Kula

[Dreadnought]

Kule (Pirgovi, Stupovi - od arapske reči qulle – utvrđenje, toranj eng. tower, fra tour, nem. Turm, tal. torre) su korišćene u tvrđavama da bi ojačale bedeme i pojačale odbrambrenu sposobnost utvrde. Da bi neprijatelj koji napada grad mogao biti tučen, ne samo sa prednje strane, već i sa boka, bedem je pojačan ispadima - kulama. Rastojanje između kula nije smelo biti veće od dometa strela ili raznih sprava za bacanje kamenja. Bile su kamene dok im je unutrašnjost skoro uvek bila drvena. Na vrhu kule se nalazio plato koji je bio okružen zupcima iza kojih su se zaklanjali strelci. Zbog svoje čvrste konstrukcije na neke od njih se moglo smestiti i oruđe (balista, mangonel) za borbu. Podnožje kula obično je bilo ojačano kosinom u polje da bi se ojačalo protiv provaljivanja, a i da bi se omogućilo da kamenje koje se sa kule baca na napadače, odskače vodoravno i nanosi im što veće gubitke.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Jakšićeva kula

Vrste kula

Kvadratne trostrane kule

Kvadratne trostrane kule su imale kvadratnu osnovu i tri kamene strane dok četvrtu okrenutu ka unutrašnjosti nisu imali. U srpskim srednjevekovnim utvrđenim gradovima najzastupljenije su upravo bile kvadratne kule. Bile su podeljene na spratove drvenim međuspratnim konstrukcijama o čemu i danas svedoče ostaci drvenih greda na pravilnim razmacima sa unutrašnje strane kula.

Na nekim srednjevekovnim prikazima Beograda vide se četvoroslivni krovovi na kulama. Međutim, ni jedan nije sačuvan do danas. Veruje se da su ovi krovovi, koji su u miru služili da zaštite posadu od vremenskih neprilika, u ratu mogli biti demontirani kako bi se smanjila opasnost od požara i kako bi se stvorio prostor na gornjoj platformi za postavljanje ratnih naprava za bacanje kamenja.

Da bi se neprijatelj koji dođe pod samu kulu ili bedem mogao tući, izrađeni su zakloni izbačeni na konsole po kulama i zidovima. Ovi zakoni su prvobitno bili izrađeni od drveta, a zatim i od kamena. U početku su bili pojedinačni, a kasnije se grade duž čitave gornje ivice bedema i kula. Ovi zakloni, koji su se nazivali "mušarabije" ili "mašikule" imali su otvore u podu kroz koje se na napadače moglo bacati kamenje i sipati vrelo ulje i smola. Na ostacima naših srednjevekovnih gradova ne mogu se videti ovi zakloni bilo zato što su srušeni, bilo zato što nisu ni građeni.


Kvadratne četvorostrane kule

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kvadratna kula, deo odbrambenog bedema Beogradske tvrđave

Kvadratne četvorostrane kule su imale kvadratnu osnovu i sve četiri kamene strane. U njih se ulazilo kroz vrata koja su obično smeštena u prizemlju, ali su se često nalazila na višim spratovima i prilazilo im se preko bedema ili stepenica. Ovakva vrsta kula je dosta retka kod nas.


Topovske kule

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kula Nebojša

Topovske kule su bile mnogo niže, jače i šire i imale su šestostranu ili osmostranu osnovu, a služile su kao platforma za artiljerijska oruđa. Kod nas su se pojavile sa najezdom Turaka.

Sa razvojem artiljerije prestaje potreba da se topovi postavljaju na najviše delove utvrđenja kako bi se povećao njihov domet. Novi topovi mogli su da dosegnu željene ciljeve i direktnom "vodoravnom" vatrom. Zbog toga su nove topovske kule niže kako bi predstavljale manju metu za protivnika. Poligonalnog su oblika da bi se protivnička đulad lakše odbijala i da bi se topovi mogli uperiti na sve strane.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kula Nebojša sredinom 20-tih godina XX veka, primetna su oštećenja iz I Sv. rata

U Srbiji postoji nekoliko očuvanih primera topovskih kula od koji je svakako najpoznatija kula Nebojša. Pored nje, tu su takođe i tri topovske kule u Smederevskoj tvrđavi koje su turci podigli na sva tri ugla grada, samo 20 godina nakon njegovog osvajanja, kao i turska topovska kula na dunavskoj obali, sa zapadne strane grada Golubca.

Kula Nebojša

Velika srednjovekovna kula Nebojša bila je jedna od pristanišnih kula onoga vremena između kojih su se razapinjale verige kao način da se zaštite pristali brodovi. Nekada je nazivana i Vodenom kulom i bila je obnovljena više puta. Po predanju, dobila je ime zbog toga što je kraj nje postojao brežuljak na kome su dželati pogubljivali zatvorenike i to tako što bi zatvorenika uhvatili za perčin i rekli mu: "Ne boj se!" Reputaciju kazamata stekla je u drugoj polovini XVIII veka kada su u njoj pobijeni brojni rodoljubi, posebno u vreme vladavine dahija. Prvog juna 1798. godine u njoj su pogubljeni Riga od Fere i sedmorica njegovih sapatnika, koje su ranije uhvatile austrijske vlasti i predale ih beogradskom kajmakamu.



Porodične kule

Porodične kule su bile prvo drvene, a zatim i kamene građevine koje su postale od kuća podešenih za odbranu. U njima je stanovao feudalni sopstvenik zemlje sa porodicom. Na zapadu se za ovakvu vrstu kule odomaćio francuski, tj. normanski izraz "donžon" (donjon). Ovakve kule imale su vrata ne u prizemlju već na spratu. Do njih se dolazilo ili drvenim stepenicama ili mostom prebačenim sa obližnjeg zida koji se mogao lako skloniti u slučaju opasnosti. U najvećem broju slučajeva ove kule su građene na izvoru vode ili su imale cisternu u kojoj se sakupljala kišnica što im je omogućavalo da izdrže dugotrajnu opsadu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Vrdnička kula

Ovakav oblik porodičnih kula zadržao se i u 20. veku u nekim delovima Jugoslavije, najčešće u krajevima sa muslimanskim življem kao što su Plav, Rožaje, Mrkonjićgrad, Tikveš i dr.