Kako je nastala četkica za zube

[vitez koja]

KAKO JE NASTALA ČETKICA ZA ZUBE

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Možda to ne možete da zamislite, ali potreba za svojevrsnom četkicom za zube, odnosno održavanjem higijene usta i zuba javila se pre više od nekoliko hiljada godina!

Da li ste ikada propustili da tokom dana operete zube? Da li ste ikada pomislili kako bi bilo da ne postoji četkica za zube? Mi ne razmišljamo o poreklu mnogih predmeta u domaćinstvu, niti o tome koliko je vremena i truda uloženo dok nisu poprimili današnji oblik.

Pa kako je nastala cetkica za zube?

Zvanično nikom nije priznato da je izumeo četkicu za zube. U stvari, ona se tokom vremena razvijala najviše na osnovu ljudske potrebe.

Tragovi postojanja četkice za zube potiču iz vremena 3500 godine pre nove ere i veruje se da su ih koristili stari Egipćani i stanovnici Vavilona. Primitivan oblik četkice za zube pronađen je u egipatskim piramidama.

Prve pisane zapise o četkama za čišćenje zuba nalazimo kod Starih Grka, koji su baš kao i Rimljani, koristili šiljke za čišćenje zuba, a koje su, kako se nalazi u ovim zapisima, nasledili još od drevnih Vavilonaca. Vremenom je ovo drvce za čišćenje zuba, koje je možda najsličnije čačkalici, evoluiralo u drvo za žvakanje, koje je omogućavalo čišćenje veće površine zuba.

Drevne civilizacije koristile su štapiće za žvakanje za čišćenje zuba. Jedan kraj štapića bi žvakali toliko dugo dok se iz drveta ne bi odvojile niti nalik na četkicu. Ovi štapići za žvakanje bile su grančice žbuna Salvadora persica (arak, misvak), za koje se veruje da imaju lekovita i antiseptička svojstva.
    
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kinezima se pripisuje zasluga da su izumeli prvu četkicu za zube sa mekim čekinjama, sličnu današnjoj. Krajem petnaestog veka, Kinezi su koristili čekinje sibirskog divljeg vepra koje su vezivali za bambusove štapiće. Takve štapiće su koristili kao četkicu za zube za ručno čišćenje zuba.
  
Kasnije je ovaj kineski izum našao put do Evrope. U Evropi, koja nije imala tradiciju čišćenja zuba, smatralo se da dlaka divljeg vepra može oštetiti desni, pa se umesto ove dlake koristila konjska dlaka koja je daleko mekša. Zbog toga su neki počeli da uzimaju meke dlake sa konjskih leđa i da ih koriste kao čekinje na štapiću za čišćenje zuba jer su bile prijatnije za desni i zube. Uprkos činjenici da je konjska dlaka mekša, Evropljani su i dalje više praktikovali čačkalice, često napravljene od srebra ili bakra.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[vitez koja]

Stari Rimljani su imali su svoj nacin brige o higijeni zuba. Anticki rimski drzavnik , filozof i pisac Plinije Mladji (61-113. god.p.e.) izdao je proglas koji govori o tome da ciscenje zuba koriscenjem pera ptice lesinara prouzrokuje los zadah iz usta, a da je koriscenje bodlje divlje svinje dobro jer tako zubi postaju cvrsci.

Drugi metod čišćenja zuba koji su koristili Evropljani bio je poznat kao „grčki način“ i bio je nesto moderniji.Veliki filozof Aristotel je svom uceniku Aleksandru Makedonskom, savetovao da svoje zube svako jutro trlja "tankim lanenim peškirom koji je ponešto grub" natopljen u rastvor sumpornog ulja i morske soli. Korišćenje lanene tkanine za čišćenje zuba zabeleženo je čak do 1602. godine, kada je Vilijam Vogan napisao Petnaest pravila za očuvanje zdravlja,  u kojima je dao savet kako očuvati zube "bele i nepokvarene”. U tu svrhu (treba) prati usta posle svakog jela, spavati sa poluotvorenim ustima, a ujutro lanenom krpom dobro ostrugati zube spreda i sa unutrašnje strane usta ".

