PALUBA
March 29, 2024, 08:33:13 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Obavezno proverite neželjenu (junk/spam) e-poštu da bi aktivirali svoj nalog
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 [13]   Go Down
  Print  
Author Topic: Vinovnici sloma Srbije  (Read 14607 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #180 on: June 25, 2022, 10:00:09 am »

Poslije aneksije Monarhije u Bosni i Hercegovini udariše srpska ratna buškarala u bijesnu viku. Još više! Stisnutom pesnicom tražili su oni teritorijalne kompenzacije. No Rusija nije bila još izliječila svoje japanske rane, a naš 'saveznik' i susjed na Jadranu još nije bio svoj nož naoštrio. I tako je Srbija morala škripeći zubima popustiti. Ali zato joj je uspjelo, da Turskoj - oslabljenoj u tripolitanskom razbojničkom pohodu - otme jedan dio Novopazarskog Sandžaka (drugi dio je pripao Crnoj Gori) i Maćedoniju. Srpski političari uspjeli su čak da i onaj dio Maćedonije, koji im je u londonskom mirovnom zaključku umakao, - otmu od Bugarske, tako da im je bukureštanskim mirom pala u ruke cijela Stara Srbija. Time je bila dostignuta prva etapa na putu k Velikoj Srbiji. Druga je trebala biti Arbanija. Medju tim im je tu 'medjunarodna komisija' velikih sila pokvarila račune. Dobro, rekoše Pašić i kompanija - ako ne dobijemo Arbaniju, onda ćemo zahtjevati opet Bosnu i Hercegovinu! Engleska je zažmurila na obadva oka, ali Rusija i Italija su opominjale. Ne zato, što bi one uopšte mogle tome nešto prigovoriti, nego samo zato, jer je njihova vojna i mornarička sprema mogla biti gotova tek oko 1917. godine. Ali oni pretjerani, nepromišljeni nasrtljivci u Beogradu nijesu slušali više glas razuma. Petar I, intelektualni ubojica Aleksandra i Drage, sada vrhovni dirigent novog kneževskog ubijstva, koje je bilo u planu, dade znak da se počne rat: 28. juna 1914. godine ubila je kugla jednog srpskog derana-ubijce nadvojvodu Franju Ferdinanda.
Srpski zavodnici naroda bili su postigli svoje. Od vajkada stari zavjerenici, buntovnici i prevratnici, bili su i ovom prilikom najodlučnije radili na tome, da dodje do rata. Pošto su im uspjesi postignuti u balkanskom ratu do u beskrajnost bili podigli samopouzdanje, a pošto im je sada izgledalo, da rad na izazivanju rata i suviše sporo teče, to su najzad naprosto bacili vatru u barutni lagum. A što i nebismo, mislili su oni. Što bi se vazdan mislili i predomišijali, kada je u pitanju habsburška monarhija? Ta ona, po njihovom mišljenju, nije više ni bila dostojna njihove mržnje, već samo njihovog prezira. Iz jednog službenog izvještaja austro-ugarskog poslanika u Beogradu, generala baruna Giesla jasno se vidi, da su ljudi oko Pašića zbilja tako i mislili. U tom se izvještaju veli: 'Srbima izgleda, da je njima toliko omrznuta Austro-Ugarska jedva još dostojna, da oni sa njome u opšte i ratuju. Smatraju, da će ona kao prezrela kruška sama od sebe pastl u naručje veliko-srpske države, koja će se u skoroj budućnosti ostvariti.'
