PALUBA
March 29, 2024, 08:55:22 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Obavezno proverite neželjenu (junk/spam) e-poštu da bi aktivirali svoj nalog
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Jon Viktor Antonesku  (Read 864 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« on: November 28, 2021, 03:55:37 pm »

Jon Viktor Antonesku (Ion Victor Antonescu, 15. jun 1882 – 1. jun 1946), maršal rumunskih oružanih snaga i rumunski političar, ratni zločinac, premijer i „duče“ rumunskog naroda tokom većeg dela Drugog svetskog rata.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Antonesku je rođen u Piteštiju, u pravoslavnoj porodici više srednje klase, koja je imala nešto vojničke tradicije. Kako je otac želeo da Jon nastavi njegovim stopama, poslao ga je u Krajovu, gde završava Pešadijsku i konjičku školu. Nakon završetka vojne škole, 1904. godine, Antonesku stupa u redove rumunskih oružanih snaga . Naredne dve godine pohađa konjičke kurseve u Targovištu.

Tokom seljačkog ustanka 1907, Antonesku je na čelu konjičke jedinice u okrugu Kovurluj. Mišljenja o njegovom učešću u gušenju ustanka su oprečna: dok neki istoričari smatraju da je Antonesku bio nemilosrdan, drugi ga smatraju vrlo taktičnim. Njegovo upravljanje situacijom u vezi aktivnosti socijalista u luci Galati dovelo je do toga da ga pohvali sam rumunski kralj Karol I, koji šalje prestolonaslednika Ferdinanda da mu čestita ispred celog garnizona. Naredne godine, Antonesku je unapređen u čin poručnika, a od 1911. do 1913. pohađa Višu ratnu školu. Po završetku škole je unapređen u čin kapetana. Tokom Drugog balkanskog rata, Antonesku se nalazi na mestu štabnog oficira u 1. konjičkoj diviziji u Dobrudži. Po ulasku Rumunije u Prvi svetski rat, Antonesku je načelnik štaba u štabu generala Konstantina Prezana. Avgusta 1916. rumunske jedinice prelaze Karpate i ulaze u Transilvaniju. Međutim, Centralne sile otvaraju nove frontove i nanose rumunskim snagama teški poraz u bici kod Tutrakana, nakon čega ulaze u Dobrudžu. Sa neprijateljem koji prelazi planine i ulazi u Vlašku, Antonesku dobija naređenje da izradi plan odbrane Bukurešta. Sve rumunske ustanove, vojne, civilne, rumunski dvor… bili su prinuđeni da se povuku na jedini deo teritorije pod rumunskom kontrolom – Moldaviju. Antonesku je donosio sve bitne odluke vezane za odbranu, što je bilo naobično unapređenje koje je verovatno pojačalo njegove ambicije. Decembra 1916, kada je Prezan postao načelnik generalštaba, Antonesku – sada major – postaje načelnik odeljenja za operacije. Njegovo znanje je iskorišćeno u bici kod Marašeštija, kada su rumunske snage uspele da zaustave prodor snaga pod komandom feldmaršala Makenzena. Ostatak rata Antonesku provodi u blizini generala Prezana.

U jesen 1917. Rumunija ostaje bez svog glavnog saveznika Rusije. Naslednik carske Rusije, boljševička Rusija je sa Centralnim silama sklopila primirje i izvukla se iz rata. U takvim uslovima i Rumunija potpisuje primirje. Kasnije, kada su okolnosti bile povoljne po Rumuniju, primirje se proglašava nevažećim, pošto ga nije potpisao rumunski kralj. Tokom ovog perioda, Antonesku dobija komandu nad konjičkim pukom. Samo primirje je Antonesku okarakterisao kao „najracionalnije rešenje“.

