Podmornice JRM

[Plavnik]

Ulaz u kuhinju je na podu centrale, to je neposredno ispred TC-4. Znači, između ovih desnih TC i stolice trim pulta koju vidiš na slici, odnosno ispred torpedene stanice (to su one svijetle metalne ručice kojima se lansira torpedo).

[Plavnik]

Moja isprika svim Palubarcima koje sam obmanuo sa prethodnim objašnjenjem. Naime, ja sam napisao gdje se nalazila kuhinja na P tipa "Heroj" a prethodna slika je sa P tipa "Sava". Nakon što sam poslao prethodni e-mail bolje sam pogledao sliku i na svoj užas vidio kako sam se grdno prevario. Nisam plovio sa tipom "Sava" ali mislim da je kuhinja bila negdje prema krmi. Ono između torpednih cijevi je ormar (sanduk) od torpedista koji je služio za alat i rezervne dijelove a na njemu ako se ne varam je bio jedan "krevet". Još jednom moja isprika svima.

[galeb]

Ha, interesantno, sliku unutrašnjosti sa torpednim cevima sam našao na webu a ispod je pisalo unutrašnjost u P klase Heroj. Sad kad sam prečitao i pogledao sliku, koja je več bila objavljena na palubi, vidim, da je stvarno unutrašnjost klase Sava. Čovek nikad ne zna, ako nije pravi znalac, a piše šta piše...

[seaman]

I na kraju morotni odsjek.

Lijevi bok, pogled od pramca prema krmi. Desno su (ko što se vidi) kreveti, maksimalni mogući komfor 5 zvjezdica. Donji red (treći) kreveta se ne vidi jer su sklopljeni. Mašinci su nešto kopali ispod pajola. U motornom je smještena gotovo sva posada. Lijevo je PEM. Končareva proizvodnja, dvo kotveni istosmjerni elektro motor. Na istu osovinu su namotana dva rotora jedan iza drugog, stator je zajednički. Biračkom sklopkom se vrši prespajanje motora i baterija (kombinacije su baterije serija motori serija, baterije paralelno motori serija i baterije serija motori paralelno) takvim kombinovanjem dobijaja se izbor snage i broja obrtaja na motoru. Vrata na kraju su ulaz u kuhinju.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Kao sto Ubootfarher kaze ovdje se vide vrata kuhinje na P-831, koja su koliko se sjecam stalno bila zakljucana.

[seaman]

822:

822:

I lijevo krevet na kojem sam prespavao toliko puta.

[suponik]

Da li su podmornice P-831 i P-832 potpuno identicne,ono sto se kaze "do posljednjeg srafa",ili ima i nekim manjih razlika izmedju njih(recimo poboljsanja kod ove druge-novije)?
Isto pitanje i za P-821,P-822 i P-823.A ako moze i za P-911,912,913,914(za ovu znam da je kasnije prepravljana u HRV i postala P-01),915 i 916.

[Plavnik]

Poštovani Suponik!
Postavio si teško pitanje ali pokuašt ću ti odgovoriti onoliko kolko znam a za što ne tvrdim da je sve baš točno tako da unaprijed prihvačam i ispravke drugih podmorničara.
Podmornice 831 i 832 su isti tip podmornice i u svemu su iste. Naravno, nemoj me hvatati u riječ jer nema serije brodova koji su u šaraf isti. Ono što je bitno je to da su obje imale potpuno isto naoružanje, pogon, bateriju, elektroniku, navigaciju i slično. Ja bi se usudio reči da su bile potpuno iste.

