Gubici ruskih tenkova su naglo porasli: Preko 3600 tenkova je palo 2024.05.01.2025.
Ukrajinske snage su 2024. godine zadale značajne udarce ruskim oklopnim sposobnostima, navodno uništivši ili oštetivši više od 3.000 tenkova i skoro 9.000 drugih oklopnih vozila.
Ova zapanjujuća stopa osipanja pokreće ozbiljna pitanja o sposobnosti Rusije da izdrži takve gubitke u srednjem roku, posebno kada je njena odbrambena industrijska baza pod pritiskom.
Prema podacima ukrajinskog Generalštaba , od 1. januara 2024. do 1. januara 2025. godine ukrajinske trupe su uklonile 3.689 tenkova, 8.956 borbenih vozila pešadije (IBM), 13.050 artiljerijskih sistema i 407 sistema PVO. Ove brojke ilustruju kontinuiranu i sistematsku degradaciju ruske vojne opreme tokom cele godine.
Oriks baza podataka je probila 100 izgubljenih ruskih tenkova T90M. Prikaz gubitaka T-90M
Ovako veliki gubici ne samo da su oslabili ruske frontove, već su i opteretili njihovu logističku infrastrukturu i infrastrukturu za popravku, otežavajući napore da se održi operativna spremnost.
Najintenzivniji gubici zabeleženi su tokom pojačanih ofanzivnih dejstava u Donjeckoj oblasti tokom septembra i oktobra 2024. Tokom ovog perioda, ruske snage su navodno izgubile najmanje 197 tenkova, 661 oklopni transporter (APC) i 65 velikih artiljerijskih sistema.
Ovi gubici su verovatno pogoršani u letnjim mesecima juna i jula kada su ruske jedinice pokušavale česte mehanizovane napade u zapadnoj Donjeckoj oblasti, operacije koje su često kulminirale značajnim gubicima vozila.
Velika učestalost ovih napada sugeriše strateški pritisak ruskih snaga da povrate izgubljeno tlo. Ipak, visoka cena opreme izazvala je zabrinutost oko održivosti takve taktike.
Stope proizvodnje ruskih oklopnih vozila ukazuju na sve strašnije izglede. Vojni analitičar Kostjantin Mašovec primetio je početkom 2024. da ruska odbrambena industrija može da proizvede ili temeljno modernizuje samo oko 250 do 300 tenkova godišnje i da popravi sličan broj.
Ovaj kapacitet je daleko ispod 3.600 tenkova za koje Ukrajina tvrdi da ih je neutralisala samo u toj godini. Ovo neslaganje naglašava kritičnu ranjivost ruskog vojno-industrijskog kompleksa, koji se bori da održi korak sa zahtevima dugotrajnog sukoba.
Britanski međunarodni institut za strateške studije (IISS) je potvrdio ove izazove, sugerišući da, iako bi Rusija mogla privremeno da održi trenutne stope gubitaka korišćenjem zaliha iz sovjetske ere, takvi napori imaju jasno ograničenje. Od početka 2024. godine, IISS je procenio da bi Rusija mogla da nastavi ovim tempom gubitaka do otprilike 2026. godine, u velikoj meri u zavisnosti od renoviranja starijih vozila iz skladišta.
Međutim, kvalitet i borbena efikasnost ovih starijih vozila su pod znakom pitanja, jer su mnoga decenijama bila skladištena u neoptimalnim uslovima, potencijalno ugrožavajući njihovu pouzdanost na bojnom polju.
Satelitski snimci i analize iz izvora društvenih medija koji prate ruska vojna skladišta pružili su dalji uvid u iscrpljivanje ruskih rezervi. Do kraja decembra, procene su pokazale da je Rusija imala oko 47 procenata svojih predratnih rezervi tenkova, 52 procenta svojih IFV-a i 45 procenata svojih transportera koji su ostali u skladištu.
Značajno je da su noviji modeli poput T-90 i T-80 u velikoj meri korišćeni, dok stariji modeli u skladištu pate od vremenskih i vremenskih uticaja. Ovo oslanjanje na zastarelu opremu naglašava izazove sa kojima se suočava ruska vojska dok pokušava da popuni svoje redove usred tekućih gubitaka.
Ove sve manje rezerve i rastuće stope gubitaka, skoro utrostručene one iz prvih godina sukoba, sugerišu kritičnu prekretnicu. Projekcija IISS-a iz početka 2024. da bi Rusija mogla da zadrži gubitke u oklopnim vozilima do 2025. možda više neće važiti.
Kako se ruske snage suočavaju sa sve većim izazovom da popune svoje oklopne flote koje je sve manje, održivost njihovih ratnih napora sve više dolazi u pitanje.
