Povijest Policijskih, redarstvenih i žandarmerijskih službi na području ex SFRJ
proxy1969:
Kako je kroz dvije nedavno aktualizirane pdf debate oko činova, oznaka i sl. iznesen podatak od strane jednog od članova da do ustroja Kraljevine SHS spajanjem Države SHS i Kraljevine Srbije (s Crnom Gorom) na teritoriji van država nastalih iz K.u.K. monarhije nije bilo ustrojenih policijskih službi pod onim što se to danas smatra evo mali presjek kroz povijest Policijskih, Redarstvenih i Žandarmerijskih službi na području RH.
proxy1969:
Redarstvo od 1918. do 1945.
Stvaranjem Kraljevine SHS, 1. prosinca 1918. godine, nije odmah došlo do preustrojstva hrvatskih redarstvenih organizacija, a zbog rascjepkanosti područja, koje je tada ujedinjeno, te raznih zakonskih propisa koji su u pojedinim područjima vladali, potpuna centralizacija redarstava nikada nije napravljena, iako su postojali pokušaji da se to učini.
Redarstvene službe u Hrvatskoj imale su određenu razinu autonomije; ona je u svakom slučaju bila veća od teoretske, ali ne i od stvarne autonomije koja je vladala u Narodnoj Republici Hrvatskoj od 1945. do 1966.
Od 1919. do 1925. godine unutarnjom upravom u Hrvatskoj rukovodio je Odjel za unutarnje poslove Pokrajinske uprave u Zagrebu i u Splitu.
Poslovi organizacije i unutarnjeg uređenja policijskih vlasti preneseni su iz nadležnosti Pokrajinske uprave na MUP u Beogradu i na velike župane u oblastima tek 1925. godine.
Kraljevsko redarstveno povjereništvo u Zagrebu, utemeljeno 1908. godine, i dalje je imalo neposredne nadležnosti samo u gradu Zagrebu, a ostala povjereništva i mjesna redarstva nisu bila dužna primati bilo kakve zapovijedi od povjereništva iz Zagreba.
Naredbom bana Hrvatske i Slavonije od 24. siječnja 1920., proširen je djelokrug Kraljevskog redarstvenog povjereništva u Zagrebu i na Črnomerec i Kustošiju.
Zbog naglog porasta kriminala zapovijedi pokrajinskog namjesnika od 6.rujna 1921. utemeljeno je Kraljevsko redarstveno ravnateljstvo u Zagrebu koje je od Kraljevskog redarstvenog povjereništva preuzelo obavljanje sigurnosne službe na području Zagreba, a proširen mu je 29. studenoga 1921. djelokrug u pitanjima redarstva za zaštitu države i teškoga kriminala na cijelo panonsko područje Hrvatske, uključujući Slavoniju i Međimurje.
Ravnateljstvo nije imalo nikakvih nadležnosti u Dalmaciji. Mjesne redarstvene vlasti bile su dužne redovito izvještavati ravnateljstvo u Zagrebu o svim važnijim događajima na svom području.
Bio je to prvi korak ka stvaranju centraliziranog redarstva u Hrvatskoj. Istom je zapovijedi omogućeno osnivanje kraljevskih redarstvenih povjereništava u pojedinim gradovima. Povjereništva su bila dužna ispunjavati svoje zadaće u skladu sa zapovijedima valjanim za ravnateljstvo u Zagrebu. Na čelu je bio predstojnik. Ravnateljstvo u Zagrebu i povjereništva u većim gradovima imali su za izvršnu službu zbor redarstvene straže koji su činili redarstvenici u odori te zbor redarstvenih izvidnika koji se sastojao od detektiva u civilu.
U Dalamciji je za redarstvene poslove u Splitu najprije ustrojen Kraljevski policijski komesarijat. On je krajem 1920. preimenovan u Kraljevski glavni odsjek državnog redarstva u Splitu, a početkom 1922. je dobio naziv Kraljevska policijska direkcija Split.
Policijska direkcija djelovala je do ožujka 1930., kad su u banovinskim sjedištima ustrojene uprave policije. Iako su, za razliku od žandarmerije, pripadnici redarstva i dalje većinom bili Hrvati, na razna rukovodeća mjesta počeli su dolaziti Srbi.
Tako je zapovjednikom Zbora redarstvene straže u Zagrebu u prvoj polovici dvadesetih godina postao Boško Pavlović,“heroj oslobodilačkog rata“ iz Srbije.
proxy1969:
Željezničko redarstvo
Ban Hrvatske i Slavonije je 15. rujna 1919. izdao zapovijed o ustrojstvu željezničkog redarstva. Željezničko redarstvo imalo je zadaću voditi redarstvene izvide krađa i namjernih oštećenja počinjenih na prometnim sredstvima te sprječavanja sličnih kažnjivih djela. željezničko redarstvo bilo je podređeno upravitelju Direkcije državnih željeznica,
Odjelu za željezničko redarstvo u Zagrebu, a on je bio odgovoran upravitelju Kraljevskog redarstvenog povjereništva u Zagrebu.
