Prvi pravi automat bio je Bergmann/schmeisser MP.18 (da,da Šmajser;) )koji je stvoren uoči kraja prvog svetskog rata kada je i video akcije'. Iako je proizveden značajan broj ovog oružja većini vojnih eksperata taktika njegove upotrebe nije bila
baš najjasnija (
). Tek se u Španskom i Rusko-Finskom ratu pokazala potreba za ovim oružjem i pokazala njegova efikasnost.Iako se došlo do ovih zaključaka u drugom svetskom ratu automati su ipak bili u drugom planu čak i u tehnički nadmoćnijoj nemačkoj vojsci. U Vermahtu je odnos bio jedan automat na deset karabina.Ruska Crvena Armija je prva postavila automat (PPŠ-41) kao osnovno pešadijsko naoružanje i sa njim naoružala čitave čete ili
bataljone.
Automat zbog korištenja pištoljske municije nije imao dovoljan domet za upotrebu na otvorenom prostoru. Znači bio je oružje pogodno samo za blisku borbu (u rovovima, u šumi, u naseljenom mjestu...), nikako univerzalno oružje. Zato vjerovatno i nije prihvaćen u vojsci do 2.SR.
Istina u njemačkoj pješadijskoj četi automate su imali samo komandir čete, te komandiri odjeljenja i vodova, ali mislim da je u naoružanju raznih policijskih i padobranskih formacija njegov udio bio znatno veći.
Sovjeti su u drugoj polovini 2.SR u pukovima teških tenkova imali po četu automatičara, a vjerovatno je udio automata i u drugim pješadijskim jedinicama koje su u napadu pratile tenkove bio veliki.
U ovom slučaju nedovoljan domet automata je kompenzovan dometom tenkovskog naoružanja.
Svakako je tacno da je rovovski rat inicirao proizvodnju i upotrebu prvog PRAVOG automata MP18.
Pojava automata kao oruzja lezi u preratnom vremenu. Citav niz konstruktora je pokusavao da stvori oruzje koje ce pojedincu davati mogucnost automatske vatre. Naravno to je izazvano pojavom mitraljeza nesto ranije.
Problem je bio sto se u tim vremenima imalo na raspolaganj samo dve vrste municije 1-pistoljska 2-puscana.
Ni jedna ni druga zapravo nisu odgovarale. Puscanan prevelikom energijom a pistoljska premalom.
Medjutim projektanti su posegli za obe varijante. Najblizi idealu je bio Fedorov sa "slabom" Ariaska municijom, koja energetski "skoro" odgovara automatskoj pusci, mozda jedina ozbiljnija mana joj prevelika duzina metka. Tako je otisao 40 godina ispred Nemaca i Rusa a jos uvek je ispred Zapada koji nikad nije resio problem metka.
Francuzi su krajem 1.SR razvili automatsku pušku Ribeyrolle 1918 i srednjipuščani metak 8x35mm. Ali završetak rata je prekinuo rad na njemu.
Posle toga je period DRVENOKUNDACKIH automata da ih tako nazovem ciji su najpoznatiji predstavnici bili
MP28, Bergman, EMP kod Nemaca i razni PPX-XX kod sovjeta od kojih je kasnije ostao PPS-41 kojih je proizvedeno 6 miliona komada. Bilo je jos poznatih kao Stajer-Zoloturn, Zbrojovka 384 (ako nisampogresio) a Britanci su imali neki svoj put sa Stenom. Pojavom MP38 automati su stekli neku vrste slave jer je to oruzje po dizajnu ostavilo jedan od najvecih tragova u projektovanju.
Drveni kundak je inače pogodniji za pješadiju, pa su i nijemci razvili MP41, verziju MP40 sa drvenim kundakom, ali nije zaživjela spletom okolnosti.
Sa sve ostale pogodni je sklapajući kundak.
Projektanti koji su posegli za puscanim mecima tog doba su prosli mnogo gore. Uglavnom su bile neuspesne konstrukcije. Jedina koja je dozivela dugu karijeru je BAR M1918 ali je on dosao tek posle rata i sa njim je americka armija umesto automatske puske dobila jedan puskomitraljez ogranicene upotrebne vrednosti jer samo 20 metaka u okviru je od zivotne vaznosti LOSE.
Pa i slavni čehoslovački puškomitraljezi ZB26, ZB30 i ZB37 su imali okvire od 20 metaka.
Interesantno je da su u balistickom smislu blizu dobrog puta bili amerikanci sa svojom automatskom verzijom
Carabine M1 ali je metak bio neshto slabiji od potrebe i nije mogao da preraste u metak Auromatske puske. Ipak ovaj model koji je koriscen u Koreji i Vijetnamu je jedan od boljiih automata u istoriji.
M1 Carabine nije automat jer ne koristi pištoljsku municiju.
Inače M1 Carabine je prvi POLUAUTOMATSKI karabin koji koristi metak slabiji od u to vrijeme standardnog puščanog metka. Ali i prije njega, u eri jednometnih pušaka i karabina u drugoj polovini XIX vijeka karabini su koristili municiju slabiju od u to vrijeme standardne puščane.
Evo još jednog članka skeniranog iz revije Metak autora Boška Ljubinkovića!Radi se o Broju 25 od Marta 1992 godine. Ako neko ima kraj voleo bi da ga pročitam,molim da ga postavi ovde.Hvala!
Ja sam "retroaktivno" nabavio časopis Metak, istina ne sve brojeve.
Poslije su izašla još samo dva nastavka Boškovog serijala o auromatima 2.SR. U broju 26 o američkom automatu M2 od maja 1992. i o američkom automatu M3 u broju 28 od jula 1993. godine.
Koliko sam uspio zaključiti Metak je prekinuo izlaziti u julu 1992. (broj 27) i ponovo je počeo izlaziti u julu 1993. godine (broj 28).
Mislim da Boško nije obnovio saradnju sa Metkom kada je Metak ponovo počeo izlaziti, a članak o M3 je bio ostao u redakciji još od ranije.