kosta1961
Prijatelj foruma
zastavnik
Offline
Posts: 1 233
|
|
« on: November 26, 2020, 04:22:57 pm » |
|
Prvi Sovjetski teški bombarder je bio kopija B29.Ovaj Američki avion je u 2S.R.bio najbolji u svetu u svojoj klasi. Bio je vrhunac u vazduhoplovnoj tehnologiji tog vremena.Mogao je da leti na velikim visinama,brz kao lovac,nosi ogromnu količinu bombi i imao veliki radijus.
Idejni projekat ,"model 341", je fabrika Boeing predstavila vazduhoplovstvu SAD još 1940g.To je ,po konstruciji,trebalo da bude potpuno nov avion,velikih dimenzija,sa turbokopresorom na sva četiri motora i hermetički zatvorenim kabinom pod pritiskom.Do aprila 1941g su napravili drvenu maketu u punoj razmeri.U radu na avionu,sad nazvanom XB-29 ,dodali su pomoćnu jedinicu napajanja i daljinsko upravljanje naoružanjem u turelama.Prvi je poleteo septembra 1942g.Pokazalo se da je to složena mašina koja zahteva istovremeni rad puno agregata i uredjaja.Ipak Boeing je dobio da radi seriju od 250 aviona koja je počela aprila 1943g.
Prva informacija o novom ,savremenom avionu je u SSSR prispela preko E. Rickenbacker-a ,koji je bio u poseti.Iako je on bio savetnik Ruzvelta,za domaćina mu je dodeljen mladi kapetan Smoljarov,koji je dobro znao engleski.Sovjeti su bili u nedoumici,da li da mu domaćin bude neka visoka ličnost iz Vlade,ili neko njegovog ranga.On je u 1s.r. dobio čin kapetana pa su odlučili da mu dodele domaćina njegovog čina.
Njih dvojca su obilazili vojne zavode,fabrike i aerodrome.U razgovoru je gost pomenuo rad na novom avionu B 29 ,bombarderu visokih performansi.Kada je Rickenbacker otišao,mladi kapetan je sastavio izveštaj u kojem je pomenuo i razgovor o B 29.Ovo je izazvalo veliko interesovanje pa je jadan Smoljarov išao na iscrpni raport,šta je sve gost rekao o novom avionu.Posle su Sovjeti svim kanalima,zvaničnim i nezvaničnim ,pokušali da saznaju što više.
General Bejajev ,rukovodilac Sovjetske vojne misije u SAD,je jula 1943g pitao da li je moguće da preko Lend-Lease dobiju avione - P-38,P-47,B-24 i B 29.Od svih su dobili samo tri P-47.Onda su maja 1945g tražili 120 aviona B-29 za rat protiv Japana.Opet nisu dobili.
Ipak Sovjeti su imali tri B-29 u to vreme. Amerikaci su bombardovali Japan sa ovim avionima.Neki su bili oštećeni od PA ,i vraćali se u svoje baze.Ali pet komandira letećih tvrdjava je zbog oštećenja odlučilo da nastave let i slete u SSSR,(iako su dobili naredjenje da to ne rade).Prvi je sleteo 29 jula 1945g na aerodrom Центральная-Угловая nekih 30km severno od Vladivostoka.Avionu je bio oštećen motor i on je ušao u vazdušni prostor SSSR-a.Tu su ga presreli lovci pomorskog vazduhoplovstva i sproveli do aerodroma.To je bio B-29-5-BW i pripadao je 771 eskadrili ,462 bombarderske grupe.Imao je broj 42-6256 i naziv "Ramp Tramp",komandir kap. Howard Jarell.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] "Ramp Tramp" nakon sletanja na dalekom istoku
Po važećem sporazumu ,SSSR-Japan o neutralnosti, avion i posada su internirani.Avion ostaje na aerodromu a posada je odvedena u vojno odelenje gde će biti sprovedeni u poseban logor za Amerikance u Srednjoj Aziji.
Drugi je pao u okolini Habarovska 20 avgusta 1944g.Njega su oštetili pri napadu na železaru ,toliko da komanir R. McGlynn nije mogao drugo neko da nastavi pravo.Jedva su stigli do reke Amur gde je komandir naredio da svi iskoče.Svi članovi posade su se uspešno prizemljili,a avion se srušio u reon grada Habarovska.Njegovi delovi i dalje leže u Tajgi.To je bio B 29-1-BN ,br 42-93829(ili 42-9329) iz 395 eskadrile ,40 grupe.Imao je ispisano ima "Cait Paomat II"
Naredni B 29-15-BW br.42-6365 je 11 novembra 1944g sleteo na aerodrom Центральная-Угловая.On je u napadu na Japan upao u tajfun gde ga je udario grom.Avion je vrlo malo oštećen ,ali posada gubi orjentaciju.Sa ostatkom goriva stižu do obale gde ih presreću i sprovode do aerodroma.Na boku je imao napisano "General H. Arnold Special" iz 794 eskadrile ,486 grupe.
