Raketni sistemi PVO "SA-75 Dvina"; "S-75 Desna; "S-75M Volhov"
Kubovac:
*RAKETNI SISTEM PVO "SA-75MK DVINA"
UVOD
Raketni sistem PVO "SA-75Mk Dvina", namenjen je za uništavanje ciljeva u vazdušnom prostoru i prvi je raketni sistem PVO srednjeg dometa koji nije bio fiksiran.
Domet raketa sistema "Dvina" iznosio je do 35 km po daljini i do 27 km po visini. Sistem je bio jednokanalan po cilju. Za vreme svoje upotrebe, doživeo je i više modifikacija i poboljšanja, a svetsku slavu stekao je obaranjem U-2 sa pilotom Gary Powersom, 1961. godine iznad SSSR-a. Ovim sistemom su i Kubanci obarali američke špijunske avione, kao i Kinezi tajvanske "Martin RB-57 Canberra", a prvo obaranje ovog špijunskog aviona je i prvo obaranje bilo kog aviona sistemom "SA-75Mk Dvina" i to se dogodilo dana 07.10.1959. godine, na oko 20 km visine.
U Vijetnamu, ovaj sistem je bio osnovno sredstvo odvraćanja od napada iz vazdušnog prostora. Po Vijetnamskim i Sovjetskim podacima, ovim sistemom je oboreno oko 400 američkih aviona, dok amerikanci priznaju 205 gubitaka. U završnoj operaciji Linebacker II, decembra 1972. godine, sistemi "SA-75Mk Dvina" oborili su, prema američkim izvorima ukupno 15 strategijskih bombardera B-52, a još 5 teško oštetili. Tokom Operacije Linebacker II, Vijetnamski raketaši su u jednom trenutku ispucali gotovo sve zalihe raketa sistema "Dvina".
Nišanski radar sistema SNR-75 "Fan Song B":
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Akvizicija cilja nišanskim radarom SNR-75:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Praćenje cilja i vođenje raketa radarom SNR-75:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
*Kabina PAA-00
Jedna od najznačajnijih izvedenih modifikacija na raketnim divizionima SA-75Mk "Dvina" u jedinicama PVO Severnog Vijetnama tokom 1969. godine, s obzirom da SSSR nije bio spreman da isporuči savremeniji sistem S-75M "Volhov". Jedna od svakako najzanimljivijih modifikacija je bila uvođenje ručnog optičkog uređaja za praćenje cilja nazvanog "pseća kućica"....Kako to izgleda i kolika je bila potrebna hrabrost da se sedne u tu kabinu, sami procenite..
Modifikacija je uvedena jer do tada sistem Dvina nije mogao dejstvovati na ciljeve na visinama ispod 3000 metara. Ugradnjom "Kabine PAA-00" ta visina je iznosila svega 300 metara, ali u dnevnim uslovima.
Modifikacija radara "Fan Song B" u verziju "Fan Song F" sa ugradnjom optičkog teleskopa u kabini nazvanoj "pseća kućica", službenog naziva "Kabina PAA-00":
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kubovac:
*ISKUSTVA UPOTREBE RAKETNOG SISTEMA PVO "SA-75Mk DVINA" U VIJETNAMU
Uvođenjem sistema "SA-75 Dvina" u Vijetnam sredinom 1965. godine, poremetio se odnos snaga u VaP-u. Do tada su Amerikanci znatno slobodnije dejstvovali sa srednjih i velikih visina, izazivani tek povremeno od strane lovaca Vijetnamske vojske MiG-17 i MiG-19.
Uvođenjem sistema PVO idealnog za gađanje ciljeva na srednjim i velikim visinama "SA-75 Dvina" i lovaca MiG-21, ravnoteža moći se polako prebacuje na stranu Severnog Vijetnama.
U početku su sistemi "SA-75 Dvina" prilično "komotno" radili i dejstvovali, sa učinkom od nekih 5-6 lansiranja po oborenom avionu, uz utrošak raketa od 7-9 za oboreni avion. To ne uključuje oštećene avione, a kada bi se i to uključilo, verovatno je svako 3-4 gađanje završilo pogotkom američkog aviona.
