„Grub“ izveštaj taktike korišćenja tenkova u ratu u Ukrajini (2022–2025)
Taktike korišćenja tenkova u ratu u Ukrajini UvodRat u Ukrajini, započet ruskim napadom u februaru 2022. godine, predstavlja jednu od najsloženijih vojnih kampanja u Evropi nakon Drugog svetskog rata. Poseban fokus tokom celog sukoba bio je na ulozi tenkova, kako ruskih tako i ukrajinskih, s obzirom da su njihova upotreba, značaj, gubici i evolucija taktika postali simboli promene paradigme savremenog ratovanja. Upotreba tenkova nije više linearno vezana za masovne prodore, već je transformisana, uz snažan uticaj bespilotnih letelica, protivtenkovskih sistema, elektronskog ratovanja i inovacija u logistici i održavanju.
Ovaj izveštaj, zasnovan na širokom spektru zapadnih, ruskih i ukrajinskih izvora, analizira sve ključne aspekte moderne taktike upotrebe tenkova u ovom ratu, od masivnih kolona iz prvih nedelja preko transformacije ka decentralizovanim, prodornim napadima, do današnjeg statusa gde se oklop sve češće koristi kao sekundarni alat u direktnoj borbi zbog visokih gubitaka i ranjivosti pred novim tehnologijama.
Početna faza ruskih tenkovskih operacija (februar–mart 2022)U prvim danima invazije, ruska vojska je preduzela operacije kakve svet nije video decenijama, masivne kolone oklopnih jedinica (greška ruskih obeveštajnih službi), predvođene tenkovima T-72, T-80 i T-90, pokušavale su munjevitim probojem ("blitzkrieg") da zauzmu Kijev i centralne političke tačke Ukrajine. Ruska doktrina tada je verovala u koncept šoka i brzine, kao i u klasičnu sovjetsku metodologiju s oklopom na čelu.
Ruske kolone, dugačke kilometre, suprotstavile su se nesigurnim ali motivisanim ukrajinskim braniocima. Ipak, avionika, logistika i koordinacija bile su na niskom nivou. Ukrajinske snage su, uz podršku teritorijalne odbrane i podataka sa strane NATO saveznika, ali i masovne upotrebe lakih protivoklopnih sistema Javelin („Saint Javelin“ - Sveti Džavelin) i NLAW koje su Zapadne zemlje tek počele da dostavljaju, zaustavile, razorile ili naterale desetine ovih kolona na povlačenje. Snimci uništenih i napuštenih ruskih T-72 i T-80 tenkova postali su globalni viralni simboli otpora.
Ova faza je obeležena izuzetno lošom ruskom logistikom. Tenkovi su često ostajali bez goriva, upadali u blato, napuštani od posada, što je omogućilo Ukrajincima da deo tehnike preuzmu i koriste protiv napadača. Pogrešne pretpostavke ruske komande, „pretenkovska“ upotreba, odsustvo pješadijske zaštite i neadekvatna PVO podrška, doprinose visokom procentu gubitaka.
Evolucija ukrajinske tenkovske odbranePočetni šok ruskog napada brzo je prešao u fazu ubrzanog savlađivanja i inovacije za ukrajinsku stranu. Ukrajinski T-64, T-72M1 i kasnije modernizovani T-64BV, kao i zapadna pomoć (posebno protivtenkovske rakete), došli su u savršen spoj. Mobilna, razuđena i decentralizovana odbrana, u kojoj je osnovni zadatak tenkova bio podrška malim pešadijskim grupama i indirektna artiljerijska podrška, a sve manje direktan nasrtaj protiv oklopnih kolona.
Ukrajinska modernizacija, pogotovo tenkova T-64BV kroz rad sa evropskim dobavljačima i integraciju novih sistema nišanjenja, komunikacije (L3 Harris) i navigacije, prevela je doktrinu iz sovjetske ere u digitalno doba. Pojavile su se prve integracije termalne optike i satelitske navigacije, što je znatno unapredilo borbenu sposobnost oklopnih jedinica, posebnu noću i u uslovima slabe vidljivosti.
Ukrajinci su vremenom razvili izuzetnu sposobnost maskiranja tenkova, primeni protivdronskih rešetki i reaktivnih oklopa, kao i brze rekonstrukcije na terenu. Izražajani rezultati uništenja ruskih tenkova, koristeći mobilne pešadijske grupe opremljene “manpad” (Man-Portable Air-Defense System) raketama, postali su okosnica postećih logističkih gubitaka ruskih snaga na početku rata.
