Bliži li se kopneni rat protiv ISIL-a? 8 novembar 2014 Izmijenjeno 14:25 CET
Trenutno stanje u Iraku najviše otvara mogućnost za pokretanje ponovne vojne intervencije, slične onoj iz 2007.
Piše: Omar Ashour
„Ovo nije borba protiv terorizma, ovo je klasični rat protiv neprijatelja koji posjeduje oklopna vozila, tenkove i artiljeriju, a osim toga je još i bogat i drži kontrolu nad teritorijom za koju se ima namjeru i boriti. Stoga je neophodno ovaj rat posmatrati kao 'klasičnu vojnu kampanju'...“
Ovim riječima je Sir David Richards, nekadašnji načelnik Štaba odbrane i general Britanskih oružanih snaga, izrazio svoj stav po pitanju borbe koju vode snage međunarodne koalicije predvođene Sjedinjenim Američkim Državama protiv grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL).
Istaknuti vojni zapovjednik – koji je predvodio snage koalicije na jugu Afganistana u borbi protiv talibana u periodu od 2006. do 2008. godine – ističe kako će taktike napada na ISIL izvođenjem vazdušnih udara polučiti neuspjehom što se tiče neutralizacije ili čak samog sprečavanja širenja, te zbog toga smatra kako je neophodan ulazak u kopneni rat protiv ISIL-a u koji bi bilo uključeno najmanje 100.000 vojnika.
Izjave Sir Davida imale su očigledan utjecaj na britansku političku elitu, budući da je on prvi vojskovođa na ovako utjecajnoj poziciji koji je zapadnim političarima saopštio lošu vijest kada je rekao kako će rat protiv Al-Kaide rezultirati neuspjehom, te da eliminacija islamskih boraca „nije nužna i neće uspjeti“, i to netom nakon što je došao na položaj rukovodstva Štaba odbrane u novembru 2010. godine.
Vojna preciznost
Vojno posmatrajući, izjave generala Richardsa vezane za kopneni rat protiv ISIL-a veoma su precizne, u najmanju ruku potkrijepljene su brojnim vojnim studijama i historijskim iskustvima.
Postoji nešto što je gotovo koncenzus u krugovima stručnjaka za strateške vojne studije - da ukoliko se ono što nazivamo strategijom „indirektnog napada“ (najistaknutiji primjer koji koristi međunarodna koalicija jeste strategija bombardovanja iz zraka ili navođenim raketama) suprotstavi strategiji direktnog otpora (najistaknutiji primjer je ISIL-ova mobilna odbrana i duboka odbrana nakon uspostave direktne kontrole nad teritorijom), dovest će do toga da defanzivna strana u oružanom sukobu ima prevlast – pa čak i ukoliko je slabija – naravno uz određene uslove, od kojih su barem neki ispunjeni u slučaju grupe ISIL.
U Iraku je od 2007. do 2008. bilo više od 400.000 vojnika podijeljenih na američke snage, iračku regularnu vojsku i Majlis Al-Sahwat. Njihove težnje bile su usmjerene ka tome da eliminiraju istog onog neprijatelja kojeg žele uništiti u Iraku i Siriji 2014. godine.
Gledajući sa historijskog aspekta, period koji svjedoči padu aktivnosti grupe Islamska država u Iraku – jedno od pet prethodnih imena za ovu grupu – započeo je krajem 2007. godine, nakon što je bivši američki predsjednik George W. Bush poslao 32.000 dodatnih vojnika u Irak, čime je ukupan broj američkih snaga u toj državi početkom aprila iste godine iznosio 150.000 vojnika, što je u američkim vojnim i političkim krugovima poznato kao „protok“.
Ovo nisu bile jedine kopnene snage prisutne na tom prostoru u to vrijeme. Pored snaga redovne iračke vojske, postojale su i snage Majlis Al-Sahwat, koje su počele da se formiraju još od pogoršanja odnosa između pojedinih sunitskih plemena u Al-Anbaru i Diyali krajem 2005. godine. Do oktobra 2008. Al-Majlis je okupljao više od 54.000 boraca, i taj broj se povećavao, formirajući tako pomoćne vojne snage za američku i regularnu iračku vojsku.
Snage „vojske Al-Mahdi“ neutralisane su u sukobima nakon što je Muqtada al-Sadr proglasio primirje u augustu 2007. godine, da bi ga ponovno produžio i naredne godine. Drugim riječima, u Iraku je od 2007. do 2008. bilo više od 400.000 vojnika podijeljenih na američke snage, iračku regularnu vojsku i Majlis Al-Sahwat. Njihove težnje bile su usmjerene ka tome da eliminiraju istog onog neprijatelja kojeg žele uništiti u Iraku i Siriji 2014. godine.
Ova velika sila nije uspjela u elminisanju grupe Islamska država u Iraku, ali je uspjela u pojedinim fazama praktično smanjiti njihovo djelovanje i strateški ograničiti njihov utjecaj. Odnosno, rečeno frazom jednog broja zapadnih sigurnosnih službi, nisu ih uspjeli dokrajčiti.
Ukoliko uporedimo vojne kapacitete i mogućnosti grupe Islamska država u Iraku tokom 2007. sa kapacitetima i mogućnostima ove grupe u 2014. godini, shvatit ćemo zašto je Sir David skeptičan po pitanju uspjeha vojne kampanje bez učešća velikih kopnenih sila.
