Glavni protivvazduhoplovni sistem Venecuele bio je 500 kilometara od prestonice u vreme američkog napadaSpecijalni izveštajRaspored glavnih sredstava odbrane Venecuele od vazduhoplovnih pretnji bio je ključni faktor koji je olakšao američki vazdušni napad početkom ovog meseca, kao što pokazuju nove slike. Napad, koji su izveli helikopteri
Boing MH-47G Činuk i
Sikorski MH-60M Blek Hok 160 puka specijalnih operacija (160. SOAR), nazvanog „Noćne uhode“, podržao je veći broj borbenih i izviđačkih aviona, ali od samog početka je nedostatak reakcije venecuelanske bolivarske vojske bio upečatljiv. Iako su prve slike potvrdile uništenje baterija
Buk srednjeg dometa, a uništenje ili onesposobljavanje 6 od 18 komponenti baterija
Buk M2E je već potvrđeno, jedno pitanje je ostalo: gde su bile baterije
S-300?
Kratak istorijatPrvobitno nazvan
Antej 2500 i deo porodice
S-300, ovaj protivvazduhoplovni sistem je sovjetskog/ruskog porekla i, u to vreme, smatran je najnaprednijim na svetu, budući da je bio prvi koja je kombinovao veliki domet, kako po visini tako i po daljini, sa mobilnošću, a takođe i prvi sposoban da presreće balističke rakete i avione u sklopu jednog sistema.
Venecuela je 2012. godine dobila prvi deo svoje porudžbine za protivvazduhoplovni sistem
S-300VM, modernizovanu verziju sa dometom od 250 kilometara, postavši prva zemlja u Latinskoj Americi i Južnoj hemisferi koja je imala protivvazduhoplovni sistem velikog dometa. Venecuela i njena vojska pod komandom tadašnjeg diktatora Uga Čaveza, dobila je kompletnu bateriju, sastavljenu od šest vertikalnih lansirnih vozila (TELAR) sa dve ili četiri lansirne cevi, tri vozila za punjenje i radara za akviziciju/angažovanje
9S32ME. Kupovina u to vreme imala je posledice u regionu, jer je zemlja nedavno dobila borbene avione
Suhoj Su-30MKV Flanker i helikoptere
Mi-35 Hind, pozicionirajući Venecuelu kao najmoćnije ratno vazduhoplovstvo u Latinskoj Americi u pogledu napadačkih mogućnosti.
Međutim, sada je otkriveno da, uprkos tome što je
S-300 sistem sa velikim dometom, pa čak i značajna pretnja za SAD, američke snage nisu morale da brinu o njemu, jer je bio 500 kilometara od njihove mete: Nikolasa Madura. Baza u kojoj je smešten sistem
S-300 nalazi se u gradu El Sombrero, u regionu Gvariko, oko 160 kilometara južno od glavnog grada Karakasa, ali od izbora Donalda Trampa sistem je viđen u drugom delu zemlje, na krajnjem zapadu, u Marakaibu, na granici sa Kolumbijom.
Zagrizli mamacNedavne slike koje je objavila sama venecuelanska vojska, a analizirao Jaser Truhiljo, venecuelanski naučnik koji prati vojne pokrete svoje zemlje, pokazuju da je radar
S-300, suštinski veoma važan deo sistema, štitio važnu rafineriju u blizini jezera Marakaibo. Odsustvo sistema u glavnom gradu bilo je relativno očekivano, s obzirom na to da je
S-300 samo delimično premešten u Karakas zbog vojnih parada, posebno uz prisustvo samo jednog ili dva lansera, kako bi se stvorio vizuelni efekat veličinom raketnih cevi, slično onome što Kina, Severna Koreja i Rusija rade na svojim klasičnim i istorijskim paradama.
Pošto je cela Trampova kampanja protiv Venecuele bila zasnovana na dva stuba – borbi protiv droge i proizvodnji nafte – venecuelanska vojska je, čak i krajem 2024. godine, nakon Trampovog izbora, rasporedila bateriju
S-300VM u petrohemijskom kompleksu "Ana Marija Kampos", koji se nalazi na obalama kanala koji povezuje jezero Marakaibo sa Venecuelanskim zalivom. Ovo takođe štiti region poznat po prisustvu trgovaca drogom, s obzirom na njegovu kratku udaljenost od Kolumbije, oko 100 km. Ovo očekivanje napada u regionu na kraju su „potvrdile“ same SAD, koje su, raspoređivanjem nekoliko aviona i brodova u regionu, počele da izvode prelete blizu venecuelanske obale, svi počevši sa zapadne strane zemlje, blizu granice sa Kolumbijom, i prolazeći blizu Arube i Kurasaa.