U Evropi petnaestog veka široko je bila prihvaćena navika čačkanja zuba sve dok filozofi nisu počeli izdavati uputstva o dobrom ponašanju. Rodes je rekao "nemojte čistiti zube svojim nožem već upotrebite štapić ili neku čistu krpicu kako ne biste vređali druge".

[vitez koja]

Prva moderna četkica za zube nastala je oko 1780. godine i napravio ju je Vilijem Edis iz Klerkenalda u Engleskoj. Navodno je Edis dobio ideju dok je bio u zatvoru. Dosada i monotonost je bila glavni motiv za Edisa da uzme kosku preostalu od večere, na njoj izbusi sitne rupe kroz koje je proturio vlakna od konopca i napravi alat koji je koristio kao cetkicu za čišćenje zuba.
Nakon što je odslužio kaznu, Vilijem Edis je postao prvi čovek koji je započeo masovnu proizvodnju četkica za zube.
  [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Edisova komercijalna verzija četkice za zube bila je napravljena od čekinja iz kravljeg repa koje su bile uvezane u čvrst čvor i pričvršćene za dršku napravljenu od kravlje kosti. Za veoma kratko vreme se obogatio zahvaljujući svom izumu.

Prvu četkicu zaštićenu patentom je izumeo H. N. Vadsvort 1857. u Sjedinjenim Američkim Državama, ali je njena masovna upotreba počela tek 1885. godine. Drška četkice je takođe bila od životinjske-govedje kosti, a vlakna su bila izrađena od dlake sibirskog vepra.
  [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]    
Normalno, svaki komad goveđe kosti nije mogao biti korišćen za izradu drški četkica za zube. Ovo je podstaklo nastanak celuloidnih drški koje su pravljene od istopljene plastike ulivene u kalupe željenog oblika. Uskoro su drške od plastike postale najčešće korišćene za četkice za zube. Čekinje od životinjskog krzna imale su i nekoliko nedostataka, često su ispadale iz drški, nisu se brzo sušile i bile su podložne razvoju velikog broja bakterija.

Životinjske čekinje korišćene su sve do 1937. godine, kada je Volas H. Karoters izumeo najlon u laboratoriji kompanije “Du Pont”. Ovaj pronalazak je zauvek izmenio četkicu za zube. Najlon je 1938. godine postao jedan od prvih simbola modernizacije i korišćen je za veliki broj proizvoda, pa i do prve „Dr West's Miracle Tuft“ četkice za zube – prve četkice sa najlonskim čekinjama.
  
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Najlonsko vlakno izgledalo je kao prirodan izbor koji zamenjuje čekinje od životinjske dlake, sa nebrojenim prednostima, kao što su niži troškovi proizvodnje i mogućnost kontrole teksture čekinja. Proizvođači su takođe otkrili da je moguće oblikovanje vrha najlonske niti i izbor različitih prečnika niti kojima se postižu bolja upotrebna svojstva.

[vitez koja]

Prva električna četkica za zube Broxo, zamišljena je u Švajcarskoj 1954. Godine, od strane dr Philippe Gui Vooga. Prvobitno su bile namenjene pacijentima sa ograničenim motoričkih sposobnosti i pacijenata sa protezom. Elektricna cetkica je bila prikljucena na standardnu uticnicu od 220V. Električna četkica ima prednost jer pruža više okretaja u minuti pa uspesno uklanja plak i ostatke hrane.
Čak je i jedno istraživanje zdravstvene neprofitne organizacije Cochrane Collaboration pokazalo da električne četkice uklanjaju do 11% više naslaga od klasične četkice. U studiji iz  1956.g. doctor  Artur Žan Held, pokazao je da su električne četkice za zube superiornije u odnosu na upotrebu obicnih zbog pogrešnog postupka pranja zuba, čime je otvoren put ka prihvatanju električnih četkica za zube kao efikasnijih.


