советского правительства батарея зенитных ракет в 8 часов 53 минуты сбила самолет-агрессор в районе города Свердловска.

Пилот самолета выбросился с парашютом и в момент приземления был задержан. На допросе он назвал себя Пауэрсом Френсисом Гарри - гражданином Соединенных Штатов Америки.

Осмотром обломков упавшего самолета было установлено, что сбит самолет американского производства, специально сконструированный для полетов на больших высотах и снаряженный различной аппаратурой для выполнения шпионско-разведывательных заданий.

В связи с этим пилот Пауэрс был арестован и привлечен к уголовной ответственности по обвинению в шпионаже против Советского Союза.

В судебном заседании подсудимый Пауэрс дал подробные показания о своей шпионской деятельности и об обстоятельствах, связанных с вторжением в воздушное пространство СССР 1 мая 1960 года.

В 1950 году Пауэрс добровольно поступил в американскую армию, окончил школу военно-воздушных сил, служил летчиком на различных военно-воздушных базах Соединенных Штатов Америки, в воинском звании старшего лейтенанта.

В апреле 1956 года Пауэрс был завербован Центральным разведывательным управлением Соединенных Штатов Америки для выполнения особых разведывательных заданий на высотных самолетах.

После заключения секретного контракта с Центральным разведывательным управлением Соединенных Штатов Америки на два года Пауэрсу был назначен высокий оклад - 2500 долларов в месяц за шпионскую деятельность. Он прошел специальную подготовку и был направлен в разведывательное авиационное подразделение, зашифрованное условным наименованием - "10-10", размещенное на американо-турецкой военной базе Инджирлик около города Аданы (Турция).

Судом установлено, что подразделение "10-10" представляло собой специальную комбинацию военной и гражданской разведок Соединенных Штатов Америки и предназначалось для шпионажа против Союза ССР с помощью самолетов-разведчиков, засылаемых в советское воздушное пространство.

Начиная с 1956 года Пауэрс по заданию командира подразделения "10-10" систематически совершал шпионские полеты вдоль границ Советского Союза с Турцией, Ираном и Афганистаном. В мае 1958 года Пауэрс продлил секретный контракт с Центральным разведывательным управлением Соединенных Штатов Америки на два года и в январе 1960 года еще на один год.

Материалами дела, показаниями подсудимого Пауэрса установлено, что осуществленное им 1 мая 1960 года преступное вторжение в воздушное пространство Советского Союза было задолго до этого тщательно подготовлено.

27 апреля 1960 года Пауэрс вместе с командиром подразделения "10-10" американским полковником Шелтоном и группой технического персонала, предназначенной для подготовки самолета "У-2" к полету, были доставлены на транспортном самолете военно-воздушных сил Соединенных Штатов Америки с базы Инджирлик на аэродром Пешавар в Пакистане.

На этот же аэродром 30 апреля 1960 года из Турции другой летчик перегнал самолет "У-2", на котором Пауэрс должен был осуществить вторжение в воздушное пространство Союза ССР.

В ночь на 1 мая 1960 года полковник Шелтон дал Пауэрсу задание пролететь над территорией Советского Союза на высоте 20 000 метров по маршруту: Пешавар, Аральское море, Свердловск, Киров, Архангельск, Мурманск и приземлиться в Норвегии на аэродроме Будё, с которым Пауэрс был ознакомлен еще в 1958 году.

Пролетая над советской землей, Пауэрс, по заданию Шелтона, должен был в определенных пунктах включать специальную аппаратуру для аэрофотосъемки и фиксации работы радиолокационных станций противовоздушной обороны Союза ССР. Особое внимание Пауэрс должен был обратить на два пункта, в одном из которых американская разведка предполагала наличие стартовых площадок для запуска ракет, а в другом -место размещения особо важного оборонного объекта.

Приобщенными к делу вещественными доказательствами и показаниями подсудимого установлено, что Пауэрс выполнил порученные ему преступные задания.