Još jedna „potvrda“ bio je prelet borbenih aviona
F/A-18E/F Super Hornet u Venecuelanskom zalivu, još uvek u međunarodnom vazdušnom prostoru, ali u jasnoj provokaciji i prikriću za bekstvo Marine Korine Mačado. Sva ova kretanja u zapadnom delu zemlje pojačala su teoriju venecuelanske visoke vojne komande: SAD će napasti položaje dalje na zapadu, ciljajući naftnu industriju i moguće narko mete blizu obale.
Bez velikih teškoća za AmerikanceMeđutim, napadom 3. januara, sve se ispostavilo kao pogrešno, jer je Pentagon ciljao samo Nikolasa Madura, bez napada na dodatnu infrastrukturu ili vojne baze, a mnogo manje na ciljeve narko ili naftne industrije, sa izuzetkom tankera zaplenjenih na moru. S obzirom na to da je sistem
S-300 bio povezan i potpuno operativan, pa čak i imun na elektronske smetnje lovaca „
Growler“, baterija nije mogla ništa da učini, jer su svi američki avioni bili daleko van njenog efektivnog dometa. Da stvar bude još gora,
S-300 nikada nije integrisan putem veze za prenos podataka sa baterijama
Buk M2E, što je jedna od velikih originalnih prednosti ruskih sistema i što se pokazalo korisnim poslednjih godina u Ukrajini, uprkos početnim kvarovima sistema u Iranu i Siriji.
Jedini napredni vojni radar koji je zapravo bio prisutan u Karakasu bio je kineski
JY-27A, isporučen pre manje od godinu dana, ali koji se pokazao neefikasnim protiv elektronskih protivmera američkih aviona, čak i radeći u VHF opsegu, koji bi bio korisniji za otkrivanje stelt aviona i otporniji na smetnje. Međutim, ovaj radar nikada nije integrisan u druge protivvazduhoplovne baterije, služeći više kao sistem za rano upozoravanje u vazduhu. Sama Kina je odbila da komentariše performanse opreme u Venecueli, a portparol vlade je odbio pitanje novinara, navodeći samo da azijska zemlja osuđuje američku akciju.
Čak i uz rano upozorenje koje pruža radar
JY-27A, venecuelanske snage su poznate po niskom nivou obuke i fokusiranju na gerilsko ratovanje, što je takođe povezano sa snažnim kubanskim uticajem unutar venecuelanske vlade.
S-300 nije viđen u mnogim vežbama, a nedostatak podrške Rusije poslednjih godina, kako zbog nedovoljnosti tehničke podrške, tako i zbog invazije na Ukrajinu, na kraju je povećao operativne praznine u ovoj južnoameričkoj zemlji.
Ove nedostatke prijavljuju čak i vojnici ranjeni u operaciji, poput narednika Rikarda Salazara, koji je, svedočeći državnom televizijskom kanalu
Telesur, izjavio da nisu imali prethodno upozorenje, ali čim su primetili neprijatelja, on je zgrabio dva prenosiva lansera
Igla-S, istog tipa koji se koristi u Brazilu, i da je, kada je hteo da dejstvuje, u blizini pala bomba, ošamutivši ga. Sa ovim prazninama u operativnom planiranju, zajedno sa oružjem za elektronsko ratovanje i upotrebom protivradarskih raketa za uništavanje jedinih stvarnih pretnji, a to su bile neke jedinice
Buk u blizini Karakasa, američko ratno vazduhoplovstvo, marinci i mornarica nisu imali mnogo poteškoća u podršci vojsci da infiltrira Delta Odred.
Uprkos napadu, Venecuela i dalje poseduje značajan broj protivvazduhoplovnih sistema, nastavljajući da prednjači u ovoj kategoriji u Latinskoj Americi. Međutim, Brazil će uskoro prestići svog suseda, jer je najavio nabavku
EMADS sistema od evropske kompanije
MBDA, u većoj količini, pored toga što su već integrisani sa Embraerovim radarima
SABER M200.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Izvor