PALUBA
November 14, 2025, 12:55:50 am *
Welcome, Guest. Please login or register.
Did you miss your activation email?

Login with username, password and session length
News: Važno - Prilikom registracije lozinka mora da sadrži najmanje osam karaktera, od toga jedno veliko slovo, i bar jedan broj, u protivnom registracija neće biti uspešna
 
   Home   Help Login Register  
Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 2 3 4 5 6 7 8 [9] 10 11 12 13 14 15 16 17   Go Down
  Print  
Author Topic: O tenkovima uopšteno, opušteno i pošteno  (Read 22600 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Brok
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Last Login:Yesterday at 10:28:57 pm
Location: iz grada Kraljeva
Posts: 24 148

Gde je sloga tu je i pobeda!


WWW
« Reply #80 on: February 06, 2025, 07:02:41 am »

T-14 Armata vs. AbramsX: Bitka najmodernijih tenkova – Ima li ruski šanse protiv budućeg američkog?

05.02.2025.

Ako pretpostavimo da će T-14 Armata, uprkos nekim problemima, biti uspešno završen i operativan, američki vojni analitičari su analizirali hipotetički sukob između najsavremenije verzije ruskog T-14 Armata i AbramsX, budućeg glavnog borbenog tenka SAD, koji još uvek razvija američka vojna industrija.

Naravno, poređenje se zasniva na trenutno dostupnim zvaničnim podacima o ova dva tenka. Dok se Armata već nakratko pojavila na ukrajinskom ratištu pa brzo povukla, AbramsX još ni ne postoji ali je “zasnovan na dokazanoj borbenoj platformi”.

Može li T-14 Armata pobediti AbramsX?

Prema analizi vojnog eksperta Brandona J. Vejkerta, objavljenoj u američkom časopisu National Interest, šanse ruskog T-14 u duelu sa AbramsX bile bi veoma male.

Rat u Ukrajini jasno je pokazao da tenkovi i dalje imaju ključnu ulogu u modernom ratovanju, ali je isto tako razotkrio njihove slabosti protiv naprednih protivtenkovskih sistema i dronova.

Ipak, obe strane i dalje masovno koriste tenkove – ali pretežno starije sovjetske modele, umesto novih, naprednih sistema.

T-14 Armata je imao čudan početak – Moskva je povukla ovaj tenk sa ratišta, jer se u početnim testovima nije pokazao najbolje.

Sa druge strane, ni NATO tenkovi isporučeni Ukrajini nisu dali očekivane rezultate, jer su mnogi uništeni, zarobljeni ali i povučeni sa fronta.

Uprkos tome, SAD nastavljaju sa razvojem AbramsX, dok Rusija obećava proširenje svog arsenala T-14 Armata, iako su programi sa obe strane izuzetno skupi.

T-14 Armata vs. AbramsX – Ključne razlike u bitci najmodernijih tenkova

Prvi prototip AbramsX, dizajniran od strane General Dynamics Land Systems, predstavljen je na AUSA 2022 vojnoj izložbi.

Analiza američkih medija pokazuje da bi AbramsX imao veće šanse za pobedu u potencijalnom duelu. Evo kako to pravdaju iz National Interest-a:

✅ Veštačka inteligencija (AI) – AbramsX ima sistem zasnovan na AI, koji omogućava bržu identifikaciju i eliminaciju meta, dajući značajnu taktičku prednost posadi.
✅ Manja težina – AbramsX je lakši za 10 tona od prethodnih Abrams verzija, što mu povećava mobilnost, efikasnost i smanjuje potrošnju goriva – ključni faktor u modernim ratovima.
✅ Hibridni motor – AbramsX koristi dizel-električni motor, koji smanjuje potrošnju goriva za 50%, što je ključno za dugotrajne borbene operacije.
✅ Automatska kupola – Oba tenka imaju besposadne turele, što povećava sigurnost posade, ali AbramsX ima napredniji sistem za upravljanje vatrom, zasnovan na AI, što mu daje prednost u borbi.
✅ Urban Warfare oprema – AbramsX je posebno dizajniran za borbu u urbanim sredinama i opremljen je daljinski upravljanom mitraljeskom stanicom (RWS).

T-14 Armata: Može li pružiti otpor?

Iako deluje inferiorno u odnosu na AbramsX, iz National Interest-a tvrde da T-14 Armata ipak ima određene prednosti:

    • Napredni defanzivni sistemi – Opremljen je Afganit aktivnim sistemom zaštite, dizajniranim za presretanje protivtenkovskih projektila i dronova.
    • Snažan motor – T-14 ima dizel motor od 1.500–2.000 KS, omogućavajući brzine do 88 km/h, što ga čini jednim od najbržih tenkova na svetu.
    • Automatsko punjenje topa – Opremljen je 125 mm topom sa automatskim punjenjem, što smanjuje potrebu za ljudskom posadom i povećava brzinu paljbe.
    • Napredni senzori i radari – T-14 poseduje visokorezolucione kamere, radare i napredne senzorske sisteme koji povećavaju svest o situaciji na bojištu.

Zaključak: Koji tenk ima prednost?

Iako T-14 Armata poseduje moćne odbrambene sisteme, oni su pre svega dizajnirani za neutralisanje protivtenkovskih pretnji, a ne za direktne okršaje sa drugim tenkovima.

Sa druge strane, AbramsX je dizajniran za nadmoć u duelu tenkova, sa većom mobilnošću, AI integracijom i “borbenim iskustvom platforme Abrams”.

Ključna razlika je navodno u tome što AbramsX već ima dokazanu borbenu platformu, dok je T-14 Armata još uvek uglavnom deo ruske propagande i nije prošao ozbiljan test u realnim ratnim uslovima.

U potencijalnom duelu, a prema američkim stručnjacima, AbramsX bi imao značajnu prednost, zbog:

✔ Napredne AI tehnologije
✔ Veće mobilnosti i ekonomičnosti
✔ Dokazanih borbenih performansi

T-14 bi imao određene defanzivne prednosti, ali one ne bi bile dovoljne u direktnom sukobu sa najnovijim američkim tenkom.