Zbilja je oholost, ispunjena mržnjom bila potpuno zaslijepila srpske političare. Sujeta tih Bizantinaca, koji su poslije duge borbe bili savladali svoje ranije gospodare, Osmanlije i koji su poslije bezobzirnim naporima bili sebi osvojili većeg mjesta na suncu nego što su imali pravo i što je za njih same bilo dobro, nije više znala ni za kakve granice. Sa muslimanstvom su bili svršili, sada je trebao da dodje na red katolicizam. Jer strogo uzevši u tome je i bilo težište cijele stvari; sve se okretalo oko bizantijske, vjerske i državne ideje. Kad su stvari tako stajale, razumije se, da nije smjela izostati ni tadanja Rusija. Ta Rusija se od toga nadala, da će već jednom doći do konačnog preuzimanja bizantijskog nasljedstva, do ostvarenja zavjetne ideje Petra Velikog - do osvajanja drevnog Carigrada. Ta se ideja do duše ni najmanje nije svidjala Engleskoj, ali pošto je ona smatrala, da neće biti teško na kraju krajeva podvaliti Rusiji, bez obzira na čitav niz drugih osvajanja i 'ćelepira' svake vrste, do kojih je ona tom prilikom mogla doći, to ćiftinska i požudna za osvajanjima Velika Britanija ni najmanje nije oklijevala, da se primi umnog i finansijskog upravljanja ovim ratom.
Prve su puške pukle na srpskoj granici. Opšte je poznato, kako se rat sa Srbijom vodio prvo sa promjenljivom srećom, dok najzad velika bujica nije potpuno preplavila Srbiju, tako da se mi ovdje možemo ograničiti samo na glavne faze rata.
Pošto se Austro-Ugarska prije svega morala odbraniti od moćnijega protivnika - Rusije, to je Srbija u prvi mah izbjegla kaznu. I ako je već 1914. godine bila osjetila osvetnikove udarce, to su oni ipak bili odveć slabi, pa su c. i k. vojske, pošto su bile dospjele do preko Kolubare, opet morale odstupati. Vikači i zavodnici naroda odveć su rano klicali ovoj tobožnjoj svojoj pobjedi. Desetkovanoj i zamorenoj srpskoj vojsci bilo je poslije ove Pyrrhove pobjede potrebno radi odmora i oporavka isto toliko vremena, koliko je monarhija, uveliko zabavljena na drugim bojištima morala prekinuti operacije prema Srbiji. No tim i je žešće izbila bura u oktobru 1915. godine. Beograd je pao, pa su zatim austro-ugarske, njemačke i bugarske vojske do kraja novembra potpuno satrle srpsku vojsku, dok je jedna bugarska armija uskoro zatim osvojila južnu Maćedoniju.
Srbija Karagjorgjevića nije doživila 1916. godinu. Od Save i Dunava na sjever do arbanske granice na jugu, od Drine na zapadu do bugarske granice na istoku, cijela je Srbija, koliko je god bilo, osvojena i posjednuta saveznicima. Postigla je zemlju sudbina, koju su bili izazvali svojom naopakom i grandomanskom politikom njegove vodje. Dok su 'odgovorni činioci' sjedili u debelom hladu i živjeli i užlvali, na nevin se narod svom silinom srušila katastrofa.
Beogradske Novine, 200/1918.
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #181 on: July 12, 2022, 10:09:29 am »

Напомена: Након пораза Србије 1915. год. и успоставе окупацијског режима на њеној територији, сви српски листови су били забрањени. Аустроугарски Гувернман је 15. децембра 1915. почео да издаје своје гласило Beogradske Novine. Аутори изабраних чланака (у овој теми) су (углавном) Срби, предратни опоненти Пашићеве владе, који су држали да је нестанак Србије као државе коначан. У оваком стању духа, под тешким условима окупације, било је (по њима) најмудрије одговорност за пропаст и рат набацити на Пашићев (коруптивни фузионашки) режим, који се налазио у избеглиштву. Тема, Виновници слома Србије, названа је према наслову првог изабраног текста из BN. Случајном Читаоцу остављам на вољу да просуди о намери приређивача. - Ј.

пс. Зрно истине може се свагде наћи.
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #182 on: August 02, 2022, 11:11:38 am »

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Н. Пашић.jpg (94.2 KB, 376x482 - viewed 0 times.)