Politički troškovi
Ako je vojna procjena precizna, spremnost da se nosi sa njenim troškovima, politički gledano, nailazi na kolebanje velikog broja zapadnih političara. Ovog puta, situacija je dosta komplikovanija od same podjele na konzervativnu desnicu, koja zagovara napredovanje vojnog djelovanja i liberalne ljevice, koja se tome protivi, kao i nekih klasičnih obrazaca podjele koji su još uvijek prisutni.
Veoma je velika kontradiktornost između političkih, ekonomskih i društvenih faktora koji nimalo ne ohrabruju na ulazak u novi kopneni rat na Bliskom istoku, s jedne strane, i s druge strane, sigurnosne prijetnje koju predstavlja grupa ISIL za Zapad.
Jedan od najistaknutijih protivnika mišljenja generala Richardsa bio je Nick Clegg, zamjenik premijera i vođa ljevičarske Liberalno-demokratske partije, koji je insistirao na tome da je situacija dosta komplikovanija nego što to on predstavlja. Clegg smatra kako ovo nije klasični rat, te da će međunarodna saradnja nastati kao rezultat različitih instrumenata – većina njih uopće nije vojnog karaktera u klasičnom smislu te riječi – s ciljem da se suprotstavi, kako ih je nazvao „mobilnim snagama bez države“.
Pa, ako je rat protiv ISIL-a komplikovan, onda nisu ništa manje komplikovani ni izazovi sa kojima se suočavaju oni koji trebaju donijeti odluke na Zapadu, u Britaniji i Americi.
Veoma je velika kontradiktornost između političkih, ekonomskih i društvenih faktora koji nimalo ne ohrabruju na ulazak u novi kopneni rat na Bliskom istoku, s jedne strane, i s druge strane, sigurnosne prijetnje koju predstavlja grupa ISIL za Zapad - prijetnje koju će ISIL u svakom momentu iskoristiti, čim mu se za to ukaže prilika.
Uprkos relativnom poboljšanju ekonomske situacije u 2014. godini, budžetski deficit u SAD-u i dalje prelazi 483 milijarde dolara, a u Britaniji više od 172 milijarde dolara, dok posmatrano politički, rane zadobivene u napadima na Irak i Afganistan su i dalje svježe i bolne za svaku zapadnu vojnu instituciju, kao i biračko tijelo.
Prema anketama koje je u septembru proveo magazin Military Times, 70,1 posto oficira i američkih vojnika protive se slanju kopnenih trupa u Irak i Siriju, s tim da je taj procenat nešto niži prema anketama mreže CNN, provedenim istog mjeseca među američkim građanima. Taj procenat se smanjio na 28 posto u slučaju da grupa ISIL napadne Američku ambasadu u Iraku i ugrozi živote američkih diplomata koji se tamo nalaze, što znači da 72 posto ispitanika CNN-a podržava direktnu kopnenu intervenciju u tom slučaju.
Znači li to onda da je kopneni rat blizu? Nekoliko je faktora koji će dati odgovor na ovo pitanje. Trenutno stanje u Iraku najviše otvara mogućnost za pokretanje ponovne vojne intervencije, slične „protoku“ iz 2007. Pa čak i sada, veliki broj američkih vojnih lica smatra kako je ono što je postignuto u periodu između 2007 i 2008. zapravo pobjeda.
Jedan od glavnih pobornika ovog razmišljanja jeste general David Petraeus, zapovjednik koalicijskih snaga u Iraku u tom periodu i bivši direktor Centralne obavještajne agencije (CIA) SAD-a.
Ukoliko se nastavi povećavati podrška kopnenoj intervenciji u redovima američkih građana kao odgovor na kampanju „klanja u medijima“ koju vodi grupa ISIL u okviru propagandne strategije, doći će do formiranja odgovarajućeg ambijenta za „protok“ 2014.
Sudbonosna odluka
Međutim, tu su i drugi faktori koji će utjecati na odluku o slanju kopnenih snaga, poput mogućnosti uspjeha nacionalnog pomirenja u Iraku, zatim vojne pozicije u odnosu na režim Bashara Al-Assada, kao i u kojoj mjeri su efektivne savezničke snage u Iraku (redovna iračka vojska, Majlis Al-Sahwat, lojalne milicije i Pešmerge) i Siriji, gdje ova posljednja predstavlja najslabiju kariku u odnosu na lokalne saveznike na terenu.
Možda je najbolji primjer za to na terenu rezultat vojnog sukoba između snaga Al-Nusra fronta, lojalnih snagama Al-Kaide, te Jabhatu Tahrir Syria i Pokreta Hazm, koje su Sjedinjene Američke Države klasificirale kao „umjerene“ revolucionare. U kratkom vremenskom periodu Al-Nusra je zauzela uporišta „umjerenih snaga“ u selima na Jabal al-Zawiyi u provinciji Idlib, a kako izgleda, postoji i lokalna podrška određenih grupa građana koji su bili ugroženi zbog ponašanja pojedinih pripadnika Jabhatu Tahrir Syria.
Nakon preispitivanja svih ovih faktora, zapadni donosilac odluka treba da donese sudbonosnu odluku koja može zapečatiti njegovu političku budućnost, a neće otkloniti sigurnosnu prijetnju ukoliko pogriješi u procjeni.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/blizi-li-se-kopneni-rat-protiv-isil
