Polovicom 2003 imao sam prilike posjetiti vukovar u lori zajedno sa RČ dubrovnikom i tenkonoscem bez imena. Od tada počinje moja fascinacija shershen klasom. ¾ broda bio je motor, minimalni prostor za posadu i jos minimalniji komandni prostor. Pancirna stakla, čelični trup ostalo sve od aluminija. Netko je napisao da je komanda treceg krmenog motora bila u stroju međutim na komandnom mostu podtojale su tri ručice kopči i dugmad povecavanja okretaja. Za uspomenu imam aluminijskih cijevi od rukohvata i neke manometre.
tamo su se zatekli dva narednika koji su mi ispricali jednu od zanimljivosti, pa brzinu, poteskoce pri manevriranju itd.
Zdravo, jeste, ručice "Serne" su bile tri. (jedna za lijevi, jedna za srednji, jedna za desni motor). Kada se je dizao broj okretaja motora- povečavala brzina broda, na sva tri motora onda je prvi motorista koji je bio na mostu "dodavao gas" lijeviom i desnom motoru, a drugi motorista u pultu upravljanja srednjem motoru. Međusobno su bili povezani unutrašnjom brodskom vezom. (šljemafon i laringofon radi buke).
Na brodu su bila tri takva mjesta. OKM (osnovno komandno mesto), na mostu i u pultu upravljanja u prostoru izneđu pramčane i krmene strojarnice.
Dali su bila stakla na OKM pancirna neznam, no sjećam se, da su bila debela. Ti otvori su imali i formacijske Al polkopce za slučaj zamračenja broda ili ABH udara. Interesantno je i to, da su na svim vratima i poklopcima (vanjski) na brodu bili ugrađeni prekidači za isključivanje rasvjete kada su se otvarali.
Duje