Podmornice JRM

[Karlo]

Da iskočim malo van šeme i da ispričam nešta u vezi sa dočekom Nove godine i "našim" ondašnjim podmornicama. Izvinjavam se svima, a moderatora molim da ovo izbriše ako ne pripada ovde, neće me uvrijediti.

Da skratim, još dok sam bio u vojsci, u slobodno vrijeme, doživljavao sam od nekih ljudi da me "gnjave" pričama kako su oni, dok su bili u vojsci, uživali ili zahebavali starješine od najnižih činova pa čak i pukovnike. Ovi što su uživali su obično bili "ćate" pa su mogli da rade šta hoće itd. Sve te priče su mi bile mučne tako da sam izbegavao da kažem da sam vojno lice i prekidao duge razgovore na tu temu na razne načine, čak ponekad odlaskom u WC.

Posle vojske zaposlio sam se u velikoj civilnoj ustanovi. Normalno da se došljacima obično "uvali" da dežuraju za Novu godinu. Nisam smio da se žalim i ako sam se u vojsci bogami dočekao Novih godina, sigurno više od njih.
Na objektu smo pored prostorije sa uređajima imali i druge potrebne prostorije za boravak malog broja ljudi. U prostoriji za boravak je bio TV te ostali potreban namještaj.

Dakle, kad sam došao na objekat na njemu je bio i čuvar koga do tada nisam viđao. Upoznali smo se. Sjeli smo u prostoriji i gledali TV. Taman sam pomislio da ću "tako" dočekati Novu godinu uz TV program kad počeše pitanja:

Nisam te dosad video, odakle si ti došao kod nas?
Iz vojske - odgovorih ja i zažalih istog trenutka jer sam video da mu se lice ozarilo.
A gdje si bio u vojsci?
U mornarici - odgovorih ja praveći se nezainteresovan i da gledam TV.
I ja sam bio u mornarici, a gdje si u mornarici bio ti?
U Puli i Splitu - nezainteresovano odgovorih.
I ja sam bio u Puli, a gdje si bio ti, u kojoj jedinici?
Pa u školi i na podmornici.
E - kaže on - i ja sam bio u Puli i čekao Novu godinu na podmornici.
Vidim koliko je sati, izvinem se i odem do WC misleći da će se u međuvremenu zainteresovati za TV program. Kad oš vraga, moram da se vratim u tu prostoriju ili da čekam NG u WC. Zadržao sam se ja poduže i sa optimizmom se vraćam u prostoriju za boravak. Sjedam gledajući u TV, al on počinje dalje:
Znaš kakav je to bio nezaboravan događaj. Kad smo ušli na podmornicu ona je zaronila i onda su oni otvorili prozore i mi gledamo, a ono razne ribe prolaze pored prozora itd.
Pomislih ovaj mene ozbiljno zahebava, a da se ne bih svađao odoh opet do WC. Perem ruke, umivam se itd.,kad čujem da neki ljudi ulaze na objekat. Rekoh sebi valjda će me sada prekinuti zahebavati. Izađoh hrabro kad ono dva milicajca. Te objekte su veoma često obilazili milicajci i u radne dane, a za praznike naročito. Valjda su i kontrolisali čuvare da ne spavaju, ali i zbog opće bezbednosti. Ponudismo ih da sednu sa nama i eventualno popiju nešta, makar kafu. Sednu ljudi, mislim da su prihvatili samo kafu, i skuvao ju je čuvar. Dok smo pili kafu poče on opet i njima:
Znate da sam ja imao nezaboravan događaj čekajući Novu godinu na podmornici - i opet sve živopisno opisujući.
Sad se i ja pozamislih - milicajce ne poznaje, a priča istu priču, vjerovatno ne zahebava mene nego ipak nešta sa njim ne štima. Kasnije sam utvrdio da on izgleda ne shvata realnost na normalni način. U toj prostoriji smo imali veliku kartu sveta. Jednom prilikom mi je pričao da je on bio na Titaniku kad je potonuo i pokazao gdje je potonuo. Kaže da je se samo održavao na vodi dok nije pala noć da bi se mogao orjentisati i onda je plivao na jug, cjelim Atlantikom uzduž i oko Afrike te kad je ušao u Indijski okean po mirisu je znao da je u Indijskom okeanu, a kad je izašao u Indiji, kaže da se samo malo slabo osjećao u nogama. Bilo je tu još "bisera" sa tim čovjekom koji je rođen negdje posle 1930-te, dosta posle tragedije Titanika.
Eto tako je izgledao moj prvi doček Nove godine posle vojske.