Prema američkom respektabilnom mediju, pobednik hipotetičkog duela je AbramsX. Ko bi bio pobednik prema Vašem mišljenju i zašto?

Izvor
Logged
Brok
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Last Login:Yesterday at 10:28:57 pm
Location: iz grada Kraljeva
Posts: 24 148

Gde je sloga tu je i pobeda!


WWW
« Reply #81 on: February 08, 2025, 11:41:50 am »

Revizija: Propisi EU o drumskom saobraćaju sprečavaju kretanje glavnih borbenih tenkova

07.02.2025.

Napori Evropske unije da poboljša vojnu mobilnost i dalje su ometeni slojevima birokratije i logističkim uskim grlima, što izaziva zabrinutost u vezi sa njenom sposobnošću da brzo odgovori na nove pretnje.

Nedavni izveštaj Evropskog revizorskog suda dovodi u pitanje napredak Akcionog plana EU za vojnu mobilnost, ističući trajne strukturne i regulatorne prepreke koje i dalje otežavaju brzo raspoređivanje snaga širom kontinenta.  

Uprkos godinama planiranja, evropske oružane snage i dalje se suočavaju sa osnovnim izazovima prilikom premeštanja ljudstva i teške opreme između država članica. Ideja o besprekorno povezanoj odbrambenoj mreži, sposobnoj da reaguje na krize u trenutku, i dalje ostaje nedostižna.  



Iako su preduzeti određeni koraci ka poboljšanju transportne infrastrukture i pojednostavljenju graničnih procedura, implementacija je bila neujednačena, a ključni problemi ostali su nerešeni.  

Logističke prepreke i birokratija

Marek Opioła, ključni član Evropskog revizorskog suda, naglasio je hitnost ovog problema, istakavši da je vojna mobilnost ključna za odbrambene sposobnosti Evrope. Međutim, upozorio je da je napredak spor zbog logističkih prepreka, posebno onih vezanih za zakonska i regulatorna ograničenja.  

Jedan od najočiglednijih primera su ograničenja težine na putevima i mostovima, koja mogu sprečiti tenkove i druga teška vozila da prelaze državne granice bez prethodnog odobrenja. Takve prepreke mogu učiniti brzo raspoređivanje nemogućim u stvarnoj kriznoj situaciji.  

Dodatni problem predstavlja birokratija, zbog koje države EU moraju podnositi zahteve za premeštanje vojske preko granica i do 45 dana unapred. U realnim uslovima, gde je brzina ključna, ovo kašnjenje može imati katastrofalne posledice. Ako bi savezničke snage bile pozvane da pomognu susednoj zemlji pod napadom, takvi regulatorni zastoji mogli bi značiti razliku između odvraćanja i katastrofe.  

Spora reakcija na novu bezbednosnu situaciju

Povratak visokog intenziteta ratovanja u Evropi dodatno je istakao potrebu za brzom i efikasnom mobilnošću trupa. Iako je EU primorana da preispita svoju odbrambenu strategiju, odgovor je bio spor. Od usvajanja prvog Akcionog plana vojne mobilnosti 2018. godine, malo se promenilo u pogledu praktične spremnosti.  

Revidirana verzija strategije, pokrenuta pre dve godine, imala je za cilj ubrzanje napretka. Ipak, najnovija revizija sugeriše da ključne prepreke i dalje postoje, ugrožavajući efikasnost plana.  



Jedno od najalarmantnijih otkrića izveštaja odnosi se na stanje finansiranja. EU je izdvojila 1,7 milijardi evra za inicijative vojne mobilnosti u okviru budžeta za period 2021–2027, što se već smatralo skromnim iznosom s obzirom na obim izazova.  

Međutim, ova sredstva su već u potpunosti dodeljena, godinama pre planiranog roka, sa malo opipljivih rezultata. Finansijski deficit ostavlja ozbiljnu prazninu u vojnoj spremnosti, bez jasnog rešenja na vidiku.  

Problem dodatno pogoršava nedostatak sveobuhvatne strateške vizije u načinu trošenja ovih sredstava. Umesto da se prioritet daju najvažnijim transportnim koridorima za vojne operacije, sredstva su raspoređena na razne projekte bez jasnog plana.  

Iako su u Istočnoj Evropi sprovedene određene infrastrukturne nadogradnje, posebno u oblastima koje se smatraju potencijalnim kriznim tačkama, južni koridor – ključan za dotok zaliha i pojačanja ka Ukrajini – dobio je minimalna ulaganja. Ovakav fragmentirani pristup ostavio je ključne logističke slabosti nerešenim.  

Neuspeh Evropske komisije da sprovede detaljnu procenu potreba pre pokretanja programa "Military Mobility 2.0" dodatno je zakomplikovao situaciju. Bez jasne analize neophodnih zahteva za realizaciju strategije, finansijska sredstva nisu bila efikasno raspoređena.  

Rezultat je situacija u kojoj je potreba za vojnom mobilnošću daleko veća od dostupnih resursa, a planeri se sada bore da osiguraju dodatna sredstva.  

Za kontinent koji se suočava sa rastućim geopolitičkim tenzijama, nesposobnost da obezbedi brzo raspoređivanje snaga izaziva ozbiljnu zabrinutost u vezi sa sposobnošću Evrope da odvrati potencijalne protivnike.  

Dok zvaničnici EU nastavljaju da ističu svoju posvećenost jačanju vojne mobilnosti, stvarnost na terenu pokazuje drugačiju sliku. Bez hitnih reformi, evropske snage mogle bi se naći zaglavljene u birokratskom haosu u trenutku kada je brza akcija najpotrebnija.  

