PALUBA
March 29, 2024, 08:37:43 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Pravilnik foruma PALUBAinfo
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Bitka kod ostrva Santa Kruz  (Read 619 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« on: June 19, 2022, 04:05:18 pm »

Američka i japanska carska mornarica su tokom Drugog svetskog rata učestvovale u pet bitaka nosača aviona. Tri su opšte poznate: prvi sukob nosača aviona u Koralnom moru maja 1942; dramatična i odlučujuća bitka kod Midveja sledećeg meseca i najveća bitka sa 24 nosača aviona juna 1944.  u Filipinskom moru. Ostale dve bitke nisu tako poznate jer su bile deo veće operacije (Gvadalkanal) i nisu bile niti dramatične, ni odlučujuće. To je definitivno bio slučaj u okršaju kod Istočnih Solomonovih ostrva, kada se pet nosača aviona (tri japanska i dva američka) avgusta 1942. borilo do nerešenog ishoda. Međutim, dva meseca kasnije, u jednoj od najvažnijih bitaka operacije za Gvadalkanal, dva američka su se sukobila sa četiri japanska nosača, u bici koja je odlučila komandu nad morem oko Gvadalkanala. To je bila bitka kod ostrva Santa Kruz, treća po veličini kada je reč o bitkama nosača aviona Drugog svetskog rata. To je takođe bila i japanska pobeda, koja ih je skupo koštala. Međutim, treba napomenuti da je četiri meseca nakon bitke za Midvej kada su japanski nosači bili tobože uništeni, Japan bio sposoban da porazi neprijatelјa.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Situacija, septembar 1942.

Ni Amerikanci ni Japanci nisu mogli da predvide da će rat na Pacifiku biti odlučen vazdušnom silom. Niti su predvideli da će glavna plovna jedinica biti nosač aviona. Nosači su bili viđeni kao važni, ali još uvek brodovi podrške borbenih dejstava na moru. Obe strane su smatrale da će tok budućeg rata biti odlučen sukobom bojnih brodova negde u centralnom Pacifiku. Ova iluzija je razvejana još na početku rata. Komandant japanske Kombinovane flote, admiral Isoroku Jamamoto je bio odlučan u stavu da je čekanje na američko napredovanje u centralnom Pacifiku previše pasivno. Želeo je da nanese udar na samom početku rata, koji ne samo da će uništiti američke pomorske snage na Pacifiku, već i američki moral. Učinivši to, Japan bi došao u znatno bolјu poziciju da nastavi ratna osvajanja kroz razgovore o primirju.

Iako je imao poteškoća da njegovi nadređeni odobre ovaj rizičan plan, Jamamotova vizija o početnom udarcu je realizovana decembra 1941. Meta ovog napada je bila glavna američka baza na Pacifiku – Perl Harbur. Napad je bio uspešan, daleko uspešniji nego što je sam Jamamoto očekivao i za rezultat je imao uništenje ili potapanje pet američkih bojnih brodova, dok su gubici na japanskoj strani bili zanemarlјivi. Nosilac ovog udara bila je japanska formacija znana pod imenom Kido Butai, koja se bukvalno može prevesti kao „Mobilne snage“, ali je pravilniji prevod „Udarna grupa“. Japanci su prvi uspeli da skupe različite nosače aviona u jednu formaciju. Šest nosača aviona sa velikim brojem modernih aviona i dobro obučenim pilotima, pokazala se tokom prve faze rata kao nesavladiva sila.

Japanska ekspanzija na Pacifiku izvedena je po zajedničkom planu japanske mornarice i kopnene vojske. Ovaj plan je imao dve faze. U prvoj fazi bi se zauzeli holandska Istočna Indija, Burma i Rabaul. Tokom prve faze, savezničke pomorske snage nisu pokazale jak otpor. Prva velika pomorska akcija je bila u Javanskom moru februara 1942, kada su krstaričke snage Saveznika poražene od japanskih snaga slične jačine i sastava.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Raspored američkih i japanskih baza u južnom Pacifiku, septembar – oktobar 1942.

Nakon postizanja cilјeva predviđenih prvom fazom, Japanci su krenuli u debatu gde izvršiti naredni udar. Drugom fazom je planiran prodor u strategijsku dubinu. Shodno tome, istočna Nova Gvineja, Aleutska ostrva, Midvej, Fidži, Samoa i „strateške tačke u zoni Australije“ predstavlјali su nove cilјeve. Jamamoto i komanda mornarice su imali različite stavove. Komanda mornarice, telo koje je bilo odgovorno za formulaciju japanske pomorske strategije, tražilo je zauzimanje klјučnih ostrva u južnom Pacifiku, čime bi presekla pomorske komunikacije između SAD i Australije. Jamamoto je za razliku od njih želeo da prodre u centralni deo Pacifika. Verovao je da bi to nateralo preostale snage američke Pacifičke flote da primi bitku. Jamamoto je bio ubeđen da bi u toj odlučujućoj bici brojčana i iskustvena nadmoć Kombinovane flote obezbedila pobedu Japanaca.

Jamamoto se izborio za svoje stavove, ali kao kompromis sa komandom mornarice. Kompromis je doveo do toga da su Japanci želeli da izvrše napredovanje i u južnom i u centralnom delu Pacifika. U prvoj fazi, maja meseca, bila bi izvedena operacija u južnom Pacifiku, koja je imala za cilј zauzimanje Port Morezbija na Novoj Gvineji – što je trebalo da bude osnova za dalјa napredovanja ka jugu. Ova operacija bi bila podržana Kombinovanom flotom, zajedno sa jednim od tri diviziona nosača aviona. Nakon ove operacije, klјučne jedinice bi se vratile u centralni deo Pacifika kako bi učestvovale u napadu na Midvej i ostrva u lancu Aleutskih ostrva.

Komandant američke Pacifičke flote, Čester Nimic (Chester Nimitz) je odlučio da se suprotstavi japanskim snagama u obe operacije. Dva američka nosača su upućena u Koralno more kako bi se suprotstavili napadu na Port Morezbi. Japanci su oformili dve grupe: jedne za Port Morezbi i drugu za ostrvo Tulagi. Ove desantne snage bile su pod zaštitom četiri teške krstarice i lakog nosača aviona, dok su nosači Shokaku i Zuikaku pružale zaštitu od intervencije američkih nosača.  Prvi cilј, ostrvo Tulagi, zauzeto je 3. maja, nakon čega je došlo do desinhronizacije japanskog plana operacije. Dva velika japanska nosača ušla su u Koralno more sa istoka, ali, uprkos činjenici da ih Amerikanci nisu očekivali, Japanci nisu uspeli da pronađu dva američka nosača. Kada su nosači poslali avione u napad, došlo je do velikih promašaja. Japanski avioni su pronašli samo tanker i razarač i oba ih potopili, dok su Amerikanci uspeli da otkriju i potope laki nosač Shoho.

Do sukoba snaga nosača aviona konačno je došlo 8. maja. U prvoj bici nosača aviona, obe strane su pretrpele teške gubitke. Japanski nosači su otkrili i pogodili oba američka nosača aviona. Jedan od njih, USS Yorktown, pretrpeo je osrednja oštećenja, dok je drugi nosač, USS Lexington, bio pogođen i avionskom bombom i torpedom i potonuo. Zauzvrat, američki avioni su uspeli da sa tri bombe pogode japanski nosač Shokaku, ali se ovaj ipak održao na površini. Zuikaku je prošao neoštećen, ali su gubici ukrcane vazduhoplovne grupe bili teški tako da je nosač bio neupotreblјiv sve do sledećeg meseca.

Koralno more nije bio samo strategijski poraz za Japance, već je time podriven Jamamotov plan za napad na Midvej. Sva tri nosača aviona koja su poslata u Koralno more nisu mogli biti upotreblјeni u operaciji zauzimanja ostrva Midvej. To je značilo da Kido Butai ide na Midvej sa svega četiri od šest nosača aviona.

Američki gubici u Koralnom moru značili su da je Nimic ostao sa svega dva operativna nosača aviona na Pacifiku. Ova dva nosača, USS Enterprise i USS Hornet, izbegla su učešće u bici u Koralnom moru jer su bili angažovani za izvršenje Dulitlovog napada na Japan. Nosač aviona USS Saratoga, takođe iz sastava Pacifičke flote, bio je torpedovan od strane japanske podmornice januara 1942. i još uvek se nalazio na popravci. U sastav se nije mogao vratiti sve do kraja maja. Čak i sa samo dva nosača, Nimic je i dalјe želeo da se suprotstavi Japancima kod Midveja. Nimicove snage su ojačane nosačem USS Yorktown koji je brzo popravlјen u Perl Harbur nakon povlačenja iz Koralnog mora.

Midvej je bila lična Jamamotova bitka. Planirao je bitku, otisnuo se na more da je lično vodi i angažovao glavninu snaga Kombinovane flote. Angažovano je svih osam velikih nosača aviona, kao i 11 bojnih brodova, 14 teških krstarica i veći deo lakih krstarica i razarača. Po zauzimanju Midveja i uništenju američke Pacifičke flote, Japanci bi se okrenuli ka jugu kako bi presekli komunikacije između SAD i Australije. Na nesreću po njih, događaji kod Midveja se nisu odvijali kako su planirali. Plan operacije je sadržao neke fatalne greške. Jedina pretpostavka iskorišćena u planiranju, koja je bila ispravna, odnosila se na to da će se Amerikanci boriti kod Midveja, ali ne pod uslovima kakve su očekivali Japanci. Nimic je upozoren na predstojeći napad, tako da je odlučio da pripremi zasedu za japanske nosače. Bitka je završena kompletnim porazom Kido Butaija i uništenjem četiri nosača aviona. To je bio rezultat neadekvatnog planiranja i nemogućnosti organizovanja protivvazdušne odbrane, ali u dobrom delu je zaslužna i loša sreća. Japanci su uspeli da potope USS Yorktown ali je njihova napadna moć na Pacifiku slomlјena.

Snage

Japanska carska mornarica
Grupa za podršku (vice admiral Kondo Nobutake)
Prednji odred (Kondo)
2. divizion nosača aviona (kontraadmiral Kakuta Kakuđi)
nosač aviona Junjio (kbb Okada Tamecugu)
nosač aviona Hijo  i razarači Izonami i Inazuma 22. oktobra detašovani za Truk
3. divizion bojnih brodova
bojni brodovi Kongo i Haruna
4. krstarički divizion
teške krstarice Atago i Takao
5. krstarički divizion
teške krstarice Maja, Mijoko
4. skvadron razarača
laka krstarica Isuzu
razarači iz 15, 24 i 31. diviziona razarača: Kurošio, Ojašio, Hajašio, Kavakaze, Suzukaze, Umikaze, Naganami, Takanami, Makinami
3. flota (glavnina snaga) (vice admiral Nagumo Ćuići)
1. divizion nosača aviona (Nagumo)
nosač aviona Šokaku (kbb Arima Masafumi)
nosač aviona Zuikaku (kbb Notomo Tameteru)
laki nosač aviona Zuiho (kbb Obajaši Sueo)
teška krstarica Kumano
razarači (iz sastava 4 – 16. diviziona razarača): Amacukaze, Hacukaze, Tokicukaze, Jukikaze, Araši, Maikaze, Teruzuki, Hamakaze
Prethodnica (kontra admiral Abe Hiroaki)
11. divizion bojnih brodova
bojni brodovi Hieji i Kirišima
7. krstarički divizion
teška krstarica Suzuja
8. krstarički divizion
teške krstarice Čikuma, Tone
10. skvadron razarača
laka krstarica Nagara
razarači iz 10. i 17. diviziona razarača: Akigumo, Makigumo, Jugumo, Kazegumo, Isokaze, Tanikaze, Urakaze

Američka mornarica

Namenske snage 61 – TF-61 (kontraadmiral Tomas Kinkejd)
Namenske snage 16 TF-16 (Kinkejd)
nosač aviona Enterprajz (kbb Osborn Hardison)
bojni brod Saut Dakota
teška krstarica Portland
laka krstarica San Huan
5. skvadron razarača
razarači Porter, Mahan, Kušing, Preston, Smit, Mauri, Kaningem, Šo
Namenske snage 17 TF-17 (kontra admiral Džordž Murej)
nosač aviona Hornet (kbb Šarls Mejson)
teške krstarice Nordhempton i Pensakola
lake krstarice San Dijego i Džuno
2. skvadron razarača
razarači: Moris, Anderson, Hjuz, Mustin, Rasel, Barton
Namenske snage 64 TF-64 (kontra admiral Vilis Li)
bojni brod Vašington
teška krstarica San Francisko
lake krstarice Hemena i Atlanta
razarači Eron Vord, Benam, Flečer, Lensdaun, Lardner i MekKala

Bitka kod istočnih Solomonovih ostrva

Nakon dva neuspešna pokušaja da potisne marince, Jamamoto se sa pokušaja uništenja američke flote prebacio na podršku kopnenog napada radi zauzimanja aerodroma Henderson Fild. Isplanirao je kombinovanu, vazdušno-pomorsku operaciju kojom bi neutralisao aerodrom. Nakon toga, Kombinovana flota bi kod Gvadalkanala uništila američku flotu koja bi pohitala u pomoć marincima.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Aerodrom Henderson Fild (Henderson Field), avgusta 1942.