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #183 on: May 15, 2023, 08:23:45 am »

Habsburgovci i srpsko pitanje
(Piše Josef Cerny)


Raspad ogromne moskovske carеvine i čitav niz republika znači to isto i kraj panslavizma, a zaklјučenje mira središnjih vlasti sa Ukrajinom svakako je srpski narod dovelo do zrelog saznanja, da se sad njegova dalja sudbina nalazi u domu Habsburgovaca. S tom mišlju oni će se morati izmiriti i svoju budućnost s punim povjerenjem predati u ruke pobjedioca, koji je u stogodišnjim borbama srpski narod u nekoliko prilika oslobodjavao ispod jarma strane vladavine i s kojim su do onog nesretnog preokreta u svojoj unutarnjoj i spoljnoj politici, koja je dala neposredni povod izbijanju svjetskog rata, stajali u potpuno povjerljivim i dobrim odnosima.
Poznati austrijski politički pisac Leopold Mandl došao je prema tome sa svim u zgodan čas sa svojom knjigom 'Habsburgovci i srpsko pitanje' (Morltz Perles, Beč), jer on u njoj kratkim i objektivnim razlaganjem predočava Srbima njihovu prošlost, govori stvarnim načinom, oslanjajući se na iscrpno proučavanje akata, o političkim dogadjajima prije svjetskog rata i na završetku se bavi riješenjem jugoslavenskog pitanja, koje je u toliko važnije, što se najveća tragedija starog kontinenta bliži svome kraju. I Mandl zastupa mišljenje, 'da se izmeđju srpske državne ideje - sjedinjenje svih južnih Slovena oko Srbije, kao kristalizacijonog središta - i državne ideje habsburške carevine - sjedinjenje naroda i plemena, koji su za pridruženje sposobni radi zaštite njihove uže individualnosti pod prilikama kulturne vladavine - ne može naći kompromis, nikakav trajni modus vivendi'. Iz toga on izvodi logičan zaključak: 'Sjedinjenje Južnih Slovena u zajednički kulturni napredak kao rezultat skoro četirstotinitog, sudbonosnog, trudnog rada na oblagorodjavaniu, pod domom Habsburga.'
Na vrlo zanimljiv način Mandl prije svega opisuje, kako se srpski narod survao u jednu politiku, koja ga je najzad dovela do njegovog sloma. Pretjerana zategnutost narodnih osjećaja pod moralno pokvarenom i propalom vladavinom bila je potsticajna snaga za velikosrpski pokret, koji je postao iz pogrješnog gledišta istorijskog razvitka u jugoistočnoj Evropi. Za vrijeme turskih ratova je habsburška monarhija bila skrovište i pouzdanje srpstva, koje je od nje očekivalo konačno oslobodjenje i osiguranje njegovog privrednog i kulturnog rada, ali i pored svih pobjeda carsko oružje nije bilo u stanju, da taj cilj postigne. Reichen-bachskom konvencijom (1791) car Leopold II. je morao da se odrekne ponovo 'granica princa Evgenija', koje su bile važne za državni položaj monarhijе. Ratom iznurenoj, od Rusije pri zaključenju mira napuštenoj Austriji diktovala je Pruska, Engleska i Holandija jedan bijedni mir. Austrija je bila obvezana da raspusti srpske dobrovoljce, a carske pukove, koji su bili pobjedonosni i duboko se u Srbiji nalazili, da povuče iz osvojene zemlje.
Od tada upravo počinje preokret u Srbiji. Stanovništvo Srbije je bilo obuzeto očajanjem. Ono je počelo da potcijenjuje snagu monarhije. Srbi, koji su ponovo dopali omrznutog turskog jarma, nisu pitali o uzrocima, zašto je monarhija i po treći put u toku od sto godina iznevjerila narod i zemlju, koja je cara u Beču pozdravljala oduševljeno kao oslobodioca i pod čijom je zastavom svoju krv prolivala. Srbi su se osjećali gadno iznevjereni. Zar su se za to zakleli caru na vjernost? Šta su znali u ono doba prosti seljaci u Šumadiji o spletkama velike medjunarodne politike? Tako su Srbi sebi uobrazili, da je Austrija suviše slaba da ih oslobodi, oni su mislili, da će se moći svojom vlastitom snagom osloboditi i tako je počela velikosrpska ideja još tada da klija, a jednovremeno se, što je vrlo važno, počeo da opaža i ruski utjecaj.