Prilagođavanje ruske strategije: od „blitzkriega“ do artiljerijske iscrpljivačke borbe („grind war“)Već tokom marta 2022, nakon katastrofe severnog fronta, ruska vojska prelazi sa strategije brzih proboja na iscrpljivanje i artiljerijsku nadmoć, tzv. „grind war“. Fokus ofanzive preusmeren je na Donbas i jugoistok Ukrajine, gde su velike, sinhronizovane artiljerijske baterije, potpomognute minimalnom upotrebom tenkova, dobijale prioritet nad klasičnim oklopnim prodorima.
Ruska vojska koristi samohodne haubice, višecevne raketne lance i termobarična oružja za razaranje ukrajinskih položaja. Tenkovi su u ovom okviru preuzeli novu, defanzivniju funkciju. Podrška na već osvojenim pravcima, obezbeđenje artiljerijskih položaja i povremeni, masovni napadi na ograničenim sektorima. Veliki gubici u ljudstvu i tehnici, ali i upornost ruske strane da stalno liniju fronta "melje" metar po metar, postaju dominantna paradigma sukoba 2023/24.
Integracija dronova sa tenkovskim jedinicama - nova era ratovanjaVeć tokom 2023, kako na ukrajinskoj tako i na ruskoj strani, dolazi do neviđene ekspanzije upotrebe dronova svih tipova. Izviđačkih, FPV (First Person View) kamikaza, jurišnih, signalno i elektronski opremljenih letelica koje iz korena menjaju način upotrebe tenkova.
Satelitska i dron-optika omogućavaju preciznu lociranost svake oklopne tačke. Svaki veći pokret oklopa, naročito masovni rafali iz doba sovjetske doktrine, postao je meta za istovremeni napad iz više pravaca. Dronovi tipa Shahed, Lancet, FPV „rojevi“ opremljeni AI-jem, i “matična letelica” sa pod-upravljačkih grupa, postavljaju pred oklopne jedinice potrebu za stalnim protivdronskim merama. Od standardnog „kaveza“ i dinamičkih zaštita do elektronskog ometanja i improvizovanih rešenja.
Ključ sukoba postaje „tehnološka trka“, a ključ je ko pre detektuje, “slomi” signal, pronađe protivnika, ili efikasnije omete komandu drona. Masovna proizvodnja i inovacije dovode do toga da dronovi, jeftini u poređenju sa teškim, logistički zahtevnim tenkovima, postaju glavna „udarna pesnica“ obe strane. Rusija inovira FPV dronove navođene optičkim vlaknima, dok Ukrajina odgovara radio-ometanjem i razvojem protivdronskih štitova.
Uticaj protivtenkovskih sistema (ATGM) na efikasnost tenkovaSavremeni ATGM sistemi (Javelin, NLAW, Stugna-P, Kornet, Konkurs, pa čak i domaće modifikacije) predstavljaju glavni uzrok gubitaka u ranoj i srednjoj fazi rata. Ovi sistemi, često dostižnog dometa 2-4 km, koriste „top attack“ metod, projektili pogađaju tenk odozgo gde je oklop najtanji. Protiv ove vrste pretnji, tradicionalni reaktivni oklop T-72 nije efikasan (obrtni transporter municije ispod kupole), dok su Abrams i Leopard imali izvesne prednosti izolovanog skladišta municije i modularnog oklopa, ali su i oni često bili meta FPV i ATGM napada s teškim posledicama.
Probojnost savremenih raketa nadmašuje tradicionalne balističke parametre, a integracija elektronskih nišana, mobilnih maskirnih sistema i „hit-and-run“ (ispali i beži) taktike dodatno komplikuje napad i odbranu. Borba se pretvara u neprestani ciklus napad-povlačenje-maskiranje, gde duži boravak na otvorenom znači gotovo siguran gubitak.
Elektronsko ratovanje i oklopPoslednje dve godine rata donele su izuzetni porast elektronskog ratovanja (EW). Ruske snage instaliraju uređaje za ometanje GPS signala, radio-veza i komande dronova, pokušavajući tako da onemoguće izviđanje i napade lakih ukrajinskih dronova. Ukrajina, uz pomoć zapadnih tehnologija, razvija jače ometače, elektronsku zaštitu za vlastite komunikacije i antidrone sisteme koji pokušavaju da prerade signalno polje bojišta u svojoj koristi.