Tokom međuratnog perioda, Antonesku, sada potpukovnik, učestvuje u političkim kampanjama za priznavanje rumunskih zasluga u ratu od strane Mirovne konferencije u Parizu, želeći da uzmu Transilvaniju. Stav o budućoj državi Rumuna je objavio u eseju „Rumuni. Njihovo poreklo, njihova prošlost, njihove žrtve i njihova prava“. U ovom pisaniju Antonesku zagovara proširenje rumunske države izvan granica Velike Rumunije i predlaže, bez obzira na rizik od rata sa Kraljevinom Jugoslavijom, aneksiju celog Banata i Timočke doline. Marta 1920. Antonesku je jedan od trojice nominovanih za mesto vojnog atašea u Parizu. Ipak, na osnovu zapažanja francuskog predstavnika u Rumuniji, generala Viktora Petena, kandidatura Antoneskua je odbačena. Antonesku je okarakterisan kao „izuzetno sujetan“, „šovinista“ i „ksenofob“, dok su mu na drugoj strani priznavane vojne zasluge. Francuzi prihvataju kandidaturu Antoneskua tek na ponovni zahtev Rumunije. Od 1923, Antonesku se nalazio na mestu vojnog atašea u Londonu i Belgiji. U Francuskoj je uspeo da isposluje kredit u visini od 100 miliona francuskih franaka za kupovinu francuskog naoružanja. U Francuskoj uspostavlja veze sa rumunskim diplomatom Nikolae Tituleskom, kao i konzervativnim aristokratom i piscem Bibeskom, koji je kako se tvrdi upoznao Antoneskua sa idejama Gustava le Bona, koji je inače imao uticaja na fašističke vođe.

Nakon povratka u Rumuniju, Antonesku se vraća na mesto predavača u Sibiju, a u jesen 1928. postaje generalni sekretar Ministarstva odbrane u kabinetu Vintile Bratianua. Ženi se Marijom Nikulesku, dugogodišnjim stanovnikom Francuske, koja se pre toga udavala još dva puta. U periodu 1933-34. dolazi na mesto načelnika Generalštaba, pre toga obavljajući dužnost zamenika načelnika. Ulazak na visoke pozicije u Generalštabu se poklopio sa vladavinom Karolovog maloletnog sina Mihaila I i njegovih regenta, kao i dolaskom Karola na vlast. Tokom ovog perioda, Antonesku se interesuje za Gvozdenu gardu, antisemitski i fašistički pokret na čijem čelu je bio Kornelije Zelea Kodreanu.

Sa mesta načelnika generalštaba Antonesku po prvi put dolazi u sukob sa političarima i kraljem. Njegovi projekti modernizacije vojske su dovođeni u pitanje od strane ministra odbrane, što je dovelo do toga da Antonesku predloži svoju ostavku. Po drugim izvorima, Antonesku je tada razotkrio malverzacije sa novcem iz armijskog fonda, čime je direktno optužio kralja i njegove najbliže saradnike (afera Škoda). na osnovu kraljevog naređenja, Antonesku je stavljen pod nadzor tajne policije. Dok je na jednoj strani Antonesku održavao veze sa političarima, na drugoj strani je podrška kralju bila u padu. Antonesku je održavao veze sa dve glavne političke stranke: Nacionalističkom liberalnom i Nacionalističkom seljakom strankom. Ušao je i u razgovore sa desničarskim, antisemitskim i fašističkim organizacijama: međusobno suprotstavljene, Nacionalna hrišćanska partija i Gvozdena garda su nastojale da privuku Antoneskua na svoju stranu. Do susreta Antoneskua i vođe pokreta Gvozdena garda dolazi 1936. Prema Antonesku, Kodreanu je bio arogantan, ali je pozdravio njegov revolucionarni prilaz politici.

Krajem 1937, nakon decembarskih izbora, rumunski kralj za premijera postavlja Gogu, vođu Nacionalne hrišćanske partije. Imenovanje Goge je imal oza cilj suzbijanje popularnijeg i radikalnijeg Kodreanua. Antonesku zahteva postavljenje na mesto ministra odbrane, što na kraju i dobija. Njegov mandat se poklopio sa problematičnim periodom, kada je Rumunija morala da bira između tradicionalnog prijateljstva sa Francuskom i Britanijom, ili da se približi nacističkoj Nemačkoj. Mišljenja istoričara o ulozi Antoneskua u ovom izboru su podeljena; neki ga vide kao podržavaoca Antante, drugi kao zagovornika prilaska Nemačkoj. Antonesku je video savez Rumunije sa Antantom kao osiguranje od mađarskog i sovjetskog revanšizma, ali je kao antikomunista bio sumnjičav u pogledu Francusko-sovjetskog pakta o uzajamnoj pomoći. Zabrinut u pogledu mađarskih zahteva za Transilvanijom, naredio je Generalštabu da razviju planove za napadnu operaciju ka zapadu. Ipak, njegov najveći doprinos je bilo proširenje već predloženog vojnog zakona, kao odgovor na sukobe između Gvozdene garde i fašističke milicije Nacionalne hrišćanske partije, tzv. „kopljanika“.