Podmornice 821, 822 i 823 su isti tip podmornice i također su iste sa nekim manjim i nebitnim različitostima. Vrijedi kao i za tip 831, sve su imale isto naoružanje, pogon, bateriju, elektroniku, navigaciji i td. Koliko se sječam bilo je male razlike u periskopima jer su 821 i 822 imale periskop promjera 180 mm a 823 160 mm. 821 je na palubi (stakloplasitčni dio), na donjem dijelu uzduž imala rupe za otjecanje vode a 822 i 823 to nisu imale. Jedno vrijeme 1985. - 1987. postojale su neke razlike čak i u vanjskom izgledu jer su se ugrađivali novi sonari pa su podmornicama promijenjeni oblici pramca. Te razlike su nestale kada su na sve tri ugrađeni novi sonari. Unutrašnjost P je bila gotovo u svemu identična a razlike su dopuštale da se posade nesmetno zamjenjuju što smo redovito i činili za vrijeme GO.

Kod Diverzantskih P bilo je vjerojatno najviše razlike, ali razlika koje nisu utjecala na upotrebu podmornica niti na mogućnost zamjene posada ili samo pojednih članova.
P-913, 914, 915 i 916 su bile duže za dva rebra (oko 1 m) od 911 i 912. Naime, najprije su se napravile 911 i 912 pa je tijekom probnih vožnji i ispitivanja  zaključeno da bi bilo dobro P produžiti radi lakšeg i svrsishodnijeg smještaja uređaja a što je i učinjeno. Razlike imeđu tih podmornica gotovo da su bile i neprimjetne. Izlazna komora je na svim P bila ista tako da diverzanti sa time nisu imali problema.
P-914 je tijekom službe u HRM produžena za još 1 m , ugrađen je dizel električni generator i tank goriva. Koliko je to bilo nužno i efikasno može se vidjeti sada u Splitu u Lori gdje taj P leži bačena u trnje.

[suponik]

Hvala puno na odgovorima.
Samo mi je zao sto nijesu ostale P-916 i P-832,umjesto P-912 i P-821,za muzej u Tivtu.Ionako ce sve zavrsiti kao sekundarna sirovina ili muzejski eksponati.

[Plavnik]

Za mene je potpuno nevažno koje su podmornice ostale kao eksponati, osobno sam emotivno vezan za 821 i veseli me da je upravo ona ostala besmrtna (barem za sada). Ta P je ostala kao eksponat sasvim iz praktičnih razloga. 1991. godine P je izvađena iz mora radi velikog remonta, ispjeskarena je i navodno je došla do visokog stupnja gotovosti ali nikada remont nije dovršen i P nije spuštena u more. Druge P su vozile i trunule pa su polako odlazile u rezanje, kada se ukazala prilika za muzej eto ti eksponata već na suhom. Da je ova P bila u moru čisto sumnjam da bi bila izvađena i ostavljena u muzeju. Usput, nemoj žaliti za 832, po meni je bila u puno lošijem stanju od 831 i to osobiti čvrsti trup koji je bio loš a tamo negdje 1983. ili 1984. skoro je otišla na dno radi prodora vode u bateriju (kroz truli čvrsti trup). Isto ti je i sa 916, ona je od 912 mlađa 4 godine što ne predstavlja nikakvu razliku za muzejski eksponat.
U zagrebačkom Tehničkom muzeju je P-901 "Mališan" i to negdje od 57. ili 58. godine i upravo je prošli tjedan završena restauracija P koja je trajala 3 godine. Na žalost u muzeju uopće ne spominju da se ta P zove Mališan već samo laprdaju kako je talijanska P tipa CB.

[FF]

Usput, nemoj žaliti za 832, po meni je bila u puno lošijem stanju od 831 i to osobiti čvrsti trup koji je bio loš a tamo negdje 1983. ili 1984. skoro je otišla na dno radi prodora vode u bateriju (kroz truli čvrsti trup).

To je bila posledica hemijske reakcije - akumulatorska kiselina vs oplata čvrstog trupa. Ista stvar se mogla potencijalno desiti i na 831, incident je bio posledica konstrukcionog previda. Rupa otvorena na trupu nije bila veća od nekoliko mm, ali je i takva bila dovoljna da naplavi aku-jame i dovede do kratkog spoja što je za posledicu imalo ispad energetskog sistema u zaronjenom stanju. Čupavo, ali se ipak sretno završilo.