Posebno za tenkove

U Evropskoj uniji kretanje teških tenkova je ograničeno zbog različitih propisa o drumskom saobraćaju i infrastrukturnih ograničenja širom država članica. Ovo je dovelo do paradoksalne situacije u kojoj su neka od najmoćnijih vojnih sredstava na kontinentu praktično prizemljena, nesposobna da pređu puteve koje bi jednog dana mogla biti pozvana da brane.  

Teški tenkovi u EU uključuju modele poput nemačkog Leopard 2, britanskog Challenger 2 i francuskog Leclerc. Ovi tenkovi, sa težinom često većom od  60 tona, dizajnirani su za borbu na frontu, sa značajnim oklopom i vatrenom moći. Međutim, njihova masa predstavlja ozbiljan izazov za transportnu mrežu EU.  

Mnoge evropske puteve, mostove i tunele nisu projektovane za ovakva teška vojna vozila. Na primer, istočnoevropska infrastruktura, razvijena tokom Hladnog rata, generalno je prilagođena lakšim sovjetskim tenkovima poput T-72, koji teže oko 45 tona.  

Zapadna Evropa, iako je imala određene infrastrukturne nadogradnje kako bi podržala teže NATO tenkove, i dalje se suočava sa problemima, posebno u manje prometnim ili ruralnim oblastima.  

U Poljskoj, na primer, brojni rečni prelazi i mali broj ojačanih mostova često znače da zemlja ne ispunjava propise EU o prilagođenosti teškim vozilima. Suvalki koridor, strateški prolaz između Poljske i Litvanije, predstavlja logističku noćnu moru za brzo premeštanje tenkova zbog zastarele putne mreže.  



Slično tome, premeštanje tenkova iz Nemačke u Rumuniju preko Karpata pokazalo se kao logistički izazov, jer putevi nisu projektovani za tako teške terete.  

EU je svesna ovih problema i ulaže napore u poboljšanje vojne mobilnosti kroz inicijative poput Connecting Europe Facility (CEF), ali su budžeti za ove projekte već pretrpeli značajne rezove.  

Ova situacija naglašava potrebu za stalnim infrastrukturnim ulaganjima i strateškim planiranjem kako bi se obezbedilo da, kada dođe trenutak, tenkovi zaista mogu da se kreću tamo gde su potrebni.

Izvor
Logged
Brok
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Last Login:Yesterday at 10:28:57 pm
Location: iz grada Kraljeva
Posts: 24 148

Gde je sloga tu je i pobeda!


WWW
« Reply #82 on: February 08, 2025, 02:09:31 pm »

Tekst je vezan za kineski APS GL-6 na tenkovima Type-99 prenet ovde

PLA (People’s Liberation Army (Narodnooslobodilačka armija Kine)) tenkovi napreduju sa sistemima aktivne zaštite 

Narodna Republika Kina ima značajnu prednost u odnosu na Indiju u razvoju sistema aktivne zaštite, dok Indija mora da nadoknadi zaostatak. 

I Indija i Narodna Republika Kina (NRK) ili razvijaju ili već koriste srednje osnovne borbene tenkove (MMBT) i lake borbene tenkove (LBT). Međutim, Indija se suočava sa dva ključna tehnička izazova u kojima je Kina ostvarila značajan napredak – sistemima aktivne zaštite (APS) i modularnošću tih sistema. APS sistemi su posebno relevantni zbog zaštite i odbrane koju pružaju lakim tenkovima. Pored toga, iako su bespilotni vazdušni sistemi (UAS) učinili tenkove veoma ranjivim, oni takođe obavljaju izviđačke misije za tenkove, a zajedno sa sistemima protiv bespilotnih letelica (C-UAS), kroz APS sposobnost, sada su integrisani u kineske tenkove. Rat između Rusije i Ukrajine brutalno je razotkrio slabosti tenkova protiv bespilotnih vazdušnih pretnji, te nekoliko zemalja, uključujući Indiju, preduzima korake ka nabavci APS sistema za svoje MMBT i LBT. 

Laki tenkovi imaju ograničenja u zaštitnom oklopu protiv protivtenkovskih vođenih raketa (ATGM) i dronova. 

Ipak, kineski napredak u izgradnji APS kapaciteta stvara ozbiljan jaz u sposobnostima između Indijske armije (IA) i Narodnooslobodilačke armije (PLA). Kineska korporacija NORINCO razvila je dva laka tenka – VT5 i Type-15. Ipak, Type-15 je izveden iz VT5 modela, koji je ekskluzivno razvijen za izvoz (Bangladeš je postao prvi kupac). Najnoviji dokazi pokazuju da su Kinezi poboljšali APS dizajn za svoje tenkove. Izvozna varijanta VT5 opremljena je APS sistemom. Svi kineski laki tenkovi, posebno Type-15, koji teže između 33-36 tona i koji su raspoređeni protiv Indije, opremljeni su APS sistemom. 

APS je prepoznat kao neophodan za zaštitu Type-15 tenkova u Narodnooslobodilačkoj armiji (PLAA), kao i za napredne MMBT tenkove, a Kinezi su još 2019. godine razvili dovoljno lagane APS sisteme kako bi opremili Type-15. Ova varijanta GL5 APS ima tri komponente – četiri lansera municije, četiri višenamenska milimetarska radara i računski kontrolni sistem. VT5 tenkovi prodati Bangladešu mogu biti opremljeni GL5 APS-om. Naprednija varijanta GL6 predstavljena je na 12. međunarodnoj odbrambenoj izložbi i seminaru (IDEAS 2024) u novembru 2024. godine u Karačiju, Pakistan. Ova najnovija verzija kineskog APS sistema opremljena je i C-UAS sistemom sposobnim za obaranje dronova. Najnapredniji kineski borbeni tenk – Type-99A od 58 tona, koji spada u težu kategoriju od Type-15 LBT-a, verovatno je opremljen GL6 APS-om. 