Kabinet Goge je okončan kada su Goga i Kodreanu zajednički predložili kralju Karolu da zbaci demokratski režim i uspostavi sopstveni autoritativni režim. Premijer Goga umire 1938. Antonesku je u to vreme već izgradio blisku saradnju sa Kodreanuom. Na zahtev kralja, Antonesku je zatražio od Kodreanua da razmotri savez sa kraljem, što je Kodreanu glatko odbio, govoreći da ga ne interesuju političke bitke. Kao rezultat, Kodreanu uskoro biva uhapšen. Antonesku, čiji je mandat ministra odbrane produžen, u cilju protesta zbog hapšenja Kodreanua – podnosi ostavku. Kasnije se pojavljuje na suđenju Kodreanu kao svedok odbrane. Svedočenje nije spasilo Kodreanua smrti, koji je novembra 1938. ubijen u zatvoru na osnovu naređenja rumunskog kralja. Kako bi diskreditovao svog rivala, kralj Karol je optužio Antoneskuovu suprugu za bigamiju, pozivajući se na to da njen razvod braka nije bio formalno-pravno završen. Ove optužbe su bile lake za odbacivanje, što je na sudu i učinjeno.

Režim kralja Karola je lagano uništavan u krizi, u procesu koji je ubrzan početkom Drugog svetskog rata, kada se nakon uspeha Centralnih sila i potpisivanja pakta o nenapadanju između Nemačke i Sovjetskog Saveza, Rumunija našla  izolovana i ugrožena. Dva rumunska regiona, Besarabija i Severna Bukovina su 1940. okupirana od strane sovjetskih snaga, sa čim se kralj saglasio. Nakon pada Francuske, Rumunija je želela da svede svoju politiku u skladu sa nemačkom politikom. Jon Antonesku je 1938. izašao sa stavom da će Rumunija proći kao Čehoslovačka ukoliko ne promeni politiku. Gubici teritorija iz 1940. su ga razbesneli i kao takav šalje protest kralju. Nakon slanja protesta Antonesku biva uhapšen i interniran u Bistricu. Iz internacije šalje Mihaila Antoneskua da uspostavi kontakt sa zvaničnicima nacističke Nemačke, obećavajući da će štititi nemačke ekonomske interese, naročito u pogledu naftne industrije, u zamenu za prihvatanje Rumunije.

Atoneskuova internacija je okončana u avgustu, do kada je Rumunija pod pritiskom Centralnih sila predala južni deo Dobrudže Bugarskoj i severni deo Transilvanije Mađarskoj. Zbog ovih teritorijalnih ustupaka susedima, u Bukureštu su izbile demonstracije, organizovane od strane desničarskih organizacija. Dok je Antonesku pregovarao sa desničarima o daljim koracima, kralj je već primio savet da sklopi savez sa Antoneskuom, čija je popularnost već znatno porasla. Ponuda je prihvaćena i Antonesku dobija mandat da pregovara sa desničarima. Desničari su zahtevali abdikaciju kralja. Kralj popušta i 5. septembra 1940. imenuje Antoneskua za premijera Rumunije, usput mu prepuštajući većinu svojih ovlašćenja.

Prva mera novog premijera bila je smanjenje potencijalnog otpora u vojsci, i to tako što je komandanta bukureštanskog garnizona smenio i na njegovo mesto postavio Dumitrua Koroama. Ubrzo potom, Antonesku dobija vesti da dva kralju odana oficira planiraju da izvrše atentat na njega. Kao rezultat, naterao je kralja da abdicira, a general Koroama je odbio naređenje kralja da otvori vatru na demonstrante, pripadnike Gvozdene garde.

