Misteriozni sistemi protivvazdušne odbrane bazirani na projektilima Sidewinder krenuli su ka UkrajiniSada sigurno znamo da Ukrajina dobija projektile AIM-9M Sidewinder za kopneni sistem protivvazduhoplovne odbrane koji bi mogao imati neke veoma stare korene.Nova tranša američke vojne pomoći Ukrajini „uključuje municiju
AIM-9 za novi sistem protivvazduhoplovne odbrane koji ćemo uskoro isporučiti Ukrajini“, rekao je američki ministar odbrane Lojd Ostin ranije danas na šesnaestom sastanku multinacionalne Kontakt grupe za Ukrajinu u Briselu, Belgija.
Do sada se nisu pojavili detalji o tome od čega se sastoje ovi sistemi protivvazduhoplovne odbrane osim projektila
AIM-9M Sidewinder koji funkcionišu kao njihov efektor.
The War zone je više puta u prošlosti tražio od
Pentagona više informacija o tome kako bi Ukrajina koristila ove Sidewindere.
Ideja o kopnenom sistemu protivvazduhoplovne odbrane sa projektilima
Sidewinder nije nova. Između 1960-ih i 1990-ih, američka vojska je postavila takav sistem, nazvan
Chaparral. Sastojao se od lansera sa okretnom kupolom sa 4 projektila koji je bio postavljen ili na gusenično vozilo zasnovano na oklopnom transporteru
M113 ili na vučnu prikolicu.
Chaparral je koristio derivate
AIM-9 Sidewinder-a poznatih kao
MIM-72.
Chaparral je izvezen u brojne zemlje tokom
Hladnog rata i danas je u ograničenoj upotrebi, uključujući za kopnenu i brodsku namenu na Tajvanu.
Postoji mogućnost da bi „novi“ sistemi protivvazduhoplovne odbrane za Ukrajinu mogli biti samo modernizovani i/ili modifikovani
Chaparali sposobni da ispaljuju
AIM-9M. Ako američka vojska više nema nijedan odgovarajući
Chaparral u skladištu, mogla bi da traži da ih nabavi od trećih zemalja za ponovni transfer ukrajinskoj vojsci.
Chapparal sistemi za lansiranje, ili samo projektili
AIM-9M, takođe bi potencijalno mogli da se prenesu na drugo vozilo-nosač ili čak na paletizovanu platformu. Već postoji presedan za ovaj potonji pravac akcije sa ranije objavljenim planovima za slanje projektila
AIM-7 Sparrow/RIM-7 Sea Sparrow u Ukrajinu za upotrebu kao presretači zemlja-vazduh lansirani sa zemlje sa sovjetskih lansera sistema PVO
Buk.
Stvaranje potpuno novog, ali potencijalno improvizovanijeg sistema protivvazduhoplovne odbrane baziranog na
AIM-9M je još jedna opcija. Ujedinjeno Kraljevstvo je već uradilo nešto slično sa svojom isporukom Ukrajini ranije ove godine u kratkom roku protivvazduhoplovnih vozila dizajniranih da lansiraju rakete vazduh-vazduh sa infracrvenim navođenjem
AIM-132, naprednih raketa vazduh-vazduh kratkog dometa (ASRAAM),. Međutim, za razliku od
AIM-132, AIM-9M nema širok snop za zahvat cilja ili mogućnost zahvata nakon lansiranja. Dakle, neka vrsta senzora, kao što je podređeni infracrveni skener/traker, bi bio potreban da bi se Sidewinder projektili usmerili ka meti.
Svaki sistem koji koristi
AIM-9M ima dodatnu i možda najvažniju prednost što ima ogromne izvore dodatnih projektila. U Sjedinjenim Državama, na primer, ovi stariji
Sidewinderi su sve dostupniji za isporuku jer se postepeno povlače u korist novijih
AIM-9X. Mnoge članice NATO-a koje već pomažu Ukrajini imaju zalihe
AIM-9M ili drugih sličnih starijih varijanti
Sidewindera koje su takođe u postupku zamene. Oni bi takođe mogli da budu poslati u Ukrajinu da „hrane” ove "nove" sisteme protivvazduhoplovne odbrane. Ovde možemo istaći sličnu vrednost
Nacionalnog naprednog raketnog sistema zemlja-vazduh (NASAMS) koji se isporučuje Ukrajini koristeći jednako popularnu
AIM-120 naprednu raketu vazduh-vazduh srednjeg dometa.
Podsetimo da je dizajn ovog raketnog sistema veoma blizak sovjetskom sistemu
Strela-10. Obe su zahtevale od operatera da pogleda kroz sistem nišana i prati metu, usmeravajući projektil dok se njegov tragač ne "zakači" na neprijatelja.
Logičan način da se poboljša efikasnost ove stare opreme bio bi instaliranje modernog sistema za automatsko praćenje.
U svakom slučaju, sistemi protivvazduhoplovne odbrane naoružani projektilima
AIM-9M mogu samo da pomognu u ispunjavanju još uvek značajne potrebe Ukrajine za tačkastom PVO kratkog dometa od različitih vazdušnih pretnji, posebno ruskih kamikaza dronova i krstarećih raketa. Oni su sada postali dobro uspostavljeni kao primarni instrumenti Rusije za gađanje ciljeva dublje u Ukrajini, uključujući lokacije visoke vrednosti kao što su vazduhoplovne baze i kritična civilna infrastruktura.
MIM-72 Chaparral je mogao da eliminiše vazduhoplovne ciljeve na daljinama do 5 km i na visinama do 4 km. U međuvremenu, originalna raketa lansirana iz aviona mogla je da "putuje" 18 km do cilja. AIM-9M ima iste parametre dometa, ali bolji tragač.
Ovaj samohodni protivvazduhoplovni sistem ušao je u službu američke vojske 1969. godine i koristio je malo prilagođenu raketu
AIM-9D. Umesto dodavanja bustera za pojačanje impulsa površinskog lansiranja, inženjeri su postigli manji otpor prednjeg područja smanjenjem broja pokretnih krilaca na dva, i uklanjanjem rotacionih mehanizama povezanih sa njima, u skladu sa tim.
Projektili AiM-9M Sidewinder:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Raketni sistem PVO MiM-72 Chaparral sa projektilima AiM-9D Sidewinder: [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Izvor