GL6 je prvi put testiran na izvoznoj varijanti VT-A41 tenka nazvanoj VT-4, a test video zapisi PLAA (KoV Kine) pokazuju da njegovi presretači uništavaju 120mm ATGM. VT-A41 ima četvoro-rotorski izviđački dron sa radijusom operacija od 10 kilometara, pružajući značajnu svest o bojištu posadama tenkova. C-UAS sistem GL6 zasnovan je na otvorenoj arhitekturi, što znači da se njegov radio-frekventni ometač (RFJ), elektro-optički infracrveni (EOIR) sistem, pasivni radio-frekventni sistem i aktivni radari mogu prilagoditi potrebama korisnika. GL6 se smatra pandanom izraelskom sistemu "Iron Fist", koji je dizajniran za presretanje HEAT projektila, kumulativne municije, lutajuće municije i APFSDS projektila iz različitih uglova, povećavajući preživljavanje tenka. 

Iako neki izveštaji sugerišu da GL6 nije za izvoz, njegovo prikazivanje na IDEAS 2024 u Karačiju ukazuje na suprotno. Među potencijalnim kupcima GL6 je Pakistan, koji koristi VT-4 od 2021. godine, a Pakistanci, poput Bangladešana, najverovatnije već koriste manje napredni GL5 APS. Nadalje, kao i drugi kineski oklopni sistemi, Type-15 LBT može biti integrisan sa GL6 APS zbog svoje modularnosti. Stoga nije isključeno da će Pakistan uskoro integrisati GL6 u svoje VT-4 MMBT-ove. 

Za razliku od zemalja poput Alžira, koje koriste ruske T-90 tenkove, ali sada traže kineske VT-4 MBT zbog problema sa lancem snabdevanja i lošom podrškom iz Moskve, Indija ne suočava se s problemima modernizacije i održavanja svojih ruskih T-90 tenkova, koji se proizvode pod licencom u fabrici Heavy Vehicles Factory (HVF). Korpus elektronskih i mehaničkih inženjera (EME) završio je njihovu generalnu obnovu u oktobru 2024. godine u 505. armijskoj bazi u Delhiju. Ipak, nedostatak APS sposobnosti je problem koji vlada i IA moraju da reše za oklopne jedinice MMBT-a i buduće LBT-ove. Implementacija izviđačkih dronova i C-UAS sistema u sve tenkove kao deo APS paketa, posebno za Zorawar LBT čija su razvojna testiranja tek započela, biće hitan zadatak. NRK ima značajnu prednost i mogla bi potencijalno snabdeti Pakistan svojim najnaprednijim APS sistemima. 

S obzirom na ove događaje, Indija mora ubrzati nabavku APS kapaciteta za svoje tenkove što je pre moguće. Nažalost, razvoj nekoliko domaćih APS sistema nije dao obećavajuće rezultate po pitanju efikasnosti. Ako indijski pokušaji razvoja efikasnog APS sistema ne uspeju, IA će možda morati da se osloni na dva izraelska APS sistema – "Trophy" kompanije Rafael ili "Iron Fist" kompanije Elbit.

Izvor
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Last Login:November 10, 2025, 07:22:25 pm
Posts: 23 484


« Reply #83 on: February 09, 2025, 10:18:40 pm »

Па ваљда се и код пројектовања тенкова морало водити рачуна и могућности да се возе или превозе дуж путева и железничких пруга, односно могућности преласка преко мостова, надвожњака, подвожњака, тунела и сл.
Logged
micha
Stručni saradnik - OMJ
zastavnik I klase
*
Offline Offline

Last Login:Yesterday at 12:25:14 am
Posts: 1 968


« Reply #84 on: February 10, 2025, 12:29:43 am »




   Očigledno ne! Zapadni tenkovi su uglavnom visokih silueta, težine 50 i više tona i prava noćna mora za transport. U to sam se uverio kada su snage Kfora preuzimale odgovornost na položajima od jedinica VJ koje smo do tada držali. Ispred svakog mosta su kolone Leoparda i Čelendžera zastajale, komandiri izlazili iz tenkova i pregledali konstrukciju mosta iako su se preko njih danima pre toga izvlačile naše jedinice. Na kolovozu su bili vidljivi tragovi gusenica pošto je bilo letnje vreme i nije dugo padala kiša i znali su da mostovi nisu minirani jer je njihova prethodnica već prošla, već su proveravali da li mogu da izdrže njihovu težinu. Sve mostove, bez obzira na dužinu su prelazili jedan po jedan iz istog razloga, stvarajući kilometarske kolone i mogućnost za uništenje artiljerijskom vatrom. Zaista su njihovi tenkovi delovali ogromni kao kuća pored naših 55-ica a zemlja se tresla pod njihovom težinom.

Logged
Brok
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Last Login:Yesterday at 10:28:57 pm
Location: iz grada Kraljeva
Posts: 24 148

Gde je sloga tu je i pobeda!


WWW
« Reply #85 on: February 11, 2025, 05:22:34 pm »

Savladavanje vodene prepreke dubine 5 metara. Tenk nije prešao celu reku, stigao je do pola i vratio se... Mislim da je u pitanju T-64, pošto vidim da mu je izduv pozadi... a i u videu se prikazuje motor 5TD koji se ugrađivao na T-64. Obzirom da je video sa YT kanala na kojem sa pogledao više video priloga, mislim da je u pitanju T-64BV, modernizovana verzija T-64 iz 1985. godine sa ERA oklopom.

Logged
kumbor
Stručni saradnik - opšti
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Last Login:Yesterday at 10:55:11 pm
Location: Beograd
Posts: 18 232


« Reply #86 on: February 11, 2025, 07:20:18 pm »


Свакако је реч о Т-64 - по ослоним точковима.
Logged
Brok
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Last Login:Yesterday at 10:28:57 pm
Location: iz grada Kraljeva
Posts: 24 148

Gde je sloga tu je i pobeda!


WWW
« Reply #87 on: February 13, 2025, 09:24:11 am »

Evo jedne zanimljive analize iz 2024. godine o brojnom stanju ukrajinskih tenkova pre početka SVO u Ukrajini

Pre rata Ukrajina u stroju posedovala 858 tenkova prve borbene linije; Koliko ih je ostalo?
 