Poz.

[ORIĆAREB]

 

[mandalina]

Da skratim, još dok sam bio u vojsci, u slobodno vrijeme, doživljavao sam od nekih ljudi da me "gnjave" pričama kako su oni, dok su bili u vojsci, uživali ili zahebavali starješine od najnižih činova pa čak i pukovnike. Ovi što su uživali su obično bili "ćate" pa su mogli da rade šta hoće itd. Poz.

Da nešto tako je i meni pozanto. Kad sam služio vojsku pišu mi prijatelji koji si bili isto tako gušteri ko ja. Kako več od prvog dana ništa ne rade, nekako se snašli pa za njih nema obuke, pa da rade kao čate, osobni kuriri od komandanta, magacioneri.... znači hvalili se kako uopšte nisu u vojsci nego samo čekaju da prođe tih 12 mjeseca.
A kad smo se poslje godinu dana vratili pričali su kako su imali več od pvog dana zajebano sve, logorovanja, nikad u kasarni, bili na mrtvim stražama, imali neke uzbune pa jim se uvjek delila bojeva municija....

[Jester]

@Karlo

Odavno ne pročitah zanimljiviju priču, no iako na prvu možda izgleda trivijalno ako malo dublje pogledamo to je zapravo bila jedna Šekspirijanska situacija sa svim elementima drame, gdje se zdrav um na kraju zapita tko je na ovom svijetu blesav, na čijoj je strani istina i što je realitet uopće? no da ne davim evo još jedne iz davnih vremena ;

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[dzumba]

Па добро, људи су у природи такви . Воле малкице, а неки и више од тога, да слажу и себе истакну, прикажу мало већим јунацима, важнијим од других . Ко год мисли да он није такав, макар "зеричак" и тај не говори истину. Проблем је када се претера и чак поверује да је то што прича баш тако и било.

Иначе, Карло, причај је занимљива и лепо написана .

[brodarski]

Kad pada kiša onda moram zatvoriti poklopac na krovu kamp kućice. Mogla bi postati podmornica. Vrata zatvaram a prozor prema potrebi.

[Karlo]

Hvala na pozitivnim i negativnim kritikama. Sigurno da ste mi podigli moral i pomogli u namjeri. Namjera mi je bila da privučem pažnju na topik, a pošto je Nova godina malo sam se i udaljio od teme.

Događaj je istinit i zbio se 1976-te. Čovjek vjerovatno nije više živ jer i onda bio stariji od mene 15-20 godina. Slažem se sa kritikom da smo mi svi skloni hvlisanju, ali ovdje se nije radilo samo o tome. Sami post mi nije dozvoljavao da detaljnije opišem pa sam naveo samo primjer sa Titanikom u veoma skraćenom obliku. Čovjek je ,pored toga što je po gdinama,valjda prevazišao mladalačko hvalisanje i volio da čita. Mislim da je to otvaranje prozora pročitao u 20.000 milja pod morema, a o tragediji Titanika je, mislin, bilo u nekim novinama koji mjesec ranije. Interesantno je kako je on to opširno i slikovito objašnjavao, kao da se to stvarno njemu dješavalo.

