„No Name“ brodovi čuvaju crnogorsko more

[Rade]

04.01.2009. g

Vijesti


Mala po broju plovila i kadrova, suočena sa brojnim problemima finansijsko-operativnog karaktera, lišena bilo kakve kvalitetnije logističke podrške, Mornarica Crne Gore je, ipak, u nečemu jedinstvena – niko drugi na planeti nema tako veliki ratni brod kakva je crnogorska raketna fregata 34, a da taj brod nema ime.

Bezimeni ratni brod od skoro 1.500 tona deplasmana, dug 92 metra, naoružan najtežim kalibrom koji je u upotrebi u toj vojsci, crnogorska je osobenost, i to se, izgleda, neće uskoro promijeniti. U Ministarstvu odbrane ni skoro tri godine nakon sticanja nezavisnosti i preuzimanja onoga što je nekada bila flota Ratne mornarice VSCG, nijesu bili u stanju da našim ratnim brodovima dodijele nova imena.

„Još nije urađen predlog davanja novih imena brodovima Mornarice. Za sada će brodovi nositi brojčane oznake, a pitanje promjene imena razmatraće se u narednom periodu“,odgovoreno je iz Ministarstva odbrane na pitanje „Vijesti“, kada će MCG dati eventualna nova imena i oznake svojim brodovima i koji će kriterijumi pri tome biti korišćeni

Problem, inače, datira još od raspada SFRJ, kada su srpsko-crnogorske vojne vlasti sa krma ratnih brodova poskidali mesingana slova koja su upućivala na ljude, gradove ili druge geografske objekte iz „otcijepljenih republika“, ostavivši da se plovila zvanično identifikuju samo po svom taktičkom broju ispisanom na bokovima.

Za Mornaricu koja je, zbog sankcija i siromaštva, bila „osuđena“ na puko bitisanje u nacionalnim teritorijalnim vodama, ta bezimenost i nije bila toliko važna. Nakon što su međunarodne vojne integracije posljednjih godina uzele maha, a sa njima Mornarica VSCG, odnosno sadašnja MCG počela učestvovati u vojnim vježbama u inostranstvu, domaćini su se najčešće zbunjeno češkali po glavi kada bi im sa ove strane Jadrana u pohode došao respektivan ratni brod, ali bez imena. Takav slučaj je posljednji put zabilježen u ljeto 2007. godine u Grčkoj na vježbi ADRION LIVEX 2007, gdje je crnogorska fregata RF 34 bila daleko najveći i najjači brod-učesnik, koji međutim ni u radio-komunikaciji sa ostalim partnerima, nije mogao „reći svoje ime“.

U svim mornaricama svijeta postoji tradicija da se ratnim brodovima daju i imena pomorskih heroja dotične države. „Stara evropska država“ Crna Gora, kako je vole nazivati neki naši političari, tu se mora osloniti gotovo isključivo na prebogatu bokešku pomorsku istoriju i tradiciju, budući da država koja je na more izašla 1878. i nema prave pomorske tradicije. U takvim „istorijsko-političkim“ okolnostima, kakvu-takvu šansu da dobiju čast da njihovo ime ponese neki ratni brod MCG, imaju Bokelji - admirali ruske flote Matija Zmajević i grof Marko Vojnović, možda i malteški vitez, kapetan Petar Želalić.

Budući da su se, gledano iz ugla crnogorskih „patriota“, borili na strani „neprijatelja, teško je da će to ikada dopasti junake poput Jerolima Bizantija, komandanta kotorske galije „Sveti Tripun“, koji je sa čitavom posadom broda herojski stradao u Lepantskoj bici 1571. godine, ili, možda, nosioca najviših bečkih odlikovanja, jednog od heroja bitke kod Visa 1866. godine, austro-ugarskog kontraadmirala, Marka Eugena Floria sa Prčanja.

„Posebnu pažnju posvećujemo njegovanju svih važnih istorijskih događaja, kao i događaja i ličnosti koji su dio naše bogate pomoračke tradicije i kulture. U obilježavanju svih tih događaja, kao i do sada Vojska Crne Gore i Mornarica, uz podršku Ministarstva odbrane, uključiće se na adekvatan način,“ odgovoreno je „Vijestima“ iz Ministarstva odbrane na pitanje, hoće li MCG ubuduće na bilo koji način odavati počast gore pomenutim, ali i drugim važnim ličnostima, mjestima i događajima, poput crnogorskih dobrovoljaca stradalih na parobrodu „Brindisi“ 1916. godine ili vojnicima sahranjenim u Plavoj grobnici kod ostrva Vido.

Iako među kostima hiljada srpskih, tamo nesumnjivo počivaju i ostaci ponekog crnogorskog vojnika, MCG je, međutim, lani prekinula tradiciju koja je njegovana desetljećima, čak i u vrijeme SFRJ, da jedrenjak „Jadran“, vraćajući se sa međunarodnog krstarenja, na putu u domovinu svrati i do ostrva Vido i položi vijenac u Plavu grobnicu.

MCG je lani prekinula i tradiciju da, polaganjem vijenaca u more u Tivatskom zalivu na mjestu potonuća razarača „Zagreb“, oda počast narodnim herojima Milanu Spasiću i Sergeju Mašeri, koje je, iako su bili oficiri kraljevske vojske bivše Jugoslavije, zbog njihovog junačkog djela u aprilskom ratu 1941. godine, ordenom narodnog heroja posthumno odlikovao lider socijalističke Jugoslavije Josip Broz Tito.

Sudeći prema ovakvoj praksi MCG i Ministarstva odbrane, aktuelna vremena su, izgleda, ideološki mnogo opterećenija od „komunističkog mraka“.
--------------------------------------

Možda kad budu rešili šta će ostaviti... brodovi i dobiju imena (oni koji ih nisu imali, pošto nisu svi brodovi ostali bez imena).