Na brojnim vojno-istorijskim forumima tema SVO ne silazi sa vrha posećenosti. Pri tom smo u situaciji da vidimo kako su mnogi komentatori i analitičari podlegli medijskom ratu u kome je, izgleda, dozvoljeno sve i svašta.

Među najružnijim stvarima je, svakako, navijanje. Razumljivo je opredeliti se za jednu stranu,  ali pisati proizvoljnosti i verovati svemu i svačemu (stotinama klik-bejt telegram kanala) ne pripada opreznom, pa ni humanom promišljanju.

Pokušajmo da damo odgovor na osnovu nekoliko nezavisnih izvora, u kakvom stanju je trenutno tenkovska moć Ukrajine, ne preferirajući da je ovo konačna istina jer, objektivno, situacija se (ako ništa drugo) menja na ratištu na dnevnom nivou.   

Do početka SVO OS Ukrajine imale su ogroman park oklopne tehnike, računajući tu i značajan broj tenkova. Ukrajina je bila i jedan od najvećih svetskih proizvođača osnovnih borbenih tenkova i oklopnih sredstava, sa razrađenim linijama, tempom proizvodnje, širokim krugom dobavljača i suradnika i, naravno, tržištem. Poznati su nam razlozi koji su doveli do SVO.

Ruska armada krenula je u kontinuirano uništavanje (demilitarizaciju) ukrajinske tehnike. Pri tom je gubila i svoju, no time ćemo se baviti u posebnom tekstu. Za relativno kratko vreme uništen je ili onesposoboljen značajan deo ukrajinskih tenkova iz početnog arsenala.

Kako se to dogodilo? Politički vrh je računao sa dopunama od strane saveznika, ali su se tada pojavila tri važna opterećujuća faktora:

    • Isporuka takvih sredstava je, tehnički posmatrano, višemesečni proces (vraćanje sredstava sa tzv. ”čuvanja” odnosno RR je složen postupak, pun neizvesnosti). Pri tom treba računati i s brojnošću te rezerve i stepenom upotrebljivosti.
    • Preobuka i upoznavanje s novom tehnikom je poseban problem (jezik, mere, standardi, instruktori), pogotovo sa stanovišta višedecenijske naviknutosti na drugu vrstu tehnike.
    • Niko nije računao da će gubici opreme rasti takvom brzinom i u tolikom broju. Na ratištu na kome se dnevno izgubi desetine tenkova velikodušne ”donacije” od deseset ili 12 tenkova ne znače ništa. Pri tom uz te donacije idu upozorenja da ti tenkovi ne treba odmah da jurnu na prvu borbenu liniju. Sada i najnaivniji znaju zbog čega je usledio takav zahtev. 

Kako je izgledalo stanje tenkovskog parka do početka SVO?

Tenkovski pukovi i divizije ukrajinskih OS bili su praktično u potpunosti kompletirani tenkovima sovjetske proizvodnje. Značajan deo proizvođen je i u Ukrajini. Samostalno, ili uz pomoć saveznika, Ukrajina je mogla da modernizuje izvestan deo te tehnike (računarski sistemi, sistemi za upravljanje vatrom, termovizija, aktivna zaštita, itd).

Proizvodnja novih tenkova bila je praktično simoblična, jer su se na udaru prvih dana našli veliki zavodi i proizvodne linije. Rusi su dobro znali šta treba da gađaju. 

Do početka SVO Ukrajina je u stroju imala 858 tenkova prve borbene linije.

To su bili uglavnom primerci porodice ”T-64”. Najmasovniji su bili ”T-64BV” sa 385 jedinica. Takođe, u naoružanju se nalazila i varijanta ”T-64 VB”, kojih je bilo 235. Oni su takođe imali za sobom jedan od talasa modernizacije. Broj tenkova ”T-64BM – Bulat” procenjen je na 100 primeraka.

Opšta brojnost ”T-72” svih verzija bila je oko 130 komada. Pored toga, u naoružanju je tog momenta bilo samo pet naširoko reklamiranih  tenkova ”T-84 Oplot”. No, to nije sve. Ukrajina je raspolagala značajnim rezervama, kao i većina zemalja nekadašnjeg VU. U bazama i magacinima, ali i na livadama, nalazilo se više od 1.100 tenkova raznih modela, počevši od ”T-55”.

Najmasovni tenkovi na čuvanju bili su osnovni modeli ”T-64” (578) i razne modifikacije ”T-72” – 500 primeraka. Naravno, najveći problem s rezervnom tehnikom je njeno ponovno pokretanje, mobilisanje rezervnog sastava, stručnog kadra, itd. Treba pri tom reći da neki ruski izvori smatraju ove ocene brojnosti rezervi tenkova približnim, i ne spore okviran broj.

Za ovakvu vrstu sukoba razlika od pedesetak ili sto tenkova nije bila presudna. A kako se došlo do neverovatnih brojki od sedam, osam, devet hiljada tenkova a i oklopnih vozila, to je poebna priča.

Kada je počela SVO u kojoj je jedan od osnovna dva zadatka bila demilitiraizacija ukrajinskih OS, na udaru su se našli PVO, avijacija i  tenkovi. Nije ni čudo što su masovno stradali.  Malo ko je bio spreman za ono što ih je čekalo s druge strane, a pri tom ne treba zaboraviti ni ljudski faktor.

Ogromna korupcija u Ukrajini, omogućila je da se mnogi specijalizovani rezervisti, dragoceni po znanju i iskustvu, izvuku iz prvog talasa. U svakom slučaju, na očigled javnosti i stručnjaka, tenkovi su stradali do tada neviđenom brzinom. Bilo je to iznenađenje za sve, osim (izgleda) za Ruse.

