Zapadni izvor
Šok upozorenje: Ruski arsenal raste kako EU zaostaje24.11.2024.
Ruski vojno-industrijski kompleks povećao je proizvodnju oružja i municije od početka vojne kampanje u Ukrajini, eliminišući sve znake nestašice.Nemački ministar odbrane Boris Pistorijus, govoreći na događaju koji je organizovala Fondacija Fridrih Ebert, izrazio je ozbiljnu zabrinutost zbog obima ruske proizvodnje, navodi Der Spiegel.
„Rusija proizvede za tri meseca ono što cela Evropska unija proizvede za godinu dana“, upozorio je Pistorijus, ističući da je ruski predsednik Vladimir Putin pretvorio zemlju u potpuno militarizovanu ekonomiju.
Ministar je takođe primetio da je sukob u Ukrajini odavno prevazišao regionalni spor, što indirektno ukazuje na sve veće učešće Zapada. U međuvremenu, pozvao je Nemačku da značajno poveća svoja ulaganja u odbranu kako bi se prilagodila promenljivom globalnom bezbednosnom okruženju.
Pistorijus je takođe izrazio zabrinutost u vezi sa politikom SAD, prethodno upozorivši da bi potencijalni dogovor između Donalda Trampa i Vladimira Putina mogao da potkopa evropske i ukrajinske interese.
Rusija je uspela da održi dominantan nivo proizvodnje oružja i municije u konfliktu koji je u toku kombinacijom strateških faktora, ekonomskih pristupa i operativnih odluka koje joj omogućavaju da nadoknadi gubitke i pojača rezerve, uprkos međunarodnim sankcijama i ograničenjima.
Prvo, Rusija se oslanja na svoje ogromne rezerve opreme iz sovjetskog doba. Zalihe tenkova, artiljerije i municije iz hladnog rata prolaze kroz intenzivnu modernizaciju ili ponovnu obradu, što je brže i jeftinije od proizvodnje nove opreme.
Na primer, umesto da proizvodi nove modele kao što je skupi T-14 Armata, Rusija se fokusira na nadogradnju starijih modela kao što su T-90 i renoviranje tenkova T-62 i T-80, što je daleko isplativije i operativno efikasnije.
Drugo, ruska ekonomija je delimično transformisana u „ratnu ekonomiju“. Vlada je sprovela nacionalizaciju resursa, industrijsku mobilizaciju i intenzivnu preraspodelu resursa sektoru odbrane.
Dok sankcije imaju ograničen pristup zapadnoj tehnologiji, Rusija je pronašla alternativne puteve kroz zemlje poput Kine, Turske i Kazahstana da obezbedi komponente za opremu visoke tehnologije. Istovremeno, Moskva je povećala domaću proizvodnju sistema kao što su dronovi Lancet i druge bespilotne tehnologije.
Treće, strateška partnerstva sa zemljama poput Irana su olakšala širenje proizvodnih kapaciteta. Na primer, saradnja sa Iranom dovela je do osnivanja fabrika bespilotnih letelica u Rusiji, što je značajno ubrzalo isporuku takvih sistema na prve linije fronta.
Rusija je takođe optimizovala procese proizvodnje i distribucije reorganizacijom postojećih objekata. Nekadašnji komercijalni prostori, kao što su tržni centri, pretvoreni su u fabrike oružja, omogućavajući maksimalno korišćenje dostupne infrastrukture.
Evropska unija se suočava sa nekoliko značajnih izazova koji ometaju njenu sposobnost da izjednači nivoe proizvodnje oružja i municije u Rusiji. Jedan od ključnih razloga je ograničena industrijska infrastruktura naslijeđena iz perioda relativnog mira nakon Hladnog rata.
Iako EU povećava investicije kroz programe kao što je ASAP (Zakon o podršci proizvodnji municije), proizvodnja i dalje zaostaje. Trenutni kapaciteti imaju za cilj 2 miliona artiljerijskih granata godišnje do 2025. godine, što je znatno ispod 3 miliona granata koje Rusija proizvede svake godine.
Pored industrijskih ograničenja, EU se bori sa obezbeđivanjem sirovina kao što su barut i eksploziv. Dok su stotine miliona evra nedavno dodeljene za rešavanje ovih „uskih grla “, evropska odbrambena industrija ostaje veoma zavisna od složenih lanaca snabdevanja.
Ovi lanci snabdevanja su često osetljivi na fluktuacije cena i kašnjenja, što ne utiče direktno na Rusiju, s obzirom na njene centralizovanije i integrisanije proizvodne procese.
Evropa se takođe suočava sa višim troškovima proizvodnje. Troškovi energije, radne snage i opreme su znatno veći, pa je ubrzavanje proizvodnje finansijski opterećujuće.
Ovo dodatno komplikuje činjenica da mnoge evropske zemlje insistiraju na koordinisanoj proizvodnji, a ne na pojedinačnim investicijama, što usporava donošenje odluka i implementaciju.
Pored toga, politička struktura EU zahteva širok konsenzus za svaku inicijativu velikih razmera, što izaziva kašnjenja. Raspodela resursa među državama članicama i integrisanje različitih standarda odbrane često je sporije od centralizovanih odluka koje se primenjuju u Rusiji.
Ukratko, dok EU ulaže značajne napore da ojača svoje odbrambene sposobnosti, izazovi u industrijskim kapacitetima, snabdevanju sirovinama i politička ograničenja i dalje ometaju njenu sposobnost da sustigne Rusiju.
Kombinacija rezervi, strateške proizvodnje, međunarodnog partnerstva i inovacija Rusije omogućava joj da nadoknadi gubitke i ostane konkurentna u vojnom domenu, uprkos značajnom pritisku Zapada.
Izvor