Поднявшись с аэродрома Пешавар в Пакистане, Пауэрс пролетел над территорией Афганистана и более 2000 километров над Советским Союзом по заданному ему маршруту. Кроме показаний Пауэрса, это подтверждается обнаруженной в обломках самолета "У-2" и представленной суду американской полетной картой с нанесенным на ней маршрутом, проложенным штурманом подразделения "10-10" майором Дулак, а также записями и пометками Пауэрса, который нанес на маршрутную карту ряд важных оборонных объектов Союза ССР, наблюдавшихся им с самолета.

На всем протяжении полета, вплоть до того момента, когда самолет был сбит, Пауэрс включал специальную разведывательную аппаратуру, производил фотографирование важных оборонных объектов и запись сигналов радиолокационных установок средств противовоздушной обороны страны.

В результате проявления сохранившейся аэрофотопленки установлено, что подсудимый Пауэрс с самолета "У-2" сфотографировал промышленные и военные объекты Союза ССР -заводы, склады, нефтехранилища, пути сообщения, железнодорожные мосты и станции, линии электропередач, аэродромы, места расквартирования войск и военную технику.

Находящиеся в распоряжении Военной коллегии Верховного Суда СССР многочисленные фотографические снимки территории Советского Союза, произведенные подсудимым Пауэрсом с высоты 20 000 метров, дают возможность определить характер промышленных предприятий, конструкцию железнодорожных мостов, число и типы самолетов на аэродромах, особенности и назначение военной техники.

Пауэрс записал на магнитофонную пленку импульсы некоторых радиолокационных станций Союза ССР с целью обнаружения системы противовоздушной обороны страны.

По заключению экспертов, сведения, собранные подсудимым Пауэрсом во время полета 1 мая 1960 года в советском воздушном пространстве, составляют государственную и военную тайну Советского Союза, специально охраняемую законом.

Пауэрс показал в судебном заседании, что самолет "У-2" был оборудован взрывными установками, предназначенными для уничтожения самолета в случае вынужденной посадки на советской территории, и что перед полетом 1 мая I960 года полковник Шелтон внушал ему мысль о необходимости покончить жизнь самоубийством, если он окажется в руках советских властей и будет подвергнут пыткам. Именно с этой целью полковник Шелтон вручил ему специальную булавку с ядом.

Кроме булавки с ядом у Пауэрса при задержании изъяты: бесшумный пистолет с патронами, финский нож, рыболовные снасти, надувная резиновая лодка, топографические карты Советского Союза, средства для разжигания костров, сигнализационные шашки, электрический фонарь, компасы, пила, пищевые концентраты, медикаменты, советские деньги в сумме 7500 рублей и ценности - золотые монеты, кольца, наручные часы, которые, как показал Пауэрс, предназначались для подкупа советских людей в случае вынужденной посадки самолета "У-2" на территории Союза ССР.

В судебном заседании Военной коллегией Верховного Суда исследованы и другие доказательства, подтверждающие, что советским ракетным подразделением 1 мая 1960 года был сбит самолет, принадлежавший военно-воздушным силам Соединенных Штатов Америки.

Несмотря на то что на сбитом самолете отсутствовали опознавательные знаки его государственной принадлежности, эксперты на основании изучения остатков самолета и находившейся на нем аппаратуры дали заключение, что этот самолет является дозвуковым разведчиком типа "У-2" американской фирмы "Локхид" с одним турбореактивным двигателем.

На аппаратуре и частях самолета обнаружены знаки различных американских фирм, по которым, в частности, определяется, что турбореактивный двигатель изготовлен фирмой "Прат-Уитни", агрегаты запуска и электропитания - фирмами "Гамильтон стандард" и "Дженерал электрик". Кроме того, на аппаратуре имеются обозначения, свидетельствующие о принадлежности ее военному ведомству Соединенных Штатов Америки.

Предъявленные подсудимому Пауэрсу вещественные доказательства опознаны им как принадлежавшие самолету "У-2", на котором он, Пауэрс, 1 мая 1960 года вторгся в воздушное пространство Советского Союза.