Vlada je morala hitno da se obrati zapadnim saveznicima za  dotur tenkova i druge tehnike. Oni su, pre svega, iz psiholoških razloga, tražili najnovije modele. Pri tom medijska mašinerija sa naslovnih strana nije skidala imena i slike ”Abramsa”, ”Leoparda”, Čelenčera”, kao najavu čudotvornih oružja koje će promeniti tok zbivanja…samo malo strpljenja i pobeda je pred vratima.

To su bile lepe želje na koje NATO objektivno nije bio spreman. Stoga su najpre počeli da ”grebu po dnu bačve” izvlačeći preostale sovjetske modele koje su svi imali na čuvanju. Bilo je to i logično jer su te tenkove Ukrajinci najbolje poznavali. Početkom aprila 2022. godine Češka objavljuje da će Ukrajini predati 40 oklopnih transportera i izvestan broj tenkova ”T-72” starijeg modela.

U toku nekoliko nedelja ta tehnika je stigla u Ukrajinu  i predata kijevskom režimu. U isto vreme to je uradila i Poljska. U prvoj etapi ona je predala 200-230 osnovnih borbenih tenkova ”T-72M”. Zatim su počeli da doturaju ”PT-91”, u količini do 90 komada. Sudeći po ovim brojkama, Poljska je postala jedan od osnovnih ”donatora” praktično novih oklopnih jedinica Ukrajine, pošto je onaj  broj s početka SVO dramatično smanjen. Obećanje je ispunjeno i ta količina je zaista stigla u stroj. Slovenci su poslali ”modernizovane” ‘T-55”. I njihova sudbina bila je izvesna.

Britanci su se ”pretrgli” poslavši ”Čelenčer 2”, ukupno 14 komada, uz poznato ograničenje. Nove postavke nisu najavljene, ali nisu ni isključene. Međutim, sudeći po insistiranju Britanaca da se ovi tenkovi ne guraju baš u prvi red, možemo pretpostaviti kakve sve probleme Britanci imaju kada šalju ove tenkove za koje se govorilo da su neuništivi.

Amerikanci su bili najbrži s obećanjima, a najsporiji s dostavom. Obećali su 31 tenk ”M1 Abrams’ starije modifikacije, a dostava je počele tek pre nekoliko nedelja. Da li će stići još ”Abramsa” ili i oni, kao Britanci, čekaju da vide kako će se provesti pred iskusnom ruskom armadom, ostaje da se vidi.

Kako posle ovih počajanja stoje svari na terenu? Jesu li ona stvarno pomogla?

Nezavisno od  svih ovih gromoglasnih pojačanja, i novopristigli tenkovi uleteli su u frontovski mašinu ”za mlevenje mesa. Ukrajinske jedinice postojano gube oklopnu tehniku, a inostrani partneri sve teže uspevaju da im pomognu u dopuni. Bolje rečeno, brže se troši nego što pristiže.

Pojavljuju se čak i političke nesuglasice, pa i uslovljavanja. Razmatra se dalji dotur ”Leoparda 2”, ili druge tehnike. Čak se aktiviraju i zastareli modeli ”Leopard 1”, sa veoma sumnjivim borbenim mogućnostima. Tako se dogodilo da se u stroju nađe šarenilo modela.

To, razume se, predstavlja logističku moru za pozadinu, ali i ograničenu upotrebnu vrednost. Reč je o tehnološki potpuno različitim sistemima, merama, jezičkoj barijeri i oznakama, navikama korišćenja, pa i tt osobinama.

Ovog trenutka u stroju Ukrajine nalazi se u borbenim jedinicama, rezervi li na čuvanju, ali i kao dostava trećih strana, oko dve i po hiljade različitih osnovnih borbenih tenkova. Oko ove procene većina je saglasna. Pri tom je tendencija pomoći pesimistička – iz inostranstva Ukrajinci će moći da dobijaju sve manje i manje savremenih tenkova jer se oni, s pravom, čuvaju za prvi borbeni red država koje šalju pomoć.

Može se sa sigurnošću računati da će i Ukrajinci ubrzo morati da računaju sa svojim ”T-55” ili da se nadaju francuskim ”AMX-30”, ”Čiftenima”, ”M – 60” i sličnim atavizmima iz tenkovske prošlosti. Oni nisu bezopasni, ali su gotovo dve generacije iza sadašnjih.

Kako na terenu teče proces demilitarizacije’?

Kao što znamo, tenkovi su veoma osetljivi i na bojnom polju imaju neverovatan broj protivnika – od samih tenkova, preko pt sredstava, do vazdušne komponente. Helikopteri i dronovi su se pokazali kao neverovatni terminatori.

Ipak, ovo moćno sredstvo zaslužuje posebnu pažnju na ratištu zato što može da rešava veliki broj borbenih zadataka i, dobro kombinovan s pešadijom, predstavlja veliku opasnost na ratištu još uvek. Stoga Rusi svim mogućim sredstvima (a imaju ih mnogo vrsta, od kojih su neka neobično maštovita i efikasna), neprekidno uništavaju, krnje i umanjuju tenkovski potencijal Ukrajinaca.

Koliko god da zvuči neverovatno činjenica, pošto druge nemamo, prema saopštenju MO RF, od početka operacije uništeno je više od 13.3 hiljade komada oklopnih sredstava svih vrsta! Na prvi pogled, otvorena disproporcija u odnosu na predratne podatke.

Neko nije znao svoj posao (da prati situaciju razvoja i čuvanja tenkova) ili je situacija stvarno takva. U ovoj masi tačan broj osnovnih borbenih tenkova je, nažalost, nepoznat, pa zato imamo na internetu razne baze podataka u koje je ponekad teško poverovati.

Postoji kakav-takav prećutni sporazum da se sa najmanje sumnje uzimaju podaci servisa ”Lost armour”, u nedostatku službenih izveštaja (bilo da se pozovemo na ruske ili ukrajinske izvore, većina čitalaca će horski složno reći – ”lažu i jedni i drugi”.). Prema podacima ovog servisa koji se oslanja pre svega na fotografije i video zapise, registrovano je oko 460 uništenih ukrajinskih tenkova do početka Nove godine.