Četvrti je sleteo 21 novembra 1944g.To je B 29-15-BW poručnika Mikisha(ili Miklisha) br,42-6358.Njega su u napadu na grad Omura napali japanski lovci i oštetili jedan motor.On je nastavio do obale gde su ga dočekali sovjetski lovci.On je na boku imao ispisano "Ding Hao".
Bio je i peti ,koji je sleteo u SSSR. Ovaj avion su morali da vrate.Naime to se desilo 29 avgusta 1945g ,kada je SSSR objavio rat Japanu,pa više nije važio ugovor o neutralnosti.Avion se pojavio iznad aerodroma Kanko,i odmah ga je presrela dežurna para Jak-9 ,14 avio puka Tihookeanske flote.Lovci su ga napali i oštetili levi krajnji motor,pa je bombarder sleteo .Ne znaju se podacio o njemu.
Dakle imali su nekoliko aviona,i vrhovna komanda je izdala naredjenje da se izvrši detaljna analiza i izučavanje aviona.Na dalekom istoku nije bilo nikog ko je poznavao Američku tehniku i da zna engleski jezik .Zbog toga su morali da dodju sa zapada SSSR-a.Poslato je nekoliko inženjera iz naučno-istraživačkih instituta i dva pilota iz crnomorske avijacije koji su leteli na A20.Ova grupa je samostalno osvojila avion(koristili su dokumentaciju nadjenu u avionu),pa su posle nekoliko rulanja i zatrčavanja na aerodromu i poleteli početkom januara 1945g .Koristeći rečnike preveli su sve natpise i prelepili na ruskom.
Januara 1945g počinje plansko izučavanje aviona.Dva su se nalazila u vazduhoplovstvu tihookeanske flote,a jedan u novoformiranoj 35 eskadrili za daleke letove.Ona je formirana za B-29,i ubrzo su u njoj bila dva i jedan B-25.Letove su imali sa aerodroma Romanovka,koji je izabran jer je u velikoj ravnici.Navodno za upoznavanje sa avionom je trebalo dva dana.Koristili su nekoliko rečnika.Već posle deset dana leteli su samostalno.
Ispitivanja su nastavljena do juna 1945g.Uspeli su da saznaju osnovne podatke o avionu.Podaci su bili manji nego što su predstavila uputstva.Na primer,brzina nije prelazila 580km/h,a do 5000m je stizao za 16,5 min.Uzimali su u obzir da avion nije nov i da je prošao remont.Izvršeno je nekoliko dalekih letova sa ciljem bacanja bombi.Uskoro su preleteli za Moskvu na aerodrom Izmailovo.Tu je bio puk mornaričke avijacije koji je obavljao tranasport i eksperimentalne letove za potrebe mornarice.Iako je pista bila nešto kraća ,pilot je uspešno sleteo.Ubrzo su i druga dva aviona stigla na aerodrom.
Izveštaje koje su slali ispitivači su pokazali da je avion izradjen od lakih aluminijumskih legura,deo sa posadom je pod pritiskom,daljinski upravljivo naoružanje,motori sa turbokompresorom,savremen nišan za bombardera(Norden bombsight),radar,elektronika,novi savremeni instrimenti.Sve ovo je bilo novo za Sovjetsku avio industriju. Ubrzo je jedan B-29(br 42-6256) po naredjenju komandanta avijacije za daleke letove preleteo na aerodrom Balbosovo kod grada Orša.Tu je baziran 890 puk koji je u svom sastavu imao američke teške bombardere ,koje su Sovjeti zaplenili u Evropi.On je raspolagao sa 12 B-17 koje su piloti već osvojili.Smatrali su da su sličnih tehnologija jer ih je proizvela ista firma Boeing. B-29 je u ovom puku leteo skoro ne izmenjen,sa sve natpisom na trupu "Ramp Tramp",
Ni ovde nije ostao dugo jer se već razmišljalo o mogućnosti kopiranja aviona.Razlog- postalo je jasno da je avion veoma uspešan.Ako bi to uspeli ,imali bi odličan bombarder,i izbegli bi dugotrajan rad na izradi nove mašine.Prvo pominjanje kopiranja B-29 je bilo 25 maja 1945g kada je aviokonstruktor V.M.Mjašičev pisao komesaru avioindustrije,da svu dokumentaciju(crteže) može završiti OKB(опытно конструкторское бюро) №22 zavoda koji je tenutno slobodan posle rada na Pe-2.Ideja je bila da se na avion stave domaći motori AŠ 72 i topovi B-20.U knjigama štampanim na zapadu stoji da je kopitanje naredio lično Staljin.