На изъятом у подсудимого и приобщенном к судебному делу удостоверении личности № AFI 288 068 на имя Пауэрса Френсиса Гарри имеется эмблема Министерства обороны Соединенных Штатов Америки и надпись: "Министерство обороны. Соединенные Штаты Америки".

Таким образом, принадлежность самолета-разведчика типа "У-2" американской фирмы "Локхид" военно-воздушным силам Соединенных Штатов Америки, а подсудимого Пауэрса к числу секретных агентов Центрального разведывательного управления Соединенных Штатов Америки со всей определенностью установлена в судебном, заседании.

Пауэрс был послушным исполнителем вероломных замыслов Центрального разведывательного управления Соединенных Штатов Америки, осуществляемых с согласия американского правительства.

По собственному признанию, Пауэрс сознавал, что, вторгаясь в воздушное пространство Союза ССР, он нарушает государственный суверенитет Советского Союза и летит над его территорией с целью шпионажа, главная задача которого заключалась в том, чтобы обнаружить и зафиксировать стартовые площадки ракет.

Допрошенные в суде свидетели Сурин В.П., Черемисин А.Ф., Чужакин Л.А., Асабин П.Е. показали, что они наблюдали падение самолета в районе города Свердловска и момент приземления парашютиста, которого они задержали и обезоружили. Задержанным оказался Пауэрс.

Рассматривая судебное дело по обвинению Пауэрса, Военная коллегия Верховного Суда Союза ССР учитывает, что вторжение американского военного самолета-разведчика представляет преступное нарушение общепризнанного принципа международного права, устанавливающего исключительный суверенитет каждого государства над воздушным пространством, находящимся над территорией этого государства. Этот принцип, закрепленный в Парижской конвенции о регулировании воздушной навигации от 13 октября 1919 года и в ряде других позднейших международных соглашений, провозглашен в национальном законодательстве различных государств, в том числе Союза ССР и Соединенных Штатов Америки. Нарушение этого священного и незыблемого принципа международных отношений создает в современных условиях прямую угрозу всеобщему миру и безопасности народов.

При современном уровне развития военной техники, когда некоторые государства, располагая атомным и водородным оружием, имеют возможность быстро доставить его к цели, полет военного самолета-разведчика над территорией Советского Союза, мог непосредственно предшествовать военному нападению. Эта опасность являлась тем более реальной в обстановке, когда Соединенные Штаты Америки, как об этом заявляли американские генералы, постоянно держат в воздухе с водородными бомбами на борту патрулирующие самолеты-бомбардировщики, всегда готовые нанести бомбовый удар по заранее намеченным целям Советского Союза.

При этих условиях агрессивный акт Соединенных Штатов Америки, осуществленный 1 мая 1960 года подсудимым Пауэрсом, создавал угрозу всеобщему миру. Находящиеся в распоряжении Военной коллегии Верховного Суда материалы не оставляют сомнений в том, что агрессивным вторжением в воздушное пространство Советского Союза самолета-разведчика подсудимый Пауэрс исполнял далеко рассчитанные замыслы реакционных правящих кругов Соединенных Штатов Америки, направленные на усиление международной напряженности.

После того как глава Советского правительства Н.С. Хрущев на сессии Верховного Совета Союза ССР 5 мая 1960 года сообщил о том, что над территорией Советского Союза сбит американский самолет, государственный департамент Соединенных Штатов Америки, признав "вполне возможным" факт нарушения советской границы американским самолетом, пытался ввести в заблуждение мировое общественное мнение.

Этой цели призваны были служить вымышленные заявления американского Национального управления по аэронавтике и исследованию космического пространства и государственного департамента о случайном отклонении от курса самолета "У-2", производившего якобы научные исследования.

В заключительном слове на сессии Верховного Совета Союза ССР 7 мая товарищ Хрущев Н. С. разоблачил лживость этих утверждений.

После этого американские руководители -президент Эйзенхауэр, вице-президент Никсон и государственный секретарь Гертер признали, что шпионские полеты американских самолетов над советской территорией являются частью "рассчитанной политики Соединенных Штатов Америки".

