Da li postoji protivraketni sistem na Zapadu koji ima neke šanse u obaranju Orešnika?Analiza ukrajinskog Defense Express-aSvaki raketni sistem zemlja-vazduh, uključujući
Patriot i
SAMP-T, ima svoju svrhu za koju je stvoren, dok presretanje balističkih raketa srednjeg dometa sa odvojenim bojevim glavama zahteva potpuno drugačija sredstva.
Moderni sistemi protivvazduhoplovne odbrane kao što su
Patriot i
SAMP-T su napravljeni za specifične uloge, ali presretanje balističkih raketa srednjeg dometa opremljenih sa više bojevih glava zahteva potpuno drugačiji skup tehnologija.
Ukrajini trenutno nedostaju neophodni sistemi za odbranu od takvih pretnji, uključujući rakete poput
Orešnika, kako je primetio glavnokomandujući ukrajinskih oružanih snaga Oleksandr Sirski.
Iako su
Patriot PAC-3 i
SAMP-T veoma sposobni, oni su konstruisani da presreću balističke rakete kratkog dometa sa dometom leta do 1.000 km, a ne rakete srednjeg ili dugog dometa. Njihovo glavno ograničenje je njihova nesposobnost da efikasno gađaju ciljeve koji se kreću ekstremnim brzinama i visinama, posebno tokom srednje faze leta, koja se odvija iznad 100 km u svemiru. Balističke rakete srednjeg dometa mogu ponovo da uđu u atmosferu brzinom od 3-4 km/s, dok interkontinentalni tipovi mogu dostići i do 7 km/s.
Iako
Patriot i
SAMP-T mogu, u teoriji, da angažuju bojeve glave projektila tokom ponovnog ulaska u atmosferu, njihova efikasnost je ograničena, posebno protiv sistema kao što je
Orešnik, koji raspoređuju više nezavisnih bojevih glava zajedno sa mamcima. Neki napadi uključuju desetine ciljeva, uključujući lažne bojeve glave, što otežava sistemima protivraketne odbrane da ih sve presretnu odjednom.
Koncept višestrukih bojevih glava je prvi put uveden sa američkim
Minuteman III 1970-ih, a kasnije ga je usvojio i Sovjetski Savez. Uprkos tome što je starija tehnologija, ona ostaje veoma efikasna tako što dramatično povećava broj objekata koji moraju biti presretnuti.
Čak i napredni sistemi kao što je
THAAD, konstruisani za presretanje balističkih projektila srednjeg dometa u gornjim slojevima atmosfere ili bliskom svemiru, suočavaju se sa ograničenjima u istovremenom gađanju više ciljeva, iako detalji o njegovim tačnim mogućnostima ostaju poverljivi.
Najpouzdaniji način da se suprotstavite takvim projektilima je da ih uništite pre nego što se njihove bojeve glave razdvoje, ciljajući jedan objekat, a ne nekoliko. Trenutno, samo sistem
SM-3, raspoređen na brodovima opremljenim
Aegis-om ili kopnenim
Aegis Ashore sistemima, nudi takve mogućnosti. Međutim, njegova proizvodnja i primena su ograničeni.
Ova realnost naglašava prepoznavanje NATO-a da je izgradnja sveobuhvatnog sistema protivraketne odbrane u Evropi nerealna. Umesto toga, fokus mora da se pomeri na razvoj ofanzivnih raketa dugog dometa kao sredstva odvraćanja.
Lični komentar: O ovome sam pisao nedavno na Palubi u
tekstu, ali svakako nije loše videti da i na Zapadu veoma dobro shvataju tu problematiku.
Izvor