Naravno da su gubici mnogo veći. Pored ovog podatka, servis navodi da je  bar pedeset tenkova zaplenjeno od strane Rusa u ispravnom stanju kao trofeji. Posade su ih napuštale kada potroše gorivo, municiju, izgube se ili jednostavno uplaše.

Čak i dokazano ”navijački” ”Oryx” smatra da je Ukrajina izgubila 455 tenkova; još 56 je oštećeno, 38 napušteno, a 141 je zaplenjeno kao trofej. Ni ta statistika ne daje pravu sliku, jer ”Oryx” je do sada već više puta uhvaćen u laži relativizujući ukrajinske gubitke, posebno zapadne tehnike.

Kako god, osnovnu masu gubitaka predstavljaju sovjetski tenskovi koji su Ukrajnici imali početkom prošle godine. Više puta je dokumentovano uništavanje sovjetske tehnike koja je dolazila iz bivših članica Varšavskog ugovora. Onda je lista počela da se neumitno širi tenkovima ”Leopard 2” i ”Čelendžer 2”. Moralo se i to jednom desiti.

Iz ovog ”skora” Zapad je morao, hteo ne hteo, nezavisno od direktnog učešća savremenih ruskih tenkova, da prizna da je ruska trupa zasićena i odlično opremljena neverovatim spektrom pt sredstava, među njima i zaplenjenima.

Kakva je budućnost osnovnih borbenih tenkova Ukrajine? Objektivno se može sagledati da su gubici prevazišli polovinu početnog stanja iz 2022. godine. To je ono u čemu su svi saglasni. Jasno je da takav tempo gobitaka veoma negativno utiče ne samo na vojnu moć na bojnom polju, već i na moral.

Sada sesti u tenk jeste veliki rizik. Uvek je to i bilo. Ukrajina pokušava na sve moguće načine da oživi tehniku koja se nalazi u dukokoj fazi ratne rezerve (to znači – nedostaju novi akumulatori, instalacije su krte, sistemi za upravljanje vatrom zastareli, čak i motori, transmisija).

To je ozbiljan, skup i dugotrajan posao, čak i kad vam neprijatelj ne bombarduje redovno pogone i radionice. Stručnog kadra je malo. Drugi način povećanja broja operativnih tenkova je pomoć iz inostranstva. Ti tenkovi unekoliko menjaju ”krivu” gubitaka, ali opet je reč o desetinama procenata uništene tenike, što jeste vrlo ozbiljan problem za kijevski režim, pa i za ”donatore”. Sve više se uviđa u štabovima NATO da je SVO bure bez dna.

Nezavisno od sve većih teškoća, ukrajinski komandanti bacaju u napad nove talase tenkova računajući, možda, s tradicionalnim shvatanjem ratovanja na obema stranama. Kreće se u borbu i onda kada je jasno da će doći do neumitnih gubitaka. A oni postojano rastu; time opada i moć kopnenih jedinica, a to ne može večito da traje.

Jasno je da je u komandnom vrhu više tvrdoglavosti nego što treba, pa i neznanja. O političkim igrama ne vredi trošiti ni reči. Ponavljaju se strateške greške koje neumitno dovode do lažne slike stvarnosti, pri čemu značajnu ulogu igra virtuelna medijska stvarnost kreirajući lažne slike stanja. Ako se ništa ne promeni, Ukrajinci će i dalje slati svoje tenkove u borbu, a Rusi će ih redovno dočekivati svim mogućim sredstvima. Sa poznatim ishodom.

Kakva je realana budućnost? Ako se ovako nastavi, Ukrajinci će uskoro ostati bez osnovne oklopne mase koju je imala na početku SVO, a onda im ostaje da se uzdaju u pomoć sa Zapada i ono što će  u međuvremenu dobiti i pristizati. Pokazalo se da ni ta pomoć nije ni brojna ni svemoguća. Naprotiv.

Svaki uništeni zapadni tenk višestruko utiče na moral boraca. Pri tom treba imati u vidu da terenske radionice ukrajinskih tenkista nisu opremljene da brzo poprave zapadne tenkove i vrate ih u borbu. Taj proces je malo teži. Treba izvući tenk, nekako ga prebaciti u Poljsku ili Češku, sačekati popravku, preuzeti, itd…

Ponovimo: i rezerve Zapada su sve manje. Pri tom će, neumitno, doći dan kada će Ukrajinci svu tu pomoć morati da plate? Čime? Izvesno je da će oklopna komponenta, pored odavno narušene vazdušne, naterati Ukrajince da pregovaraju jer i razumevanje i strpljenje saveznika ima granica – i cenu.

Podsetimo da se ove godine za odbrambeni budžet Ukrajine planira preko polovina BDP! Od čega će živeti budžetski korisnici, penzioneri, nastavno osoblje, medicinska struka, vaspitačice u vrtićima, stipendisti, čime će biti plaćani strani najamnici? No, neka o tome brinu oni koji su u ovu avanturu ušli.

Autor: Dragi Ivić poznatiji kao Sirius
Izvor

Baš moram da pitam Siriusa o nekim brojkama tenkova, iako je tekst iz drugog meseca prošle godine, to ništa drastično ne menja.
Bez obzira na sve izgleda da Ukrajina, sve skupa sa poslatim tenkovima sa Zapada u ovom momentu ima manje od 200 tenkova, preciznije od 150 do 180 komada. Tako da sam bio u pravu kada sam napisao onako proizvoljno da u ovom trenutku OMJ OSU nema više tenkova od OMJ VS.
Logged
Brok
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Last Login:Yesterday at 10:28:57 pm
Location: iz grada Kraljeva
Posts: 24 148

Gde je sloga tu je i pobeda!


WWW
« Reply #88 on: February 16, 2025, 09:40:54 am »

Nastavljamo da vas upoznajemo sa vojnom opremom bivše sirijske vojske. Objavljen je snimak na kojem se vidi još jedna napuštena vojna baza u Siriji. Na snimku se vidi sirijska vojna oprema sovjetske i ruske proizvodnje. Napušteni tenkovi T-90A, T-72, ​​T-55. U kadru je takođe vidljiv PVO sistem ZSU-23-4 Shilka, borbena vozila pešadije i druga vojna oprema.

