Tokom 90-ih Albanska ratna mornarica je pratila sudbinu države i društva koju oni eufemistički nazivaju "period demokratizacije i restrukturiranja".Ipak,mora im se priznati da za razliku od većine drugih zemalja socijalizma/komunizma nije došlo do masovne rasprodaje tehnike,njihovi oficiri(barem oni na najodgovornijim dužnostima) su na neki način ostali lojalni vojsci i državi na način da su je sačuvali od sveopšte otimačine i krčmljenja za "tepsiju ribe".Oružje iz magacina albanske vojske je doduše masovno prebačeno preko granice sa SR Jugoslavijom nakon tzv.raspada 1997-e(po meni fingiranog sa jasnim ciljem naoružavanja Albanaca na KiM a da država Albanija navodno nema ništa sa tim jer se "raspala") ali ga nema na bilo kojem drugom ratnom poprištu širom sveta.To nam ukazuje na veliku posvećenost albanskih oficira starom nacionalnom idealu još iz vremena Enver Hodže tzv nacionalnom ujedinjenju svih Albanaca na Balkanu koje umalo da se ostvari bez opaljenog metka još na kraju DSR-a kada su im jugoslovenski komunisti obećali KiM.Oni su taj cilj u znatnoj meri i ostvarili,kod nas skoro u potpunosti,u Makedoniji im preostaje da odigraju završni čin a na Ćamuriju (sada deo Grčke) će strpljivo pričekati da se Grčka zaljulja bilo zbog očiglednih unutrašnjih slabosti bilo zbog neminovnog sukoba sa Turskom ili kombinacijom ta dva faktora.No,da se mi vratimo ratnoj mornarici.U jednom je albanska ipak podelila sudbinu većine "reformisanih" . . .Naime,pretvorena je praktično u obalsku stražu.Nema više aktivnih podmornica,nema desetina brzih torpednih čamaca a preostali su im samo 2 Šangaja,jedan veliki minolovac i jedan Kronštat,sada već neispravni.Sada im okosnicu pomorskih snaga(koje su i formalno preimenovane u obalsku stražu) čine 4 patrolna broda holandske izgradnje
https://en.wikipedia.org/wiki/Damen_Stan_Patrol_4207 uz 20-ak manjih plovila od kojih većina nije ispravna.Nekadašnji oficiri Forca Detare Shqiptare odavno u penziji i u dubokoj starosti obilaze nekadašnji ponos Albanije,bazu Paša Liman i na palubama podmornica i,Hučuana,Kronštata i Šangaja prisećaju se dana kada su se spremali da Jugoslaviji zatvore pristup Otrantu.Da li bi u tome uspeli veliko je pitanje ali krajem 60-ih su bili na vrhuncu snage.Deceniju kasnije i njima se ukazalo isto što i mnogim drugim mornaricama.Bez love nema plovidbe,mornarica je najskuplji vid oružanih snaga a brodovi neće da plove pogonjeni velikim planovima i idejama.Jednu podmornicu su ipak malo uglancali za posete raznih delegacija i valjda kao muzejski eksponat pa na ovom snimku možete videti unutrašnjost albanskog Viskija,kad već mnogi nisu bili u prilici da probaju nihov konjak
Iz iskustva vam mogu reći da je odličan.Starešine u kasarni Livade u Mladenovcu(uz jedan časni izuzetak st.vodnika iz Zaječara)su imale pune ormare istog u zamenu za sitne i manje sitne ustupke brojnim vojnicima albanske narodnosti.Dok su oni svaki čas na vikende i tzv."privatne poslove" išli kući mene su starešine ljubomorne čuvali u kasarni i kao najpouzdanijeg(Albancima uz 2-3 izuzetka-katolika nije davano oružje te nisu išli na stražu i sl) određivali svaku drugu noć kao pomoćnika dežurnog kasarne(znači od 00-08ujutro nema spavanja iako sam bio "ćato" i po danu me svakako čekalo mnogo obaveza).Kao "nagradu" mi nisu davali ni moj sledujući vikend.Kao malu osvetu priredio sam im iznenađenje tako što sam im eksproprisao konjak iz ormara i jednu flašu popio sa mojim klasićima,jednu poneo kući a ostale prosuo,napunio vodom i vratio im u ormare.Zbog napete atmosfere u kasarni(tu je bilo i mrtvih glava te 87-e a i kasnije.čini mi se 93-e) nisam smeo da razdelim vojsci.Eto malo izađoh izvan teme ali se nadam da vam je bilo zanimljivo kao i da sam malo osvetlio istoriju ove slabo poznate i redovno potcenjivane mornarice.Po meni,često bez osnova.