Iz članka se može saznati (pored ostalog) i povijest kako su se mijenjale vojske u Sinju - zanimljivo
Vir:
"Slobodna Dalmacija" Split
Sinj: čeka li i vojarna Kula na pljačkaški pohod? [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Sinjska vojarna Kula Poslije više od 300 godina Sinj je prestao biti vojnim gradom, a jedina preostala vojna postrojba, svrstana u kategoriju povijesnih, zove se Sinjska alka. Ostali su i sada već bivši vojni objekti, koji su mogli i trebali biti potencijal za razvojni iskorak alkarskoga grada.
O njima u tom kontekstu lokalni političari godinama govore i sipaju obećanja, ali sve je samo priča za koju se ne vidi kada bi mogla biti ostvarena. Ni aktualna gradska vlast, koja je samo u jednoj od tih bivših vojarni najavljivala stotine zaposlenih, ne želi se za dana obećanja obvezati bilo kakvim rokovima.
Pođimo redom. Druge godine Morejskog rata, poslije 150 godina vlasti nad cetinskim krajem, iz Sinja su se 1686. godine povukli vojnici osmanlijske države. Sinj je došao pod upravu Mletačke Republike u kojoj se izuzetnim vojnim zaslugama isticao don Ivan Filipović Grčić kojega je mletački dužd kao protuosmanskog ratnika odlikovao ordenom Reda sv. Marka.
Od te 1686. godine pa sve donedavno Sinj je bio snažno vojno uporište neovisno o tomu što su se mijenjale države i(li) državna obilježja. Poslije Mletaka kratko vrijeme vladao je Napoleon, potom prva i onda druga K&K dinastija, Kraljevina SHS-a, Kraljevina Jugoslavija, tijekom 2. svjetskog rata okupacijske snage fašističke Italije i nacističke Njemačke u zajedništvu s vojnim snagama NDH, a poslije rata vojska 2. Jugoslavije, sve dok je tijekom rata iz Sinja nisu istjerali pripadnici HV-a.
Vojska je za svoje potrebe u Sinju razvijala infrastrukturu. Najvažniji srednjovjekovni vojni objekt bila je sinjska tvrđava, današnji stari Grad. Mlečani su oko 1860. godine na Kvartirima izgradili svoju vojarnu, koja je poslije, sve do najnovijih dana, preuređena u vojni dom, a danas su to Alkarski dvori, dom jedine preostale vojne postrojbe.
Ustupanje GraduSve do kraja 80-ih i početka 90-ih godina prošlog stoljeća uz spomenuti vojni dom Sinj je imao četiri vojarne, i to Rajn-kasarnu, Kulu, Štaliju i Pekaru te vojni kompleks sa strelištem na Kukuzovcu.
Bivša općina Sinj još osamdesetih godina prošlog stoljeća preuzela je od tadašnje JNA vojarne Štaliju i Pekaru te polovicu tadašnjeg Vojnog doma, a zauzvrat je omogućila manje proširenje vojarne Kula te veliko proširenje Kukuzovca koji je postao golemi kompleks od preko 2,5 milijuna metara četvornih.
Posljednji pripadnik JNA napustio je Sinj 4. listopada 1991. godine. Vojarne Kulu, Rajn-kasarnu i kompleks Kukuzovac preuzeli su pripadnici HV-a. Rajn-kasarnu, preimenovanu u Vojarnu Ivaniša Nelipića, koristili su pripadnici sinjskih ratnih postrojbi, 126. brigade, 16. domobranske pukovnije, vojne policije i drugih.
A kada je tu vojarnu, kroz koju je tijekom rata prošlo na tisuće Sinjana i Cetinjana, napustio i posljednji vojnik, u ulozi čuvara, vojarna je u samo mjesec-dva devastirana do neprepoznatljivosti. Pokradeno je sve što je imalo bilo kakvu uporabnu vrijednost, a ostalo je uništeno.
Prije dvije i pol godine hrvatska Vlada tu je vojarnu od oko 3,5 hektara s brojnim građevinama ustupila bez naknade Gradu Sinju za izgradnju nove zgrade osnovne škole, gradske sportske dvorane i za smještaj upravnih i drugih administrativnih službi.
Predstavljajući dobivanje vojarne velikim uspjehom, sinjski gradski čelnici najavili su tada da će na 70 posto prostora vojarne niknuti zdravstveni sadržaji, ponajprije regionalni starački dom sa stotinama štićenika i zaposlenika. Slično, ali manje strasno govore i danas, a jedino što je poznato da su napravili jest detaljni plan uređenja za spomenute namjene koji su u međuvremenu dodatno mijenjali i dopunjavali.
Vojni kompleks Kukuzovac, koji je bio među kandidatima za vojni poligon, za HV je postao neperspektivan kada je u Sinju ukinuto središte za obuku ročnih vojnika. Taj kompleks od 2,5 milijuna metara četvornih MORH je predao Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom. Sinj je tako ostao bez komunalne naknade za Kukuzovac kojemu nisu definirani novi sadržaji. U planskim dokumentima Kukuzovac se i dalje vodi kao prostor posebne namjene.
Posljednja i još uvijek pod ingerencijom MORH-a, ali ne zadugo, vojarna je Kula. Kada je u toj vojarni ugašeno središte za obuku vojske te iseljeni ročni vojnici, nekoliko godina se pričalo da će tu doći inženjerijska bojna motorizirane oklopne brigade iz Knina.
To su Sinjanima obećavali predsjednici Stjepan Mesić i Ivo Josipović, a lokalni čelnici u to su uvjeravali javnost dugo poslije roka kada su GS OS RH i MORH definitivno prekrižili Kulu kao vojni objekt. Unatoč tomu u Kuli je još uvijek raspoređen dio zaposlenika MORH-a, desetak civila kojima teče otkazni rok. Oni su zaduženi za minimalno održavanje, ali njihova prisutnost najvažnija je radi zaštite.
Neperspektivna za HV- Za HV vojarna Kula je neperspektivna, nepotrebna, a nama u MORH-u je teret jer nam je trošak. Radi se na tomu da bivšu vojarnu sa svim njezinim objektima MORH prenese Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom. Ne mogu reći kada će taj postupak biti okončan, ali nastojat ćemo u što skorije vrijeme – kazao nam je ministar obrane Ante Kotromanović, koji je svojevremeno kao časnik HV-a službovao u toj vojarni.
Kula se prostire na više od devet hektara, a od središta Sinja, Pijace, udaljena je manje od 300 metara zračne linije. U njezine četiri stambene dvokatnice živjelo je po 2500 vojnika. Tu su još velika upravna zgrada, restoran s kuhinjom, zdravstveni punkt, dvije energane, skladišni prostori, servisne radionice...
Kroz posljednje dvije godine prostore Kule obilazili su mnogi koji su tu bivšu vojarnu vidjeli kao potencijal za najrazličitije sadržaje, poput hotela-apartmana za pripadnike treće životne dobi iz skandinavskih zemalja, izdvojeni kampus Sveučilišta u Splitu za dio zdravstvenih studija s domom za stare kao poligonom za studentsku praksu, hospicij, objedinjene uredske prostore svih državnih službi, osim suda i uprave, županijski poduzetnički centar...
Do sada, unatoč brojnim idejama, čak i najavama konkretnih aktivnosti, nije zaživjelo baš ništa. Hoće li, pokazat će vrijeme. Ako MORH povuče svoje ljude, a nitko ne preuzme Kulu u smislu zaštite, mogli bi se ponoviti novi pljačkaško-devastacijski pohodi, već viđeni u vojarnama Pekara i na Kukuzovcu.
Toni Paštar