Jamamoto kreće u realizaciju plana 11. oktobra. Dva velika nosača hidroaviona kreću sa Šortlenda ka Gvadalkanalu, noseći tešku opremu. Podršku ovim brodovima daju tri teške krstarice i dva razarača, koji su imali zadatak da bombarduju Henderson Fild u ranim jutarnjim časovima 12. oktobra. Istog dana Truk napuštaju prednji odred i glavnina japanskih snaga. Jamamoto intenzivira napade na Henderson Fild, napadajući ga dva puta dnevno. U kasnu noć 11. oktobra, američka udarna grupa presrela je japanske krstaričke snage koje su imale zadatak da bombarduju Henderson Fild. Rezultat ovog susreta, poznat pod imenom bitka kod rta Esperans, bila je prva američka pobeda u noćnim borbenim dejstvima tokom ove operacije. Japanci su izgubili tešku krstaricu i razarač, ali su snage podrške izvršile svoj zadatak.

Kada je pokrenuta japanska ofanziva, viceadmiral Gormli (Ghormley) je raspolagao sa svega jednim nosačem aviona. Japanski izviđački avioni su 12. oktobra uočili nosač aviona USS Hornet koji se nalazio zapadno od ostrva Renel. Nosač je pratio konvoj koji je transportovao američki 164. pešadijski puk za Gvadalkanal sa šest transportnih brodova i osam razarača. Jamamoto je planirao konvoj za transport velikog pojačanja na Gvadalkanalu. Ukrcao je sedam batalјona i teško naoružanje. Kako bi obezbedio podršku konvoju tokom prevoženja, Jamamoto je zaigrao na novu kartu. U noći 13/14. oktobra dva bojna broda su bombardovala aerodrom sa 918 projektila kalibra 360 mm, uništivši 40 aviona na stajanci, dok je aerodrom pretrpeo takva oštećenja da je izbačen iz upotrebe. Japanski konvoj je pristigao na ostrvo u noći 14/15. oktobra, nakon čega su dve teške krstarice bombardovale aerodrom. Američki avioni sa Henderson Filda su uspeli da potope tri transportna broda. 4500 lјudi se iskrcalo na ostrvo zajedno sa dve trećine zaliha i opreme. Jamamoto je održavao pritisak sa još jednim bombardovanjem sa krstarica u noći 15/16. oktobra.
Japanci nisu uspeli da otkriju američki nosač USS Hornet 15. oktobra. Sledećeg dana, USS Hornet se približio na nekih 95 milјa od Gvadalkanala i uputio 4 grupe aviona u napad na japanske transportne brodove. Jamamoto je 17. oktobra naredio 2. divizionu nosača aviona da napadne brodove na sidrištu Lunga. Kakuta je uputio u napad po 18 lovačkih i jurišnih aviona naoružanih bombama. Oni su neuspešno napali dva razarača kod Gvadalkanala i pretrpeli teške gubitke. Od 18 jurišnika vratilo se svega 8 aviona. Nalazeći se pred drugom rundom borbe, Gormli je bio pesimista po pitanju držanja Gvadlkanala. Poslao je Nimicu poruku u kojoj je svoje snage opisao kao „potpuno neadekvatne“ za odbijanje sledećeg japanskog napada. Nimic je kao odgovor, imajući u vidu ranije utiske o Gormlijevom komandovanju, zamenio Gormlija Holsijem (Halsey). Holsijevo postavlјenje na mesto komandanta južnog Pacifika bez sumnje je bio pravi potez u pravo vreme. Holsijevo novo postavlјenje je značilo i izmene na mestima komandanata američkih nosača aviona. Kinkejd je zadržao komandu nad TF-16, organizovanoj oko nosača aviona USS Enterprise koji se vratio sa Havaja gde je popravlјan, dok je Murej (Murray) komandovao TF-17 organizovanoj oko nosača aviona USS Hornet. Kako je Kinkejd bio stariji, preuzeo je komandu nad TF-61. Situacija sredinom oktobra bila je ozbilјna. Iscrplјenost avijacije na aerodromu Henderson Fild bila je velika, a na Pacifiku nije bilo resursa iz kojih bi se obezbedila zamena ili pojačanje za Gvadalkanal. Uloga Holsijeva dva nosača aviona bila je od klјučne važnosti.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Nosač aviona USS Hornet

Na dan 21. oktobra izbija požar na japanskom nosaču aviona Hiyo. Popravke koje je radila sama posada uslovile su pad brzine plovlјenja na svega 16 čvorova, što nije bilo dovolјno da nosač ostane u stroju. Sledećeg dana Kakuta šalјe nosač u pratnji dva razarača za Truk. Pre nego što se izdvojio iz sastava, Hiyo je na Junyo prebacio tri lovca, 1 bombarder i 5 jurišnih aviona. Ipak, izlazak ovog nosača iz sastava uslovio je manje brojno stanje aviona za 16 lovaca i 17 bombardera. Nove okolnosti su uslovile odlaganje napada 17. armije na Henderson Fild sa noći 22. oktobra na narednu noć. Shodno tome je i Grupa za podršku morala da prilagodi svoje pokrete kako ne bi bila otkrivena prerano. Jamamoto je naredio Kondou da plovi na sever sve do podneva 22. oktobra kada je trebao da okrene na jug. U podne, prema novom rasporedu, Grupa za podršku je okrenula na jug. Sa napadom planiranim u noć 23. oktobra, aerodrom je trebao da do jutra padne u ruke Japanaca. U to vreme, prednji odred je trebao da se nalazi na 200 milјa severoistočno od Henderson Filda sa nosačima 100 milјa iza njih.

Japanske patrole nisu bile uspešne 23. oktobra, ali su američke Cataline uočile Nagumovu prethodnicu i jedan od njegovih nosača. Halsi je time bio upozoren da su u zoni prisutne jake japanske snage. Međutim, on nije menjao svoj plan da severno od ostrva Santa Kruz pošalјe dva nosača.

Zahvalјujući poblemima sa kojima su se suočavali batalјoni 2. divizije na položajima južno od Henderson Filda, japanska armija je odložila napad za noć 24. oktobra. To je primoralo celu Grupu za podršku da ponovo okrene na sever. Jamamoto je ponovo isplanirao da ima Grupu za podršku na poziciji severno od Gvadalkanala u jutro 25. oktobra nakon očekivanog vremena zauzimanja aerodroma. Brinuo ga je nedostatak podataka o američkim nosačima aviona. Japanske vazduhoplovne patrole su otkrile pokret TF-64 (sa bojnim brodom Vašington) jugoistočno od Gvadalkanala, koja se vraćala u Espiritu Santo, što je kod Jamamotoa proizvelo nedoumicu da li je to mamac za odvlačenje japanskih snaga na jug, čime bi japansko krilo bilo izloženo američkim nosačima koji su se očekivali sa istoka. Jamamoto je upozorio Kondoa i Naguma da traže američke nosače aviona za koje je sumnjao da se nalaze jugoistočno od Grupe za podršku.

Nakon dopunjavanja gorivom u Espirito Santou, TF-64 je isplovila 23. oktobra. Komandant Marinaca na Gvadalkanalu je istog dana odleteo na sastanak sa Halsijem. Halsi mu je obećao da će učiniti sve što je u njegovoj moći da podrži Marince.

Nosač aviona USS Enterprise se susreo sa nosačem USS Hornet 24. oktobra, 250 milјa jugoistočno od Espiritu Santoa. Kinkejd je preuzeo komandu nad TF-61. Odlučio je da zadrži nosače u svojoj formaciji i naredio TF-17 da plovi 5 milјa jugoistočno od njegovog komandnog broda. U skladu sa Halsijevim planom, Kinkejd je naredio TF-61 da plovi brzinom od 23 čvorova, severno od ostrva Santa Kruz.

Događaji od 24. oktobra značajno su uznemirili Nagumoa. Američke Cataline su neuspešno napale njegovu prethodnicu tokom ranih jutarnjih časova. Ovaj napad, i činjenica da su japanski nosači osmotreni dan ranije, kod Nagumoa su stvorili određenu nesigurnost i oprez. Na nagovor Kurasake, njegovog načelnika štaba, Nagumo je odlučio da nastavi svoj pokret ka severu, mimo onoga što je Jamamoto naredio. Nastavio je na severozapad sve do podneva 24. oktobra i sve do popodneva nije izvestio Kondoa i Jamamotoa o svojoj nameri. U međuvremenu, Kondo je već okrenuo na jug.

Po saznanju o izmenama koje je uneo Nagumo, Kondo je morao da izvrši određena prilagođenja. Ovo odlaganje kod Jamamotoa nije prošlo baš najbolјe. U 2147, Jamamoto je naredio Nagumou i Kondou da se vrate na prvobitni plan. Na kraju, u 2300 časova 24. oktobra, Nagumo je okrenuo na jug i povećao brzinu na 26 čvorova.

Napad japanskih kopnenih jedinica konačno je započeo u noći 24. oktobra. Napad je bio haotičan i Marinci su ga po delovima odbili. U konfuziji, u 0130 časova 25. oktobra, japanska armija izveštava Jamamotoa da je aerodrom zauzet, što nije odgovaralo istini. Tokom istog dana, Japanci su u 1600 časova izvršili napad na aerodrom iz vazduha sa 12 lovaca i 12 bombardera. Snažan odgovor američkih lovaca nije ostavio mesta sumnji oko toga ko drži aerodrom.

25. oktobar je za obe strane počeo pipanjem u mraku. Kondo i Nagumo su u veče 24. oktobra nastavili pokret ka Gvadalkanalu. Kondov prednji odred se nalazio 120 milјa jugozapadno od Nagumoa. Ushićenje izazvano izveštajem o zauzimanju aerodroma bilo je kratkog daha. Kao odgovor na vesti o ostanmku aerodroma u američkim rukama, Kondo i Nagumo su ponovo okrenuli na sever.

Tokom dana, američki izviđački avioni velikog doleta su postigli odlične rezultate. Cataline i B-17 sa Espiritu Santoa i tendera hidroaviona USS Balard angažovani južno od ostrva Santa Kruz su bili vrlo aktivni i efikasni. B-17 je u 0930 uočio prednji odred. Za par minuta je Catalina takođe osmotrila japanski sastav. Druga Catalina je od 1000 časova krenula da prati Nagumovu glavninu snaga. Do 1130 časova, američki avioni su uočili tri Nagumova nosača aviona.

