Torpedo - Rijeka

[duje]

(kod modernijih torpeda postoje i kormila koja održavaju torpedo tako, da se ne naginje po urdužnoj ravni (lijevo ili desno). Zovu se "eleroni" i nalaze se uz dubinska kormila. Elerone je imalo i torpedo SET 53 sovjetske proizvodnje - protivpodmorničko torpedo . U JRM su se upotrebljavala na podmornicama. Slike sljede drugi put.

Duje, to što si ti spomenuo u ovoj rečenici zove se stabilizacija torpeda po poprečnom nagibu, a uređaj koji je zadužen za to zove se uređaj za stabilizaciju poprečnog nagiba topreda. Izvršni organi tog uređaja su specijalna kormila koja se u pojedinoj stručnoj literaturi nazivaju eleroni.
Kod svih savremenih torpeda stabilizacija se vrši u ti ose: po kursu, po dubini i po poprečnom nagibu.

Lovac hvala na dodatnom objašnjenju. Poznate su mi te stavri, no moraš znati, da je prošlo več 36-37 godina od kada sam radio na SET torpedima, zato mi je  koji stručni termin "ispario". U svakom slučaju sam razmišljao, sa se i ti uključiš na tu temu. Čini mi se, da si imao "dodir" sa tim sredstvima. Svaka dopuna je dobrodošla iako su oružja o kojima pišem več izbačena iz upotrebe. Nije loše, da mlađe generacije znaju kako i sa kakvim problemima smo se susretasli mi, koji smo "završili" karijeru.   

[duje]

Žiroskopski smjerni ravnjač

Održavanje smjera bilo je puno teže od održavanja dubine. Zbog asimertičnosti torpeda, morskih struje i valova, mnogi su na razne načine pokušavali  održato zadani smjer torpeda. Achard (1881.), Paulson (1885.), Ayrton (1893.) i Askins (1896.) bezuspješno su pokušavali povezati vertikalna kormila s magnetskim kompasom, a Scheel (1884.) je iza torpeda privezao drugi rep. Otklon od zadanog smjera torpeda pokušao je ispraviti djelovanjem električnih impulsa na vertikalna kormila.
Međutim, Hurrel je (1891.) torpedo pokušao usmjeriti električnim žiroskopom. Već su Bohnenberger (1810.)  I Lang (1836.) proizveli uređaje sa žiroskopskim svojstvima. Prvu značajnu primjenu inercije iskoristio je Leon Foucault (1852.) godine da bi dokazao rotaciju zemlje, a Dubois je (1883.) primjenio žiroskop za usmjeravanje broda. Svi su ti žiroskopi mehanički upućivani. Prvi žiroskop na električni pogon konstruirao je Trouve1865. i nakon brojnih usavršavanja ugradio ga 1889. za održavanje smjera na podmornicu "Gymnote".
Prvi u povijesti prihvatljiv uređaj za usmjeravanje torpeda uz pomoć žiroskopa dao je Lodovico (Ludwig)Obry koji je svoj žiroskop patentirao 1894. godine. Pri izradi uređaja naišao je na mnoge poteškoće: naglo zaroniti žiroskop u što kraćem vremenu, prijenos skretanja na vertikalna kormila i konačnoodržavanje vrlo brze rotacije zvrka. Prvi put je Obry ponudio svoj smejrni ravnjač Whiteheadu 1894. godine, no odbijen je uz obazloženje da je proizvođač blizu ostvarenja vlastita žiroskopskog smjernog ravnjača. Orbyjevu ponudu odbila je i tvornica Schwartzkopf iz Venecije. Prihvatila ga je jedino talijanska ratna mornarica 1895. pa ga je nastavila usavršavati u tvornici u La Speziji. Obryjev smjerni ravnjač ugrađen je na torpeda tvornice Schwartzkopf koje je imala u naoružanju talijanska ratna mornarica.

Obryjev smjerni ravnjač

Whitehead ipak prihvaća Obryev žiroskop 25.O1.1897. godine. Opruga (1) se ručno navije i otpusti se u trenutku primjene, čime izaziva rotaciju velikog nazubljenog kotača (2) koji se uzubljuje u zupčanik žiroskopa (3), uglavljen u kardanski prsten (4). Pomoću jedne polugice fiksira se vertikalni prsten kardana i nakon toga svaka promjena smjera torpeda, zbog precesije, izaziva pomak u releju (5), čime se pomiče klip koji je povezan na vertikalna kormila.
Prvi žiroskopi u La Speziji imali su 4.000 okretaja u minuti i odstupali su od smjera kretanja najviše dva metra.
Idućih su se godina u Rijeci smjerni ravnjači znatno usavršili - 1900. su im dodani uređaji koji su torpedu tijekom plovidbe nekoliko puta mogli promjeniti smjer.
Bitan napredak u brzini rotacije zvrka učinjen je 1910. kada je rotacija izazvana strujanjem komprimiranog zraka na udubljenja na rubu zvrka.

