TENERIFI: POGINULO 583 LJUDI
Prošle su 44 godine od najgore zrakoplovne nesreće u povijesti
Piše Tina Ozmec-Ban
Niz nesretnih okolnosti obilježio je najgoru zrakoplovnu nesreću u povijesti u kojoj je poginulo 583 putnika i članova posade.
Činjenica da nisu ni trebali biti na toj zračnoj luci samo je jedna od njih...
Godina je 1977. Boeing 747 je jedan od najglamuroznijih zrakoplova do tad.
Nitko nije ni mogao zamisliti da će se dva sudariti i da će pritom poginuti skoro 600 ljudi.
Zrakoplovne nesreće rijetko su rezultat samo jedne greške ili jednog problema. Najčešće se radi o više njih i o nizu nesretnih okolnosti.
Sudar Boeinga 747 kompanije Pan Am na letu 1736 i Boeinga 747 kompanije KLM na letu 4805, upravo je bio to jer, za početak, niti jedan od ta dva zrakoplova nije trebao biti na Tenerifima, a kamoli na istoj pisti. Oba zrakoplova, puna turista (uglavnom američkih u Pan Amu i nizozemskih u KLM-u), trebala su sletjeti na otok Gran Canaria 27. ožujka 1977. godine.
Zbog bombe morali sletjeti na drugu zračnu luku
No, teroristička skupina je na zračnoj luci u Las Palmasu na otoku postavila bombu.
- Približavali smo se zračnoj luci kad smo od kontrolnog tornja dobili upozorenje da sletimo na Tenerife -
prisjetio se godinama kasnije prvi časnik u Pan Amovom Boeingu Robert Bragg.
Oba aviona su preusmjerena na Tenerife. Dok je specijalna policija tražila bombe na zračnoj luci u Las Palmasu,
dva Boeinga čekala su odobrenje da polete s Tenerifa skoro tri sata.
Pan Amov kapetan Victor Grubbs zadržao je svih 380 putnika i 13 članova posade u zrakoplovu,
dok je KLM-ov kapetan Jacob Van Zanten dopustio putnicima da se iskrcaju i vrate u zrakoplov prije nego što dobiju odobrenje da polete.
Zbog prijetnje o bombi je bilo doista neizvjesno kada će poletjeti na Gran Canariju i kada će se, naposljetku, vratiti u Nizozemsku.
Van Zanten nije htio gubiti vrijeme i čekati pa je odlučio u međuvremenu, dok ne dobiju dopuštenje, napuniti gorivo.
Zbog goriva dočekali maglu
Ironično, zračna luka Las Palmas se u međuvremenu otvorila.
I iako je htio što prije poletjeti i odvesti putnike na željeno odredište, kapetan KLM-a je sad trebao opet pričekati.
No, nije samo njemu curilo vrijeme - curilo je svima koji su čekali.
Nekoliko manjih zrakoplova uspjelo ga je zaobići i nastaviti s putovanjem.
- Ispred nas bila su na redu za polijetanje tri zrakoplova, mi smo bili odmah iza KLM-ovog Boeinga.
U jednom trenutku predložio sam da ga zaobiđemo, odnosno da zajedno s inženjerom izađem van i izmjerim je li to moguće - rekao je Bragg.
Boeing Pan Ama je bio je prevelik za to.
Punjenje goriva bila je još jedna od nesretnih okolnosti, faktora
koji će tek nekoliko trenutaka kasnije prouzrokovati najgoru zrakoplovnu nesreću u povijesti.
Obzirom da se KLM-ov zrakoplov napunio gorivom, bio je i teži, a to je značilo da treba i više piste kako bi poletio.
Da Van Zanten nije odlučio puniti gorivo, KLM i Pan Am bi poletjeli dok je vrijeme još bilo dobro za to. U 35 minuta,
dok su čekali da se KLM-ov zrakoplov napuni, gusta magla spustila se nad zračnu luku.
Kasnija izvješća pokazala su da KLM-ov zrakoplov nije bilo potrebno dodatno puniti jer je imao dovoljno goriva za let.
Problemi u komunikaciji
Uobičajena ruta do praga piste 30 bila je blokirana zbog gužve na zračnoj luci
pa su se oba zrakoplova morala vratiti na početak piste i okrenuti za 180 stupnjeva da polete iz suprotnog smjera.