Следовательно, руководители Соединенных Штатов Америки провозгласили нарушение суверенитета других государств и шпионаж против них официальной государственной политикой Америки.

Последующие события подтвердили, что агрессивное вторжение самолета-разведчика "У-2" в воздушное пространство Союза ССР 1 мая было преднамеренно подготовлено реакционными кругами Соединенных Штатов Америки, чтобы сорвать парижское совещание в верхах, не допустить смягчения международной напряженности, оживить одряхлевшую и ненавистную всем народам политику "холодной войны".

Военная коллегия Верховного Суда Советского Союза устанавливает, что выполнение Пауэрсом полученных шпионских заданий было бы невозможным без использования Соединенными Штатами Америки в агрессивных целях военных баз и аэродромов на территории соседних с Советским Союзом государств, в том числе на территории Турции, Ирана, Пакистана и Норвегии.

Полет Пауэрса доказал, что правительство Соединенных Штатов Америки, связав Турцию, Иран, Пакистан, Норвегию и другие государства двусторонними военными соглашениями, создало на их территории военные базы и аэродромы для опасных провокационных действий, превращая эти государства в соучастников агрессии против Советского Союза.

Рассмотрев материалы дела, вещественные и иные доказательства, заключения экспертов, заслушав показания подсудимого и свидетелей, речи государственного обвинителя и адвоката, а также выслушав последнее слово подсудимого, Военная коллегия Верховного Суда Союза ССР считает установленным, что подсудимый Пауэрс в течение длительного времени являлся активным секретным агентом Центрального разведывательного управления США, непосредственно выполнявшим шпионские задания этого управления против Советского Союза, а 1 мая 1960 года с ведома правительства Соединенных Штатов Америки на специально снаряженном военном разведывательном самолете "У-2" вторгся в воздушное пространство Союза ССР и с помощью особой радиотехнической и фотографической аппаратуры собрал сведения стратегического значения, составляющие государственную и военную тайну Советского государства, чем совершил тяжкое преступление, предусмотренное статьей 2 закона Союза ССР "Об уголовной ответственности за государственные преступления".

Вместе с тем, оценивая все обстоятельства данного дела по внутреннему убеждению в их взаимосвязи, учитывая чистосердечное признание Пауэрсом своей вины и его искреннее раскаяние в содеянном, исходя из принципов социалистического гуманизма, руководствуясь статьями 319 и 320 УПК. РСФСР, Военная коллегия Верховного Суда Союза ССР -


ПРИГОВОРИЛА:

Пауэрса Френсиса Гарри на основании статьи Закона Союза ССР "Об уголовной ответственности за государственные преступления" лишить свободы на десять лет, с отбыванием первых трех лет в тюрьме. Срок отбытия наказания осужденному, с зачетом предварительного заключения, исчислять с 1 мая 1960 года.

Вещественные доказательства хранить при деле. Деньги и ценности, изъятые у Пауэрса, обратить в доход государства.

В соответствии со статьей 44 Основ уголовного судопроизводства Союза ССР и союзных республик приговор является окончательным, обжалованию и опротестованию в кассационном порядке не подлежит.

Председательствующий В. БОРИСОГЛЕБСКИЙ Народные заседатели: Д. ВОРОБЬЕВ, А. ЗАХАРОВ.

(Присутствующие в зале многочисленные представители трудящихся города Москвы встречают приговор продолжительными аплодисментами.)

Председательствующий: Заседание Военной коллегии Верховного Суда СССР объявляю закрытым.
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #13 on: January 05, 2020, 11:48:46 am »



Quote
Find out how an American U-2 spy plane, lost over Siberia, almost triggered WWIII in 1962 during the height of the Cuban Missile Crisis.



Logged
Kubovac
Global Moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 9 455



« Reply #14 on: May 01, 2021, 12:18:25 pm »

Na današnji dan pre 61 godinu, dakle 01/05/1960. godine, oboren je američki špijunski avion U-2.