Kinkejd dobija izveštaje sa Cataline u 1025. Prvobitni izveštaj nije pominjao nosače aviona već samo bojne brodove i pratnju. Japanci su bili 375 milјa severozapadno od TF-61 i to je bilo daleko izvan dometa američkih snaga. USS Enterprise je dobio zadatak da koordiniše prikuplјanjem podataka iz vazduha i vazduhoplovnim patrolama, dok je USS Hornet dobio zadatak da u slučaju potrebe ima pripremlјene avione za napad. U 1119 časova Wildcat koji je imao problem sa motorom, je pokušao da sleti na USS Enterprise. Pilot je zaboravio da izbaci kuku za prihvat tako da je probio barijeru i zakucao se u Dauntlesse koji su se nalazili na stajanci letne palube. U ovom incidentu je uništen jedan lovački avion i četiri obrušavajuća bombardera, a paluba je bila sva u neredu i zaprlјana. Dok je posada dovodila palubu u red, USS Enterprise je primio jedan od izveštaja sa Cataline, u kome su se nalazili podaci o dva otkrivena japanska nosača aviona. Prema izveštaju, japanski nosači su plovili brzinom od 25 čvorova ka TF-61. U trenutku uočavanja, japanski sastav je bio 355 milјa od TF-61. Dok su Kinkejd i njegov štab razmatrali moguće akcije, Holsi, koji je primio iste podatke – izdavao je novo naređenje: „Napad, ponavlјam, napad!“

Taktička ograničenja su činila ovo naređenje teškim za izvršenje. Kinkejd nije primio izveštaj sve do 1150 časova, u trenutku kada su se Japanci nalazili 355 milјa daleko od TF-61, što je bilo daleko izvan mogućnosti Amerikanaca da izvrše napad. Dodatni problem je bio vetar sa jugoistoka koji je primoravao Kinkejda da vozi od Japanaca kako bi mogao da podigne avione. Time bi teško smanjio rastojanje od neprijatelјa. Kinkejd je povećao brzinu plovlјenja na 27 čvorova kako bi smanjio rastojanje. Nјegov štab je izračunao da je moguće izvesti napad tokom poslepodneva ukoliko Japanci zadrže isti kurs i brzinu. U tom trenutku, Kinkejd je neobjašivo odredio neiskusnu vazduhoplovnu grupu sa USS Enterprisea za izvršenje popodnevnog napada, umesto aviona sa USS Horneta, koji su već bili u pripravnosti.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Wildcat na palubi nosača aviona USS Enterprise

Kinkejd posle podne odlučuje da uputi patrolu od 12 Dauntlessa, u šest parova, koji bi izviđali severozapadni sektor na dalјini do 200 nautičkih milјa. Sat kasnije, USS Enterprise je isplanirao upućivanje napada od 16 lovaca, 12 obrušavajućih bombardera i 7 torpednih bombardera, koji su trebali da lete do daljine od 150 milјa na severozapad i iščekuju podatke od izviđačkih aviona upućenih ranije. Neiskusni piloti sa USS Enterprisea nisu bili dorasli zadatku. Izviđački avioni su poleteli oko 1330 časova. Poletanje aviona za izvršenje napada započeto je oko 1400 časova, a u 1425 časova svega 8 lovaca, 5 obrušavajućih bombardera i 6 torpednih aviona se nalazilo u grupi, od ukupno planiranih 35 aviona. Nakon upućivanja grupe u napad, Kinkejd i 1510 časova saznaje da je grupa B-17 upravo bombardovala prethodnicu koja je plovila ka severu brzinom od 25 čvorova. Sada je bilo očigledno da upućeni napad neće moći da izvrši zadatak jer se neprijatelј povlačio. Uprkos Kinkejdovom naređenju da grupa leti ne dalјe od 150 milјa kako bi se vratili pre pada mraka, komandir grupe je leteo nekih 200 milјa, a potom još 80 milјa na sever kako bi pronašao neprijatelјa. Time je grupu doveo u nezgodan položaj: goriva je ponestajalo, a trebalo je leteti i sleteti po noći. Rezultat ovakvog nepoštovanja naređenja je bio katastrofalan: izgublјeno je  8 aviona (1 lovac, 4 obrušavajuća i tri torpedna bombardera).

Tokom noći 25. oktobra, obe strane su preduzele korake koji su garantovali da se konačni obračun nosača aviona dogodi narednog dana. Kinkejdovo naređenje o pokretu severno od ostrva Santa Kruz nije bilo prekrajano od strana Holsija. To je najkontroverznija odluka celog toka bitke. Iako je prvobitni plan predviđao ovakav pokret samo u slučaju nepostojanja neprijatelјskih nosača aviona, Holsi nije otkazao taj pokret iako je imao pouzdane podatke da je Nagumo u zoni operacije. Umesto da zadrži nosače južno od Gvadalkanala i time osigura Marince, Holsi ih je poslao u akciju na ivici zone dejstva aviona sa kopna. Razlozi za ovakvu odluku nisu posve jasni. Holsi je bio uveren, možda i previše, da su američki nosači sposobni da pobede japanske nosače. Kao što je prikazao tokom rata, nije izbegavao sudar sa neprijatelјem. Obećao je Marincima da će primiti borbu, a japanske snage severno od Gvadalkanala su predstavlјale direktnu pretnju snagama Marinskog korpusa. Svi ovi faktori su naterali Holsija da rizikuje svoje nosače.

Kinkejd je obavio sve pripreme za predstojeću bitku. Performanse vazduhoplovne grupe sa nosača aviona USS Enterprise prikazane 25. oktobra nisu bile obećavajuće. Izgublјena su dva lovca, sedam obrušavajućih i tri torpedna bombardera. To je smanjilo vazduhoplovnu grupu na 31 lovački avion, 23 obrušavajućih i 10 torpednih bombardera. Kinkejd je odredio da za 26. oktobar avioni sa USS Enterprisea obavlјaju izviđanja i patroliranja iznad plovnog sastava, dok će avioni sa USS Horneta nanositi udar japanskim brodovima. Zajedno, USS Enterprise i USS Hornet su raspolagali sa 137 aviona, spremnih da se angažuju u bici.

Kada je reč o podršci sa Espiritu Santoa, ona je obuhvatala Cataline i B-17. Cataline su poletele uveče radi izviđanja, a kojima treba dodati i još pet naoružanih Catalina koje su poletele istoga dana u 1730 časova. Još deset Catalina i šest B-17 je trebalo da poleti u 0330 časova 26. oktobra kako bi ponovo uspostavili kontakt sa japanskim snagama.

U 1900 časova, Prednji odred Kondoa se nalazio u pokretu ka jugu,  dok su sa „zakašnjenjem“ od sat vremena iza njega plovili Nagumovi nosači aviona. Prethodnica je plovila 60 milјa ispred nosača. Jamamoto je bio umoran od stalnih odlaganja, a kako je Grupa za podršku isplovila još 11. oktobra, počeo se javlјati i problem zaliha goriva. U 2218 časova načelnik štaba Kombinovane flote šalјe poruku Kondou i Nagumou, podstičući ih na veće napore predviđene za naredni dan. Nagumo je pripremio svoja tri nosača za naredni dan organizujući početno izviđanje i vazduhoplovnu patrolu. Na palubi su se nalazili avioni spremni da polete radi nanošenja udara američkim brodovima. U hangarima su se nalazili avioni za drugi talas, popunjeni gorivom i ubojnim sredstvima. Na tri letne palube, i nosaču Junyo u prednjem odredu, Japanci su imali 194 aviona.

SUDAR NOSAČA AVIONA

Najveći sukob nosača aviona u kampanji za Gvadalkanal bio je započet napadom Catalina. Dve Cataline su otkrile delove Nagumove flote. Prvi izveštaj o uočenom neprijatelјu koji se nalazio na oko 300 milјa severozapadno od TF-61 primlјen je u 0022 časova. Nekoliko minuta kasnije, ista Catalina je javila o torpednom napadu na „tešku krstaricu“. To je u stvari bio razarač u sastavu japanske prethodnice. U 0250 časova, druga Catalina je uočila nosač aviona Zuikaku i bombardovala ga sa četiri bombe. Bombe su pale na nekih 300 metara od nosača.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Nosač aviona Zuikaku

Ovi neuspešni napadi su pojačali Nagumova strahovanja od zasede u kojoj su ga čekali američki nosači aviona, a za koje je smatrao da se nalaze istočno od njega. Kao odgovor na iznenadni napad Catalina, u 0330 časova je naredio da se plovi ka severu, a da se sa svih aviona u hangarima istoči gorivo i ukloni naoružanje. U 0445 časova, Japanci šalјu 14 jurišnih aviona u izviđanje sektora od 050 do 230º, na dalјini do 300 milјa. Za potrebe ovog izviđanja, sa nosača Shokaku i Zuikaku je uzeto po 4, dok je sa Zuiha uzeto 6 aviona. U 0520 časova, sa nosača Zuiho je poletela vazduhoplovna patrola jačine tri lovačka aviona. Još 22 lovaca se nalazilo na palubi, a ukupno 70 aviona je bilo spremno za prvi talas napada. Među njima su se nalazili 20 aviona sa nosača Shokaku i 22 obrušavajućih bombardera sa nosača Zuikaku.

Letačko osoblјe na američkim nosačima je takođe imalo posla. U oko 0500 časova, TF-61 je promenila kurs sa severozapadnog u jugoistočni kako bi mogla da podigne avione. Sa USS Enterprisea je poletela vazduhoplovna patrola jačine 7 lovaca, dok je 16 Dauntlessa poletelo u izviđanje, sa zadatkom da izvidi područje zapadno od američkih snaga, do 200 milјa dalјine. Sa izlaskom sunca, sa USS Horneta je poletelo 7 lovaca u sastav vazduhoplovne patrole.

Potencijalna prednost stečena noćnim napadom Catalina izgublјena je zbog problema u vezama. Upropašćena je prilika da Kiknkejd napadne Japance dok su im se avioni još uvek nalazili na palubi. On nije znao za napad Catalina na Zuikaku sve do 0521 časova, iako su drugi brodovi iz sastava TF-61 saznali za to sat vremena ranije, ali nisu prosledili informaciju do Kinkejdovog komandnog broda. Da je pravovremeno dobio informaciju, Kinkejd svakako ne bi 16 Dauntlessa uputio u izviđanje. Kada je njegov štab konačno dobio informaciju, Kinkejd je sa USS Horneta poslao avione u napad.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Borbena dejstva 26. oktobra, od 0000 do 1200 časova

Izviđački avioni sa USS Enterprisea uskoro su prešli preko japanskih brodova. U 0617 časova, dva Dauntlessa su uočili prethodnicu japanskih snaga 170 milјa zapadno od TF-61. Japanci su plovili ka severu, brzinom od 20 čvorova. Nakon što su uočeni, Abe je povećao brzinu na 30 čvorova i promenio kurs, ploveći ka severozapadu. U 0645 časova, dva Dauntlessa napadaju tešku krstaricu Tone. Bombe promašuju cilј, a protivavionska vatra sa teške krstarice obara jedan avion.

Takođe u 0645, drugi par Dauntlessa je uočio jedan od Nagumovih nosača aviona, a do 0700 je uočio sva tri. U 0650 časova, Japanci konačno uočavaju ulјeze i podižu 17 lovačkih aviona sa nosača Shokaku i Zuikaku. Vazduhoplovna patrola je mogla da napadne prvi i njemu najbliži par Dauntlessa.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Nosač aviona Shokaku

Novi podaci o japanskim nosačima postavlјaju ih na nekih 185 do 200 milјa severozapadno od TF-61. Kinkejd je naredio napad sa oba nosača. Pozicija je bila već na ivici akcionog radijusa aviona, a da bi se još više zakomplikovalo, Japanci su plovili ka severu, a Kinkejd je morao da okrene u suprotni smer kako bi uopšte mogao da podigne avione. Promenio je kurs u severozapad i povećao brzinu plovlјenja na 27 čvorova kako bi smanjio rastojanje do neprijatelјa što je više moguće. USS Hornet je prvi podigao avione, jer su se njegovi već nalazili na palubi. Osam lovačkih, 15 Dauntlessa i 6 torpednih bombardera je poletelo u vremenu od 0732 do 0743 časova. Drugi talas od osam lovačkih aviona, devet Dauntlessa (naoružanih bombama od 1000 funti) i deset Avengera (naoružanih bombama od 500 funti umesto snažnijih torpeda; naoružan je i avion komandira grupe) dopremlјena je na letnu palubu i podignuta deset minuta nakon poletanja prve grupe. Svaka grupa se kretala odvojeno ka cilјu.