Na americko trziste pod nazivom Broxodent, elktricna cetkica je plasirana 1959.godine od strane firme “Squibb” kada je predstavljena tokom stogodišnjice American Dental Association.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Upotreba AC mrežnog napona elektricne cetkice za zube u okruženju kupatila je bila vrlo problematična. General Electric lansirao je četkicu za zube na baterije u ranim 1960-ih; to je bio bežični uredjaj sa punjivim baterijama NiCd, i iako portabl, prilično je bio glomazan (drska je bila velicine baterijske lampe).
   
Četkica za zube je imala postolje za punjenje baterije sto je zahtevalo da se ista stalno drži u punjaču, sto nije najbolji način za duzi radni vek baterije. Baterije su bile zatvorene unutar GE uređaja, i kad je baterija otkazala isti se ceo odbacivao. Brokodent je imao jednu veliku prednost: pranje zuba može da traje veoma dug vremenski period zbog činjenice da je cetkica povezana na gradsko napajanje.

[vitez koja]

Ipak, na pojavu električne četkice za zube sa rotirajućim vrhom, čekalo se još dugo vremena. Prve ovakve četkice pojavile su se u prodaji tek 1987.
     
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Godine 1991, Oral-B uveo je prvu zubnu četku Oral-B ® Indicator ® sa plavim vlaknima indikatora koje izblede tokom upotrebe i na taj način daju na znanje kada treba zameniti četkicu.
     
  [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[vitez koja]

Svi znamo da je detaljna zubna higijena osnova oralnog zdravlja. Mnogi od nas su sasvim zadovoljni nacinom odrzavanja oralne higijene. Ali, mnogi ne znaju da za temeljnu oralnu higijenu nije dovoljno samo čišćenje zubnom četkicom, vec je potrebno uvesti i interdentalne cetkice.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]      
Površna oralna higijena posebno potpomaže razvoj upale desni i nastanka karijesa. Zato je u borbi za zdrave zube i desni posebno važna i upotreba interdentalne četkice. Posto svi međuzubni prostori nisu isti, a da bi se temeljno očistio prostor između zuba, interdentalna četkica treba biti odgovarajuće veličine.
  
Svojim vlaknima mora ispuniti čitav interdentalni prostor. Vlakna interdentalne četkice su izuzetno elastična što im omogućava da se u interdentalnom prostoru u potpunosti rašire i savršeno očiste zube. Ovo se postiže zahvaljujući kišobran efektu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Redovnom upotrebom ovih četkica sprečava se nastanak karijesa u interdentalnom prostoru, upala desni i kasnije moguće ispadanje zuba. Interdentalne cetkice posebno su korisne kod osoba koje imaju protetske nadogradnje (npr. mostove, zubne implantate) ili nose fiksni ortodontski aparat

Danas u svetu postoji preko tri hiljade različitih modela četkica za zube. Nebrojene su robne marke i varijacije oblika i boja četkica za zube.
Danas proizvođači nude četkice za zube posebno napravljene prema potrebama pacijenta. Četkice za ručno pranje zuba razlikuju se, između ostalog, po obliku i teksturi čekinja, kao i po veličini glave četkice, a postoje i električne četkice za zube, tako da pacijenti imaju široku mogućnost izbora.
Danas četkica predstavlja pomoćno medicinsko sredstvo koje postoji u različitim bojama, oblicima i veličinama. Ona je alatka modernog ergonomskog dizajna načinjena od higijenski bezbednih materijala. Četkica za zube je izdržala test vremena i zaslužila počasno mesto na putu ka kvalitetnoj oralnoj nezi.

U istraživanju koje je sprovedeno 2003. godine 34% tinejdžera i 42% odraslih izabralo je četkicu kao prvi izbor od 5 izuma bez kojih ne bi mogli da žive. Druga četiri su bila: kompjuter, automobil, mikrotalasna peć i mobilni telefon.

[vitez koja]

Uz cetkicu za zube neizostavno ide i zubna pasta... pa onda da vidimo

Kako je nastala pasta za zube

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Zubna pasta je tako uobičajena u moderno vreme da je većina ljudi smatra pronalaskom našeg doba.
 