Pisac razlaže, kako se suprotnost izmedju Srbije i Atistro-Ugarske sve više zaoštravala, ali jednovremeno dokazuje, da su tu zaoštrenost u glavnome stvarali oni elementi, koji su kasnije s 'Кulturnom ligom' i 'Narodnom Odbranom' stvorili ona tajna društva, koja su počinila dug niz političkih ubistava, dok atentat protiv nadvojvode Franje Ferdianda i njegove supruge nije prevršio granicu dugog strpljenja Austro-Ugarske. 'Jedna asasinska država, kao u doba krstaških vojni', veli s pravom Mandl, 'postala je u sred Evrope, koja je političkim ubistvima htjeia da postigne državni cilj, pa se pri tome, sa svim kao u srednjem vijeku, služila nesretnim, zanesenim sljedbenicima, koji su po datoj zapovijesti slijepo se laćali svoga smrtonosnog oružja i nalazili se ondje gdje im je uprava velikosrpske propagande naredjivala'. Pisac se iscrpno bavi s tim žalosnim odjeljkom, čije je temeljno razlaganje u toliko potrebnije, što se iz njega može saznati upravo bezumna zaslijepljenost, kojom je srpski narod bio obuzet. On nas podsjeća na to, da su najamnici 'Kulturne lige' i 'Narodnе odbrane' proširili svoju zločinačku djelatnost i u oblast naše monarhije, i da je još 1910. postojao plan da se ubije pok. car Franjo Josip, a zatim je ne rasvijetljeni dogadjaj god. 1911. sa beogradskim puškarom Gjorgjem Bichelom, jednim njemačkim otpadnikom, doveo do zaključka, da su srpski zavjerenici još tada radili o životu nadvojvode Franje Ferdinanda. Pri tome je u svakom takvom dogadjaju bio upleten jedan od sinova kralja Petra. Poslije toga je došao zločin hrvatskog djaka Luke Jukića, koji je pucao u Zagrebu na kraljevskog komesara Cuvaja, promašio istina, ali je za to ubio banskog vijećnika Hrvojića. Nekoliko nedjelja prije toga je Jukić bio u Beogradu, gdje ga je prijestolonasljednik primio u privatnoj audijenciji. Javni život omladine od Kotora do Ljubljane ličio je kao olujom uzburkano more. Djela Žerajića i Jukića slavila je beogradska štampa; izgredi djaka i učitelja, koji nisu pripadali 'Kulturnj ligi' u Beogradu, bili su od tada na dnevnom redu.
Iscrpna ali i vrlo potrebna posmatranja čini Mandl i o moralnom podivljavanju u Srbiji, bez kojeg se zločinačka politika srpskih viših slojeva ne bi mogla ni zamisliti. 'Najkobniji utjecaj vršio je radikalizam na vjerski pogled na svijet narodne mase u Srbiji. Srbinu njegova crkva nije vjerska, nego politička institucija. Srpski seljak ne odaje poštovanje svome svešteniku, nego bi se moglo reći protivno. Od svoje djece, koja posjećuju osnovnu školu, seljak čuje, da je sve ono, čemu biblija uči pogriješno. S gubitkom vjere, sve više gubio i moral u narodnoj masi. Poručeno ubijstvo postalo je, bez ikakvog zazora, stranačko oružje u seoskom i gradskom životu i opšte upotrebljeno sredstvo za postizavanje političkih ciljeva i učvršćivanja vlasti. Od godine 1884. do 1895. same su pristalice radikalne stranke izvršili 368 političkih ubistava. Srbija je bila u zločinstvu najbogatija zemlja na svijetu. Upravnik grada Beograda dr. Dušan Alimpić sam je to utvrdio jednim zvaničnim radom 'Kriminalitet u Srbiji', u Beogradu 1911.