U 0747 časova sa USS Enterprisea je poletelo 11 lovačkih aviona za formiranje vazduhoplovne patrole. Upućivanje aviona sa USS Enterprisea u napad nije išlo kako treba, a sve kao rezultat lošeg planiranja. U napad je upućeno 9 torpednih bombardera i tri obrušavajućih, dok se u pratnji nalazilo osam lovačkih aviona. Avion komandira grupe nije bio naoružan. Uprkos Kinkejdovoj želјi da nosači aviona zajedno nanesu udar, avionima sa USS Enterprisea je bilo naređeno da idu odvojeno od grupe aviona sa USS Horneta. Efekat ovog naređenja je bio taj da su se američki avioni ka rejonu cilјa kretali u tri odvojene grupe.

JAPANSKI ODGOVOR

Dok su Amerikanci pripremali svoj napad, Nagumo je dobio važnu informaciju. Jedan od aviona sa nosača Shokaku uočio je američki nosač na 210 milјa u smeru jug-jugoistok. Pilot je otkrio američki nosač u 0612 časova, ali mu je trebalo malo vremena da potvrdi prisustvo nosača, a kada je poslao izveštaj, upotrebio je pogrešni pozivni znak.

Kada je Nagumo u 0658 primio izveštaj o položaju nosača, nije oklevao. Naredio je da se odmah uputi prvi napad. Poslao je i izviđački avion Jokosuka Tip 2 (kodna oznaka Saveznika: Džudi) da potvrdi primlјeni izveštaj. Japanski avioni su počeli da poleću u napad u 0710 časova. Napad je vodio iskusni oficir, čija je specijalnost bila torpedni napad. Iza sebe je između ostalog imao i komandovanje grupom od 40 torpednih bombardera u napadu na Perl Harbur – poručnik bojnog broda Murata Šigeharu. Sa nosača Shokaku su poletela 4 lovačka i 20 jurišna aviona naoružana torpedima. Sa nosača Zuikaku, počevši od 0725 časova, poletelo je 8 lovačkih aviona i 21 bombardera i jurišnik bez torpeda koji je imao zadatak da prati američke nosače aviona. Napadu je pridoneo i laki nosač Zuiho, sa čije palube je poletelo devet lovačkih aviona i jedan jurišnik sa zadatkom praćenja aviona. Murata je u 0730 već leteo na jugoistok. Japanci su za ovaj napad angažovali ukupno 21 lovačkih, 21 bombarderskih i 22 jurišnih aviona.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Japanski lovački i bombarderski avioni spremaju se da uzlete sa nosača Shokaku

Nakon poletanja prvog talasa, nosači Shokaku i Zuikaku su krenuli da dopremaju avione iz hangara na palubu kako bi uputili i drugi talas. Tokom ovih aktivnosti, u 0740 časova, dva obrušavajuća bombardera Dauntless postupajući po prvom izveštaju o prisustvu japanskih nosača aviona, dolaze iznad Nagumovih snaga i postižu potpuno iznenađenje. Radar sa nosača Shokaku ih nije otkrio, a kako ih avioni iz vazduhoplovne patrole nisu napali, Dauntlessi su napali ono za šta su mislili da je nosač Shokaku. Oba pilota su tvrdila da su pogodili nosač bombama od 500 funti. Uprkos tome što su ih japanski lovci jurili sledećih 45 milјa, Dauntlessi su srećno izbegli poteri, uspevši da u celoj akciji obore i jedan Zero. Shokaku nije bio napadan, iako su američki piloti bili ubeđeni da im je on bio meta. Umesto njega, napadnut je Zuiho. Jedna bomba je pogodila krmu nosača pri čemu je izazvala požar i uništila opremu za prihvat aviona. Nesposoban da prihvata avione, Zuiho je morao da izađe iz bitke.

Japanci su bili srećni što američki avioni nisu napali neki od dva veća nosača aviona, na kojima se odvijala popuna aviona gorivom i ubojnim sredstvima pred napad. Za Nagumoa, još jedna katastrofa nalik Midveju je bila na pomolu. Posada oba nosača je grozničavo radila na poletanju drugog talasa aviona pre nego što se pojavi još američkih aviona. Avioni u hangarima su bili bez goriva i naoružanja još od noćnog napada Catalina, tako da ih je sada trebalo popuniti gorivom i naoružati ih. Bombarderskoj eskadrili sa nosača Shokaku je trebalo manje vremena za pripremu nego eskadrili jurišnika sa Zuikakua gde je svo raspoloživo lјudstvo još uvek naoružavalo avione teškim torpedima. Nagumo je naredio da se grupa sa nosača Shokaku pošalјe što je pre moguće, bez čekanja na avione sa Zuikakua. Prvi avion je poleteo sa Shokakua u 0810 časova. Nakon osam minuta, grupa od pet lovaca Zero i 20 bombardera je letela ka američkim nosačima. Jedan od obrušavajućih bombrdera je kasnije odustao. Sa nosača Zuikaku poletelo je 17 torpednih bombardera i 4 lovaca, i oni su leteli iza obrušavajućih bombrdera sa Shokakua.
Pored toga što su organizovali napad na američke nosače aviona, Japanci su napravili i planove za sukob površinskih brodova. Između prednjeg odreda i prethodnice, Japanci su imali i značajnu prednost u artilјerijskom i torpednom naoružanju. Ovi brodovi su mogli da unište bilo koji američki brod koji bi bio oštećen u napadu iz vazduha. Kondo je naredio prednjem odredu da poveća brzinu i okrene na istoko-severoistok kako bi se pridružili Nagumovim snagama. Time je i smanjena dalјina do pozicije američkih nosača tako da su i avioni sa Junjia mogli da krenu u napad. Kondo je naredio prethodnici da nastavi ka kontaktu i u 0925 časova prethodnica je plovila na istok brzinom od 26 čvorova. Prethodnica je sada delovala u dve grupe: prva jačine dva bojna broda, po jedna laka i teška krstarica i četiri razarača, i druga grupa sa krstaricama Tone i Chikuma i dva razarača.

U oko 0835 časova, pratnja aviona sa nosča Shokaku, koja je obuhvatala devet lovačkih aviona Zero sa nosača Zuiho, uočila je drugu grupu američkih aviona. To je bila grupa od 20 aviona sa nosča USS Enterprise. Vođa lovaca sa nosača Zuiho nije mogao da odoli ovom cilјu i spustio se da iznenadna napadne neprijatelјske avione pre nego što se pridruži avionima koje je predvodio Murata. Japanski avioni su, imajući sunce za leđima, postigli potpuno iznenađenje. U svom prvom prolazu, Zeroi su oborili dva Avengera, a treći oštetili tako da je morao da se vrati nazad. Jedan od Zeroa je tom prilikom uništen vatrom iz kupole Avengera, dok je još jedan oboren dejstvom odelјenja američkih lovaca koji su došli u pomoć torpednim bombarderima. Treći Zero je oboren prilikom ponovnog napada na Avengere. Bitka između preostalih šest Zeroa i četiri Wildcata imala je za rezultat obaranje još tri američka aviona, dok je preostali lovac morao da se povuče. Na kraju ovog okršaja Amerikanci su izgubili tri lovca i dva Avengera, sa još dva Avengera i lovcem primoranim na povlačenje. Japanci su platili takođe visoku cenu: oborena su četiri Zeroa, dok je peti teško oštećen.

Efekt ovog napada bio je veliki. Mala grupa sa USS Enterprisea dodatno je smanjena na pet Avengera (uklјučujući i nenaoružani avion komandira grupe), tri Dauntlessa i svega četiri lovca. Pet preostalih japanskih lovaca se nije pridružilo grupi torpednih bombardera pbb Murate, već su se vratili na svoj brod. Odluka vođe japanskih lovaca smatra se pogrešnom. Nјegov zadatak je bila pratnja torpednih bombardera u napadu na američko nosač, a ne vazdušni duel sa američkim avionima. Sudbina Muratinih torpednih bombardera će pokazati ludost takve odluke.

NAPAD AMERIKANACA

Radar sa nosača aviona Shokaku je u 0840 časova prikazao grupu američkih aviona jugozapadno, na dalјini od 78 milјa. To je bila prva grupa sa USS Horneta. Iznad japanskog sastava se nalazila vazduhoplovna patrola od 23 lovačka aviona tipa Zero. Tri su poslata na jug da pokrivaju prethodnicu, tako da je za odbranu nosača ostalo 20 aviona. Japanci su ih rasporedili na različitim visinama kako bi se branili i od obrušavajućih i od torpednih bombardera. Za razliku od američkih lovaca koji su se držali što dalјe od brodova ne bi li susreli neprijatelјske avione što dalјe od štićenog broda, japanski lovci su se nalazili što bliže branjenom brodu. Jedan od razloga ovakvog postupka leži u kvalitetu radio uređaja ugrađivanih u Zeroe, koji nisu mogli da ostvaruju radio vezu na većim udalјenostima.

Obrušavajući bombarderi iz prvog talasa sa USS Horneta napali su prvi. U 0850 časova, vođa napada primećuje teške krstarice Tone i Chikuma iz prethodnice na oko 150 milјa severozapadno od TF-61. Nije ih napao, već je nastavio dalјe na severozapad gde je u oko 0910 časova uočio ostatak prethodnice. Dok su preletali preko prethodnice, avione sa USS Horneta je napala grupa od tri Zeroa. U jednom napadu, Amerikanci ostaju bez  tri Dauntlessa iz pratnje, od kojih je jedan oboren, a dva oštećena i primorana na povlačenje. Japanci tom prilikom gube jedan Zero. Dva preostala Zeroa uočavaju i napadaju drugo odelјenje od četiri Wildcata koji su leteli na visini od nekih 900 m iznad Avengera. Japanci su uspeli da obore vođu odelјenja, ali tom prilikom gube jedan avion. Dvostruka zaseda jednog odelјenja japanskih lovaca uspela je da uništi lovačku zaštitu aviona sa USS Horneta. Takođe su uspeli da razdvoje 15 Dauntlessa od šest Avengera.
Vođa obrušavajućih bombardera sa USS Horneta, komandir eskadrile VS-8 poručnik bojnog broda Vilijem Vajdhelm, je predvodio najsnažniji napad u ovoj bici. Kao odgovor na napad Zeroa iznad prethodnice, okrenuo je grupu u desno i ušao u oblake. Za nekoliko minuta, uočio je brodove 25 milјa ispred sebe za koje se kasnije ispostavilo da se radi o jednom velikom nosaču aviona i jednom manjem nosaču, obavijenim crnim dimom. To su bili Shokaku i ranije oštećeni Zuiho. Zuikako je bio prekriven oblacima tako da nije bio otkriven. Vajdhelm je bezuspešno pokušavao da usmeri drugi talas aviona sa USS Horneta.

Nakon obračuna sa Zeroima, koji su se sukobili sa Vajdhelmovim Dauntlessima, u 0927 časova preživelih 10 Dauntlessa došlo je do svog cilјa. Ispod njih se nalazio nosač Shokaku, koji je manevrisao i otvarao vatru iz protivavionskog naoružanja. Obrušavajući bombarderi su napali iz krmenog sektora, ali je komandant broda uspešno izbegao prve tri od ukupno odbračene četiri bombe. Preostali avioni su uspeli da nanesu teška oštećenja, pogodivši ga najmanje četiri puta.