Obryev smjerni ravnjač patentiran 1894. godine

[duje]

 Crtež Obryeva smjernog ravnjača iz 1894. godine sa prenosom signalana na smjerna kormila.

[duje]

Jedan od prvih Whiteheadovih žiroskopskih ravnjača s "ozubljenim zvonom" (desno od opruge) - unapređen je Obryev model. Izrađen je oko 1900. i pokreče se oprugom, za razliku od kasnijih žiroskopa koje pokreće komprimirani zrak.

[duje]

Smjerni ravnjač iz 1910. godine pokretan strujanjem komprimiranog zraka.
(1911. godine je ugrađena turbina u zvrk)

[duje]

Smjerni ravnjač pokretan komprimiranim zrakom, izrađen poslije 1925.godine.
(eksponat Pomorski i povjesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka)

[duje]

Smjerni ravnjač iz 1935. godine

Veliki napredak u usmjeravanju torpeda postignut je kada ga se moglo usmjeriti na željeni cilj i lansirati nakon nekog vremena , nakon što je brod koji torpedira već promjenio smjer u koju ga je dovezao brod, vraća u smjer u koi je prvobitno upućen.

[duje]

Smjerni ravnjač torpeda TR 45 pokretan komprimiranim zrakom, proizveden u Rijeci 1940., sastoji se od rotora u obliku diska smještenog u dva prstena - vertikalni i horizontalni - pričvršćena na kućište uređaja
(eksponat Muzeja grada Rijeke)

[duje]

Smjerni ravnjač za TR 53/IV izrađen nakon II. svj. rata, sastoji se od rotora smještena u dva prstena - vertikalni i horizontalni, pričvršćen na kućište, oko 1950-1960.
Mala fotografija je transportni sanduk.
(eksponat Muzeja grada Rijeke)

[duje]

Ravnač stabilizatora koji se koristi pri spuštanje torpeda iz zrakoplova, 1936.
Pri lansiranju torpeda iz zrakoplova došlo je do problema vrtnje torpeda u "letu" pa mu je pridodan poseban ravnač za kretanje uzrakom do pada u more. U moru ja vodenja preuzimao drugi ravnač.

[duje]

Princip kormilarenja u vodoravnoj ravnini
(lijevo- desno u tlocrtu)

Torpedo se usmjerava pomoću žiroskopa (10). Žiroskop je tijelo koje se vrti velikom brzinom oko svoje osi. Jedno je od svojstava žiroskopa ustrajnost (inercija). Žiroskop nastoji zadržati osovinu uvijek u istome početnom smjeru.
Osovina žiroskopa (7) u torpedu je zglobom 8 učvršćena na rudo (9) vertikalnog kormila (1). Torpedo se (na brodu, podmornici, u zrakoplovu) usmjeri prema cilju, aktivira (zavrti) se žiroskop (11) i tek onda ispali prema meti. Ako torpedo na svojoj putanji skrene, npr. ulijevo, za neki kut (alfa), zbog ustrajnosti osovina žiroskopa ostat će usmjerena prema cilju, ali će pomoću zgloba 8 zakrenuti rudo (9) kormila (1) ulijevo od uzdužne osi torpeda. Kormilo (1) će otići udesno jer je na torpedu učvršćeno zglobom (12), što će izazvati (zbog kretanja torpeda prema naprijed) skretanje torpeda udesno sve dok se ponovo ne usmjeri prema cilju. Kada je torpedo ponovo usmjeren prema cilju, odnosno prema početnom položaju, osovina zvrka (7) postavit će se u uzdužnu os torpeda. U uzdužnu os torpeda će se i rudo (9), a time i kormilo (1) te će torpedo nastaviti prema unaprijed određenom smjeru koji kontrolira žiroskop.
Moram naglasiti, da govorimo o tzv. pravolinijskim torpedima (sa unapred zadanom putanjom)!!!
 

[duje]

Radi usporedbe: smjerni ravnač torpeda MK 54. Manji je od zvrka ravnača TR 53/4.