Najkobnija ličnost Srbije bio je njen prvi državnik, regent Jovan Ristić, 'tip onih u Srbiji mnogobrojnih političara, koji uništavanje Austro-Ugarske nisu samo označavali kao državnu cilj Srbije, nego za tim i bezobzirno težili'. U svojim memoarima, polemičnim raspravama i člancima svoga ličnog organa,'Istoka', on je sasvim otvoreno izjavio: 'Srpski narod mora doći do saznanja, da mu jе Austro-Ugarska u političkom i ekonomskom pogledu neprijatelj i da je poboljšanje njegovih ekonomnih i društvenih prilika moguće samo tada, ako se istisnu austro-ugarski interesi iz Srbije i sa Balkana'. Težeći za tim, Ristić, je još na berlinskom kongresu, pomoću Engleske, znao da a priori osujeti svaku mogućnost carinskog sporazuma sa Austro-Ugarskom. Ovdje je vrlo važno navesti davno poznatu dvoličnost engleske politike, koja je strahovite prilike u Srbiji, naročito za vrijeme vladavine posljednjeg Obrenovića, upotrijebila da se u engleskoj štampi pristupi pretresu o podijeii te države, o čemu je prvo počeo da govori 'Standard', dokle je 'Morning Chronicle' 1895. god. pisao izmedju ostalog: 'This country needs a man like Kallay'. (Ta zemlja treba čovjeka kao što je Kallay). Prilikom svog posljednjeg bavljenja u Austriji kralj Eduard je rekao: 'Austro-Ugarska mora izvaditi srpski trn iz njene noge, da bi opet postigla slobodu kretanja'. Tog istog mišijenja izgleda da je bio za vrijeme aneksione krize tadanji engleski poslanik u Beču, Catright, koji je suprotno politici Sir Edward Greya, koji je potpomagao težnje Srba, rekao glavnom uredniku bečkog 'Fremden-blatt'-a: 'Stvorite rat i udarajte brzo i jako, da bi stvar imala svoj kraj, prije no što vam drugi ne zadrže ruku. Nestanak Srbije bila bi sreća za Evropu'. Kad mu je srpski poslanik Gjorgje Simić povodom takvog njegovog držanja iskazao svoje čudjenje, odgovorio je: 'Male države nemaju prava za opstanak i ne bi trebale da čine teškoće u politici velikim državama'. Danas je opšte poznata omiljena fraza, s kojom se sporazumne sile u svome otimačkom ratu još uvijek hoće da prikazuju kao uzorite: 'zaštita malih naroda!'
Pa kako bi trebalo da se riješi jugoslovensko pitanje? Pisac je, razumije se, mogao da se pozabavi s tim pitanjem samo čisto akademski i u većem nacrtu, ali mu se mora odobriti, kad zahtjeva, da se u evropskom interesu izvrši takva reorganizacija sistema balkanskih država, kojom bi se osigurao dug mir, miran i kulturan razvitak naroda i zemalja, koje su stoljećima mnogo i teško propatile. Ponovno uspostavljanje Srbije nalazi on da ne odgovara evropskim interesima, jer bi u svome starom položaju Srbija bila opet opasna za mir. Ali i sa gledišta interesa rasa i narodnosnih interesa ne može se poželiti ponovno uspostavljanje Srbije. U ostalom Srbija i prije svjetskog rata nije imala prava za opstanak, jer je njen sobom postavljeni zadatak prognanja Turaka iz srpskih i bugarskih zemalja bio okončan. Od tog trenutka je ona bila preprijeka jugoslovenima na putu za političko jedinstvo podjednakim kulturnim napretkom.
U posljednjem odjeljku pisac obraća još pažnju na otvorene suprotnosti u spoljnoj politici Srbije, koja je znala samo za razoravanje one Austro-Ugarske, koja je na Soči i na Jadranu branila zagroženu jugoslovensku rasu pomoću njene elite i mase jugoslovenstva. 'Тako je Srbija došla u otvorenu suprotnost sa interesima vlastite rase, kojoj je nekad imala da zablagodari svoj postanak. Ona postade zločinački štetočina vlastitoga narodia svojom politikom, koja se izmetnula u antinacionalnu'. - Mandl ubjedljivo dokazuje, da su i sami jugoslovenski interesi protivni uspostavljanju Srbije, ako bi time državnička suprotnost oživila novim životom.
Beogradske Novine, 51/1918.
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #184 on: May 15, 2023, 08:28:36 am »

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Јован Ристић..jpg (59.13 KB, 374x482 - viewed 0 times.)
Logged
Pages:  1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 [13]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.024 seconds with 23 queries.