Dugoročne strateške implikacije za Rusiju su duboke, jer bi kontinuirani gubici ovog obima mogli ozbiljno da potkopaju njenu sposobnost da projektuje moć i održi teritorijalnu kontrolu u spornim regionima.
Štaviše, pritisak na rusku odbrambenu industrijsku bazu mogao bi dovesti do širih ekonomskih i političkih reperkusija. Potreba za povećanjem proizvodnje usred međunarodnih sankcija i ekonomskih ograničenja može naterati Rusiju da preusmeri resurse iz drugih kritičnih oblasti, pogoršavajući domaće izazove.
Kako se rat nastavlja, odnos snaga na bojnom polju mogao bi se odlučno promeniti u korist Ukrajine, pod uslovom da zadrže trenutnu stopu iscrpljivanja i dobiju stalnu podršku svojih međunarodnih saveznika.
U kontekstu sukoba koji je u toku i značajnih gubitaka u oklopnim vozilima, ruska postrojenja za proizvodnju tenkova našla su se pod intenzivnom kontrolom. Ove fabrike su sastavni deo napora zemlje da popuni svoje osiromašene oklopne snage.
Primarne fabrike za proizvodnju rezervoara u Rusiji uključuju Uralvagonzavod u Nižnjem Tagilu, Omsku fabriku transportnih mašina i fabriku Kirov u Sankt Peterburgu. Svaki od ovih objekata igra ključnu ulogu u proizvodnji i modernizaciji ruskog oklopnog voznog parka.
Uralvagonzavod, koji se nalazi u Nižnjem Tagilu, najveći je proizvođač tenkova na svetu i primarni proizvođač glavnih ruskih borbenih tenkova (MBT). Ovo postrojenje je odgovorno za proizvodnju serije T-90, koja uključuje T-90A i napredniji T-90M.
T-90M se posebno promoviše zbog svoje poboljšane zaštite, vatrene moći i mobilnosti, sa naprednim kompozitnim oklopom i modernim sistemom za kontrolu vatre.
Uralvagonzavod je takođe uključen u razvoj i ograničenu proizvodnju T-14 Armata.
Ruski MBT nove generacije, koji je bio široko objavljen, ali ostaje u relativno malom broju zbog proizvodnih i finansijskih izazova.
Omska fabrika transportnih mašina, koja se često naziva jednostavno Omsktransmaš, specijalizovana je za proizvodnju teških oklopnih vozila, uključujući seriju T-80. T-80, prvobitno razvijen u kasno sovjetsko doba, prošao je kroz razne nadogradnje, što je rezultiralo modelima poput T-80BVM.
Ova modernizovana verzija uključuje poboljšani oklop, novi sistem za kontrolu vatre i mogućnost rada u ekstremnoj hladnoći, što je čini pogodnom za primenu u teškim okruženjima kao što je Sibir.
Omsktransmash nastavlja da unapređuje starije T-80 na BVM standard, sa ciljem da produži njihov radni vek i poboljša efikasnost na bojnom polju.
Fabrika Kirov u Sankt Peterburgu, iako je istorijski poznata po proizvodnji tenkova KV i IS tokom Drugog svetskog rata, sada se prvenstveno fokusira na održavanje i modernizaciju postojećih oklopnih vozila.
Ova fabrika igra pomoćnu ulogu u ruskoj strategiji oklopnih vozila nadogradnjom starijih tenkova, kao što je T-72, na standarde T-72B3 i T-72B3M. Ove nadogradnje uključuju moderne sisteme za kontrolu vatre, poboljšane motore i poboljšanu zaštitu oklopa, osiguravajući da stariji tenkovi ostanu relevantni za borbu.
Uprkos ovim naporima, proizvodni kapacitet ovih fabrika ograničen je nekoliko faktora, uključujući međunarodne sankcije, logističke izazove i zastarelu infrastrukturu.
Procenjuje se da je kombinovana proizvodnja novih i modernizovanih tenkova iz ovih postrojenja između 250 i 300 jedinica godišnje, što je daleko ispod brojeva potrebnih da bi se nadoknadili gubici u Ukrajini.
Pored toga, oslanjanje na dizajn i zalihe iz sovjetske ere dodatno komplikuje sposobnost Rusije da postavi moderne i tehnološki napredne oklopne snage.
Kako se sukob nastavlja, pritisak na ove proizvodne pogone će se verovatno intenzivirati, a Kremlj se zalagao za povećanje proizvodnje uprkos postojećim ograničenjima.
Kapacitet Uralvagonzavoda, Omsktransmaša i fabrike Kirov da ispune ove zahteve biće ključni faktor u određivanju dugoročne održivosti sposobnosti ruskih oklopnih vozila.
Izvor