Ipak zadatak kopiranja je predat poznatom OKB A.H.Tupoljeva.Avion je dobio radnu oznaku B-4(bombarder četvoromotorac).Rešenje o ovome je doneo Državni komitet odbrane (pod predsedavajućim I.V.Staljin) 6 juna .Ono je glasilo"Glavni konstruktor Tupoljev da odmah pristupi izradi crteža,tehničke dokumentacije za avion B-4 i da ovo bude prioritet za № 156 zavod" .Pored toga naredjuje se zavodu № 22 da pruži pomoć №156.Dalje se navodi koje fabrike i instituti moraju učestvovati .
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Naredjeno je da Tupoljev rastavi avion na delove i agregate,odredi teoretske obrise,skine opremu i da je preda odgovarajućim zavodima.Zapravo treba da preda načelniku instituta aviomaterijala Tumanovu koji će izvršiti izučavanje svih instrumenata i predati odgovajajućim zavodima na prizvodnju.Potom načelniku centralnog instituta avionskih motora Polikovku koji će organizovati izučavanje motora i elisa i doratiti motorske delove za novi motor AŠ 73 sa turbokompresorom.Pa načelniku centalnog aerodihidrodinamičkom institutu Šiškinu koji će izučavati aerodinamiku i čvrstoću aviona.Načelniku naučnog instituta za opremu i instrumente aviona Petrovu koji će izučiti svu opremu i pripremiti je za proizvodnju u odgovarajućim fabrikama.
U svakom slučaju naredjenje je bilo da avion B-4 mora da bude završen i krenu ispitivanja do juna 1946g.On je morao da bude isti kao B29 do najsitnih delova izuzev motora AŠ-73TK (sa kopiranim turbokompresorom),naoružanja (umesto mitraljeza -topovi NR-23),akumulatora,opreme za indetifikaciju "svoj-tudj",i mora imati bolju kratkotalasnu radiostanicu.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] B 29 "358" na Moskovskom aerodromu ,leto 1945g
Proizvodnja je poverena zavodu №22 u Kazani,gde je zaustavljena proizvodnja dvomotornih bombardera P-2 i prekinut rad na opitnom primerku četvoromotornog bombardera "64" Tupoljeva.U cilju što boljeg i bržeg rešavanja posla ona tri B 29 su dodeljeni - № 42-6256 za montažu motora AŠ 73, № 42-6365 je rastavljen za pravljenje crteža delova a № 42-6358 je ostavljen kao etalon.Sva tri su dobili brojeve kao poslednje tri cifre koje su imali ranije- 256 ,365, 358.Napisani su na vertikalcu malo iznad originalnih ,ali mnogo krupnije.Na mestu američke oznake na trupu ,nacrtane su velike crvene petokrake.
Avion № 365 je tokom noći 10/11 jula preguran u veliki hangar na Centralnom aerodromu kod Moskve.Posle pregleda Tupoljeva sa svojim saradnicima ,odmah su počeli sa rastavljanjem , merenjem i izradom skica.Posao je bio spor i sistematičan.Svaki skinuti agregat i uredjaj je izučavala posebna ekipa konstruktora i tehnologa.Svaki deo je označen izmeren,sniman fotoapratom i na kraju radjeni crteži.Sve njegove veze (sajle,hidraulika i dr.) su označene.Zatim su predati timu inženjera na rastavljanje i analizu.Vršene su i spektralne analize ,da se utvrdi od kakvog materijala je napravljen.Napravljeno je nekoliko desetina hiljada crteža.
Zanimljivo je da su ispod sedišta bombardera pronašli ploču sa natpisom"Na zahtev radnika Boeing,Vinčita,Kanzas ovaj B 29 nosi ime General H.H. Arnold".Ova ploča je bila uspomena na inspekciski obilazak generala fabrike 1942g.Nju je uzeo jedan od stručnjaka koji su radili na avionu Leonid Kerber.On ju je kasnije dao sinu kolege Boris Sauke,koji navodno živi u Vladivistoku.To je jedini trag o postojanju aviona.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Rastavljanje aviona B 29 №.42-6365
Pokazalo se da se tehnička rešenja i materijali od kojih su napravljeni delovi razlikuju od Sovjetskih.Razlika je bila i u načunu izrade.U jednom izveštaju stoji" sada treba uraditi kolosalni posao,podići vazduhoplovnu kulturu na vrlo visok nivo"Da bi ubrzali rad razmišljalo se o nabavci delova u SAD.Trebalo je nabaviti startere,radiolokacione stanice AN/APQ-13 ,sistem za slepo sletanje,BC-733,točkovi,propeler "Hamilton Standard",ležajevi,svećice za motore i razne druge uredjaje.Iako je nešto od toga kupljeno ,ipak je na kraju je sve to napravljeno i u SSSR-u.Usvajanje novih rešenja i izrada novih uredjaja je postao prioritet i sve je bilo podredjeno tome.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
|