Elektronsko ratovanje značajno umanjuje fleksibilnost upotrebe dronova na pojedinim delovima fronta, ali ni jedna strana ne uspeva da postigne trajniju dominaciju. Nekoliko izveštaja sa obe strane beleži efikasnu primenu optičkofibrilnih FPV dronova kao privremeno rešenje za ranjivost na ometanje, ograničeni su dometom, ali omogućavaju prijem slike i komandu čak i u područjima gde su radio-talasi potpuno blokirani.
Logistika i održavanje tenkovskih brigadaLogistika je kod obe strane bila i ostala ključna tačka uspeha ili neuspeha. U ruskom slučaju, početne faze rata obeležila su logička uska grla, što je rezultovalo ostavljanjem stotina tenkova zbog nedostatka goriva ili delova na prilazima Kijevu i Sumi. Ukrajina, s ograničenim resursima, razvija brze akcije sklanjanja sa linije, popravke na terenu i kanale za modernizaciju oštećenih tenkova. Sabotiranje puteva, miniranje i uništavanje mostova često su ometali i ograničavali snabdevanje, a napredne utvrde (npr. Pokrovsk) zavisile su od održavanja samo jedne ili dve logističke linije.
U tekućoj godini etape rata, logistička sposobnost Ukrajine je dodatno izazvana nedostatkom novih zapadnih tenkova, stalnim gubicima i trošenjem stare opreme. Izvori iz avgusta 2025. potvrđuju da ukrajinske tenkovske brigade praktično više ne postoje. Deo je preformiran u teške (ali beztenkovske) mehanizovane brigade, dok su preostali zapadni i sovjetski tenkovi često povučeni u rezervu zbog nemogućnosti da izdrže gubitke i održavanje.
Zapadni tenkovi u ukrajinskoj službi (M1 Abrams, Leopard 2, Challenger 2)Uvođenjem zapadnih tenkova (naročito američkog M1A1/A2 Abrams, nemačkog Leopard 2 i britanskog Challenger 2) 2023. i 2024. godine, očekivala se „promena igre“. U realnosti, isporučeni tenkovi, ma koliko tehnološki superiorni, došli su s komplikovanom logistikom, skupi za održavanje i veoma zahtevni za obuku posada i tehničkih timova.
M1 Abrams je po dolasku opremljen dopunskim oklopima, improvizovanim protivdronskim "kavezima" i elektronskim ometačima. Ipak, gubici su brzo usledili. Do avgusta 2025. uništeno je 25-26 od 31 isporučenog Abramsa, a ostatak povučen iz borbe zbog izuzetne ranjivosti na FPV dronove i visokih zahteva za održavanje i gorivo. Leopard 2 se pokazao sličnim, i pored napredne optike i oklopa, postao je lak plen u uslovima inženjerski pretrpanih terena, minskih polja i stalnog izviđanja dronom. Challenger 2 praktično je „povučen u pozadinu“ nakon medijski eksponovanih gubitaka, na insistiranje britanskog MO da izbegne propagandne udare.
Zapadni tenkovi su zaista promenili mogućnosti ukrajinske vojske u određenim operacijama krajem 2023. i početkom 2024, posebno u probojnim napadima, ali nisu mogli samostalno da pobede „ekosistem“ dronova i ATGM pretnji. Njihova logistička zahtevnost, brzina potrošnje goriva, težina (problem prelaska slabih mostova) i nemogućnost opravke i izvlačenja iz minskih polja često su ih činili glavnom metom na bojištu.
