Kako je prodaja dela sistema S-300V amerikancima tokom prve polovine 90-tih godina prošlog veka, spasilo kompaniju Antej propasti, ali i doprinelo razvoju sistema S-300VM Antej-2500?Možete kupiti tajnu, ali je nije lako rešiti
Kako je Efremov uspeo da napravi sistem poput S-300VM Antej-2500, i to delimično čak američkim novcem?
Pitanje je, naravno, veoma interesantno.Jasno je da
NPO „Antej“, kao i rusko Ministarstvo odbrane koje sarađuje sa njim, dugo nisu imali sopstveni novac. Ni za blagovremenu isplatu plata zaposlenima, pa čak ni za izradu novog naoružanja. A šta raditi sa naučnim i tehničkim idejama? Oni se, kao što znate, ne mogu "prigušiti". A potrebe ruske vojske 21. veka, kako su shvatili u kompaniji, zahtevaju od vojnih dizajnera da žive ne samo za danas, već i da gledaju daleko ispred sadašnjeg nivoa razvoja vojne opreme. Da predvide šta je „sakriveno maglama vremena“. A da li postoje finansijske mogućnosti za ovo u njihovoj rodnoj zemlji, u principu, niko ne brine.
Doći će vreme, pa ćete se pitati: zašto oni to imaju, a mi nemamo? Pravdati se da nije bilo para je besmisleno i nepristojno za ozbiljne ljude. Niko te ne sprečava da ih tražiš i pronađeš. Čak i iz podzemlja.
Efremov je pronašao.
Predložio je matičnom Ministarstvu odbrane, državnoj kompaniji
Rosvooruženie (kako se tada zvao
Rosoboroneksport) i ruskoj vladi da Amerikancima prodaju svoj protivvazduhoplovni raketni sistem
S-300V, za kojim CIA već dugi niz godina bezuspešno juri, ali bez temeljne studije o kojoj američka kompanija
Raytheon, koja modernizuje PVO sistem
Patriot, nikada neće postići ciljeve koje
Pentagon postavlja svojim konstruktorima.
Mislim da nije potrebno objašnjavati šta je
Efremovu odgovoreno na ovaj predlog u visokim generalskim kancelarijama. Karakterističan gest prstom ka slepoočnici bio je najbezazlenija reakcija u ovoj situaciji.
Naši „majstori dezinformacija“ su tih dana izveli specijalnu operaciju – „usisali“ su veoma stari sistem PVO zemlje
S-300PMU, koji je nastao u tada konkurentskoj kompaniji
NPO „Almaz“ pod rukovodstvom akademika Borisa Bunkina.
S-300PMU je mogao da dejstvoje samo na avione. A ni tada, Belorusi nisu prodali ceo kompleks, već nekoliko poluopljačkanih upravljačkih kabina donetih sa poligona Emba, gde su do tada kazahstanski stočari „vredno radili“ na njima, pokušavajući da profitiraju od obojenih i plemenitih metala. Tu su dobro profitirali, ali se na buku koja je podigla u štampi, prećutala ova okolnost.
Četiri diviziona modernije verzije ovog sistema
S-300PMU1 kupila je Kina od Rusije. Postojala je nada da će ugovor biti nastavljen. Peking je počeo da raspoređuje sistem protivvazdušne odbrane svoje zemlje. Specijalistima je bilo jasno da će im trebati više desetina kompleksa
S-300PMU1. To su nova finansijska ulaganja u odbrambenu industriju. I ne samo u industriju. A ugovor sa Amerikancima za
S-300V bi mogao da odloži takvu perspektivu na duže vreme.
Odmah se postavilo teško pitanje: zašto
Pentagon kupuje jedan sistem, a Narodnooslobodilačka vojska Kine drugi? Da li su prevareni u Nebeskom carstvu? Ova pitanja su bila očigledna. Štaviše,
S-300V osigurava protivvazduhoplovnu i protivraketnu odbranu Moskve, rekli su generali
Efremovu. Ne smemo rizikovati njegove tajne. Nemoguće ih je dati za proučavanje, doduše sada ne neprijatelju, ali prijatelju koji ne uliva potpuno poverenje, takozvanom „zakletom partneru“.
Generalni projektant je tvrdio da algoritam upravljanja raketnim sistemom
S-300V niko ne može da razotkrije ni za deset godina. A za ovo vreme imaćemo još jedan, moćniji i efikasniji sistem, a da bez prodaje ovog kompleksa za izvoz mi, na kraju krajeva, ne samo da Rusija neće imati novo protivraketno oružje, već će se ugasiti jedina kompanija koja ga pravi –
NPO Antej, a sa njim i
Jekaterinburški Projektantski biro Novator, serijske fabrike, podizvođači...