Koliki god pogodaka da je nanešeno, prouzrokovana oštećenja su se pokazala kao kobna. Jedna od bombi je pogodila krmeni deo ostrva na desnom boku broda, dok su ostale pogodile centralni deo palube i krmene liftove. Letna paluba je bila izvijena a centralni lift uništen. Artilјerijska oruđa na desnom boku bila su uništena, a veliki deo posluga stradao. Iako je naneta šteta bila velika, nije se mogla nazvati fatalnom. U hangaru nije bilo aviona, a instalacija za dopremanje goriva za avione obezbeđena. Na nosaču su se nalazila svega dva jurišna aviona, parkirana na letnoj palubi. Jedan je zahvaćen požarom, dok je drugi ostao neoštećen. Požar se rasplamsao, ali je posada nakon pet časova borbe uspela da ga ugasi. Najvažnije, na nivoima ispod palube hangara nije bilo oštećenja, tako da je nosač mogao da plovi punom brzinom. Ukupni gubici u lјudstvu iznosili su 130 članova posade. Poslednji Dauntless je napao razarač Teruzuki. Većina oštećenih obrušavajućih bombardera napustila je bojište, a da ni jedan nije oboren. Od 15 Dauntlessa koliko ih je učestovalo u napadu, 13 je uspelo da se vrati iz akcije. Zauzvrat, Japanci su izgubili dva Zeroa, a jedan se kasnije srušio.

Šest Avengera sa USS Horneta nije uspelo da poronađe Nagumove nosače jer su previše otišli na jug i zapad. Propustili su zaokret Vajdhelma na sever i nisu mogli da čuju njegove radio izveštaje o poziciji japanskih nosača. Komandir grupe Avengera je odlučio da napadne bojne brodove prethodnice koje je prethodno preleteo.

U pratnji sedam Wildcata, devet Dauntlessa i deset Avengera, svi naoružani bombama, u 0920 časova preleću krstarice Tone i Chikuma. Ova grupa nije primila Vajdhelmov izveštaj o japanskim nosačima tak oda nisu bili svesni da su japanski nosači dalјe na severu. Bez bolјih cilјeva u svojoj zoni, vođa obrušavajućih bombardera odlučuje da napadne dve krstarice. Napad na krstaricu Chikuma je trajao od 0926 do 0931 časova. Jedna bomba pogađa krstaricu u levu stranu komandnog mosta u 0926 časova a kasnije dobija još jedan pogodak, ovaj put u desnu stranu pramčanog nadgrađa. Iako teško oštećena, i sa znatnim gubicima u posadi, brod nije bio u opasnosti da potone.

Drugi talas aviona sa USS Horneta bio je u delovima. Avengeri i preostala dva Wildcata iz pratnje bili su napadnuti sa sva Zeroa, ali su Wildcati uspeli da obore jedan a drugi se ubrzo povukao. Najzad, Avengeri su se okrenuli odakle su došli, što ih je ubrzo dovelo iznad krstarica Tone i Chikuma. Devet Avengera naoružanih bombama su za cilј izabrali krstaricu Chikuma. Krstarica je pokušavala da manevrom izbegne napad, ali to nije urodilo plodom. Prema tvrdnjama posada aviona, postignuto je pet pogodaka, od kojih je potvrđen samo jedan. Pogođen je torpedni aparat, što je prouzrokovalo požar i uništenje izviđačkog aviona na desnom katapultu. Od posade koja je brojala 900 lјudi, poginulo je 192 članova posade, a 95 je ranjeno. Jedan od Avengera, koji nije odbacio bombe u prvom naletu, bezuspešno je napao razarač iz pratnje. Amerikanci u ovom napadu nisu imali gubitaka.

Neposredno nakon što su Avengeri iz drugog talasa preleteli japanske krstarice, šest Avengera iz prvog talasa, naoružanih torpedima, pristiže u područje gde su se nalazile krstarice Tone i Chikuma. Ovi avioni su uočili te iste krstarice sat vremena ranije  i odlučila da ih napadnu jer nije bilo drugih cilјeva u zoni. Napali su krstaricu Tone i tvrdili da su postigli tri pogotka. Svega pet torpeda je odbačeno i svih pet je promašilo cilј.

Napad Zeroa sa nosača Zuiho ostavio je vođu napada sa USS Enterprisea sa malom grupom od tri Dauntlessa i pet Avengera, sa pratnjom od četiri Wildcata. Iako je grupa sa USS Enterprisea čula Vajdhelmove izveštaje o japanskim nosačima, nisu shvatali da je on okrenuo na sever umesto da nastavi ka severozapadu. Leteći na severozapad, vođa napada je uskoro uočio krstarice Tone i Chikuma, a nedugo zatim i ostatak japanske prethodnice. Izviđanje prostora iza prethodnice nije dalo rezultate, tako da se grupa sa USS Enterprisea okrenula nazad kako bi napala snage admirala Abea. U 0930 časova, Avengeri su napali najbliži veliki ratni brod, tešku krstaricu Suzuja. Četiri torpedna bombardera je prišlo krstarici preko levog boka i u prvom naletu lansirali dva torpeda koja su promašila cilј. I avion iz drugog talasa je takođe promašio. Poslednji, četvrti avion iz grupe, je morao da odbaci torpedo. Tri Dauntlessa iz sastava eskadrile VS-10 se odvojilo od Avengera. Oni su kratko izvideli zonu, tražeći krupniju metu, ali su se vratili da napadnu Tone i Čiukumu. U 0939 časova su napali Chikumu, svega nekoliko minuta pre nego što će je napasti Dauntlessi iz drugog talasa sa USS Horneta. Tri obrušavajuća bombardera sa USS Enterprisea su uspela da napdave rupu u oplati broda kroz koju je krenula da prodire voda, pravo u kotlarnicu, usled čega je krstarica izgubila brzinu.

Kinkejd je angažovao 75 aviona za napad na japanske nosače, ne uklјučujući 16 Dauntlessa koji su poslati ranije kao izviđači. Rezultati cele akcije bili su razočaravajući. Od poslatih 75 aviona, svega 10 je zapravo izvršilo zadatak i razultat su odluke Vajdhelma da ide na sever. Američki napadi su i dalјe imali isti problem – odsustvo kohezije grupa aviona u napadu. Kod Santa Kruza, napadi su izvođeni u mirnodopskom maniru, što je bilo na ivici neprihvatlјivog rizika. Problem je dodatno pojačavao i nedostatak komunikacije. Uloga Wildcata u ulozi pratnje bio je neefikasan. Japanske vazduhoplovne patrole pokazale su se bolјe nego kod Midveja. Direktni gubici u bici su bili četiri Wildcata, dva Dauntlessa i dva Avengera, dok se dosta aviona srušilo na putu nazad. Japanci su izgubili pet lovaca iz sastava vazduhoplovnih patrola, kao i četiri lovaca koji su napali grupu sa USS Enterprisea.

JAPANSKI NAPAD

Amerikanci su se pripremili za japanski napad, za koji su bili svesni da dolazi. Klјuč odbrane je bio slanje Wildcata u vazduhoplovnu patrolu koja bi presrela japanske avione daleko od nosača. USS Enterprise je raspolagao sa 11 lovaca, od kojih je 7 postavio na visinu od 3000 m iznad TF-16 a preostala četiri je stavio između TF-16 i TF-17. USS Hornet, koji se nalazio 10 milјa jugozapadno, je imao osam lovaca na visini od 3000 m. Operater sa USS Enterprisea je ovako postavio Wildcate da bi sačuvao gorivo i kiseonik, verujući da će radar na vreme otkriti japanske avione i time mu dati dovolјno vremena da pošalјe avione na veću visinu ukoliko bude bilo potrebno. Ova odluka je bila najvažnija odluka cele bitke i pokazaće se kao katastrofalna.
U 0830 časova, avioni koji su sa USS Horneta leteli u napad javili su o približavanju japanskih nosača aviona. Oba nosača su se pripremila da podignu sve raspoložive avione kako bi ispraznili letne palube pre dolaska Japanaca. Vazduhoplovna patrola sa TF-16 ojačana je na 22 lovačka aviona. USS Hornet je dodao još sedam aviona, tako da se u vazduhu nalazilo ukupno 37 lovačkih aviona. Japanski napad se približavao, a radari na USS Enterprise i USS Hornetu su ćutali. Radar sa krstarice Northampton je otkrio napad u 0841 časova, kada je i prosleđena informacija na USS Hornet o neprijatelјu udalјenom 70 milјa u smeru severozapada. Ipak, ovaj podatak nikada nije došao do oficira zaduženog za letenje na nosaču aviona USS Enterprise, poručnika bojnog broda Grifina.

Muratina eskadrila jurišnih aviona je u 0853 časova uočila brodove za koje je ubrzo potvrđeno da se radi o nosaču aviona, dve krstarice i četiri razarača. To su bili USS Hornet i TF-17. Oblaci su pokrivali TF-16. Murata je naredio da odmah krenu u napad. On je raspolagao sa dve grupe aviona: na 5000 metara su se nalazili bombarderi, njih 17 sa nosača Zuikaku i osam Zeroa u pratnji na visini od 6400 metara; u drugoj grupi su se nalazili 20 torpenih bombardera sa nosača Shokaku koji su sa pratnjom od četiri Zeroa leteli na visini od 4200 metara.

Radar na USS Hornet je konačno uočio neprijatelјa u 0855 časova. Neprijatelј je uočen na dalјini od 35 milјa, u smeru zapad – jugozapad. Nosač aviona USS Enterprise je imao taj odraz na dalјini od 45 milјa. Grifin je preusmerio osam lovaca na zapad, a piloti su odlučili da se popnu iznad 3000 metara. U 0859 časova, lovci sa USS Horneta su uočili Japance, ali je bilo prekasno za reakciju. Murata je svoje torpedne bombardere podelio u dve grupe. Poveo je 11 torpednih bombardera sa 4 lovaca ka jugu, obrušavajući se kako bi postigao brzinu, dok je preostalih 9 torpednih bombardera  došlo sa severa. Obrušavajući bombarderi su uočili nosača aviona USS Hornet u 0858 časova. Japanci su uspeli da organizuju potpuno koordinisani napad.

Prvi su napali obrušavajući bombarderi koje je predvodio poručnik Takahaši Sadamu. Nјegova eskadrila je bila raspoređena u tri grupe po 7 aviona, sa osam Zeroa iznad i iza njih. Osam Wildcata sa USS Horneta je uspelo da postigne dovolјnu visinu da izvede napad na japanske bombardere. Lovci iz pratnje su uspeli da obore tri Wildcata, a ostale da rasteraju, ali ipak ne pre nego što su Amerikanci uspeli da obore tri i oštete još tri obrušavajuća bombardera. Druga grupa lovaca sa USS Horneta je uspela da obori samo jedan obrušavajući bombarder. U 0910 časova, Japanci su počeli napad na USS Hornet. Grifin je poslao deo vazduhoplovne patrole sa TF-16 u pomoć USS Hornetu. Dok su se Japanci spremali da udare, TF-17 je povećao brzinu na 28 čvorova i u 0903 časova okrenuo na severoistok. USS Hornet se nalazio okružen brodovima iz pratnje, koji su se nalazili na 1800 m od nosača. U 0905 časova USS Hornet je uočio prve japanske avione, sedam obrušavajuća bombardera, kako se približavaju iz pravca zapada. Minut kasnije, brodski topovi kalibra 130 mm su otvorili vatru na napadače. Efikasnost protivavionske vatre bila je smanjena time što je lepo izveden japanski napad delio vatru sa američkih brodova.

Prva grupa bombardera je krenula u obrušavanje u 0910 časova, sa visine od 1500 metara. Kroz oblake su se obrušavali na krmu USS Horneta. Bomba otpuštena sa prvog aviona je pala pored desnog boka. Druga bomba je pogodila centar letne palube i probila tri palube. Treći bombarder nije stigao da otpusti bombu jer ga je pogodila vatra protivavionskih topova. Srušio se desetak metara od USS Horneta. Sledeći avion je izveo uspešan napad, pogodivši krmeni deo letne palube visokoeksplozivnom bombom. Eksplozija je napravila otvor prečnika oko 3 metra i izazvala velike gubitke među posadama protivavionskih oruđa u blizini. Amerikanci su uspeli da ga obore dok se izvlačio iz napada. Peti avion je kružio kako bi napao pramac nosača preko levog boka. Ovaj avion je takođe postigao pogodak, probivši četiri palube i nanevši znatne gubitke u lјudstvu. Još jedan avion je kružio slično njemu, ali nije uspeo da postigne pogodak. Sedmi i poslednji avion iz grupe je već bio oštećen dejstvom Wildcata i nije stigao do USS Horneta. Rezultati prvog napada obrušavajućih bombardera se po svim merilima smatraju impresivnim. Od sedam bombardera, tri su postigla pogodak, a četiri preživela napad.