Osnovne karakteristike ruskih tenkova T-72, T-80 i T-90Ruski tenkovi T-72, T-80 i T-90 ostaju kičma ruskih oklopnih snaga. Njihova filozofija „kvantitet pre kvaliteta“ omogućila je Rusi da održavaju najveću aktivnu tenkovsku flotu na svetu. Osnovne karakteristike svakog modela, kao i glavne prednosti i slabosti, prikazane su u sledećoj tabeli i prokomentarisane posle nje:
Tabela: Pregled glavnih tenkova u ratu u Ukrajini – karakteristike, prednosti i slabosti| Model | Zemlja porekla | Tehničke karakteristike | Prednosti | Slabosti |
| T-64BV | Ukrajina/SSSR | 125 mm top, ERA oklop, 600–850 KS motor, modernizovana elektronika | Moderna optika, domaća zamena | Zastarela platforma, ranjiva municija |
| T-72B3 | Rusija | 125 mm top, Kontakt-5 ERA, V-92S2 motor 1130 KS, termalna optika | Modernizovan, lako održavanje | Ranjiva municija, slabija zaštita sa strane |
| T-80BV | Rusija | Gasno-turbinski motor, 125mm top, ERA oklop, visoka brzina | Visoka mobilnost, brzo ubrzanje | Visoka potrošnja goriva, kompleksnost |
| T-90M | Rusija | 125 mm top, Relikt ERA, savremeni FCS, motor 1130 KS | Moderna zaštita, mogućnost ispaljivanja raketa | Mala brojnost |
| M1 Abrams | SAD | 120 mm top, Chobham oklop, gasna turbina 1500 KS, EC sistemi | Jak oklop, napredna elektronika | Visoka potrošnja i masa, logistički zahtevan |
| Leopard 2 | Nemačka | 120 mm top, modularni oklop, 1500 KS motor, termalna optika | Preciznost, zaštita, modularnost | Visoka masa, ograničena dostupnost |
| T-72M1 | Ukrajina | 125 mm top, osnovni ERA, motor 780 KS | Laka zamena i održavanje | Slaba zaštita, zastarela optika |
| Challenger 2 | UK | 120 mm, Dorchester oklop, motor 1200 KS | Zaštita, preciznost | Mala količina, teško logistički održiv, masa |
Tabelarni prikaz otkriva ključne razlike. Ruski tenkovi oslanjaju se na masovnost, jednostavniju logistiku, nižu cenu, lakšu zamenu delova i operativnost u velikom broju. Njihov glavni nedostatak je ranjivost na eksplozije municije u kupoli (obrtni transporter municije skladišten ispod, što često vodi do „odletanja“ kupole pri pogotku), slabija optika i niže sposobnosti u noćnoj borbi kod starijih verzija.
Modernizovani T-90M ima naprednu zaštitu, ali je broj novih tenkova drastično manji u odnosu na gubitke. Prema nezavisnim izvorima, Rusija je do jula 2024. godine izgubila najmanje 100 najnovijih T-90M "Proriv 3" tenkova, što dodatno kompromituje efikasnost „elitnih“ jedinica u odnosu na proklamovanu propagandu o nepobedivosti ruskog oružja.
Modernizacija ukrajinskih T-64 i T-72M1Ukrajinska proizvodnja i inovacije u modernizaciji T-64BV i T-72M1 predstavljaju izuzetno značajan aspekt ukrajinskog kapaciteta da izdrži dugotrajni sukob.
Modernizovane verzije ovih tenkova uključuju:
- Novi sistemi optike i termalne kamere, digitalni nišanski sistemi.
- Komunikaciona sredstva kompatibilna sa NATO standardima (L3 Harris radio).
- GPS navigacija i satelitsko usmeravanje.
- Dodatna rešetkasta zaštita od dronova i RPG napada.
- Dodatne ploče na rezervoarima goriva i ojačani paneli zaštite spremnika municije.
Ove inovacije omogućile su efikasniju upotrebu relativno zastarelog oklopa u uslovima visoke saturacije polja dronovima, ATGM pretnjama i artiljerijskoj vatri.
Ranjivosti oklopa i skladištenja municijeNajevidentnija slabost ruskih, ali i velikog broja ukrajinskih tenkova sovjetske proizvodnje, je centralizovano skladištenje municije u obrtnom transporteru ispod kupole. Pogodak u ovaj deo tenka gotovo uvek vodi do detoniranja projektila i eksplozije koja izbacuje kupolu, ubijajući celu posadu istog trenutka. Na zapadnim tenkovima, poput Abramsa i Leoparda 2, municija se skladišti u odvojenim, oklopljenim kontejnerima s eksplozivnim vratima koji usmeravaju udar van kupole i time povećavaju šansu za preživljavanje posade (takozvani blow-off panels).
Zbog višeg tereta goriva, kompleksnijeg oklopa i sofisticiranije elektronike, zapadni tenkovi su teži, ali i logistički zahtevniji za održavanje i podložniji miniranju i napadima iz zasede. Ruski i ukrajinski tenkovi, iako brži i lakši za popravku, ostaju ranjivi na „top attack“ udarce, naročito od strane FPV dronova koji pogađaju deo između kupole i tela tenka, mesto spoja gde je oklop najtanji i najmanje štićen.