[suponik]

Cisto sam mislio da one prestavljaju posljednje proizvode YU gradnje podmornica,i kao takve pokazuju najvece domete nase zemlje.
Ali opet s obzirom na vrstu muzeja,to opet i nije bitno.Jer prvo za njih je samo bitno da imaju eksponate a njihova istorija,porijeklo i znacaj im nije bitan,na kraju krajeva na njima ce pisati samo:podmornica.
Da li su ti radari koji su ugradjeni u Heroj-klasu 80-tih godina bolji od onih na Sava-klasi?

[kumbor]

Da li može neko detaljnije da objasni tačno kada se, gde se i šta se dogodilo u incidentu sa P-832 i prodorom vode u aku jame?

[FF]

Iz pera Gospon Lukovića, ako se ne varam:

Tivat - Dežurna druga "gvardija" u centrali najnovije i najmodernije podmornice jugoslovenske ratne mornarice "Drava P-832" te mirne oktobarske noći 1983. godine rutinski je plovila na dubini od 30 metara, nekoliko desetina milja južno od ostrva Mljet. Već pomalo umorni, podmorničari su privodili kraju deveti dan redovne patrole Jadranom i vodama Otrantskog kanala. Ploveći ka matičnoj luci Lora u Splitu, na oko 30 milja južno od Mljeta, kormilar i oficir primijetili su da nešto nije u redu...
- Osjetili smo da podmornica postaje pomalo "teška", ali smo izbacivali višak vode i održavali brod na zadatoj dubini. Niko nije znao što se događa, ali se kasnije pokazalo da se na "čvrstom trupu" podmornice otvorila rupa veličine glave čiode. Kroz tako maleni otvor voda je lagano prodirala, u jednom momentu u pramčanoj jami prelila je akumulatore i kleme, pa je došlo do kratkog spoja - priča za "Vijesti" kapetan fregate u penziji Mario Crvelin, koji je u jesen 1983. kao mladi poručnik korvete bio ukrcan na "Dravu".
Bio je to snažan kratki spoj koji je u trenutku iz pogona izbacio sve "Dravine" uređaje i sisteme i ostavio je bez pogona.
- Spoj je bio toliko jak da je more koje se ulilo jednostavno počelo da kuva, temperatura je rasla i bilo je toliko vruće da su gumeni poplati na našim cipelama postajali mekani. Napon u podmornici je pao, na ružama za ventilaciju pojavila se para. Oficir službe i nadzornik pogona odmah su "izbacili" oštećenu aku-bateriju i hermetizovali je, ali je u međuvremenu podmornica ostala bez pogona i bez struje. U totalnom mraku, "Drava" u koju je ušlo oko tri tone mora, lagano je počela da tone. Propadali smo ka dnu, koje je bilo daleko ispod tačke na kojoj bi ogroman pritisak vode razorio "Dravu" i momentalno pobio cijelu posadu - sjeća se Crvelin najtežih trenutaka u svojoj karijeri.
Svjesna toga, posada se grozničavo borila da spasi i brod i sebe, dok su navigatori obavještavali komandanta, poručnika bojnog broda Slobodana Jelića o rastu dubine u koju nezadrživo tonu.
- Data je borbena uzbuna. Struje nije bilo, kompas, dubinomjer i ostali uređaji na napajanje nijesu radili, ostali smo i bez hidraulike, sve smo morali ručno da radimo - ističe Crvelin dodajući da je posadu tada zahvatio strah, ali da nije bilo panike.
Svi su u sljedećih pola sata staloženo pokušavali da osposobe podmornicu, ali "Drava" se nije zaustavljala. Nošena inercijom tonula je u mračni bezdan pod sobom.
Tek na oko 180 metara sa mukom se zaustavila i lagano krenula ka površini, praćena uzdahom olakšanja svih članova posade. Potpuno praznih tankova, "Drava" je tada, međutim, ubrzala put poput ekspres-lifta, prosto leteći ka površini. Posada se borila da otvori odušnike i u tankove ponovno pusti more kako bi bezbjedno, a ne nekontrolisano izronili. Na oko 40 metara dubine to im je pošlo za rukom. "Drava" je u međunarodnim vodama Jadrana izronila oko 23.30 sati. Opasnost, međutim, još nije bila otklonjena. Na putu ka Mljetu ponovo je izbio kratki spoj, zatim i manji požar, a cijela podmornica bila je u mraku i obavijena gustim dimom, pa je posada radila pod maskama i sa aparatima za disanje. Crvelin priča da je odmah o svemu obaviještena komanda. Stanje je bilo toliko kritično da se sa Splitom, prvi put u istoriji JRM, komuniciralo potpuno otvoreno, bez uobičajenih šifri.
- Te telegrame su čuli i pročitali i Italijani, ali ne znam da li su ponudili pomoć. U Lori se sve diglo na noge, pripravni su bili Odred za spašavanje, ronioci, barkase, a nadlijetali su nas naši avioni. Ipak, uspjeli smo da lagano sami dođemo do Mljetskog kanala i narednog jutra oko 11 sati uplovili smo u Split - kaže Crvelin.
"Dravu" su u Lori dočekali najodgovorniji oficiri, preuzela je rezervna posada, a iscrpljeni podmorničari poslati su na odmor kućama uz napomenu da o svemu što se dogodilo moraju čvrsto držati jezik za zubima. Tako je bilo sve do danas...

