E sad neko je napisao da su bili obicno pijani po kafanama, ja mogu samo da kazem ono sto sam ja video. To su bili sve profesionalci i znam da je svako od njih trenirao neku borbenu vestinu tako da je to sa pijancenje po kafani verovatno obicna novinarska patka.
То што си ти видео и евентуално чуо од неких од њих не мора да буде потврда да су у питању "врхунски професионалци-специјалци". У тај батаљон су улазили људи првенствено по партијској опредељености. Било је важно да ли си за Мила, или за Мома. Многи од њих немају ама баш никакво војно образовање.
rec je o pukovniku Stojanovic Momiru koji je pre pocetka agresije bio komandant VB za Pristinski korpus zatim za vreme rata je eto bio kao komandant nekog bataljona VP ali ne znam koji je to bataljon da bi posle rata bio komandant 52. Djakovicke brigade ARJ PVO i sa time i moj komandant. Kao komandant 52. Djakovicke brigade postaje 2.000 godine i komandant kasarne Pantelej i ostaje na toj duznosti. E sad slucajno ja pre par godina kupim Nedeljni telegraf i otvorim stranu kad na slici vidim coveka koji mi je poznat. Reko pa sta ce ovaj ovde, kad posle procitam intervju sa pukovnikom Stojanovic Momirom komandantom za VB VSCG. E to je jako zanimljiva prica ili
Па није то ништа чудно. Има примера да су поједини официри били и у КОС, или у ВОС и у јединицама током каријере. Поготову за време рата је било разних постављења, па су на пример људи из војног школства слани на дужности у јединице...
Као што рече Раде, служба безбедности је једно, а војна полиција друго. Једино што, по природи посла, често сарађују. Сада, на пример, ВБА уопште није у саставу ВС већ у саставу МО.