Mihail je po drugi put došao na presto, dok su Antoneskuova diktatorska ovlašćenja bila potvrđena i dodatno proširena. Na dan dolaska na presto, kralj Mihail je izdao dekret kojim Antoneskua imenuje za vođu (titula Conducator). Nemački nacistički zvaničnici su blagonaklono gledali na nastavak saradnje Antoneskua sa vođom Gvozdene garde, Horia Simom. Uprkos obećanjima, Antonesku je napustio projekt formiranja nacionalne vlade i umesto toga uspostavio koaliciju između vojnog diktatora i Gvozdene garde. Kasnije je potvrdio svoj izbor izjavom da Gvozdena garda predstavlja političku osnovu zemlje tog vremena. Režim Nacionalno-legionarske vlade je zvanično proglašen 14. septembra. Ujedno je Gvozdena garda proglašena jedinom političkom partijom u Rumuniji. Vlast je podeljena tako da je Antonesku bio premijer i vođa države, dok je Sima bio zamenik premijera i vođa Gvozdene garde. Na slobodu izlaze pripadnici garde koje je zatvorio kralj Karol. Krajem septembra, režim osuđuje sve sporazume i ugovore koje je popisao kralj Karol, dovodeći zemlju u okrilje Nemačke, a udaljavajući se od ranijeg saveznika – Kraljevine Jugoslavije. Nemačke snage su ušle u Rumunije po fazama, kako bi zaštitili lokalnu naftnu industriju, a potom i obučili pripadnike rumunskih oružanih snaga novom načinu ratovanja. Krajem novembra, Antonesku u Berlinu potpisuje pristupanje Trojnom paktu. Dva dana kasnije pristupa i Antikominterna paktu. Osim ovih opštih obaveza, Rumunija nije imala sporazum koji je vezivao za Nemačku, a sam savez Nemačke i Rumunije je funkcionisao neformalno. Antonesku je 1946. tvrdio da je nastavljao već ranije ustanovljenu politiku prema Nemačkoj.

Tokom perioda vladavine ovog režima, raniji antisemitski zakoni su ojačani. Tokom perioda 1941-42. doneto je na desetine novih antijevrejskih propisa.

Saradnja Sime i Antoneskua bila je, može se reći – turbulentna. Poslednjih dana novembra 1940, nakon otkrivanja uzroka Kodreanove smrti, fašistički pokret organizuje nemire i proteste protiv političkih figura koje su ranije bili povezani sa kraljem Karolom. U poznatom masakru u Jilavi, ubijeno je 64 političara, među kojima i Nikolae Jorga i Virgil Madgearu – vođe partija u ranijoj vladi. Antonesku naređuje vojsci da uguši demonstracije. Nakon što je bezuspešno vršio pritisak na Simu da se ubice izvedu pred lice pravde, Antonesku uklanja šefa policije u Bukureštu, člana Gvozdene garde i zahteva od ministara, članova Gvozdene garde, da se zakunu na vernost „vođi“. Njegova osuda ubistava bila je ipak ograničena i diskretna, i istog meseca se pridružio svom zameniku na ceremoniji sahrane posmrtnih ostataka Kodreanua. Jaz između premijera i zamenika bio je sve veći, što u Nemačkoj nije moglo proći nezapaženo. Nemačke vođe nacističke partije, kao što su bili Himler i Gebels, podržavali su Simu i njegove legionare, dok je nemački vojni vrh podržavao Antoneskua. Nemci su strahovali da bi sukob između Antoneskua  i legionara mogao rezultovati problemima u snabdevanju naftom, što je razumljivo, s obzirom da su se Nemci spremali u napad na Sovjetski Savez.

Na osnovu Hitlerovog odobrenja, Antonesku je napravio plan za obračun sa svojim koalicionim partnerima. Preokret je nastao kada je Hitler pozvao Simu i Antoneskua u Berlin na razgovore. Antonesku je prihvatio poziv, do kje Sima ostao u Rumuniji, verovatno smišljajući zaveru protiv Antoneskua.

Januara 1941. došlo je do erupcije nezadovoljstva između Antoneskua  i Sime, jada Gvozdena garda vrši seriju napada na javne institucije, kao i pogrom. Ovi događaji se nazivaju „Legionarskim ustankom“. Tokom dvodnevnih nemira, ubijeno je 120 bukureštanskih Jevreja. Nemački zvaničnici su delovali u skladu sa Hitlerovim naređenjima. Shodno tome, novi nemački ambasador u Berlinu je pomogao da Antonesku eliminiše gardiste, ali je nekoliko službenika nemačke ambasade pružilo pomoć drugoj strani.

Nakon čistke Gvozdene garde, Hitler je garantovao politički azil Simi, koga je Antoneskuov sud osudio na smrt. Gardisti su zatvoreni u logore Buhenvald i dahau. Paralelno, Antonesku je javno oglasio saradnju sa članovima krila Gvozdene garde koje je bila neka vrsta opozicije vođi garde, a čiji vođa je bio Kodreanov otac. Antonesku je od ranijih opozicionih partija zatražio pomoć u formiranju vlade, ali kako je ponovo odbacio parlamentarizam, partije su ga odbile.