Međutim, ova inovacija stara je gotovo koliko i čovečanstvo. Prema nekim podacima, ljudi su počeli da vode brigu o zubima i da koriste razne trave za njihovo čišćenje još u pocetku civilizacije.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Uopsteno prve zubne paste nastale su u starom Egiptu. Bile su mešavina meda, gline i trava. Prve paste za zube koje su, bar prema izgledu, podsećale na današnju verziju nastale su, prema nekim procenama, oko 500 godina pre naše ere u Kini i Indiji. Pronalazači toga doba pravili su posebnu smesu od trava s raznim dodacima. U nju je stavljan drveni štap na čijem vrhu su bile zalepljene životinjske dlake i tako je dobijana svojevrsna pasta koja je korišćena za čišćenje zuba i desni.

Arheolozi su otkrili da su antički narodi (Grci i Rimljani), kao zubnu pastu koristili mešavinu pepela drobljenih kostiju i rogova jelena, raznih školjki (najčešće kamenica), meda i medicinskih biljaka. U narodu se od pamtiveka pa sve do sredine 20. veka koristila čađa kao relativno uspesno sredstvo zaštite zuba.

U srednjem veku, perzijski kompozitor i modni dizajner Ziryab, prvi je patentirao zubnu pastu koja se proširila tadašnjim arapskim svetom. U Evropu je Ziryabova pasta ušla u upotrebu u Španiji, preko koje se dalje širila Evropom. Nije poznato koje je sastojke Ziryab stavljao u svoju pastu, ali su sačuvani natpisi prema kojima je ova pasta bila "funkcionalna i ugodnog ukusa".


U vekovima koji su usledili inovatori su u smesu za čišćenje zuba ubacivali nove sastojke kako bi joj popravili ukus i izgled. Ipak, detaljnu higijenu i brigu o ustima vodio je samo mali broj ljudi. U srednjem veku pripadnici raznih slojeva, pa i plemići i bogataši, teško su se odlučivali da peru zube, jer se dugo smatralo da voda baš i nije zdrava za kožu i ostale organe.

[vitez koja]

Više pažnje zubima i desnima ljudi su počeli da pokazuju početkom 19. veka i tada su se pronalazači ponovo potrudili da usavrše zubnu pastu. Zubar Pibodi je 1824. godine inovirao pastu za zube tako što je u nju dodao rastopljeni sapun, dok je četvrt veka kasnije, tačnije, 1850. godine, Džon Haris u sastojke zubne paste uvrstio i kredu. Ove paste prodavane su u različitim pakovanjima, a 1873. godine firma „Kolgejt“ je počela masovno da proizvodi ovaj pronalazak.
 
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Doktor Vašington Šefild počeo je 1892. godine u američkom gradu Conecticutu u firmi Washington Sheffield da proizvodi pastu za zube u tubi, koja je nosila naziv po njemu. Četiri godine kasnije pojavila se i Kolgejtova zubna krema u tubi.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
      
Iako je postojala pasta za zube u tubi sve do Prvoga svetskog rata na tržištu je bio popularniji prah za održavanje zubne higijene.

 
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Razvoj tehnologije doprineo je i osavremenjavanju zubne paste, pa je u godinama posle Drugog svetskog rata sapun u potpunosti izbačen kao sastojak paste, a zamenili su ga različiti agensi.
Ubrzo posle toga Kolgejt je počeo da dodaje u pastu za zube nove sastojke koji su imali za cilj da jačaju desni i štite zube od karijesa.

Danas na tržištu postoji čitav niz pasti za zube različitih proizvođača koje se stalno usavršavaju.


Paste za zube su, danas, najvažnije pomoćno sredstvo za održavanje higijene usne duplje. Ranije su imale samo higijensko-kozmetički značaj jer su pomagale mehaničko uklanjanje plaka, delovale antiseptički i ublažavale neprijatan zadah. Dodavanje fluorida, međutim, u velikoj meri se povećava njihov značaj u održavanju zdravlja zuba. Danas je pranje zuba pastama koje sadrže fluor jedan od najčešćih, najrasprostranjenijih i najsigurnijih načina prevencije karijesa. S jedne strane, zubi se mehanički čiste, a s druge, oslobađa se dovoljna količina fluora u biosistem pljuvačka–plak–zub.