Veliki šefovi sležu ramenima:
"Šta da radimo?! Naš odbrambeni kompleks i dalje ima sovjetske, pomalo već zasterele kapacitete. Ono što preživi preživeće. Ostali mogu i moraju da umru. Sada ili u neko kasnije vreme."
Efremov nije imao vremena za takva očekivanja. I odlučio se na vanredan čin. Na primer, za pravu ucenu.
Na njegov zahtev, vrlo skandalozan predsednik jednog od komiteta Državne dume došao je u kancelariju jednog veoma velikog šefa. Razgovor se pokazao izuzetno oštrim: ili potpis na dozvolu prodaje
S-300V Amerikancima ili pitanje ostavke zvaničnika po takvim i takvim osnovama postaviće se sa govornice Dume...
Dokument je potpisan.
Tada je
Efremov takođe optužen da je „prodao tajne otadžbine protivniku“, za „izdaju“... FSB je čak pokrenuo krivični postupak po ovom pitanju. U jednom od centralnih novina pojavila se priča o tome kako su, otkrivajući borbene položaje u Podmoskovlju, rakete
Efremova tajno izvezene u inostranstvo...
U stvari, sve je bilo prilično otvoreno i zvanično.
S-300V je odnet iz proizvodnog pogona, gde se sistem sklapa. Istovremeno, kako se i očekivalo, prisustvovali su predstavnici FSB-a, drugih bezbednosnih agencija i specijalisti
Rosvoruženja. Prodali su Amerikancima ne ceo divizion, već samo dve baterije (višenamenski radar, komandno mesto, dva lansera, po jedan za rakete Giant i za rakete Gladijator. Ali ne 144 projektila, kako je trebalo da bude već samo 23 . I to sve za 90 miliona dolara.
Istina, Amerikanci su tada prebacili u
NPO „Antej“ samo polovinu ovog iznosa. Neka vrsta igre neshvatljiva za kompaniju nastavljena je između
Pentagona i
Rosvooruženija. Moguće je da opet uz učešće obaveštajnih agencija obe strane.
U najmanju ruku,
Rosvoruženje nije poslalo sektorski antibalistički radar diviziona
9S19, koji je jezgro protivraketnog sistema
S-300V, Amerikancima. Ali to više nije briga
Efremova.
Dobijeni novac bio je dovoljan da se ostvari ideja o proizvodnji modernizovanog sistema
Antej-2500. Sistem je već testiran i u punoj je borbenoj gotovosti u oružanim snagama Ruske federacije, a danas su već razvijene i novije verzije, poput
Antej-4000, ali sada kroz zajedničku kompaniju "
Almaz-Antej".
S-300V, višenamenski radar i dva tipa lansirnih oruđa:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
S-300VM, sektorski antibalistički radar i dva tipa lansirnih oruđa:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Venjamin Pavlovič Efremov je bio generalni projektant
Istraživačkog elektromehaničkog instituta [NIEMI] Ministarstva radio-industrije SSSR-a, Moskva. Njegov rad je dao veliki doprinos razvoju sistema PVO SSSR i Rusije, koji obuhvataju: prvu generaciju raketnih odbrambenih sistema Krug i Osa, drugu generaciju višekanalnog raketnog sistema
S-300V, taktički raketni sistem
Tor, treću generaciju
Antej-2500,
Tor-M1 i njihove modernizacije.
Od 1985. godine,
V. Pavlovič Efremov je bio generalni dizajner
NPO Antej. U ovom udruženju
NIEMI je vodeća organizacija; ali
NPO Antej nije stvorio samo naoružanje za PVO Kopnene vojske, već i praktično svu radarsku opremu za ovu vrstu Oružanih snaga: radarsko otkrivanje kopnenih ciljeva, protivtenkovske radio-upravljačke linije, artiljerijsko izviđačke komplekse, radarske nišane za protiv tenkovske topove, sisteme upravljanja tenkova i dr.
V. Pavlovič Efremov rođen je 22. marta 1926. godine u Tambovu. Efremov je preminuo 16. septembra 2006.
Odlikovan sa 3 ordena Lenjina (29.07.1966; 27. septembra 1976; 21. marta 1986), Ordenom Oktobarske revolucije (26.04.1971), Radničke crvene zastave (20.04.1956), Ruskim ordenom za zasluge za otadžbinu 2. ( 22.11.2001) i 3. (1996) stepena, Medalje.
21. marta 2008. godine postavljena je spomen-ploča u čast
V.P. Efremov je otkriven na zgradi Istraživačkog elektromehaničkog instituta u Moskvi.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Izvor