Hitler se sa Antoneskom sastao ukupno osam puta, što je potvrda Hitlerovog poverenja u Antoneskua. Nemačko vojno prisustvo u Rumuniji je povećano početkom 1941, kada je Hitler, koristeći Rumuniju kao osnovicu – napao kraljevine Jugoslaviju i Grčku. Paralelno tome, odnos Rumunije sa Velikom Britanijom je prerastao u konflikt: 10. februara 1941, britanski premijer Vinston Čerčil je opozvao britanskog ambasadora iz Rumunije i blokirao sve rumunske brodove u lukama pod britanskom kontrolom.

Juna iste godine, Rumunija se pridružila Nemačkoj u napadu na Sovjetski Savez. Pored Rumunije, u napadu su učestvovali i Mađarska, Finska, Slovačka, Italija i NDH. Antonesku je još ranije bio upoznat sa nemačkim planovima i podržavao ih i pre nego što mu je Hitler ponudio učešće. Rumunija je u rat poslala Grupu armija General Antonesku, koja je bila pod komandom nemačkog generala fon Šuberta. Rumunija je uputila svoje snage na Sovjetski Savez bez formalne objave rata. Par dana nakon napada, po Antoneskuovom odobrenju, u Jašiju je izvršen veliki pogrom Jevreja.

Hitler ga u Ukrajini 22. avgusta odlikuje Viteškim krstom, kada je i unapređen u čin Maršala Rumunije. Jedan od većih promašaja Antoneskua bila je dozvola da se rumunske snage angažuju van teritorije Velike Rumunije. 30. avgusta Rumunija okupira teritorije tzv. Transnistrije, dela bivše Ukrajinske SSR (ograničena na zapadu rekom Dnjestar a na istoku Bugom). Ovo područje je bilo poprište holokausta koji je sprovela rumunska država; masovne deportacije besarabijskih i ukrajinskih Jevreja, zatim Jevreja iz unutrašnjosti Rumunije i Moldavije.

Antoneskuova popularnost je ponovo narasla u oktobru, nakon pada Odese. U Bukureštu je organizovana parada, do kje na drugoj strani, u Odesi – organizovan masakr lokalnog stanovništva. Masakr je naredio sam maršal, kao odmazdu za poginule pripadnike rumunske 4. armije. Prema nekim izvorima, Rumuni su planirali da ime grada promene u Antonesku.

Nakon što se Crvena Armija konsolidovala u usporila napredovanje nemačkih snaga, od Rumunije je zatraženo slanje dodatnih snaga na front. Antonesku je bio široke ruke. Dao je više nego što su Nemci i planirali da traže: 30 divizija. Hitler je u znak zahvalnosti poslao rumunskom vođi luksuzni automobil. Na osnovu sovjetskog zahteva, Britanija 7. decembra objavljuje rat Rumuniji, Mađarskoj i Finskoj. Nakon japanskog napada na Perl Harbur, u skladu sa obavezama prema Rajhu, Rumunija objavljuje rat Sjedinjenim Američkim Državama.

Krucijalna promena nastaje bitkom za Staljingrad. Rumuni gube oko 150 000 vojnika, zbrisano je više od polovine divizija. Maršal se povlači iz javnog života, a u javnosti kolaju različite dijagnoze, od nervnog sloma do sifilisa.

Antonesku za rumunske gubitke optužuje Artura Haufa, šefa nemačke misije u Rumuniji, koga Hitler ubrzo smenjuje. Zajedno sa vojnim gubicima, Rumunija se suočava i sa ekonomskim problemima. Nemačka je monopolizovala rumunski izvoz, što je usložavalo plaćanje izvezenih dobara. Odnos izvoza i uvoza robe iz Nemačke bio je poražavajući za Rumuniju.  Za nemačku stranu, problemi nastaju 1942, kada rumunska naftna polja dolaze u domet savezničkih bombardera.

Rumunskom vođi je bilo jasno da Nemačka gubi rat, tako da je ovlastio svog zamenika i novog ministra spoljnih poslova da stupe u kontakt sa Saveznicima. Istovremeno je dozvolio političkim partijama da sprovedu paralelne razgovore sa Saveznicima na neutralnoj teritoriji. Razgovori su bili zategnuti, jer su Saveznici zahtevali bezuslovnu predaju. Antonesku je bio upozoren na mogućnost da se rat prenese na teritoriju Rumunije, kao što se to desilo i Italiji. Razmatrano je i svrgavanje Antoneskua. Prvih dana 1943. izbija sukob između kralja Mihaila i Antoneskua, kada je mladi kralj iskoristio svoje novogodišnje obraćanje putem radija da objavi raskid sa ratom koji je Rumunija vodila uz Centralne sile.

