Tajvanski protivbrodski raketni sistem HF-3

[Kubovac]

Hsiung Feng III (HF-3; pojednostavljeni kineski: „Hrabri vetar III“) je nadzvučna raketa srednjeg dometa sa mogućnošću ciljanja i uništavanja kopnenih i pomorskih meta koju je razvio Nacionalni institut za nauku i tehnologiju Chung-Shan (NCSIST) na Tajvanu.

Početne prototipne verzije projektila koristile su dizajn integrisanog raketnog ramjeta za postizanje nadzvučnih brzina. Koristi glavni buster na čvrsto gorivo sa dva eksterno postavljena odbaciva raketna bustera na čvrsto gorivo jedan pored drugoga, za početno ubrzanje i ramjet na tečno gorivo za kontinuirano krstarenje. Takođe koristi mogućnosti korišćenja elektronskih protivmera (ECCM) koje mu omogućavaju da probije odbranu neprijateljskog broda.

Raketa je cilindričnog oblika i sastoji se od tri dela, odnosno navođenja i upravljanja, bojeve glave i pogona. Telo ima četiri usisna kanala i četiri urezane delta upravljačke površine. Koristi inercioni navigacioni sistem (INS) tokom faze navigacije na sredini kursa i aktivni radarski tragač u fazi završnog navođenja. Izveštava se da je dizajn usisnika vazduha optimizovan za manevrisanje na krajnjim visinama spuštanja mora. Takođe je sposoban za bočne manevre sa visokim opterećenjem kako bi izbegao sisteme bliske odbrane.

Takođe ima probojnu bojevu glavu koja stvara ogromna razaranja nakon što pogodi metu. Bojeva glava je opremljena samokovajućim fragmentima i u kategoriji težine 225 kg (496 lb). Ima konvencionalnu bojevu glavu koju pokreće pametni upaljač koji većinu energije usmerava nadole, unutar trupa ciljnog broda.

Veruje se da raketa ima operativni domet od 400 km sa mogućim maksimalnim dometom od preko 932 milje (1500 km) i minimalnim dometom od 30 km. Može se postaviti na brodove i mobilne lansere polu-prikolice. Instrukcije za lansiranje projektila može izdati sistem komandovanja i upravljanja za različite platforme i koji vode do zasićenja odbrambenog sistema broda.

Raketa je zvanično otkrivena 10. oktobra 2007. na vojnoj paradi u Tajpeju, Tajvan. Sada je raspoređena na fregati klase La Faiette/Kang Ding mornarice ROC, fregati klase Cheng Kung, patrolnim topovnjacima klase Jin Chiang i na drumskim pokretnim traktorskim prikolicama.

Nesreća na vežbi

Dana 1. jula 2016. godine, Činčiang (PGG-610) mornarice Republike Kine (Tajvan) slučajno je ispalio projektil Hsiung Feng III tokom vežbe. Projektil je prešao rastojanje od oko 75 km (47 milja) pre nego što je pogodio ribarski čamac. Kapetan čamca je poginuo, a tri člana posade su povređena. Ministarstvo nacionalne odbrane Tajvana saopštilo je da komandant ratnog broda, viši oficir za naoružanje i narednik za kontrolu lansiranja projektila nisu ispoštovali standardnu operativnu proceduru.

Razvoj vazduhoplovne varijante

Razvoj vazduhoplovne varijante HF-3, nazvane Hsiung Chih, otkriven je 2022. godine. Očekuje se da će varijanta lansirana u vazduhu biti znatno lakša i da će koristiti F-CK-1 kao platformu za lansiranje.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[kumbor]

 Ima konvencionalnu bojevu glavu koju pokreće pametni upaljač koji većinu energije usmerava nadole, unutar trupa ciljnog broda.

Čini mi se da ne može upaljač, ma kako bio pametan, uticati na ponašanje same bojeve glave prilikom eksplozije. Pre će biti da to zavisi od konfiguracije i drugih osobina same bojeve glave.

[Kubovac]

 Ima konvencionalnu bojevu glavu koju pokreće pametni upaljač koji većinu energije usmerava nadole, unutar trupa ciljnog broda.

Čini mi se da ne može upaljač, ma kako bio pametan, uticati na ponašanje same bojeve glave prilikom eksplozije. Pre će biti da to zavisi od konfiguracije i drugih osobina same bojeve glave.

Možda prevod nije "najsrećniji", ali mislim da se radi o vrsti "pametnog" upaljača koja će "čekati" "pravi momenat" kada treba aktivirati bojevu glavu.
Obzirom da raketa izvodi "poslednji udarni" manevar pred samim ciljem, pametni upaljač bi imao "zadatak" da prima i upoređuje parametre brzine leta, nagiba po uglovima, visinu leta, kurs i sl. i tek onda kada se raketa "postavi" tako da će se većina "energije" prilikom detonacije bojeve glave usmeriti "na dole", (a što su opet neke "memorisane, pre-programirane vrednosti") vrši aktivaciju bojeve glave. Dakle ne vrši aktivaciju bojeve glave "automatski", čim "primi reflektovanu radarsku energiju višu od praga tolerancije (treshhold), nego, uslovno govoreći, "sačeka" pravi momenat.