Amerikanci su morali nešto preduzeti.
Navešću neke od najznačajnijih mera Amerikanaca i kontra mera Sovjeta/Vijetnamaca, koja su već postala deo PVO antologije.
1. Ometanje kanala vođenja raketa, gušenjem signala transpondera sa rakete ka zemlji
Načelno, ometanje kanala vođenja nije lako izvodljivo. I ovde se to potvrdilo jer Amerikanci nisu mogli efikasno ometati kanal predaje komandi upravljanja sa antena P-16. Međutim, transponder na samoj raketi, koji je omogućavao svojom predajom ka zemlji, da se raketa uoči na nišanskom radaru, je na prvim verzijama "Dvine" bio veoma slabašan i lako se ometao. Čak je postojala i dodatna antena prijema signala od transpondera, koja je kasnijim modernizacijama na samoj raketi i predajnoj snazi transpondera, skinuta. Problem je rešen udvostručenjem predajnih kanala na raketi.
Ometanje je vršeno uređajem QRC-160-8 koji su najčešće nosili avioni F-105, F-4, ali čak i B-52 bombarderi u kasnijim fazama iako tada više nije imao efekta. Sa ometanjem se počelo krajem 1967. godine.
Kada su Sovjeti, nakon obaranja jednog F-105 sa neoštećenim ometačem QRC-160-8, februara 1968. godine, analizirali uređaj, način rada i radne frekvencije, jednostavno su udvostručili broj kanala na transponderu rakete V-750VK i samim tim mu udvostručili snagu predaje.
Nova raketa sa takvom modifikacijom, ponela je oznaku V-750VM/VMK.
Od tog trenutka, negde od sredine 1968. godine, ometanje kanala od rakete ka radaru više nije moglo biti "ugušeno" i do kraja rata u Vijetnamu, Amerikanci nisu uspeli ponovo da vrše ometanje raketnog kanala.
Radar praćenja ciljeva i navođenja raketa SNR-75, sistema "SA-75 Dvina" sa dodatnom antenom za prijem signala od transpondera rakete.
Dodatna antena je prijemna, paraboličkog oblika i nalazi sa na vrhu antene azimuta:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
2. Elektronsko ometanje i gađanje ciljeva koji ometaju
Sledeći korak Amerikanaca je bio snažno elektronsko ometanje samog nišanskog radara SNR-75. I u tome je bilo prilično uspeha. Ipak, rađene su i protivmere.
Jedna od protivmera je bila režim gađanja ciljeva koji ometaju.
To se radilo tako što se uključivao samo prijemnik, dok predajnik nije radio. S obzirom da nemamo daljinu do cilja, ne može se tačno odrediti slanje komande za aktiviranje blizinskog upaljača. Stoga je uvedena komanda koja se na raketu u 11. sekundi leta i koja aktivira blizinski radio upaljač.
Što se tiče cilja, radar meri uglovne koordinate poput azimuta i elevacije. Ipak, nemamo daljinu do cilja.
Daljina se uvodi po tabeli koja je za ovu priliku urađena.
Koristi se pokazivač elevacije cilja, indikator ugla elevacije i indikator izmerene visine cilja, a po njima možemo na osnovu izmerene visine cilja i ugla elevacije odrediti približnu daljinu po tablici.
Na primer: cilj koji leti na visini 12 km i pod uglom elevacije od 10 stepeni se nalazi na daljini od 70 km.
Podatak se unosi u radni opseg daljinara i uvođenjem metoda vođenja "sa tri tačke" dalje gađanje cilja se odvija kao da je u pitanju "običan cilj"...
Tabela za određivanje daljine ciljeva koji ometaju, indikator ugla elevacije i tabela:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
3. Rad raketnog diviziona SA-75 "Dvina" u okruženju letelica sa protivradarskim raketa AGM-45 "Shrike"
Protivradarske rakete tipa AGM-45 "Shrike" i početak njihove upotrebe zakomplikovao je "život" raketašima u S. Vijetnamu. Raketa se pasivno navodila na izvor zračenja - nišanski radar SNR-75 "Fan Song B" . Raketa je imala krajnji domet od 45 km po daljini, ali i nešto slabiju brzinu leta o raketa sistema "Dvina".