Avioni U-2 su nekoliko puta preletali Sovjetski Savez, koji u to vreme, i pored pokušaja, to nije mogao da zaustavi.Tako je došlo i do 1. maja 1960. godine. Tog dana u 05:36 min. američki izviđački avion U-2 poleteo je iz Peševara u Pakistanu ka sovjetskoj granici koju je, preletevši teritoriju Afganistana i Irana, prešao južno od Kavkaza u Kirovobadskoj oblasti. Pri preletu granice poslao je dva radio signala namenjena štabu svog "špijunskog avio-odreda": 10-10 u bazi Indžirlik, u Turskoj. Iz baze su mu odgovorili jednim kratkim signalom. To je značilo: izvršavaj letački zadatak po planu.

Pilot tog aviona kapetan Frensis Gary Pauers upravio je svoj avion ka severu - ka južnom Uralu, gradu Sverdlovsku, dakle u sam centar sovjetske vojne industrije. Naravno, sovjetski radaristi su ga odmah otkrili i pažljivo pratili pokušavajući da utvrde kuda leti i kakav je to avion.

U Moskvi je u 9 časova počinjala tradicionalna Prvomajska parada.
Hruščov je krenuo da zauzme svoje počasno mesto na tribini Lenjinovog Mauzoleja odakle je pratio paradu. Pre no što se popeo na tribinu iznad Crvenog trga, k njemu je prišao Maršal Sergej Birjuzov tadašnji komandant PVO celokupnog Sovjetskog Saveza.
Sada je Hruščovu saopštavao da je strani avion presekao državnu granicu na velikoj visini i da leti ka Uralu. Rekao je da su preduzete sve mere i da ce se sve učiniti kako bi bio oboren. Hruščov je bio neprijatno iznenađen, uzbudio se, i obratio se maršalu ne nazivajući njegov čin već po ruskom običaju imenom i atčestvom: "Sergej Simonović idi i uznaj kak djela".

Oko tog obaranja ima dosta pisanja i priča i verzija. Toga dana čak 3 diviziona PVO su otvarala vatru u želji da se pogodi taj U-2. Od toga, 2 diviziona su bila naoružana sa SA-75M "Dvina", a 1 divizion sa S-75 "Desna". Ta 3 diviziona su lansirala ukupno 8 raketa, od kojih 5 po U-2, a moguće i 1 raketu po svom presretaču-visokoletaču SU-9. U celoj pometnji koja je nastala nakon uspešnog dejstva na U-2 čak je jedan MiG-19 bio pogođen i oboren, uz pogibiju sovjetskog pilota Sergeja Safronova.

Divizion majora Voronova, naoružan raketnim sistemom PVO "S-75 Desna", oborio je raketom 13D američki špijunski avion U-2.

Ipak, s obzirom na to da su delovi aviona i dalje davali radarski odraz, major i njegova posluga su zaključili da je pilot izbacio kontejner sa aluminijumskim trakama i izvestio je komandu da cilj niije uništen, iako je avion već bio u "slobodnom padu".

Iz tog razloga, nastavila su se dejstva raketnim sistemima "SA-75 Dvina", od kojih su neke rakete pogodile ostatke već oborene letelice U-2, dok je jedna od njih pogodila sopstveni avion MiG-19.

Iz tog razloga, major Voronov nije proglašen za heroja SSSR-a.


U muzeju protivvazdušnih sistema "Zvezda" u Rusiji, nalazi se i lanser SM-63 sa koga je ispaljena raketa 13D (što bi bila oznaka rakete iz sistema "Desna") kojom je oboren U-2 Gary Powersa:

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Iz Muzeja. Protivavionski raketni sistem S-75 Desna:

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Umetnička vizija obaranja špijunskog U-2 u operaciji "Grand Slam":

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]



* Desna iz Muzeja.jpg (270.09 KB, 768x490 - viewed 5 times.)

* Desna u Muzeju na lanseru.jpg (430.97 KB, 1600x1135 - viewed 3 times.)

* Desna gađa U-2.jpg (66.95 KB, 933x626 - viewed 3 times.)
Logged
Pages:  [1] 2   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.042 seconds with 23 queries.