Članak o ovoj raketi objavljen 2005 godine na stranici "
Hrvatski Vojnik" ,autor je Igor Spicijarić ;
Protubrodska raketa MBDA Marte Mk-2/S
Od svog pojavljivanja mornarički helikopter je stalno dobivao nove zadaće, onako kako su se povećavale njegove tehničke mogućnosti. Istodobno pomorske operativne doktrine postajale su sve zahtjevnije i preciznije upravo zato što im je mornarički helikopter mogao udovoljitiU morskom ambijentu ta borbena letjelica koja je primarno bila namijenjena za zadaće traženja , pomoći, nadzora i protupodmorničke borbe vrlo brzo se preobrazila u jednu od najvažnijih platformi za borbu protiv površinskih jedinica posebno protiv brzih napadnih plovila (FAC- Fast Attack Craft). Takva plovila naoružana protubrodskim projektilima predstavljaju vrlo opasnog protivnika svakoj floti. Danas je taj rizik još naglašeniji zbog činjenice da su operacije u uskim akvatorijima i litoralnom pojasu (idealan ambijent za takva plovila) postale imperativ i norma djelovanja za sve ratne mornarice pa i onu najjaču, američku. Upravo iz tih razloga nametnuta je potreba da se takvim prijetnjama odgovori na primjeren način.
Talijanska ratna mornarica koja iza sebe ima već bogato iskustvo u primjeni mornaričkih helikoptera te u primjeni protubrodskih raketa ( počeci na oba polja sežu u 60.-te godine prošloga stoljeća) tijekom 70.-tih godina napravila je svoju prvu specifikaciju za jednu raketu koja bi bila primjenjiva za uporabu s helikoptera. Ideja je bila da se helikopter Sikorsky SH-3D opremi oružjem koje bi se moglo uporabiti sa sigurne udaljenosti od brodskih obrambenih sustava kratkog dometa. Izbor helikoptera kao noseće platforme za takvo oružje bio je opravdan sljedećim razlozima:
- operativna fleksibilnost takvog sustava puno je djelotovornija od one koju nudi sustav protubrodskih raketa primijenjenih s broda ili zrakoplova.
- smanjeno vrijeme potrebno za reakciju prema uočenoj prijetnji
- iznimna kombinacija autonomije helikoptera i dometa rakete koja omogućuje ostvarivanje lokalne pomorske superiornosti u zoni operacija
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 1 : Raketa Marte Mk-2/S montirana na pilon helikoptera EH-101 talijanske ratne mornarice
Operativna fleksibilnost se znatno razlikuje kada helikopteri prema zahtjevu taktičke situacije moraju djelovati s kopna ili s brodova. Praktično, kombinacija rakete i helikoptera stacioniranog na kopnu mora zamijeniti obalnu mobilnu bateriju protubrodskih raketa. Ista kombinacija uporabljiva je s različitih brodskih platformi koje znatno povećavaju prostor djelovanja. Napad na protivnički brod može se izvesti sa sigurne udaljenosti po matično plovilo i ujedno mu omogućiti da se posveti nekoj drugoj zadaći dok je njegov helikopter na zadaći raketnog napada. Ostali elementi operativne fleksibilnosti odnose se na mogućnost konverzije helikoptera iz ASuW (protupovršinsko) opcije u ASW (protupodmorničku) opciju. Ta konverzija je relativno jednostavna i svodi se uglavnom na zamjenu protubrodske rakete s lakim torpedom.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 2 : Faze leta
Razvoj projekta MARTE Mk-2Zahtjev talijanske mornarice morao je zadovoljiti i neke druge uvjete kao što su:
- konstrukcija oružja po obliku i gabaritima sličnom lakom torpedu da ne bi došlo do narušavanja letnih karakteristika samog helikoptera zbog olakšavanja manipulacije i pričvršćivanja rakete
- bojna glava rakete morala je imati dovoljno eksploziva da može uništiti manja plovila ili da može teže oštetiti veće brodove i na taj ih način na dulje vrijeme učiniti neuporabljivima
- domet rakete trebao je biti 20-25 km da omogući helikopteru djelovanje sa sigurne udaljenosti od brodskih protuzračnih sustava kratkog dometa
- kombinaciju dometa, profila leta i sposobnosti "ispali i zaboravi" tako da helikopter i njegova posada što manje vremena boravi u potencijalno opasnom području.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Početkom 80.-ih godina započeo je na temelju razvojnog programa rakete Sea Killer Mk-2 razvoj nove protubrodske rakete srednjeg dometa sa sea skimming profilom leta. Projekt je dobio ime Marte Mk-2, a razvijali su ga Oto Melara zajedno s tvrtkom Sistel (koja je od početka radila na projektu Sea Killer). Nakon financijske krize u koju je zapao Sistel na razvoju je ostala raditi samo Oto Melara. Projekt nove rakete sadržavao je osnovne karakteristike rakete Sea Killer Mk-2 (čija je konfiguracija u mnogočemu podsjećala na američku proturadarsku raketu AGM-45 Shrike, osim pomalo zdepasto izvedenog cilindričnog boostera). Prednja sekcija rakete je u potpunosti redizajnirana na veći dijametar. Takav vanjski oblik koji je po svom izgledu potpuno izdvajao raketu Marte Mk-2 od ostalih sličnih projekata bio je uvjetovan potrebom instaliranja novog pretraživačkog aktivnog radara čija je antena imala veći dijametar od do tada ugrađenog radara. Radar, koji je proizveo SMA (današnja Galileo Avionica) dobio je oznaku SM-1. Taj radar je bio vrlo sličan radaru ST-2 primijenjenom na protubrodskoj raketi Otomat Mk-2/Teseo (realizirane u više od 800 primjeraka).