Ipak, kako su ovo bili prvi modeli protivradarskih raketa, postojale su više ili manje efikasne metode obmane i zaštite nišanskog radara.
3.1 Rad raketnog diviziona s povremenim isključivanjem zračenja nišanskog radara
Raketni sistem SA-75 "Dvina" i njegov nišanski radar SNR-75 "Fan Song B" imao je mogućnost neke vrste "memorijskog praćenja cilja". To bi približno izgledalo tako da, ukoliko je radar stabilno pratio cilj na svojim uglovnim pokazivačima, može na jedno vreme isključiti zračenje nišanskih antena po azimutu i elevaciji jer će SNR nastaviti praćenje cilja po "zapamćenoj dinamici" pomeranja radara do tog trenutka, jer su zapamćene uglovne brzine cilja i radijalne brzine cilja do trenutka isključenja zračenja.
Ovde bi samo napravio poređenje da sistem S-75M " Volhov" i njegov radar SNR-75 "Fan Song E" ima mogućnost ne samo "memorijskog praćenja" nego i nastavka praćenja cilja do tačke susreta sa ciljem kao da se cilj i dalje kreće istom brzinom i bez naglih manevara.
To je u praksi najčešće izgledalo ovako, kod sistema SA-75 "Dvina":
- zahvat i praćenje cilja antenama širokog snopa P-11 i P-12, po uglovima i po daljini
- lansiranje raketa
- isključenje zračenja antena širokog snopa praćenja cilja uz nastavak rada antene slanja radio komandi upravljanja na raketu
- kada se upali lampica "25 s." uključuje se zračenje antena širokog snopa praćenja cilja i nastavlja rad do pogotka cilja
Dakle, postoji lampica "25 s" i kada ona zasvetli, potrebno je uključiti predajnik za zračenje antena širokog snopa za praćenje cilja po uglovima i daljini, dok je antena predaje radio-komandi radila svo vreme.
Ovde treba naglasiti da je praćenje ciljeva tipa bombardera, subsoničnih klipnih aviona i drugih sličnih sporijih i slabije manevrišućih ciljeva bilo veoma verovatno, dok je nastavak praćenja bržih, manjih i okretnijih lovaca bio pod znakom pitanja.
Ipak, ovaj metod se koristio i davao određene rezultate.
3.1.2 Rad raketnog diviziona s povremenim isključivanjem zračenja nišanskog radara, unapređena taktika
Ovde treba naglasiti da rakete AGM-45 Shrike imaju znatno skromnije mogućnosti od recimo AGN-88 HARM i da je gore navedena taktika češće bila uspešna, nego ne, ali je ipak pristupljeno njenim modifikacija, između ostalog i zbog većeg broja raketa sa više aviona koje su bile lansirane u kratkim vremenskim razmacima i koje prva taktika jednostavno nije mogla sve da "pobedi".
Raketa "Shrike" je nakon isključenja radara praćenja cilja antenama širokog snopa, uglavnom gubila cilj i promašivala. Treba napomenuti da ova taktika znatno ređe uspeva kod savremenijih PRR AGM-88 Harm koje imaju mogućnost memorisanja pozicije radara i nakon isključenja zračenja.
Znači unapređena taktika je pre svega uvedena zbog "masovnosti" upotrebe PRR AGM-45 "Shrike".
Taktika je bila slična kao i u gornjem primeru, a izgledala je ovako:
1. Praćenje cilja antenama širokog snopa P-11 i P-12, po uglovima i po daljini, do maksimalne daljine 40-45 km (max. daljine dejstva PRR "Shrike") ili OAR-om P-12.
Isključenje zračenja antena širokog snopa praćenja cilja.
2. Uključenje antene predaje radio-komandi upravljanja - tzv. "shema lažnog lansiranja" - rakete nisu lansirane. Trajanje 15-20 sekundi.
