kontraAdmiral1
zastavnik
 Offline
Posts: 1 292
|
 |
« Reply #146 on: February 27, 2011, 10:11:05 pm » |
|
U monografiji Druga dalmatinska proleterska brigada (Split, 1982.) – koja se najistočnije borila u Ivanjici (Srbija), a najzapadnije kod Trsta (Ilirska Bistrica, Slovenija) - nalazi se i poglavlje „Žene-borci brigade“.
Neke od tih zapisa dio suvremnih čitatelja zacijelo će primiti s ironijom, pa i cinizmom.
„Ana Grgurov iz Vodica od svoje devetnaeste godine je hrabri strijelac i bombaš, a često i nišandžija na puškomitraljezu. Istaknuti puškomitraljesci njene čete rado su je željeli, budući da je bila hrabra, staložena i odličan pomoćnik, a u slučaju da se nišandžija zamori pa neprecizno gađa, uloge su se mogle brzu zamijeniti. Ana je precizno pogađala neprijatelja. Bila je izvanredno izdržljiva noseći svoj puškomitraljez, a pomagala je i pomoćniku u nošenju municije. Na dugom maršu oko Grahova i Čeva, bila je uzor u borbi prsa u prsa protiv četnika. Milka Borić iz Brista sa sedamnaest je godine borac. Odličan je borac, nišandžija na puškomitraljezu i bombaš u četi. Sa tri druga kod Kokina Broda (Srbija) na Novu 1944. godinu ručnim bombama učinila je takav podvig da je omogućila bataljonu da se organizirano izvuče iz neravne borbe s Nijemcima, a 1945. godine osobno je zarobila višeg njemačkog oficira. Jolanda Lovrin s Iža, bila je zadnja u zaštitnici bataljona kada se on po izvršenom zadatku na Barama (Sutjeska) povlačio u sastav glavnine brigade. Mileva Marelić s Iža uvijek je bila precizan strijelac, ručnu bumbu mogla je baciti daleko. Hrabro je poginula s puškumitraljezom u ruci, u decembru 1943. godine na Jabuci, zajedno s Marijom Knežević.“
Te su žene bile pripadnice 1. bataljuna Druge dalmatinske, a slični su primjeri bili i u ostalim dijelovima brigade. „U 2. bataljonu ističemo nekoliko žena-boraca i puškomitraljezaca. Bile su to: Ljubica Antulov, Slavka Katić, Marija Šegić, Kata Božanić-Tina i Milica Paćić. One su bile pojam odvažnosti u svakoj borbi, a naročito u težim situacijama. U 3. bataljonu podvizi triju drugarica odnose se i na Maricu Ćebo iz Imotskog, koja je u svojoj devetnaestoj godini vodni delegat i pomoćnik na teškom mitraljezu. Uvijek je nosila malu talijansku pušku i bombe na opasaču. Kad je bilo teško ranjena u nogu i zarobljena, borci su je otpisali i unijeli u spisak poginulih. Međutim ona je izdržala teške rane i još teže uvjete zarobljeništva. Vjera Poljak iz Rupotina - Solin, vodni delegat i pomoćnik puškomitraljesca, hrabro je prebrodila sve teškoće 9. dalmatinske udarne divizije u 4. ofanzivi, zatim u 2. dalmatinskoj brigadi do njenog teškog ranjavanja u obe noge u Konavlima 1944. godine, kada je zarobljena, mučena i strijeljana od ustaša, a da im nije kazala ni svoje ime. Senka Radonić, iz Pitava s Hvara, bila je veliki borac. Uvijek je bila dobrovoljac kad bi to zatrebalo, izuzetno hrabra i izdržljiva i nakon teškog ranjavanja u augustu 1943. godinc.“ Četvrti bataljon imao je također tri izrazito hrabre junakinje Iva Jukić iz Bitelića - Sinj, Dragica Raos iz Vrgorca i Darinka Maglov iz Polače kud Knina. Uvijek su bile spremne na najteže zadatke u borbi. Hrabra Iva i "šmajserka" kosila je svojim automatom neprijatelje svih boja, od 1942. do 1945. godine. Darinka je poginula u junu 1943. godine na Sutjesci, a Dragica u martu 1944. godine na Čevu u Crnoj Gori.“