Gledajući od glave rakete prema kraju njezini sastavni dijelovi su:
- glava za navođenje SM-1
- žiroskopi
- elektronički blok opreme za navođenje
- električne baterije
- radio altimetar
- bojna glava
- prijemne komponente radioaltimetra
- križno složeni krilni stabilizatori
- servo-mehanizmi i nadzorni sustavi
- glavni raketni motor
- stražnji stabilizatori i
- startni boosteri.
Realizacijom zahtjevanih projektnih karakteristika dobiven je jedinstven raketni protubrodski sustav koji se od drugih sustava iz iste kategorije razlikovao po sljedećim karakteristikama:
- razorno djelovanje, domet i sustav navođenja su superiorniji u odnosu na tradicionalne raketne sustave namijenjene lansiranju s helikoptera kao što su Sea Skua ili AS -15TT
- težina i dimenzije rakete su puno manje u odnosu na teške protubrodske projektile Exocet, Sea Eagle ili Harpoon
- primjenjivost po svakom vremenu (kao što je ima Penguin, neke varijante Mavericka i Hellfirea) zahvaljujući sustavu radarskog navođenja, ali i sustavu IIR (Imaging infra red) kao što ga imaju napredne "teške" protubrodske rakete.
Raketa Marte Mk-2 postala je operativna 1987. godine. Talijanska ratna mornarica naručila je prvu seriju od 40 raketa za svoje mornaričke helikoptere tipa SH-3D. U talijanskoj literaturi bilo je naznačeno da su rakete kompaktabilne za uporabu s helikoptera Augusta-Bell AB-212. Svi tada naručeni primjerci su i danas u operativnoj uporabi.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 4 : Iz povijesti talijanske RM: lansiranje "stare" rakete Marte Mk-2 s helikoptera SH-3D
MARTE Mk-2/S izlazi na scenuPočetkom 90.-tih godina otpočela je u sklopu jednog ugovora, potpisanog s talijanskim oružanim snagama, studija jedne varijante rakete Marte Mk-2 namijenjene za lansiranje sa zrakoplova. Projekt je dobio radni naziv Marte Mk-2/A.
Taj program otvorio je prostor za razvoj čitave "familije" raketa Marte: Marte Mk-2/S za helikoptersko lansiranje (S - označava short - kratko), već spomenutu Marte Mk-2/A za zrakoplovnu primjenu te Marte Mk-2/N namijenjenu za ugradnju na brodove. Međutim dok te dvije posljednje nisu ušle u serijsku proizvodnju Marte Mk-2/S se pokazao kao prirodni nasljednik i zamjena za osnovni tip Mk-2. U međuvremenu je i Marina Milittare donijela odluku o zamjeni svojih starih mornaričkih helikoptera SH-3D novim EH-101, te također starih AB-212 novim NH-90. Poboljšanja koja su uključivala i ona dostignuća postignuta tijekom razvoja programa Marte Mk-2/A (i koja su provjerena u jednoj seriji uspješnih testnih lansiranja) omogućila su:
- ugradnju digitalne opreme i radarske glave razvijene za raketu Marte Mk-2/A
- ugrađivanje jedinice za inercijalnu navigaciju također iz istog programa
- primjenu novorazvijenog "neosjetljivog" eksploziva za bojnu glavu (proizvodnja firme Eurenco) također razvijenog za inačicu Mk-2 / A
- primjenu kompozitnih materijala koji su omogućili reduciranje težina same rakete ali i osigurali bolje tehnološke karakteristike sklopivih krila rakete.
- poboljšanje raketnih boostera i glavnog raketnog motora koji su omogućili povećanje dometa rakete
- postavljanje dva vanjska bočna raketna booster motora (startna motora) umjesto jednog iz originalnog projekta što je duljinu rakete smanjilo za oko jedan metar
- poboljšanje kvalitete rada radarskog pretraživača digitalnim procesuiranjem signala (ta poboljšanja su izravno prenesena s pretraživača ST-2 rakete Otomat/Teseo Mk-2 Block III ; zahvaljujući tim modifikacijama novi pretraživač je proširio operativne mogućnosti rakete u okruženju bogatom elektroničkim protumjerama te u blizini obale.
Zahvaljujući tim nadogradnjama raketa može učinkovito djelovati po jednom dosta kompleksnom scenariju autonomne selekcije ciljeva prema unaprijed zadanim kriterijima te protiv ciljeva koji se nalaze u radarskoj sjeni obale. Također, u završnoj fazi leta raketa može izvesti čitavu seriju iznenadnih manevara radi izbjegavanja bliske proturaketne obrane (CIWS- sustavi) i na taj način povećati svoju učinkovitost.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]