3. Isključenje antene predaje radio komandi upravljanja na 25-30 sekundi jer je to procenjeno vreme lansiranja i leta raketa PRR "Shrike" koje će promašiti cilj (jer nišanske antene više ne zrače).
4. Uključenja zračenja antena širokog snopa praćenja cilja na daljinama cilja od 28-34 km, u trajanju od 5-7 sekundi, ostvarenje zahvata i automatskog praćenja
5. Lansiranje raketa, isključenje zračenja antena širokog snopa praćenja cilja, uključenje antene predaje komandi upravljanja na raketu, tokom 15-20 sekundi leta rakete
6. Sledećih 15-28 sekundi, kada bi se cilj trebao nalaziti na 22-26 km od radara, ponovno uključenje nišanskog radara praćenja cilja antenama širokog snopa, nastavak rada antene slanja radio-komandi upravljanja.
7. Vođenje rakete do pogotka cilja.
Da ne bude ovo puno suvoparno, evo jedne jako dobre sheme, a objašnjenje je u tekstu iznad:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
4. Prilazak raketnom divizionu u niskom letu
Radi se o tome da su Amerikanci, između ostalog, pokušavali taktički da priđu divizionima SA-75 "Dvina" u niskom letu ispod 3000 metara, jer radarski sistem SNR-75 nije imao mogućnost automatsko otkrivanja ciljeva na visinama ispod 3000 metara.
Ta taktika je naravno u početku dala rezultate, jer su lovci mogli nadleteti divizion u niskom letu i izvršiti klasično bombardovanje i fizičko uništenje diviziona.
Ipak, spuštanjem na te visine, dolazili su u domet protivavionske artiljerije Severnog Vijetnama, kao i lakih protivavionskih sistema Strela-2 koji su počeli krajem 60-tih da se isporučuju.
S jedne strane je nekada i dolazilo do uništavanja diviziona, ali uz povremeno prevelike gubitke u avionima od strane protivavionske artiljerije i prenosnih raketa Strela 2.
Kada se i pogledaju ukupni gubici američke vojske u avionima, velika većina je izgubljena od strane protivavionske artiljerije, onda idu sistemi "SA-75 Dvina", pa lovci MiG-21 i na kraju Strele 2M.
Ipak, ni Sovjeti/S. Vijetnamci nisu mirovali i tražili su rešenje za ovaj problem. Sovjeti su ga našli u sistemu "S-75 Desna" koji je bio u mogućnosti da otkriva, prati i dejstvuje po ciljevima na visinama od 500 metara, ali taj sistem nije izvožen u S. Vijetnam, kao ni "S-75M Volhov".
Umesto toga, primenjen je metod optičkog otkrivanja i praćenja ciljeva, ugradnjom optičkom teleskopa pod nazivom "pseća kućica" na radar SNR-75. Službeni naziv te kabine "pseća kućica" je bio "Kabina PAA-00". Glavna kabina radara nosila je oznaku-naziv "Kabina PAA".
Ugradnjom tog teleskopa, koji je predstavljao malu kabinu na nosaču antene azimuta, omogućeno je dvojici operatora da odgovarajućim "volanima" ručno okreću antene radara i po pravcu i po visini, pritom gledajući kroz optičke teleskope. Cilj bi se tako zahvatao "ručno" iz te male kabine uz dalje praćenje u kabini Stanice za vođenje, a na osnovu toga formirale bi se komande upravljanja koje bi antenom predaje normalno bile emitovane na rakete.
Na ovaj način modifikovani sistem SA-75Mk "Dvina" sa radarom SNR-75 mogao je otkriti, pratiti i dejstovati po cilju na visinama od samo 300 metara.
