Hrvati se rado prisjećaju služenja u JNA
U Hrvatskoj starije generacije vjeruju kako su mlađe generacije izgubile puno toga ukidanjem obveznog vojnog roka.Starije generacije hrvatskih muškaraca rado se prisjećaju dana provedenih u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA), bilo da je riječ o druženjima, teškoj obuci, objesnoj zabavi ili mlađima nerazumljivim pojmovima kao što su "atomski s desna", "paljenje biciklice" ili "vršenje ručka".
Sociolog Ozren Žunec, profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu u tom smislu ističe kako se na internet forumima stalno vrte priče iz vrmena služenja vojnog roka u JNA, a bivši novaci se pokušavaju sastati, bez obzira iz kojeg dijela regije nekadašnje SFRJ dolaze.
'Najbolji prijatelji za tri minute'
"To je dio kolektivnog, ali i individualnog sjećanja. Dvije osobe koje su služile vojsku, iako su potpuni stranci, mogu otvoriti tu temu i bit će najbolji prijatelji za tri minute, jer će se odmah razumjeti", kaže Žunec za Deutsche Welle.
Obvezno služenje vojnog roka, koji je u JNA nakon 2. svjetskog rata trajao i četiri godine, samo je produžena europska tradicija još iz 19. stoljeća, koja se tada smatrala jednom od najvažnijih dužnosti svakog muškarca u nekoj državi, podsjeća Žunec.
Žunec se i sam prisjetio služenja u JNA te formalnog oblikovanja mladih kroz generalno stjecanje životnih vještina, poput opismenjavanja i tečajeva plivanja za neplivače, primjerice. Naravno, vojska je mnogima bila i prvi susret s disciplinom i hijerarhijom, a mnogi se sa smiješkom prisjećaju svih sitničavih besmislica koje su morali svakodnevno revno ponavljati.
Junačke pijanke i konformizam
"Kao i uvjek, samo par ljudi vjeruje u dominantni diskurs, a ostali su konformisti. Svi su, izvana gledano, pokazivali spremnost poginuti za te ideale, ali u praksi nije bilo tako", kaže Žunec. Što se zabave tiče, prisjetio se junačkih pijanki vojnika i zapovjednika te dodao kako u njegovo vrijeme droge nije bilo.
JNA je, naravno, danas omražen zbog uloge u atovima na prostoru bivše države, no Žunec tvrdi kako nije primjetio u vrijeme svojeg služenja vojnog roka da je netko aktivno radio protiv JNA. "Bilo je onih koji su bili protiv, ali nisam primjetio da su se ljudi odnosili prema JNA kao zagrebački ilegalci 1941. prema Nijemcima", rekao je.
Odbijenica na novačenju - sramota do kraja života
Bilo je i onih koju su smatrali da je sramota biti odbijen na novačenju, pogotovo u ruralnim krajevima. "To je bila potvrda odrastanja i muškosti, onog što je njihova okolina od njih očekivala. Nesluženje vojske je bilo poput žiga sramote koji se nosi cjelog života. U gradu, među mojim prijateljima, to nije bilo tako", rekao je za Deutsche Welle informatičar Boris Beker, koji je vojni rok u JNA odslužio u Tovarniku 1986. godine.
Beker je vojni rok odlužio u vojnom uredu samo zbog činjenice da je zajedno s jednim Beograđaninom znao tipkati na pisaću mašinu s obje ruke. Time je oslikao razliku i u obrazovanju, koja se u JNA cjenila u korist onih obrazovanijih.
Na kraju, Žunec ističe kako današnje mlade generacije zapravo propuštaju stjecanje discipline te da će se za 20 godina dogoditi da ljudi neće više ništa znati o vojsci, oružju, činovima ili biti sposobni za novačenje u borbu. Mladi se sa Žunecom ne slažu, a priče iz JNA su za njih već postale "staračke".
Dnevnik hr.