Nakon obrušavajućih, na red su došli torpedni bombarderi. Nјihova pratnja je intervenisala protiv Wildcata, oborivši dva Wildcata uz gubitak jednog Zeroa. Nakon izvršene promene kursa plovlјenja TF-17, Muratin plan za napad je morao biti malo izmenjen. Naime, morali su da izvrše napad preko krme, što je bio mali taktički nedostatak. Jedanaest torpednih bombardera je povećalo brzinu kako bi došli u povolјan položaj za napad, dok je komandant nosača manevrisao tako da stalno drži krmu prema napadačima, želeći da na taj način postane što je moguće manja meta. Prvu grupu napadača činilo je tri aviona, vođenih Muratom. Letevši na visini od 90 metara, prišli su USS Hornet sa desnog krmenog sektora. Prvi Tip 97 je otpustio torpedo na dalјini od 1300 metara pre nego što je oboren. Sledeća dva aviona su se približila na manje od 900 metara pre nego što su otpustili torpeda. Muratin avion je oboren.

Iako nisu uspeli da lasniraju torpeda iz povolјnijih pozicija, napad je bio razarajući. Prvo torpedo pogađa nosač aviona USS Hornet u 0915 časova, neposredno iza ostrva. Za svega nekoliko sekundi, drugo torpedo pogađa krmeni deo nosača. Treće torpedo je promašilo. Rezultati napada su odmah došli do izrađaja. Mašinski prostori dve kotlarnice su poplavlјene, što je za rezultat imalo gubitak brzine broda i nagib broda od 10° na desni bok. Sledeća grupa od tri torpedna bombardera naišla je minut kasnije. Prvi avion je oboren nekon što se otarasio svog torpeda, a preostala dva aviona su promašila cilј. Kako je USS Hornet nastavio da se okreće ka severozapadu, ugao napada za poslednjih pet aviona bio je još nepovolјniji. Od njih pet, tri su napala USS Hornet – bezuspešno. Od njih tri, jedan je oboren, a dva su promašila cilј. Preostala dva aviona su odlučila da napadnu tešku krstaricu USS Pensacola. Prvi je lansirao torpedo i promašio, dok je drugi avion, nakon što je pogođen, pokušao da se zabije u krstaricu. Promašio je pramac broda za svega par metara.

Druga grupa bombardera sa nosača Zuikaku išla je ka cilјu kada je upala među lovce koji su sa USS Enterprisea hitali u pomoć USS Hornetu. Od šest bombardera, jedan je oboren pre nego što je krenuo u obrušavanje, dok je preostalih pet uspelo da izvrši napad. Napad su izveli sa visine od 3500 metara. Četiri aviona je promašilo cilј, dok je peti u trenutku kada se pojavio iznad USS Horneta već bio u plamenu. Srušio se na sam nosač. Trup se odbio od ostrva i zabio u letnu palubu. Požar, izazvan rušenjem japanskog aviona, je trajao dva sata.

Poslednja grupa bombardera bila je najneuspešnija. Tri aviona su izgublјena u prvom presretanju od strabe Wildcata, a preostali avioni su okrenuli na jug. U 0914 časova su presretnuti od strane lovaca sa USS Enterprisea. Jedan bombarder je oboren tokom obrušavanja, ali su tri izvršila napad. Svi su promašili USS Hornet, a samo jedan je uspeo da preživi napade Wildcata tokom izlaska iz zone TF-17.

Devet jurišnika sa Shokakua doletelo je iz pravca severa. Nisu imali lovačku pratnju i kao takvi su bili lak plen za američke lovce. Tri jurišnika je oboreno, a jedan je pokušao da izvrši kamikaza napad na laku krstaricu Juno, doduše neuspešan jer je oboren vatrom protivavionskih topova na bezbednoj dalјini. Razarač Moris je odgovoran za obaraanje jednog juripnika. Preostala četiri aviona je uspelo da se približi nosaču USS Hornet i uspelo da lansira torpeda. Sva torpeda su promašila, tako da se i ova grupa upisala na listu neuspešnih napadača.

Poslednje napade na USS Hornet izvršila su dva aviona koji su već bili oštećeni dejstvom Wildcata. Prvi se pojavio iznad krme nosača u 0917 časova. Već zadimlјen, otpustio je bombu iz plitkog poniranja i promašio. Potom se izvukao iz obrušavanja, preleteo  krstaricu Northampton i vratio se ka USS Hornet, sa očiglednom namerom da udari avionom u brod. U ovoj nameri je uspeo. Trup aviona je prošao kroz palubu i završio u pramčanom liftu. Požar se ubrzo rasplamasao. Još jedan avion je, nakon što se otarasio torpeda, krenuo u obrušavanje ka nosaču, želeći da učini isto što i njegov kolega neki minut ranije. Međutim, nije imao snage da dođe do nosača. Obrušio se u more pre nego što je dosegao nosač.

[attachment=10] Udar japanskog aviona u nosač aviona USS Hornet

Poslednja vazdušna borba se odigrala između američke vazduhoplovne patrole i japasnkih aviona koji su se povlačili. Napad koji su izveli Japanci bio je poslednji, koordinisani napad japanskih aviona na američki nosač aviona. Kao rezultat tog napada, USS Hornet je bio teško oštećen i plutao je pogođen sa dva torpeda, tri avio bombe i dva japanska aviona. USS Hornet nije imao snage da se bori protiv požara koji je plamteo, niti da koristi avione iako je kontraplavlјenjem ugao nagiba smanjen na svega 2º. Japanci su platili visoku cenu. Od 53 aviona, koliko su angažovali u napadu, samo se deo bezbedno vratio na svoje nosače. Od 12 lovaca, vratilo se 7; od 21 bombardera vratilo se jedva četiri; a od 20 jurišnika svega jedan. Amerikanci su izgubili šest Wildcata sa četiri pilota (dva pilota su spašena).

Drugi talas japanskih aviona je imao priliku da preokrenu obećavajući početak bitke u odlučujuću pobedu. U 0945 časova vazduhoplovna patrola nosača aviona USS Enterprise je brojala svega 11 lovačkih aviona. Kinkejd je okrenuo TF-16 ka jugoistoku, ploveći brzinom od 27 čvorova i ušao u kišne oblike. U 1000 časova, vazduhoplovna patrola je smanjena na svega osam lovaca, s tim da se na letnoj palubi nalazilo deset Dauntlessa iz eskadrile VB-10. Dauntlessi su bili popunjeni gorivom i municijom, bez lovačke zaštite.

Japancima je bilo poznato kretanje nosača USS Enterprise. Praćenje američkih radio veza je potvrdilo aktivnosti najmanje dva nosača aviona. Podaci su dodatno potvrđeni izveštajima pilota koji su leteli u prvom talasu japanskog napada. U 0937 časova izviđački aviona sa nosača Zuikaku je prikupio sveže podatke o kretanju nosača aviona USS Enterprise.

Za razliku od prvog talasa, drugi japanski talas je bio podelјen u dve grupe. Prva grupa se sastojala od 19 bombardera sa nosača Shokaku, praćen sa pet Zeroa. Oni su prilazili nosaču USS Enterprise leteći na visini od 5000 metara. Sa pomakom od 45 minuta iza njih je letela grupa od 17 jurišnika sa nosača Zuikaku, naoružanih torpedima. Za njihovu pratnju zadužena su četiri Zeroa.

Japanske avione drugog talasa napada prva je radarom u 0930 časova uočila krstarica USS Northampton. Uočeni su japanski obrušavajući bombarderi na dalјini od 76 milјa, iz severozapadnog smera. U 0945 časova, prvi brod iz sastava TF-16 ostvaruje kontakt na dalјini od 55 milјa. Radar na USS Enterpriseu se ponovo pokazao kao loš – ne uspevši da ostvari kontakt sve dok se avioni nisu približili na 45 milјa.

Vođa bombardera sa nosača aviona Shokaku je prvo uočio nosač aviona USS Hornet, ali kako je ovaj već bio oštećen, poveo je grupu ka istoku i uskoro uočio brodove iz sastava TF-16. U 1008 časova je poveo grupu u napad. Dok su se japanski avioni približavali, Kinkejd donosi odluku da okrene ka jugozapadu. Vazduhoplovna patrola nosača aviona USS Enterprise nije bila dobro postavlјena. Osam lovaca se nalazilo na visini od 3000 metara, dok je još trinaest lovaca kružilo na manjoj visini. Deset Dauntlessa se nalazilo u različitim fazama popune gorivom i municijom na palubi i u hangaru nosača.

Prva Grifinova naređenja za letenje bila su neefikasna. On je veći deo lovaca poslao na severoistok u presretanje, ali kako nije imao podatak o visini leta japanskih aviona, nije naredio Wildcatima da se popnu na odgovarajuću visinu. Vođa japanske grupe aviona je svojih 19 bombardera rasporedio u tri grupe. Kako su američki avioni leteli na manjoj visini, japanski avioni su skoro bez ometanja stigli do tačke za izvođenje napada. Svega dva američka lovca je uspelo da se suprotstavi Japancima pre nego što su krenuli u obrušavanje, pri čemu su uspeli da obore jedan japanski bombarder. Iako je američka vazduhoplovna patrola bila neefikasna u odbrani TF-16, protivavionska vatra sa brodova se pokazala kao razarajuća.

Pored vođe grupe oborena su još tri bombardera, a da nisu uspeli da postignu ni jedan pogodak. Dva minuta kasnije, sledeća grupa od sedam aviona je napala nosača aviona, prišavši mu iz krmenog sektora. Vodeći bombarder iz ove grupe je uspeo da se probije kroz protivavionsku vatru i da u 1017 časova pogodi bombom letnu palubu, svega 6 m od pramca. Šteta je bila mala jer je bomba probila letnu palubu i eksplodirala u praznom prostoru pod pramcem. Jedan Dauntless je prosto oduvan sa palube, a drugi je namerno oboren u more kako bi se ugasio požar. Druga bomba je pogodila letnu palubu u blizini pramčanog lifta. Eksplozija je izazvala požar u hangaru, tako da su Amerikanci morali da obore u more šest Dauntlessa kako bi izbegli širenje požara i eksplozija. Bomba je prošla do druge palube gde je pobila tehničko osoblјe i izazvla požar u oknu pramčanog lifta. Bliski promašaj avio bombe je zabeležen u 1020 časova. Eksplozija ove bombe je imala za posledicu cepanje šava na podvodnom delu oplate i jedan Wildcat oboren u more dejstvom udarnog talasa. Avion koji je postigao blizak promašaj oboren je dok se izvlačio iz obrušavanja.



* strat_situacija.jpg (450.22 KB, 1379x999 - viewed 2 times.)

* raspored_baza_ml.jpg (91.06 KB, 695x498 - viewed 1 times.)

* henderson-fild.jpg (180.43 KB, 1024x817 - viewed 1 times.)

* uss_hornet.jpg (25.2 KB, 567x282 - viewed 1 times.)

* enterprisewildcat.jpg (38.67 KB, 600x460 - viewed 1 times.)

* japanese.aircraft.carrier.zuikaku.jpg (22.29 KB, 697x246 - viewed 1 times.)

* santa_kruz_26_okt.jpg (241.89 KB, 1576x1118 - viewed 2 times.)

* shokaku-1.jpg (17.53 KB, 686x233 - viewed 1 times.)

* santacruzshokaku.jpg (65.24 KB, 693x444 - viewed 1 times.)