Protivdron mere i savremena zaštita tenkovaOd sredine 2023. godine, na obe strane fronta, primećuje se intenzivna upotreba improvizovanih rešenja za zaštitu od dronova:
- Tenkovi su opremljeni tzv. „kavezima“ (rešetkasta zaštita) iznad kupole („Car Mangal“) i motora, koji služe kao prva linija za detonaciju kumulativne glave FPV drona, pre nego što se probije u glavni oklop.
- Instalacija elektronskih ometača i pasivnih ometajućih sredstava (antene, radio-ometanje).
- Razvoj savremenih pancirnih ploča i reaktivnih oklopa, posebno na Abramsima, Metinvestovim rešenjima za ukrajinsku vojsku, kao i dodatnim „anti-drone“ šildovima, dobija na značaju.
Međutim, iskustva pokazuju da nijedan pasivni sistem samostalno ne obezbeđuje sigurnost. Dronovi i dalje uspevaju da probiju zaštitu, s posebnim fokusom na napade odozgo ili pod uglom na krov kupole/motora. Elektronsko ratovanje i „miks“ aktivne i pasivne zaštite ostaju nužni, ali često i nedovoljni bez nove generacije sistema protivdronske zaštite.
Uloga privatnih vojnih kompanija u tenkovskim operacijamaRuska privatna vojna kompanija Vagner igrala je ključnu ulogu u najtežim urbanim bitkama (Bahmut). Vagnerove formacije sve više su ličile na „talasne juriše“, a njihova primarna prednost bila je brutalna upornost pod artiljerijskom kišom i dobro koordinisani napadi na ukrajinske oklopne položaje. Poznate slike talasa napadača ispred i oko tenkova, kombinovane sa masivnom logistikom iz pozadine, postale su regularna pojava.
Vagner je demonstrirao lokalne taktike borbe u urbanim sredinama, često koristeći improvizovana oklopna vozila i dronove uz tenkove, razbijajući stereotipe o „čistoj“ tenkovskoj borbi na otvorenom.
NATO doktrina tenkovskih operacija i lekcije iz UkrajineRat u Ukrajini poslužio je kao poligon za promene u NATO doktrini. Stručnjaci širom Zapada priznaju da je masovna upotreba tenkova u kolonama, načelo koje je vekovima vladalo savremenim ratovanjem, zastarela. Fokus više nije na „čekićanju“ neprijatelja superiornom oklopnom silom, već na:
- Senzorskoj dominaciji polja kroz dronove i elektronsko izviđanje.
- Decentralizovanoj, fleksibilnoj primeni manjih tenkovskih grupa.
- Integraciji svih rodova vojske („manevrirano objedinjavanje oružja“) radi savladavanja minskih polja, inženjerijske prepreke i neutralisanja dronova, a tek potom izvršavanja proboja tenkom.
- Razvijanju novih aktivnih sistema zaštite (APS) i anti-drone protokola kao standarda za budućnost oklopne borbe.
Ove lekcije već su integrisane u simulacijama vojnih poligona NATO-a i temelj su oslonca za reformu prethodno centralizovanih, masivnih oklopnih formacija ka efikasnijim, modularnim taktičkim jedinicama sa superiornom komunikacijom i podrškom iz vazduha/daljine.
Budući trendovi i inovacije u tenkovskom ratovanjuUkrajinski rat je jasan indikator buduće transformacije:
- Masovna upotreba dronova: Rojni napadi, „matična letelica“ koja lansira poddronove, autonomni AI dronovi, njihova kombinacija sa elektronskim ratovanjem i pasivnim zaštitama biće standard.
- Besposadna oklopna vozila: Analitičari predviđaju pojavu prvih „roba-tenkova“ na bojištu, gde će tenk biti upravljan daljinski; paralelno sa „živim“ tenkovskim posadama.
- Prilagođeni inženjering: Fokus na snažnijoj PVO, robotskim sistemima razminiranja i brzom osposobljavanju novih rešenja za zaštitu oklopne tehnike.
- Široka baza za podršku: Logističke, elektronske i avionske jedinice moraće da budu stalni deo svakog tenkovskog pohoda, a armija bez razvoja elektronske zaštite i anti-drone infrastrukture ostaće ranjiva za sat vremena.
Ove tendencije nagoveštavaju globalni zaokret. Tenk i dalje ostaje potreban kao „udarni čekić“ za završne prodore, ali njegova upotreba bez podrške inovativnih tehnologija, obaveštajne službe i elektronske „ombrele“ brzo vodi u katastrofalne gubitke.