Već sam ranije dao sliku kako ta kabina "pseća kućica" izgleda, ali evo još jedan prikaz:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Rat se završio, a učinci RJ PVO Vijetnama naoružanim sa RS PVO "SA-75 Dvina" se sabirali. Po statistici SSSR-a i Severnog Vijetnama, oboreno je oko 400 aviona. Po statistici SAD-a, oboreno je 205 aviona. Od sukcesivno isporučenih 95 raketnih diviziona "SA-75 Dvina" u osnovnim i modifikovanim varijantama (sa Kabinom PA-00), na kraju rata, januara 1973. godine, Severni Vijetnam je raspolagao sa 27 operativnih diviziona PVO sistema "SA-75 Dvina".
Svojim raketnim jedinicama PVO, na kraju rata je dodeljen počasni naziv "Rod Vojske - Heroji"!
Kubovac:
OPERACIJA LINEBACKER II
Evo da otvorim poseban post da lakše i ostali članovi pronađu.
Evo isečak iz jednog mog teksta sa drugih foruma, o operaciji Linebacker II. To je iz američkog nekog Izveštaja, a ja sam "izvadio" podatke koje su mene interesovali i uporedio ih sa sovjetskim/s.vijetnamskim izvorima. Znači mix izvora sa obe strane.
Naravno, stoji i neko moje viđenje svega toga...
Citat:
"Ali, ono što je sigurno je da su im isporučili 82 raketna diviziona, 21 tehnički divizion, ja bih ipak rekao 3 školska (učebnaja) i još 13 rezervnih stanica za vođenje raketa. Znači, ukupno 95 nišanskih radara SNR-75 Fan Song i 3 školsko-vežbovna.
Sa tim sredstvima severno Vijetnamci su tada gađali i nisu štedeli ni trunku.
U akciji Linebacker II, 18-29.12.1972, u jednom trenutku su "ispucali" gotovo sve rakete koje su bile na stanju i ispravne. Po dostupnim podacima, za tih 11 dana, ispalili su 266 raketa sistema "SA-75 Dvina". Koji je to vatromet bio....
Tek tada su američki gubici u bombarderima B-52 počeli da stagniraju.
Ali po američkim izvorima oboreno je 15 bombardera B-52 od strane "SA-75 Dvina", 4 bombardera su teže oštećena, a još 5 bombardera je "srednje" oštećeno. a po severno vijetnamskim izvorima 31 avion B-52 je oboren sa Dvinom (i još 2 sa MiG-21).
Po američkim izvorima u toj akciji sistemom "SA-75 Dvina" oboreno je još 5 aviona (2 x A-6, 1x A-7 i 3x F-4)................
Dakle, za tih 11 dana sistemom "SA-75 Dvina", oboreno je najmanje 20 aviona različitih tipova + još 9 aviona različitih tipova pogođeno sa većim ili srednjim oštećenjima....Srednji utrošak raketa sistema Dvina za obaranje ili teže ili srednje oštećenje aviona je bio 9,7 raketa po avionu...." Kraj citata
Spisak isporuka sredstava raketne tehnike sistema "SA-75 Dvina" Severnom Vijetnamu i ostalim državama od strane SSSR-a.
Ako je slika premala, sačuvajte na kompu pa otvorite, može da se uveća.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kubovac:
Evo nešto zanimljivo iz same Stanice za vođenje raketa.
Određivanje daljine i ugla elevacije cilja:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Evo i kako se određuje azimut i daljina, isto sa indikatora Oficira za vođenje raketa:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kubovac:
Raketni sistem PVO "S-75M Volhov", namenjen je za uništavanje ciljeva u vazdušnom prostoru i predstavlja dalju modernizaciju sistema PVO "SA-75Mk Dvina", najviše na osnovu iskustava iz Vijetnamskog rata.
Domet raketa sistema "Volhov" iznosio je do 56 km po daljini i do 30 km po visini. Sistem je bio jednokanalan po cilju i trokanalan po raketi.
Nišanski radar sistema SNR-75M3 "Fan Song E":
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Metode vođenja rakete sistema "S-75M Volhov":
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Akvizicija cilja radarom SNR-75M3:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Praćenje cilja radarom SNR-75M3 u uskom snopu:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Praćenje cilja radarom SNR-75M3 u LORO režimu:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Navigation
[0] Message Index
[#] Next page