* udar_u_hornet.jpg (47.21 KB, 698x503 - viewed 1 times.)
Logged
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« Reply #1 on: June 19, 2022, 04:08:09 pm »

Od 12 bombardera, koliko ih je bilo u drugoj i trećoj grupi, samo je jedna bomba bila dovolјno precizna. Gubici japanskih aviona su bili veliki. Oboreno je šest aviona, uklјučujući i dva aviona oborenih od strane lovaca koji nisu ni uspeli da izvedu napad. Sve ukupno, Japanci su izgubili deset od ukupno 19 bombardera. Šteta naneta nosaču aviona USS Enterprise nije bila ozbilјna. Međutim, 44 članova posade je poginulo a 10 aviona uništeno. Japanci su javili da su postigli šest pogodaka i da je nosač u plamenu i nagnut na desni bok.

Na osnovu iskustava stečenih u okršaju, Grifin je 11 Wildcata poslao na veću visinu, očekujući naredni napad. Dodatnih 14 lovaca je kružilo na maloj visini. Prvi indikator sledećeg napada je dobijen u 1035 časova kada je radar sa USS Enterprisea detektovao veliku grupu kako dolazi sa severozapada. Grifin je sada bio u situaciji da bolјe rasporedi svoje avione. U 1044 časova je upozorio lovce da se neprijatelј nalazi 15 milјa severozapadno i da se radi o torpednim bombarderima. To je bila eskadrila jurišnika sa nosača Zuikaku, koja se približavala američkim brodovima leteći na visini od 4000 metara. Vođa napada, poručnik Imajuku Šigeihiro, je u 1035 časova ostvario vizuelni kontakt sa TF-17. Nekoliko minuta kasnije je uočio TF-16 u plovidbi ka jugozapadu. Za cilј je odabrao nosač aviona koji mu je izgledao neoštećen. Planirao je da podeli svoje snage u dve grupe sa po osam aviona kako bi napao nosač i sa pramca i krme. Prva grupa je letela na jug kroz oblake dok je druga grupa sa pratnjom od četiri lovaca letela ka jugoistoku, takođe kroz oblake.

Osam aviona poručnika Imajukua je napala prva. Kako nije imao lovačku zaštitu, Imajuku se popeo na veću visinu na dovolјnoj udalјenosti od TF-16. Pre nego što su dospeli do TF-16 samo jedan avion, Imajukin, je bio presretnut od strane američkih lovaca – i oboren u 1046 časova. Nјegov krilni pratilac je lansirao torpedo na USS Enterprise i promašio. Sledeće odelјenje je naišlo sa desnog boka nosača i lansiralo torpeda. USS Enterprise je napravio oštar zaokret preko desnog boka i uspešno izbegao sva lansirana torpeda. Poslednje odelјenje od dva aviona nije moglo da dođe u povolјnu poziciju za napad na USS Enterprise tako da je krenulo da napadne bojni brod USS South Dakota. Prvi avion je lansirao torpedo i promašio, dok je drugi avion pogođen protivavionskom vatrom i nastavio da se kreće ka bojnom brodu. Pilot se približio dovolјno da lansira torpedo, koje je ušlo u vodu na nekih 20 metara od broda. Avion se srušio 200 metara dalјe. Poslednji avion iz grupe lansirao je torpedo koje je uočeno na svega 800 metara. Oštrim zaokretom je izbegnut pogodak. Avion je oboren protivavionskim topovima sa pramca nosača aviona.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Jurišnik sa nosača aviona Zuikaku nakon torpednog napada na USS Enterprise pokušava da preleti bojni brod USS South Dakota kako bi izašao iz zone napada

Dva Wildcata su presrela drugu grupu od osam aviona  u poniranju i uspeli da obore jedan a dva teško oštete. Lovci Zero koji su se nalazili u pratnji nisu stigli da intervenišu. Kada je šest preostalih aviona (uklјučujući i teško oštećeni avion) izašlo iz oblaka, našli su se po krmi TF-16. Jedan japanski jurišnik je tokom probijanja kroz američku pratnju doneo odluku da odustane od napada na nosač i da umesto njega napadne razarač USS Smith. Avion je udario u razarač u 1047 časova, u lafet topa kalibra 127 mm, pri čemu se zapalilo izliveno gorivo iz aviona.
Preostalih pet torpednih aviona je pokušalo da dođe na poziciju za lansiranje torpeda na desni pramčani sektor nosača. Nosač je pokušavao da drži krmu ka napadačima kako bi predstavlјao što je moguće manju metu. Jedan od pet aviona je lansirao torpedo na krmu nosača i promašio, nakon čega je ubrzo oboren protivavionskom vatrom. Preostali avioni su lansirali svoja torpeda, takođe neuspešno. Napad je završen u 1052 časova. Wildcati su uspeli da obore još dva japanska aviona dok su se izvlačili sa bojišta.

Napad torpednih aviona na USS Enterprise je bio klјučna tačka bitke. Da su kojim slučajem uspeli da pogode nosač makar jednim torpedom, došlo bi do američke katastrofe. U prethodne tri bitke nosača aviona, kad god su Japanci uspeli da postignu pogodak nosača torpedom dolazilo je do pokretanja lančane reakcije koja je vodila ka uništenju broda.

Od 16 aviona angažovanih u napadu, njih devet je uspelo da lansira oružje. Vazduhoplovna patrola je odradila izvrstan posao napavši jednu grupu torpednih bombardera i poremetivši koordinaciju između dve grupe aviona.

U bizarnom sledu događaja, TF-16 je pretrpela još jedan gubitak, neposredno pred pristizanje Sekijeve grupe obrušavajućih bombardera. Dva Avengera su se vratila neposredno pre 1000 časova. Jedan od njih je još uvek imao podvešeno torpedo. Kako nisu mogli da ih prihvate na USS Enterpriseu, pilot oštećenog Avengera je sleteo na vodu u neposrednoj blizini razarača USS Porter. Nakon sletanja Avengera na vodu, jedan od osmatrača sa razarača je po levom boku uočio torpedo. Radilo se o torpedu koje se otkačilo sa Avengera i koje je pravilo krugove u vodi. U 1004 časovaѕ torpedo je udarilo u razarač. Nešto nakon podneva razarač je po Kinkejdovom naređenju potoplјen.

Poslednji japanski nosač se takođe pripremao za napad. Prednji odred se kretao tako da je smanjivao rastojanje do američkih nosača. Kakuta je planirao da pokrene napad u 0905 časova, sa pozicije udalјene oko 280 milјa od TF-1. U prvom talasu se nalazilo 12 Zeroa i 17 bombardera, a drugi sedam jurišnih aviona. Nakon upućivanja aviona u napad, Kondo je poslao Nagumou nosač aviona Junyo i dva razarača, dok je ostatak prednjeg odreda poveo na jugoistok, gde je nameravao da traga za američkim snagama.

Radar na USS Enterpriseu je bio neispravan u trenutku prilaska japanskih aviona. Iako je napadače na dalјini od 45 milјa zapadno od sastava otkrio radar sa bojnog broda South Dakota, ta informacija nikada nije stigla do oficira zaduženog za upotrebu aviona na nosaču aviona USS Enterprise. U 1115 časova, radar na USS Enterpriseu je ponovo proradio. Neprijatelјski avioni su se nalazili na 20 milјa. Vazduhoplovna patrola nije imala dovolјno vremena da odreaguje. U 1121 časova prvi obrušavajući bombarder se pojavlјuje iz oblaka iznad USS Enterprisea. Vođa grupe bombardera sa nosala Junyo uočio je u 1040 časova nosač aviona USS Hornet kako nepomično stoji u vodi. Ipak, nastavlјeno je traganje za važnijim metama. U 1120 časova uočena je TF-16, kada je naređen i napad. Nisu bili presretnuti od strane lovaca ali su ih zato oblaci sprečavali da se postave na najprikladniju poziciju za napad. Avioni su napali USS Enterprise iz krmenog sektora ali je plitko obrušavanje od 45° učinilo napadače ranjivim na protivavionsku vatru sa brodova. Prva je napala grupa od osam bombardera. Prva tri aviona su promašila cilј i svi su bili uništeni protivavionskom vatrom. Vodeći avion sledeće grupe od tri aviona je otpustio bombu uz sam pramac što je za posledicu imalo otvaranje oplate i kvar na mehanici pramčanog lifta. Sledećih četiri aviona je takođe promašilo cilј.

Sledeća grupa od devet obrušavajućih bombardera je zbog niske oblačnosti izgubila kontakt sa USS Enterpriseom. Kao rezultat toga, oni su završili sa napadom na raštrkane brodove iz sastava TF-16. Četiri aviona je napalo bojni brod USS South Dakota. Prve tri bombe su promašile, dok je četvrta pogodila gornji deo pramčane kupole glavne artilјerije. Kupola je ostala neoštećena, ali su šrapneli bombe ranili nekoliko članova brodske posade, među njima i komandanta broda. Preostalih pet bombardera je napalo krstaricu USS San Huan koja se nalazila po pramcu levo od USS Enterprisea. Prva tri bombardera u 1132 časova promašuju krstaricu, dok je četvrti avion postigao blizak promašaj uz levi bok. Poslednji avion je uspeo da pogodi krmu krstarice. Bomba je prodrla kroz ceo trup broda i eksplodirala ispod trupa. Privremeno je zaglavlјeno kormilo, a voda je prodrla u nekoliko odseka. Niti jedan od devet bombardera nije pogođen protivavionskom vatrom, ali je četiri aviona oboreno dejstvom američkih lovaca i Dauntlessa tokom izvlačenja iz borbe. Dvanaest lovaca, koji su predstavlјali pratnju japanskih bombardera, nisu imali nikakvih gubitaka, a oborili su dva Wildcata i jedan Avenger.

Borbena dejstva avijacije sa američkih i japanskih nosača imali su za posledicu teška oštećenja na obe strane. Dva od četiri japanska nosača su izbačena iz borbe. USS Hornet je plutao a USS Enterprise je bio oštećen, ali još uvek u stroju. Ipak, Japanci su bili u prednosti i trudili se da dokrajče preživelu američku letnu palubu. Nagumo i njegov štab su pokušavali da srede utiske od jutrošnjeg napada i zaklјučili su da Amerikanci raspolažu sa tri nosača. Jedan je bio osakaćeni nosač koji je često uočavan tokom jutra a druga dva su se nalazila severno i severozapadno od osakaćenog nosača. U 1132 časova Nagumo šalјe ovu procenu svojim komandantima putem radio veze. Kako je stvarna pozicija nosača aviona USS Enterprise bila južno od USS Horneta, ova pogrešna procena je dovela do toga da Japanci šalјu snage u pogrešnom pravcu.

Nagumova nastojanja da izvede dodatne napade ograničili su teški gubici pretrplјeni u jutarnjim napadima. Preživeli avioni iz prvog talasa započeli su sletanje na Zuikaku u 1140 časova, a neki od njih su preusmereni na nosač Junyo koji se nalazio jugozapadno. Sletanje je obavlјeno do 1230 časova, pri čemu je sletelo svega 10 lovaca, 8 jurišnika i 1 bombarder na Zuiaku i dva lovca, četiri bombardera i jedan jurišnik na Junyo. Trinaest letelica iz prvog talasa je bilo primorano da prinudno sleti na vodu: dva lovca, šest bombardera i pet jurišnika.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Borbena dejstva 26. oktobra, od 1200 do 2400 časova

Tokom prihvata aviona na palubu, Junyo je plovio blizu Zuikakua i Nagumo je detašovao svoj poslednji nosač i pet razarača da plove zajedno sa Junyom. Nagumo je sa štabom ostao na nosaču Shokaku, koji se ploveći brzinom od 31 čv udalјavao sa bojišta. U međuvremenu, Kondo je naredio prethodnici da prekine plovlјenje na severozapad i da krene ka grupi za podršku koja se kretala ka poslednjoj poznatoj poziciji američkih snaga.