Zbog guste magle kapetani Van Zanten i Grubbs nisu vidjeli da su obojica u isto vrijeme na pisti,
a nije ih vidio ni kontrolni toranj.
Tada manje zračne luke, kao što je bila ta na Tenerifima, nisu imale radare za praćenje zrakoplova na tlu.
Kontrolni toranj rekao je kapetanu KLM-a da zrakoplovom ide do kraja piste, okrene se i čeka dok ne dobije dopuštenje da poleti.
Kapetanu Pan Ama iz kontrolnog tornja su poručili da slijedi KLM, ali da skrene lijevo na jedan od izlaza dok KLM ne poleti.
No, zbog guste magle i zbunjujućih uputa tornja, piloti Pan Ama nisu bili sigurni kada trebaju skrenuti s piste.
Iz tornja im javljaju da izađu na treći izlaz.
- Jedan, dva, tri, treći izlaz, treći izlaz - poručio im je kontrolor.
No, zrakoplov je već prošao prvi od četiri izlaza pa je posada zaključila da je treći izlaz zapravo četvrti.
Onaj najbliži KLM-ovom zrakoplovu koji se spremao poletjeti.
- Prethodni zrakoplov je to napravio, nama je to bilo logičan izlaz - ispričao je Bragg.
'Iznenadili smo se kad smo čuli što je rekao'
KLM je na poziciji. Čekaju upute od kontrolnog tornja, a zatim i dopuštenje da polete.
- Čuli smo kako prvi časnik KLM-a čita upute zračne kontrole, a zatim je rekao nešto što nas je iznenadilo.
Na kraju je rekao: Polijećemo - ispričao je Bragg. On i kapetan javljaju tornju da su i dalje na pisti.
Toranj zove KLM da im kaže da pričekaju s polijetanjem.
Inače bi ih to zaustavilo, no zbog dvosmjernih VHF-stanica, dok su toranj i zrakoplov razgovarali međusobno,
KLM-ova posada nikada nije dobila poruku.
Posada Pan Ama za nekoliko je sekundi vidjela svjetla KLM-ovog Boeinga.
Išao je kroz maglu ravno prema njima.
Grubbs je pokušao svoj zrakoplov maknuti s piste u travu,
a Van Zanten nije imao druge opcije nego KLM-ov Boeing podići što prije u zrak.
- Sjećam se da sam pomislio: Molim te, Bože, samo da nas promaši.
A onda sam zatvorio oči i sagnuo se - prisjetio se Bragg.
Sudar je bio neizbježan.
'Možda bi netko i preživio da su službe došle'
KLM-ov Boeing 747 zapalio se i nitko od 248 putnika i posade se nije uspio spasiti.
Iz Pan Amovog zrakoplova uspio se spasiti 61 putnik i član posade. Nažalost, nakon što su uspjeli izaći iz zrakoplova,
kako je kasnije ispričala posada, do ozlijeđenih nije došao nitko od spasilačkih službi.
- Zbog magle i činjenice da je KLM u tom trenutku bio bliže kontrolnom tornju, svi su vidjeli samo njih.
Do nas nitko nije ni došao. Tko zna koliko bi života možda bilo još spašeno da su na vrijeme mogli reagirati - poručio je Bragg.
Promjena regulativa
Najgora zrakoplovna nesreća u povijesti je, kao i sve druge prije i poslije nje,
potaknula na promjenu određenih regulativa.
U cijelom svijetu su nakon nje standardizirani pojmovi koji se smiju govoriti u određenom dijelu procesa prije polijetanja.
Fraze "OK" i "Roger" koje su se koristile u komunikaciji između tornja i
KLM-ovih pilota više se ne smiju koristiti kao znak da je netko od sugovornika shvatio ili čuo onog drugog,
već postoji cijela procedura koja se treba poštovati.
Također, riječ "takeoff" (polijetanje), koja je dodatno zakomplicirala njihovu komunikaciju,
nakon nesreće 1977. godine smije se koristiti isključivo kada se daje dopuštenje za polijetanje.
Sve do tog trenutka, i posada i toranj koriste riječ "departure" (odlazak).
https://www.24sata.hr/