[vitez koja]

Sta znače boje na dnu ambalaže pasti za zube!
 
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Kvadrat na donjem delu tube govori dosta o sastojcima, a važno je razlikovati šta koja boja predstavlja.

Zeleni kod – potpuno prirodni sastojci
Plavi kod – prirodne materije + lekovi
Crveni kod – prirodne materije + hemikalije
Crni kod – samo hemikalije

[vitez koja]

Neki brendovi su toliko popularni da njihovo ime postaje čak i popularnije od naziva proizvoda koji stoji pod etiketom tog brenda. U bivšoj Jugoslaviji, svaki krem smo zvali „Eurokrem“, svaki flaster je bio „Hansaplast“, a svaka pasta za zube je bila – kaladont, a pravilnije – kalodont.
 
Kalodont je naziv robne marke, paste za zube, koja se prodavala početkom 20. veka širom Evrope, a proizvodila ju je jedna firma iz Beča. Mnogi građani kupujući pastu za zube zatraže upravo kalodont, iako ga često nazovu „kaladont“. Kod nas je naziv postao ustaljen zbog čuvenog proizvoda firme „Saponia“ iz Osijeka koji se pod tim imenom pojavio kao pasta za zube sa ukusom šumske jagode.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U jednom momentu, na tržištu se pojavila i pasta za zube „Kalladont“. Razlog izbacivanja ove marke bio je privlačenje ljubitelja dobre, stare evropske i jugoslovenske paste. Medjutim, zbog zaštite prava, ime je moralo biti drugačije, makar i neznatno. Proizvođač „Kalladonta“ je „Bones group“ iz Kumodraža.
 
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Izvorno ime paste za zube je kalodont, a nastalo je spajanjem grčkih reči kalos što znači lep i odontos što znači zub.

[vitez koja]

Kako su se nekada kod nas reklamirale paste za zube...

Reklama za za zubnu pastu "Kušaković Kalodont", napravljena  1926 godine u Srbiji.

[vitez koja]

Jos malo reklama...

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[Bozo13]

Bravo, odlična i zanimljiva tema!

[lovac]

Drevne civilizacije koristile su štapiće za žvakanje za čišćenje zuba. Jedan kraj štapića bi žvakali toliko dugo dok se iz drveta ne bi odvojile niti nalik na četkicu. Ovi štapići za žvakanje bile su grančice žbuna Salvadora persica (arak, misvak), za koje se veruje da imaju lekovita i antiseptička svojstva.
    

U arapskim zemljama se na pijacama i dan danas mogu kupiti grančice za čišćenje zuba od misvaka. Mnogi izvorni arapi, dok prodavaju svoju robu, redovno i bez prestanka žvaćkaju grančice misvaka. Grančice misvaka imaju specifičan i veoma aromatičan ukus i miris.
Dok sa radio u Libiji, redovno sam koristio njihovu pastu za zube Misvaq, koja ima ekstrakt grančice biljke misvak u sebi.

[Kuzma®]

Sta znače boje na dnu ambalaže pasti za zube!
 
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Kvadrat na donjem delu tube govori dosta o sastojcima, a važno je razlikovati šta koja boja predstavlja.

Zeleni kod – potpuno prirodni sastojci
Plavi kod – prirodne materije + lekovi
Crveni kod – prirodne materije + hemikalije
Crni kod – samo hemikalije

Ovo je samo urbana legenda, oznake koje se nalaze na dnu nemaju veze sa sadrzajem vec su u pitanju markeri na osnovu kojih masina vrsi zatvaranje i secenje tube. Sadrzaj se moze procitati na svakoj tubi, ako to nije dovoljno onda nikavi specijalni kvadratici nece ukazati na njen sastav. Takvi markeri ako malo bolje pogledate postoje na svakoj ambalazi kao sto su tube i razne kesice. Na tubama se obicno nalaze na sredini dok se na kesicama cesto nalaze u uglovima.