Sovjetske snage marta 1944. probijaju frontove na rekama Bug i Dnjestar i ulaze u Besarabiju. To se desilo neposredno nakon što je saveznički komandant u Mediteranu predao ultimatum rumunskom vođi. Nakon nove posete Nemačkoj i susreta s Hitlerom, Antonesku se odlučuje za nastavak borbi uz Centralne sile. Kasnije će tvrditi da je odluka bila doneta nakon što mu je Hitler obećao severnu Transilvaniju. Po njegovom povratku u zemlju, linija fronta se stabilizuje između Jašija i Kišinjeva na severu i donjeg Dnjestra na istoku. To je normalizovalo odnose sa Nemačkom, koja je za slučaj mogućeg gubitka saveznika razradila plan Margarethe II, prilagođenu verziju plana preuzimanja vlasti u Mađarskoj.

Antoneskuovo neslaganje sa Vilsonovim ultimatumom imala je za posledicu nemogućnost Rumunije da izađe iz rata. Antonesku je naumio separatni mir sa zapadnim saveznicima, dok bi uporedo održavao kontakte sa Sovjetima. U Rumuniji, iako malobrojna,  na značaju dobija komunistička partija, pošto je to bila jedina politička opcija koju je Staljin favorizovao.

Masovno savezničko bombardovanje Bukurešta počelo je u proleće 1944, dok se sovjetska Crvena Armija približavala rumunskoj granici. Bitka za Rumuniju je započela krajem leta. Antonesku je pokušavao da stabilizuje front na liniji između Fokšana, Namoloase i Braile, duboko unutar rumunske teritorije. U poslednju posetu Hitleru odlazi 5. avgusta. Nakon uveravanja sovjetskog ministra spoljnih poslova Molotova da Rumunija neće biti podanik Sovjetskog Saveza, Antoneskuovi protivnici organizuju zaveru za njegovo uklanjanje sa vlasti. Prevrat je izvršen uz pomoć rumunskog kralja 23. avgusta. Kralj ga je pozvao u dvorac, gde mu je izneo zahtev da Rumuniju izvede iz saveza sa Nemačkom. Nakon odbijanja Antoneskua da to učini, straža ga je uhapsila, a general Konstantin Sanatesku je postavljen na njegovo mesto.

Nova rumunska garnitura je objavila mir sa Saveznicima i savetovala stanovništvo da pozdravi sovjetske jedinice. Dva dana nakon prevrata Rumunija objavljuje rat dojučerašnjim saveznicima. Kao odgovor, Hitler reaktivira vođu Gvozdene garde, koji postaje presednik rumunske vlade u izgnanstvu.

Nakon nekoliko dana provedenih u kućnom pritvoru u Bukureštu, Antonesku je predat sovjetskim okupacionim snagama koje ga transportuju u Moskvu, zajedno sa njegovim saradnicima. Oni su bili smešteni u luksuznu kuću u predgrađu Moskve, pod zaštitom operativaca SMERŠ-a (Specialьnыe Metodы Razoblačeniя Špionov). Transkripti razgovora sa zarobljenicima nikada nisu dospeli u Rumuniju, a neka istraživanja govore da su razgovori vođeni o nemačko-rumunskoj saradnji, ratu u Sovjetskom Savezu, ekonomiji obeju zemalja, kao i o rumunskoj ulozi i učešću u holokaustu. Tokom boravka u Sovjetskom Savezu Antonesku pokušava samoubistvo. U proleće 1946. je vraćen u Bukurešt, u zatvor Jilava.

Antonesku je optužen maja 1946. Optužen je za ratni zločin, zločin protiv mira i izdaju. Na suđenju je proglašen krivim po svim tačkama optužnice. Dve žalbe su odbijene u roku od šest dana, a Antonesku je streljan 1. juna 1946.


* antonesku.jpg (14.22 KB, 220x299 - viewed 11 times.)
« Last Edit: August 06, 2022, 11:03:08 am by Rade » Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.024 seconds with 22 queries.