Logged
Brok
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Last Login:Yesterday at 10:28:57 pm
Location: iz grada Kraljeva
Posts: 24 148

Gde je sloga tu je i pobeda!


WWW
« Reply #89 on: February 17, 2025, 01:26:34 pm »

Ruski analitičari: Zapadni „oklopni kovčezi“ poput Mardera i Bredlija nisu doneli uspeh ukrajinskim snagama

17.02.2025.
 
Prema izveštajima ruskih vojnih analitičara, zapadna borbena vozila pešadije koja su isporučena Ukrajini nisu opravdala očekivanja na bojnom polju, a neka od njih su se pokazala izuzetno ranjivim u uslovima intenzivnih borbi.

Nemački Marder – otporan, ali nepouzdan u vatri

Nemački BVP Marder, koji trenutno koriste ukrajinski mornarički pešadinci i desantne snage, pokazali su se problematičnim u uličnim borbama kod Dzeržinska. Iako je hvaljen zbog otpornosti i sposobnosti da nastavi kretanje čak i nakon eksplozije mine, njegova oružna efikasnost ostavlja mnogo prostora za kritiku.

„Marder“ često ima probleme sa vatrenom podrškom – automatski top kalibra 20 mm i mitraljez 7,62 mm su nepouzdani, a top se često zaglavljuje u kritičnim trenucima.

Pored toga, aktivna zaštita oklopa je nedovoljna, zbog čega ukrajinske snage improvizuju dodatne zaštitne elemente, uključujući mrežaste „krovove“ i dodatni oklop kako bi zaštitili vozilo od FPV-dronova. Međutim, ovi dodaci nisu dovoljni protiv naprednih ruskih sistema elektronskog ratovanja (EW), koji lako ometaju ukrajinske protivmere.

Takođe, prisutan je hroničan nedostatak rezervnih delova, što primorava ukrajinske vojnike da ručno prepravljaju i krpe zastarele komponente, jer je većina ovih vozila stara više od 50 godina.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Američki Bradley – brži, opasniji, ali i ranjiv

Za razliku od Mardera, američki BMP M2 Bradley, koji se koristi u 425. jurišnom puku „Skala“ kod Krasnoarmejska, pokazao se efikasnijim u urbanoj borbi. Zahvaljujući slojevitoj aluminijumskoj zaštiti, nije ranjiv na standardne mitraljeske kalibre, a jedini način da se zaustavi jeste preciznim pogodkom u gusenice protivoklopnim projektilima.

„Kada RPG pogodi Bradley, posada u unutrašnjosti oseća samo manji udarac. Međutim, isti taj američki top M242 Bushmaster od 25 mm lako probija ruske transportere.“

U borbama kod Kurahova, Bradley je pokazao bolju ofanzivnu moć u odnosu na Marder, posebno prilikom gađanja ukrajinskih položaja unutar stambenih objekata.

Bradley takođe ima impresivnu pokretljivost, dostižući 60 km/h na lošim putevima, dok njegova automatska kupola može da se rotira za 360 stepeni za samo 6 sekundi. Zahvaljujući tri režima paljbe, top ispaljuje do 200 metaka u minuti, a u kombinaciji sa dronovima za korekciju može da deluje kao efikasna jurišna jedinica.

Međutim, Bradley ima ograničeno vreme preživljavanja na bojnom polju – nakon minut-dva aktivne borbe, posada mora odmah da se povuče, jer produženo prisustvo povećava rizik od uništenja.

Uprkos poboljšanim performansama, više od 70 Bradleya je već uništeno, dok se još oko stotinu i dalje nalazi na ukrajinskim položajima, prema procenama ruskih izvora.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Francuska haubica Caesar – precizna, ali ranjiva na ruske sisteme elektronskog ratovanja

Pored borbenih vozila, francuske samohodne haubice Caesar kalibra 155 mm takođe igraju ključnu ulogu u ukrajinskoj artiljerijskoj strategiji, posebno u 425. jurišnom puku „Skala“.

„Samohodka može da gađa mete na udaljenosti do 40 km, ali se često koristi za uništavanje ruskih izviđačkih dronova i artiljerijskih položaja. Međutim, u realnim uslovima preciznost ovih sistema značajno opada kada su izloženi ruskim elektronskim protivmerama.“

Ukrajinska strana tvrdi da Caesar ostaje moćno oružje, ali prema ruskim izvorima, najmanje 20 ovih sistema je već uništeno, dok su zapadni analitičari priznali gubitak najmanje 5 jedinica.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Zaključak: Zapadna tehnika bez ključne prednosti

Uprkos pohvalama koje dolaze i sa Zapada i sa Istoka, isporučeni oklopni transporteri nisu doneli odlučujuću prednost ukrajinskim snagama. Dok je Bradley superiorniji u urbanim borbama, Marder pokazuje značajne tehničke nedostatke, dok se samohodne haubice bore sa problemima preciznosti pod uslovima ruskog elektronskog ratovanja.

Kako ruski vojni analitičari zaključuju:
„Bez obzira na sofisticiranost, zapadni oklop nije doneo Ukrajincima prednost – Moskva je brzo pronašla način da ih neutralizuje.“

Izvor


* marder unisten na frontu.jpg (235.25 KB, 1024x461 - viewed 0 times.)

* bradley ispaljuje tow antitenkovski projektil.jpg (431.46 KB, 1024x591 - viewed 1 times.)

* kamikaza dron lancet sekund pred udar po samohodnoj francuskog haubici caesar 155mm.jpg (256.71 KB, 1024x611 - viewed 0 times.)
Logged
Pages:  1 2 3 4 5 6 7 8 [9] 10 11 12 13 14 15 16 17   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.032 seconds with 22 queries.