[duje]

Dugujem još fotografiju "trećih" kormila kod (modernijih) torpeda. Nalaze se uz dubinska kormila (vodoravno). Vide se i poluge koje jih pokreću.

[duje]

Upaljači i sustav paljenja

U glavi torpeda nalazi se barutno punjenje koje u trenutku udara u krutu stijenku eksplodira. Upaljači na prvom i još nekoliko sljedećih torpeda, izrađeni su prema jednostavnom mehaničkom principu i nalazili su se na samom vrhu torpeda: udarom u brod upaljač je mehanički okidao. Princip paljenja bio je slićan pištolju kakva je Luppis predvidio za "čuvara obale".

Prvi upaljač iz 1866.

Kad bi torpedo udarilo u brod šiljkom upaljača (1) na vrhu glave torpeda ili posebnim "zubom" (2) na šiljku koji je stršio prema gore, dodatno bi se stisnula opruga (3) i u sljedećem trenutku odslobodila bi se udarna igla (4) - u središtu upaljača,  koja bi silim se udarila u kapislu (5) koja je povezana s barutnim punjenjem.
Torpedo obično udara u bok broda vrhom šiljka (1), no ako bi udario nagdje pri dnu korita broda gdje je oplata kosa, moglo bi se dogoditi da vrh upaljača sklizne naniže, skrivi ili ošteti upaljač i onemogući eksploziju. Zbog toga je vertikalno na gore, na samome šiljku, bio dodatan zub (2) koji se mogao zabiti i u kosu površinu drvenog dna broda i time izazvati eksploziju. U to vrijeme brodovi su uglavnom bili drveni. Između vrha udarne igle i kapisle nalazio se gumeni čep (6) koji je onemogučavao da se berutno punjenje smoči.
Torpedo je imao i sigurnosni uređaj koji je omogućavao da se upaljač aktivira u trenutku samog lansiranja u lansirnoj cijevi, odnosno na prvih 50 metara hoda torpeda. Na istom sklopu kojim se određivao domet torpeda, bila je pričvršćena čelična žica (7) koja bi oslobodila upaljač tek nakon odrađenog broja okretaja propelera (odnosno pevaljenih 50m puta). Ovakvi upaljači su se izrađivali do 1885. godine

-Presjek bojeve glave torpeda ispunjene eksplozivom - pamučnim barutom - i opremljene sustavom za paljenje.
-Upaljač u upotrebi od 1866.

[duje]

Upaljači nakon 1876. godine

Tijekom vremena brzina torpeda stalno se povećavala pa je Whitehead došao na ideju da tu brzinu pri udaru u cilj iskoristi za aktiviranje eksploziva. Od 1876. počeo je izrađivati drukčije upaljače. Zbog veče sigurnosti tijekom transporta torpedo je imao osigurač kojega bi se izvuklo u trnutku uvlačenja torpeda u lansirnu cijev prije bojeva gađanja.
Pritom bi poluga (1) na upaljaču bila u spuštenom položaju, što bi dodatno onemogućavalo aktiviranje upaljača. Upaljač je preko jedne uzice duljine 30m bio povezan s brodom koji je lansirao torpedo; kada bi torpedo prešlo tih 30m, uzica bi se nategnula i povukla polugicu (1) u gornji položaj (2) i tek tada je upaljač bio spreman za detoniranje nakon udara u brod. Opet jedna primjena Lupissove temeljne zamisli. Budići da je ovaj sustav s uzicom bio prekompliciran - Whitehead ga je 1879. eliminirao.
Whitehead ja naknadno, zbog veće djelotvornosti, uz osnovni zub (3) dodao još dva zuba pod kutom od 120 stupnjeva jednog u odnosu na drugi.
Neki su naručitelji, posebno Francuzi, zahtjevali da upaljač bude izvan bojeve glave kako bi se izbjeglo slučajno detoniranje prije lansiranja.Potreba za takvim smještajem pokazala se kada se na ratne brodove počelo ugrađivati nadvodne bočne i rotirajuće lansirne cijevi. Zbog kvara na francuskom bojnom brodu Jaureguiberry, torpedo je udarilo u krmu broda i oštetio ga. Zato je vraćen stari sustav zakašnjelog aktiviranja upaljača, uz dodatak malog propelera (1) montiranog na smom vrh torpeda.

-Prvi upaljač iz 1876.
-Pramčani upaljač sa propelerom [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]