[kumbor]

Hvala. Ja sam neke šture podatke o tom incidentu čuo od mog kaplara kad sam bio gušter na Muzilu. Toliko o "držanju jezika za zubima"!
Tu mora da je neki članak baterije puštao kiselinu - i to jako dugo. Čelik čvrstog trupa je debljine najmanje 20mm (ZNA LI NEKO TAČNO KOLIKO?). Pregled pri dokovanju ili remontu je debelo zakazao. Eto kako je nečija aljkavost mogla da dovede do katastrofe.

Sam se sećam kad sam gledao P-823 u modernizaciji u Škorpiku. Montirali radnici oplatu antene primopredajnika sonara (ona traka nerđajućeg čelika na gornjem delu pramca). Zavarili i otišli. Sutradan vidim - došli isti radnici, seku var, odvaljuju celu oplatu ... kad ono ... majstori zaboravili za oplatom neku veliku radničku bundu, kojekakav alat i šta ti ja znam!

Uzgred, ko je bio proizvođač periskopa za naše podmornice?

[Plavnik]

Onome što je FF postavio nema se što dodati niti oduzeti jer su to riječi Marija Crvelina koji je bio član te posade u to vrijeme. Nitko ni u snu nije očekivao da se može nešto takvo dogoditi. Nikome nije ni na kraj pameti bilo kako je voda ušla u bateriju. Naravno, najprije je bila kriva posada, greška posade, slaba obučenost jer "stručnjaci" nisu bili ni kada krivi. Kada je P u Šibeniku dignuta na dok rupu u trupu je otkrio kap. I. kl. Tahir Lukanić kuckajuću klanfom po čvrstom trupu u području aku jame sa vanjske strane P. Svi su ga manje više podozrivo gledali i podsmjehivali mu se jer je Tahir u biti bio veliki zajebant. Smijeh je prestao kada se vrh klanfe zaglavio i nije izlazio iz trupa. Nakon toga trup je navarivan (čini mi se da je bio debljine 32 mm ali nisam siguran) a sa unutarnje strane aku jama je napravljena stakloplastična kada tako da kiselina iz baterija nije dolazila u dodir sa metalom.
Inače periskopi na podmornicama su bili Ruski, tehnologija drugog svjetskog rata, po mom mišljenju vrlo loši.
Na DivP periskopi su bili Škotski, znatno bolji ali ni izdaleka vrhunski. Na DivP bilo je dosta problema sa podizanjem i spuštanjem periskopa i to radi prijenosa koji je bio putem sajli.