Al-Sisi se naoružavaLast updated jan 14, 2021
Samo između 2019. i 2020. godine Kairo je potpisao ili pristao na kupovinu oružja s Italijom, Njemačkom i Rusijom za približnu vrijednost od 13,5 milijardi eura. Sporazum koji je izazvao najviše zabrinutosti jeste onaj koji uključuje Italiju, što je zauzvrat izazvalo ozbiljne probleme u nekim sektorima te evropske zemlje. S procijenjenom cijenom od 10 milijardi, mogao bi postati najveći posao u historiji Egipta.Al-Sisi se naoružava – Otkako je Abdel Fatah al-Sisi položio zakletvu kao predsjednik Egipta sredinom 2014. godine, privilegije moćnih oružanih snaga zemlje proširene su bez presedana. Vojska, jedna od najvećih i najteže naoružanih na cijelom Bliskom istoku i Sjevernoj Africi, uložila je velike napore da se naoruža i pokrenula je beskrajne operacije na Sinajskom poluotoku u sklopu borbe protiv “džihadističkog terorizma”.
Samo između 2019. i 2020. godine Kairo je potpisao ili pristao na kupovinu oružja s Italijom, Njemačkom i Rusijom za približnu vrijednost od 13,5 milijardi eura. Sporazum koji je izazvao najviše zabrinutosti jeste onaj koji uključuje Italiju, što je zauzvrat izazvalo ozbiljne probleme u nekim sektorima te evropske zemlje. S procijenjenom cijenom od 10 milijardi, mogao bi postati najveći posao u historiji Egipta. Afrička je zemlja 31. decembra dobila prvu italijansku fregatu od njih dvije dogovorene u sklopu ovog velikog sporazuma, kako je najavio glasnogovornik egipatske vojske.
“Al-Sisi oružane snage vidi kao bitan dio regionalnih ambicija zemlje, a njezinu modernizaciju kao nacionalni prioritet. Vojske su veliki garant svog režima, a robusna i ekspanzivna nacionalna odbrambena politika kombinirana je s proširenjem njihovih ovlasti u civilnoj sferi”, tvrde egipatski analitičari za odbrambena i sigurnosna pitanja.
Ono što iznenađuje jeste da, iako ima jednu od najvećih vojski u regiji i unatoč svojoj predanosti naoružanju, vojna potrošnja Egipta u prosjeku među najnižima je u tom području. Po broju vojnog osoblja (439.000), u regiji ga nadmašuje samo Iran (610.000) i znatno je iznad Turske (355.200) i Saudijske Arabije (227.000). Međutim, egipatski vojni budžet jedva čini 1,2 posto BDP-a, u poređenju s 8 posto za Saudijsku Arabiju ili 2,3 posto za Iran i 2,7 posto za Tursku.
Od 2014. godine taj je budžet nominalno porastao za 68 posto, ali, ne uzimajući u obzir utjecaj inflacije, stvarna je potrošnja pala za 24 posto. Al-Sisijeva trka u naoružanju također se podudara s razvojem agresivne politike štednje. Samo u posljednjih pet godina Egipat je morao biti spašen dva puta, posljednji put prošle godine, a od MMF-a je dobio zajmove od 17,9 milijardi eura.
Globalni indeks vojne moći objavljen 2020. godineStudija Međunarodnog instituta za mirovne studije u Stockholmu (Sipri) zaključuje da postoje duboke nedosljednosti između podataka koje je objavio Kairo i ugovora o otkupu oružja, postavljajući ozbiljna pitanja o tome ko plaća ili kako se ovo preoružavanje zapravo provodi.
Službeni vojni budžet zemlje ne uključuje više od 1.000 miliona eura koje godišnje prima od SAD-a u smislu vojne pomoći. Studija Sipri procjenjuje da gotovo 60 posto proračuna odlazi na plaće i naknade osoblju. S preostalih 40 posto, Kairo bi trebao pokriti vojna ulaganja i kupovine, a s obzirom na napredak nedavne nabavke oružja, troškovi održavanja rastu u nebo. Brojevi se jednostavno ne slažu, naglašava se u izvještaju.
Dolazak Al-Sisija također je doveo do promjene u portfelju dobavljača. Izvještaj naglašava da je oko 75 posto uvoza oružja dolazilo iz SAD-a između 2000. i 2009. godine, a gotovo sigurno plaćeno je uz pomoć Washingtona. U sljedećem desetljeću kupovina oružja u Egiptu skočila je od 2016. godine pa je ova država postala treći najveći uvoznik oružja na svijetu. Tada se težina Sjedinjenih Država kao dobavljača oružja drastično smanjuje u korist Njemačke, Kine, Francuske, Italije i Rusije.
“Vjerovatno se djelomično finansiraju otplatom inostranih zajmova, izvanproračunskim prihodom od vojske ili stranom i vojnom pomoći”, objašnjava Alexandra Kuimova, autorica Siprijeve studije, ponavljajući glasine koje sugeriraju da je “pomoć iz Zaljeva mogla podržati ove kupnje, premda to nijedna država nije službeno potvrdila”.
Izvor:
www.balkantimes.org