Dužnosti, nadležnosti, prisega, naoružanje i odora bili su isti kao za pripadnike redarstva u Zagrebu. Na ovratniku i na kapi nosili su znak u obliku željezničkoga krila. Plaću im je davala željeznička direkcija u Zagrebu.
Istom je zapovijedi odlučeno da se kao izvršni organi željezničkog redarstva, uz postojeći Istražni odsjek željezničke direkcije, namjeste još jedan časnik, 16 redarstvenika, četiri detektiva, a podvrgnuti su mu bili i svi noćni čuvari na postajama državnih željeznica.
Nakon proglašenja šestosiječanjske diktature, velikosrpske vlasti odlučile su podržaviti dio autonomnih redarstava, te su Zakonom o unutrašnjoj upravi i Uredbom o ustrojstvu i djelokrugu uprava policije od 22. ožujka 1930. ukinuta sva prijašnja redarstva koja su postojala u pokrajinskim sjedištima (u Hrvatskoj u Zagrebu i Splitu), a u mjestima banskih uprava postavljene su uprave policije i državne policijske straže.
Istodobno su uspostavljena predstojništva gradske policije u važnijim i većim gradovima.
proxy1969:
Redarstvena služba
Banovina Hrvatska za godinu dana preuredila je i poboljšala redarstvenu službu u svrhu jačanja zakonitosti i pravde. Započelo je i preustrojstvo žandarmerije, pa je 12. listopada 1939. godine utemeljena žandarmerijska brigada Banovine Hrvatske.
Dana 26. kolovoza 1939. stvorena je Banovina Hrvatska. U njezin sastav ušle su Savska i Primorska banovina i „srezovi“ Dubrovnik, Šid, Ilok, Brčko, Gradačac, Derventa, Travnik i Fojnica.
U nadležnost Banovine Hrvatske preneseni su poslovi unutarnje uprave, pravosuđa, prosvjete, poljoprivrede, trgovine, industrije, šuma, rudnika, građevina, socijalne politike i narodnog zdravlja te fizičke kulture.
Banska vlast bila je vrhovni organ upravne vlasti Banovine Hrvatske, na čelu s banom.
prema banskoj uredbi od 12. listopada 1939., Uprava policije u Zagrebu preimenovana je u Redarstveno ravnateljstvo
Banska vlast podijeljena je na 11 odjela, a prvi je bio Odjel za unutarnje poslove koji se dijelio na Upravni, Samoupravni, Redarstveni, Vjerski i Računski te Odsjek za civilnu zaštitu i vojne poslove.
Po zapovijedi o djelokrugu i unutarnjem uređenju Ispostave banske vlasti u Splitu od 4. kolovoza 1940., stavljeno je u nadležnost te ispostave obavljanje svih poslova koje je ranije obavljala bivša banska uprava Primorske banovine.
Na čelu Ispostave stajao je povjerenik. Ispostava se dijelila na sedam odsjeka i tajništvo. Prvi odsjek bio je Odsjek za unutarnje poslove koji se dijelio na Pododsjek za upravne poslove, Pododsjek za samouprave i Pododsjek za redarstvo.
Pododsjek za redarstvo bio je nadležan za čuvanje javnoga reda i mira, zaštitu osobne i imovne sigurnosti, suzbijanje kriminaliteta, žandarmeriju, gradske policije, suzbijanje prostitucije, uređenje prometa, pregled motornih vozila, međunarodnu suradnju kriminalističkih policija, profesionalno i dobrovoljno vatrogastvo, izdavanje isprava i viza, obavještajnu službu, nadzor nad strancima, tiskom, evidenciju osoba, nadzor nad lokalima.
Prema Uredbi o službenim odnosima banovinskih činovnika od 12. listopada 1939. Uprava policije u Zagrebu dobila je naziv Redarstveno ravnateljstvo. U kolovozu 1940. godine postojao je ukupno 3.201 zaposlenih u raznim službama unutarnjih poslova, od toga 1.592 redarstvena stražara i agenta.
U Odjelu za unutarnje poslove u Zagrebu i Odsjeku za unutarnje poslove u Splitu bilo je 269 službenika, a u područnim uredima, ustanovama i predstojništvima gradske policije 2.932 službenika.