Još jedan kratak primjer, ali skraćeno jer ja to neznam opisati, a i topik to ne dozvoljava. Naime, za vrijeme WWII pričao mi je da se on kao dječak nalazio u ataru blizu Novog Sada. Začulo se brundanje savezničkih bombardera. I sad on, kao da to gleda odozgo u nekom filmu, priča kako su se Mađarski vojnici skupili u bunkerima uplašeni. Odbrundaše ti bombarderi preko Novog Sada i onda mađarski vojnici "hrabro" se digoše i počeše pucati po repovima bombardera. I sad jedan od tih pilota, valjda se naljutio, okrene se i izbombardova Novi Sad koji inače ne bi bio bombardovan da Mađarski vojnici nisu naljutili toga sa "kratkim fitiljom".
Nisam stručnjak za vazduhoplovstvo i nisam mu replicirao, ali mislim da ne može bombardovanje grada da se radi zbog nečije ljutnje. On je to toliko uvjerljivo pričao da mislim da je stvarno mislio da je tako.

Očito sam izašao van teme i da zaključim mislim da čovjek nikad nije video našu podmornicu, jer, i ako je služio u Puli, u to vrijeme je bila samo "Sava" i možda "Mališan" koje on očito nije video.

Poz.

[Karlo]

Hvala @Jesteru na fotci.

Ona kod mene izaziva niz sjećanja.I ako se najvjerojatnije radi o periodu posle mog odlaska sa P.Vidim da su i dalje P vezane iza "Jadrana".Kolko sam puta tuda prošao idući na njih i vraćajući se.Bilo bi veoma ljepo da se može vratiti to vrijeme pogotovu meni starom.Očito se radi o prazniku zbog bijelih odijela,koja su u moje vrijeme bila sa onom ruskom kragnom.Mislim da su se baš mijenjala u to vrijeme,prije nego što ču otići,tako da ga nisam kupio jer sam znao da ću najvjerojatnije otići iz vojske.

Poz.

[Adler]

Karlo,   

E nisam se skoro ovako nasmejao. 

[Jester]

@Karlo

Opet izvanredna priča za toga je Indiana Jones teški amater ,evo jedna fotografija sa "Sutjeske" iz daleke 1977. godine, na njoj vidimo poznatog televizijskog snimatelja i dokumentaristu Marija Saletta ;

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
izvor : hrt.hr

[Bozo13]

Karlo, svaka čast!

[vlade021]

@Karlo

Opet izvanredna priča za toga je Indiana Jones teški amater ,evo jedna fotografija sa "Sutjeske" iz daleke 1977. godine, na njoj vidimo poznatog televizijskog snimatelja i dokumentaristu Marija Saletta ;

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
izvor : hrt.hr

Адем Сеферовић(покојни) у исто време били смо на курсу за службу на подморницама далеке 1966-1967

[Karlo]

I ja se sjećam A.Seferovića.Onog drugog I.Seferovića,koji se vidi na nekoliko fotki za kormilom,daleko bolje,pošto je on bio još u gradnji "Heroja" a i kasnije.Drugu dvojicu sam vjerovatno isto susretao jer su mi veoma poznati.Možda su dolazili na P zbog nekih snimanja i ranije.

Poz.

[Karlo]

Da dodam još nešta po sjećanju sa @Jesterove fotke. Snimatelj se drži za nosač (koplje) komandantskog plamenca. Plamenac se koristio i na drugim brodovima kad je komandant na brodu (ovdje je to vjerovatno baš Seferović). Skidao se kad komandant ode sa broda. Na P je plamenac postavljao (dizao) obično radiotelegrafista. Na ovoj P ja se dobro sjećam Sipić Jovana. Na tipu "Heroj" Banjac Jovana. Bilo jih je još, ali se sada nemogu sjetiti. Također, možda je ovo u vezi sa plamencom pogrešno jer se radi o CB fotki, a meni je vid oštećen pa molim kolege da me isprave.  

Poz.

[momo PT61]

Kada sam nekada uz priču, obično i uz piće, rekao da sam u JRM služio na brodu, sledilo je pitanje: na TČ? Ne! A na RČ? Ne! A podmornica? Ma ne! Ma nisi valjda bio na nosaču/aviona/? Ma bio sam na PT61 - transportni brod, i tu je bio kraj interesa, osim onog: "a koliko krstarica imamo? Nijednu! Ti ne znaš da imamo nekoliko, ali o tome ne priča! Bilo mi je lakše, kao Karlo, napustiti takvo društvo, nego puknuti od smeha.