„U teškim okršajima 2. bataljona kod Kalinovika hrabro je poginula bolničarka 2. čete Marija Šegić iz Malog Iža. U neprestanim jurišima na četnike, gdje im je zadat veliki udarac, izginulo je dosta boraca. Marija je priskočila do puškomitraljesca i punila mu okvire kako bi njegov pomoćnik, dok ona to obavi, mogao tući četnike svojom puškom. U jednom takvom jurišu poginula je Marija kao pomoćnik puškomitraljesca, marta 1943. godine na položaju oko Humca.“
Užasi rata vide se i iz ovakvih primjera iz mojega zavičaja. „U 1. bataljonu na dužnosti referenta saniteta nalazila se Tonka Guina iz Donjeg Segeta. Udala se 1939. godine za Vinka Guinu-Dinama, kvalificiranog električara, iz poznate revolucionarne trogirske porodice. Vinko je prije rata radio u tvornici ferolegura »La Dalmatiene« u Šibeniku. Kao predratni član KPJ i aktivist u URS-ovim sindikatima, protjeran je 1940. godine s posla. Iste godine i Tonka je rodila kćerkicu Volgu, a krajem 1941. godine i sina Krasnodara. Talijanski fašisti Tonku su uhapsili u prvoj polovini 1942. godine zajedno sa sestrom Zorkom i zatvorili u trogirsku tvrđavu. Ovdje su ih mučili, naročito Tonku, da prizna gdje joj je muž Vinko. Čim je puštena iz zatvora, zajedno sa sestrom Zorkom, septebra 1942. godine otišla je u partizane. Ostavila je majci i sestri dvoje male djece, Volgu od dvije godine i Krasnodara od devet mjeseci. Vinko je sretno izašao iz rata, ali je 1953. godine poginuo u prometnoj nesreći u Komiži na otoku Visu. Krasnodar je poslije očeve smrti dobio ime Vinko. Tonka je poginula 1. januara 1944. godine u selu Radojnji kod Nove Varoši u borbi protiv četnika.“
Ili, „Perina Kapetanović iz Segeta ostavila je troje djece: sina Franu od četiri godine, Mariju od dvije i Katicu od osam mjeseci, a s mužem Ivanom 1942. godine došla u brigadu. Poginula je juna 1943. godine na Sutjesci, a njeno dvoje mlađe djece okupator je zapalio zajedno s kućom.“
Ili, „Ljuba Bedalov iz Solina, s mužem Antom-Zmajem, članom KPJ od 1937. godine, čiji je bila vjerni suradnik, napustila je Kaštel-Kambelovac i dvoje male djece, sina Ivana i kćerkicu Ivanku, da bi 1942. godine postala borac brigade. Poginula je kao bolničarka 2. bataljona u teškim borbama koje je njezin bataljon vodio 7. juna 1943. godine na Gornjim Barama.“
Prema utvrđenim podacima, „od ukupnog broja drugarica (342) koje su prošle kroz brigadu, bilo je: Hrvatica 218, Srpkinja 68, Crnogorki 9, Muslimanki 8, Slovenki 2“, a za ostale nema podataka o njihovoj nacionalnoj pripadnosti. Od te, dakle, 342 žene poginulo ih je više od trećine! Odnosno, „Na borbenom putu brigade od njenog formiranja ((3. listopada/oktobra 1942.)) pa do završetka rata, poginulo je ili umrlo od zadobivenih rana 120 drugarica. Od toga broja poginulo je: 1942. godine 6 drugarica; 1943. godine 93 drugarica; 1944. godine 15 drugarica; 1945. godine 6 drugarica.“ Najmanje dvije poginule imale su manje od 15 godina.
|