Prema Godišnjaku Banovine Hrvatske iz 1940. godine u roku od godine dana po uspostavi Banovine Hrvatske redarstvena služba je preuređena i poboljšana, a kod pučanstva se nastojalo učvrstiti vjerenje da su upravni, redarstveni i oružnički organi nositelji zakonitosti i pravde te zaštitnici njihove osobne i imovne sigurnosti.
proxy1969:
Najveća briga - borba protiv kriminala
Najveća briga posvećena je suzbijanju kriminaliteta, služba javne sigurnosti je pooštrena, te su uhićena 22 opasna kriminalca. Nije zabilježen ni porast niti opadanje kriminaliteta, ali je zabilježeno poboljšanje za 30 posto u iznalaženju i predavanju sudovima počinitelja pojedinih kaznenih djela.
Poduzeto je specijalno osiguranje crkava i crkvenih objekata protiv provalnih krađa, a naročito onih u kojima su pohranjene veće povijesne i materijalne vrijednosti. Da bi to osiguranje bilo što uspješnije, odlučeno je da ga obavljaju članovi Hrvatske seljačke zaštite u zajednici s javno-sigurnosnim organima.
Da se dobije potrebni pregled o stanju kriminaliteta i o počiniteljima kriminalnih delikata te da se uzmognu pratiti uzroci, pojave i vrijeme počinjenja pojedinih delikata i prema tome poduzimati potrebne mjere, osnovana je u tom razdoblju za cijelo područje Banovine Hrvatske Centralna kriminalna kartoteka u Odsjeku za redarstvo Odjela za unutarnje poslove u Zagrebu.
Kartoteka je utemeljena po svim pravilima modernih kartoteka, pa je time uklonjen veliki nedostatak slaboga vođenja dotadašnje evidencije kriminaliteta.
Radi stručnog obrazovanja i osposobljenja osoba za redarstvene izvršne službe na području Banovine Hrvatske, ustanovljena je kod Redarstvenog ravnateljstva u Zagrebu zapovijedi bana od 15. svibnja 1940. godine škola za redarstvene izvršne službenike Banovine Hrvatske.
Škola je započela s prvim tečajem 1. lipnja 1940. Polaženje redarstvene škole bilo je obvezatno za sve banovinske redarstvene izvršne službenike, pa od tada ni jedan pokusnik nije mogao samostalno obavljati redarstvenu službu niti postati stalnim izvršnim službenikom, ako nije s uspjehom završio tu školu.
U tom je razdoblju napravljen i pregled poslovanja predstojništava gradskih redarstava i svugdje gdje su se pokazali kakvi nedostaci, uklonjeni su.
Prilike javnog prometa zatečene su u dosta lošem stanju, pa su poduzete potrebne mjere da se javni promet pravilno regulira i osigura, kao i da se broj prometnih nesreća i prijestupa svede na najmanju mjeru.
Osnovano je vođenje specijalne statistike o cestovno-redarstvenim prekršajima, kako bi se mogle poduzeti mjere za njihovo sprječavanje i uklanjanje.
Već je tada pijanstvo u većini slučajeva bilo glavni krivac prometnih nesreća, pa su ophodnje strogo kažnjavale vozače koje bi makar i zatekli u krčmi, a ako bi neki vozač po drugi put bio pijan,oduzimala mu se vozačka dozvola gradske policije (u Bjelovaru, Brodu, Donjem Miholjcu, Dubrovniku, Đakovu, Đurđevcu, Karlovcu, Koprivnici, Osijeku, Požegi, Sisku, Sušaku, Varaždinu i Virovitici)
1. travnja 1940. godine ustrojeno je još i Predstojništvo gradske policije u Mostaru. Cjelokupno redarstveno osoblje namješteno u Mostaru preuzeto je u službu Banovine Hrvatske. Gradska općina Mostar bila je dužna dati potrebne zgrade i prostorije za smještaj predstojništva, te ga opskrbljivati namještajem, ogrjevom i sl., te snositi sve troškove predstojništva.
Uredbom o uređenju banovinske redarstvene službe Banovine Hrvatske od 8. ožujka 1941. (objavljeno u Narodnim novinama 20. ožujka) određeno je da se cjelokupna redarstvena služba na području Banovine Hrvatske obavlja pod nadzorom i rukovodstvom Redarstvenog ravnateljstva u Zagrebu na čelu s ravnateljem koji je odgovoran banu.
Ban je bio ovlašten da svojim zapovijedima ustroji banovinske mjesne redarstvene vlasti i odredi njihov djelokrug te da propiše ustrojstvo redarstvenih izvršnih službenika.
Izbijanjem rata, 6. travnja 1941., ta uredba je praktički prestala važiti.
Navigation
[0] Message Index
[#] Next page