Ključne tačke i zaključci- Masivne tenkovske operacije iz sovjetske ere su prošlost: Već 2023. godine, front, bez jasno definisane linije, postaje bojno polje za male, mobilne pješadijske jedinice pod stalnim nadzorom dronova.
- Gubici su ogromni, ali obe strane pokazuju izuzetnu adaptabilnost: Prvi put nakon početka rata, Ukrajina je na pojedinim sektorima fronta imala lokalnu prednost u tenkovima, upravo zbog veće tehnološke adaptacije dronova i protivdron zaštite.
- Zapadni tenkovi nisu „rešili“ sukob: Svi napredni modeli Abrams, Leopard i Challenger naišli su na osnovne probleme: logistiku, održavanje i ranjivost pred novom vrstom pretnji. Njihova efektivnost bila je limitirana brojem, tempom isporuka, kao i promenjenim taktičkim potrebama.
- Protivtenkovski sistemi i dronovi ostaju ključna pretnja: Dronovi FPV navođeni optikom, jeftini i nemilosrdni, kao i ATGM sa „top attack“ glavama, izazivaju nove stotine gubitaka, oklop više ne jamči sigurnost bez razvijene aktivne zaštite.
- Ruska i ukrajinska tenkovska strategija razlikuju se: Rusija nastavlja s eksperimentisanjem prikrivenih napada motociklima i minijaturnim grupama, čuvajući oklop za veće ofanzive (pokazano u Pokrovsku 2025), dok Ukrajina, bez novih isporuka, fokusira resurse na inženjering i pasivnu odbranu.
Preporuke i potencijalne buduće inovacije- Razvoj integrisanih anti-drone sistema: Svaka tenkovska jedinica mora biti opremljena antidrone „kišobranom“, bila to kavezna zaštita ili napredne elektronske ometače.
- Modulacija logistike: Fokus na brze popravke, rotaciju delova i stalno snabdevanje rezervnim jedinicama, uz paralelno testiranje bespilotnih logističkih koncepata (bespilotni kamioni/dronovi snabdevači).
- Obuka posada za borbu u digitalnom okruženju: Taktika više ne počiva samo na klasičnim mapama, već na real-time podacima sa dronova, simulacijama i „cloud battle management” informacijama.
- Fokus na „municijski menadžment“: Oklop bez pametne organizacije skladištenja municije i redovne zamene starih serija postaje tempirana bomba.
- Inovacija PVO sistema za zaštitu mobilnih jedinica: Male mobilne PVO platforme moraju da prate oklopne kolone, s mogućnošću brzo menjanja konfiguracije i vrste zaštite.
Umesto zaključkaRat u Ukrajini je eksperimentalni poligon nove vojne paradigme, era „gvozdenih armada“ ustupa mesto doba informaciono-dronovske sinergije, gde je domišljatost, inovacija i sposobnost logističkog adaptiranja presudnija od čiste moći oklopa.
Ključ uspeha leži u kombinaciji tradicionalnih i novih tehnologija, prihvatanju fleksibilne taktike i spremnosti da se iz svakog gubitka izvuku lekcije koje mogu osigurati opstanak na savremenom bojištu. Ukratko, budućnost vojne tehnologije i tenkovskog ratovanja oblikuje se danas na stepama Ukrajine, u stalnom duelu između čelika, silikona i inovacije.
IzvoriIzvori korišćeni za sažetak ovog „grubog“ izveštaja su uglavnom Zapadni i ukrajinski zaključci potkrepljeni su studijama i izveštajima vojnih analitičara (
RUSI,
ISW,
CSIS) kao i prilozima ratnih komentatora u periodu 2014–2025,
static.rusi.org,
reuters.com,
rusi.org,
kyivpost.com,
aljazeera.com,
topwar.ru i balkanski vojni forum
Paluba.InfoNi ruski izveštaj verovatno neće biti objektivan kada se ovaj nesrećni rat završi, iz prostog razloga što pobednik uvek piše istoriju koja je "ulepšana".
Oryxs nisam želeo da koristim kao izvor jer se na istoj stranici navodi da je Rusija do sada izgubila preko 4.100 tenkova, što verovatno uključuje preterivanja zbog propagande, dok se za ukrajinsku stranu tvrdi da je izgubila preko 1.000 tenkova. Ovo takođe postavlja pitanje da li je Ukrajina uopšte imala toliki broj tenkova pre početka sukoba, uključujući i one tenkove koji su dobili od Zapadnih saveznika.