Dok su Japancu pripremali nove napade, Kinkejd se suočavao sa drugačijom situacijom. USS Hornet je plutao bez pogona, a napori teške krstarice USS Northampton da je uzme u tegalј bili su neuspešni. USS Enterprise je bio oštećen, a veliki broj aviona je morao da sleti na jednu palubu koja je imala neispravan pramčani lift. Amerikanci su bili sigurni da su Japanci raspolagali sa još jednim ili dva neoštećena nosača. Vazduhoplovna patrola nije mogla biti angažovana iznad USS Horneta. Da ostane u borbi, rizikovao bi da izgubi i USS Enterprise, što bi bilo kobno. Sa svim tim u glavi, Kinkejd donosi odluku o povlačenju i u 1135 o odluci izveštava Holsija.

Bilo je važno da USS Enterprise prihvati avione iz dva napada i iz vazduhoplovne patrole. U vazduhu se nalazilo 73 letelica: 28 Wildcata, 24 Dauntlessa i 21 Avengera. U prvoj fazi prihvata aviona, na palubu je sletelo 23 Wildcata i svih 24 Dauntlessa. Pet lovaca je moralo da prinudno sleti na vodu. U 1235 časova, dok su Avengeri još uvek leteli, a na USS Enterpriseu otpremali avione u hangar, TF-16 je okrenula na jugoistok i povećala brzinu na 27 čvorova kako bi izašla iz zone. Čim su popunili avione gorivom i municijom, 24 Dauntlessa je vraćeno na letenje. I konačno, deset Avengera je prihvaćeno, dok su ostali odlučili da slete na ostrvo Espiritu Santo. Nakon toga, na ostrvo je poslato i 13 Dauntlessa. USS Enterprise je još uvek imao ukrcanih 84 aviona (41 lovac, 33 obrušavajuća bombardera i 10 Avengera). Katastrofa gublјenja većeg dela aviona iz dve vazduhoplovne grupe je izbegnuta.

Jamamoto je u 1300 časova izdao naređenje za gonjenje američkih snaga. Gonjenje je trebalo izvršiti na jedan od dva moguća načina. Japanci su još uvek imali nosače aviona. Admiral Kakuta na Junjiju i Nomoto na Zuikaku su bili spremni da pošalјu avione u napad. U međuvremenu, prednji odred, kao i prethodnica su nameravale da se približe Amerikancima.

Napad sa Junjija je poslat u 1313 časova. Avioni su poslati na jugoistok, u zonu udalјenu 260 milјa. U grupi su letela osam Zeroa i sedam jurišnika, od kojih je šest nosilo torpeda. Istovremeno je sa Zuikakua poletela grupa od pet lovaca, dva bombardera i sedam jurišnika, od kojih je šest bilo naoružano bombama.

Na nosače Zuikaku i Junyo su od 1320 do 1400 časova sletali avioni koji su se vraćali iz napada. Zuikaku je na sebe prihvatio pet Zeroa (četiri sa nosača Junyo), sedam bombardera sa nosača Shokaku i sedam jurišnika (šest sa Zuikakua i jedan sa Shokakua). Na Junyo je sletelo još deveet lovaca (jedan sa Zuikakua) i šest bombardera. Tokom tog vremena, još dva lovca, četiri bombardera i jedan jurišnik su prinudno sleteli na vodu. Veliki broj aviona je bio oštećen, a posade psihički iscrplјene. Nomoto je odlučio da ne pokreće četvrti napad. Kakuta je pritisnuo svoje lјude i naredio još jedan napad sa svim avionima koji bi mogli da se pripreme za borbu. Najbolјe što je mogao Junyo da uradi bio je napad od šest Zeroa i četiri bombardera, koji su poleteli u 1535 časova.

USS Enterprise je mogao da drži vazduhoplovnu patrolu iznad TF-16, ali to i nije bilo toliko bitno jer je TF-16 izašla iz dometa japanskih aviona. Međutim, bilo je nemoguće održavati bilo kakvu zaštitu iz vazduha za TF-17. Kada se TF-16 povukla, USS Hornet je sa pratnjom ostao bez ikakve zaštite, sem one koju je mogao da organizuje sam svojim snagama. Nakon što je prvi pokušaj teglјenja prekinut od strane japanskih aviona, teška krstarica Northampton se vratila da onovo uzme nosač u tegalј. U 1330 časova, tegalј je uhvaćen i krenulo je teglјenje brzinom od 3 čvora. Kasnije je dostignuta brzina od 6 čvorova i nosač se polako udalјavao sa bojišta u pravcu istoka.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Neuspeli pokušaji teglјenja oštećenog nosača USS Hornet od strane razarača i krstarice USS Pensacola

Japanci nisu imali namere da puste USS Hornet da se izvuče. Tokom jutra su avionima pratili aktivnosti Amerikanaca na spašavanju nosača. Kako TF-17 nije raspolagala vazduhoplovnom patrolom, USS Hornet je ostao užasno ranjiv. U 1345 časova, radar na Northamptonu je otkrio grupu aviona na dalјini od 103 milјe. To je bio napad sa nosača Junyo. Nakon petnaest minuta otkrivena je još jedna grupa aviona, ovaj put na dalјini od 110 milјa. To je bila grupa sa nosača Zuikaku. Obe grupe su nastojale da pronađu neoštećeni nosač severno od USS Horneta, kako je pretpostavio štab admirala Nagumoa. Grupa sa nosača Junyo je odustala od bezuspešnog traganja za nosačem i okrenula na jug. U 1513 časova vođa grupe uočava USS Hornet i odlučuje da napadne. Northempton otpušta tegalј i priprema se za odbranu nosača aviona. Šest jurišnika naoružanih torpedima su napali USS Hornet sa desnog boka. Vođa napada je pogodio odmah iza već ranije primlјena dva pogotka. Ostalih pet torpeda nisu bila uspešna, ali je i taj jedan postignuti pogodak učinio da nosač dobije nagib od 14° i sve opcije za spašavanje nosača učini malo verovatnim. Pilot koji je pogodio nosač je oboren ubrzo nakon otpuštanja torpeda, kao i još jedan avion Tipa 97. Pet Zeroa se takođe nije vratilo na Junyo. Dva bombardera sa nosača Zuikaku su napala u 1541 časova, oba neuspešno.

Kako je nagib broda porastao na 20°, komandant USS Horneta je naredeio napuštanje broda. Tokom samog napuštanja broda, šest jurišnika sa Zuikakua je napalo na nosač. Jedna od bombi je pogodila krmeni deo letne palube ali je izazvala manja oštećenja. Ostali avioni su promašili. Poslednji napad tog dana odigrao se u 1650 časova kada su se pojavila četiri bombardera sa Junjija. Jedna od bombi je pogodila prednji deo ostrva, prodrla kroz palubu i eksplodirala u hangaru izazvavši požar.

Sudbina nosača USS Hornet bila je zapečaćena. Mejson je poslednji napustio brod. Nakon što su i poslednji avioni napustili bojište, Mejson je izdao naređenje razaraču USS Mustin da potopi nosač, dok su ostali brodovi iz sastava TF-17 plovili na istok brzinom od 27 čvorova. Razarač USS Mustin je lansirao osam torpeda, od kojih je svega četiri eksplodiralo. Kako želјeni efekat nije odmah nastupio, Murej je poslao razarač USS Anderson da dokrajči nosač. Ovaj razarač je takođe lansirao osam torpeda, ali je ovog puta eksplodiralo njih šest. Kako se nosač još uvek držao na površini, razarači su počeli da ga zasipaju artilјerijskim projektilim kalibra 127 mm. Nakon što su bezuspešno sručili 430 projektila u nepomični nosač, razarači su otplovili. U 2100 časova do nosača su doplovili japanski razarači Makigumo i Akigumoo. Potvrdili su da se radi o USS Hornetu i procenili da ga je nemoguće spasiti. Lansirali su četiri torpeda i otišli. USS Hornet je potonuo sledećeg dana u 0130 časova.

Bitka je prošla dobro po Japance, ali je Kondo bio odlučan da iskoristi postignuti uspeh i da goni Amerikance tokom noći. U 1840 časova je naredio svojim komandantima da se pripreme za noćnu borbu. Organizovao je izviđanje tako da može da uhvati eventualnog neprijatelјa koji beži ili je teško oštećen i pluta na moru. Do tada su prethodnica i prednji odred  bili udalјeni jedni od drugih svega par desetina milјa. Razarači iz prethodnice su ubrzo locirali gorući USS Hornet. Kondo je odlučio da u 2300 časova prekine gonjenje ukoliko do tada ne pronađe neprijatelјa. Dva preostala japanska nosača su poslata na sever kako bi se pripremili za jutarnje izviđanje. Rezultat izviđanja je trebao da odluči da li će se bitka nastaviti ili je već završena.

Noć je omogućila Japancima da presabiru čime raspolažu. Gubici su bili izuzetno teški, ali su i dalјe raspolagali sa 97 aviona na dva nosača aviona. Na nosaču Zuikaku nalazilo se 67 aviona (38 lovaca, 10 bombardera i 19 jurišnika). Junyo je raspolagao sa 12 lovaca, 12 bombardera i 6 jurišnika.

Broj američkih nosča aviona u zoni operacije je za Japance i dalјe bio nepoznanica. Rane procene su govorile o tri nosača, iako niti jedan japanski pilot nije video tri nosača aviona. Nomoto je to prozreo prilikom prijema izveštaja od posada aviona po sletanju na nosač. Kakuta je smatrao da se tamo nalaze tri nosača i oko 1830 časova je izvestio da su svi američki nosači potoplјeni ili teško oštećeni. Jamamoto je u 1830 časova uzeo u obzir procene da se u zoni nalaze četiri nosača aviona, da su sva četiri napadnuta, i da je jedan potoplјen a tri teško oštećena. To je bilo i Nagumovo gledište. Svi su bili ubeđeni da je „Pomorska bitka u južnom Pacifiku“ velika pobeda.

Izviđanje  koje je izvedeno u jutro 27. oktobra nije dalo rezultate tako da su nakon završetka traganja za oborenim pilotima Japanci okrenuli ka severu. Oštećeni nosači Shokaku i Zuiho su se 28. oktobra vratili na o. Truk, dok je ostatak japanske flote stigao 30. oktobra. Američke snage su se već uveliko nalazile u luci.

Japanci su tvrdili da su postigli veliku pobedu u kojoj su potopili tri nosača aviona, jedan bojni brod, krstaricu, razarač i jedan veliki neidentifikovani ratni brod, kao i 79 aviona. Ovo je očigledno bilo preterano, ali su američki gubici svakako bili teški. USS Hornet je potoplјen, kao i razarač USS Porter. USS Enterprise je oštećen, kao i bojni brod South Dakota, laka krstarica San Huan i razarači USS Smith i USS Mahan (oštećen u sudaru sa bojnim brodom South Dakota prilikom izlaska iz zone 27. oktobra). Od 175 aviona, sa koliko je raspolagala na početku bitke, SAD su izgubile 80.

Japanski gubici su bili takođe teški. Tri broda su teško oštećena i zahtevali su obimne popravke u Japanu – nosači Shokaku i Zuiho i teška krstarica Chikuma. Pravi gubitak Japanca je bio u avionima, i što je još važnije, u posadama. Od 203 aviona sa kojima je započela bitku, japanska moranrica je izgubila njih 99. Gubici su bili posebno teški u jurišnicima i bombarderima.
Avione je bilo relativno lako nadoknaditi, što nije bilo moguće kada jer eč o uvežbanim pilotima i posadama. Japanci su izggubili 145 članova letačkog osoblјa – 68 pilota i 77 osmatrača. Kako bi se dočarala težina gubitaka, treba napomenuti da su Japanci ostali bez 23 vođa odelјenja, eskadrila i  vazduhoplovnih grupa. To je svakako imalo veliki uticaj na stanje japanske avijacije. Za razliku od njih, Amerikanci su izgubili svega 22 članova avio posada.



* napad_na_uss_south_dakota.jpg (34.64 KB, 763x347 - viewed 2 times.)

* santa_kruz_26_okt_kraj.jpg (227.61 KB, 1368x984 - viewed 2 times.)

* hornet_tegljenje.jpg (79.45 KB, 696x294 - viewed 1 times.)
Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.037 seconds with 22 queries.