Dobar link o slovenačkom Triglav-u.
Triglav – novi ponos slovenske mornarice
Suvremeni borbeni sustavi - Mornarica
Autor Igor Spicijarić
Subota, 29 Siječanj 2011 19:13
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
U tmurno i kišno nedjeljno poslijepodne 21. studenoga 2010. u matičnu luku Kopar, po prvi put je uplovio novoizgrađeni slovenski patrolni brod PB 11 Triglav.
Vijest da je Republika Slovenija odlučila za dio svojih klirinških potraživanja od bivšeg SSSR-a, odnosno od njegovog pravnog slijednika, Ruske Federacije, pribaviti višenamjenski ratni brod – popratile su gotovo sve hrvatske tiskovine. Zajednička crta najvećem broju takvih tekstova bila je površnost, ponekad netočnost pa čak i podsmjeh određenih autora s obzirom na veličinu slovenskog akvatorija ili duljinu njihove obalne crte. Mišljenja sam da je potrebno dati jedan realniji i puno pošteniji prikaz, odnosno širu prezentaciju taktičko-tehničkih sposobnosti slovenske vojne nabavke u Rusiji. Dakle, krenimo od samog početka. Nakon što su u samoj Sloveniji bili završeni određeni politički procesi, u Moskvi je 13. studenog 2007. potpisan sporazum između predstavnika vlade Republike Slovenije i vlade Ruske Federacije o tome da se dio klirinškog duga bivšeg SSSR-a prema ex-SFRJ , odnosno dio koji je pripao Sloveniji (otprilike 129 milijuna US$) otplati isporukom jednog višenamjenskog ratnog broda Republici Sloveniji. Na temelju tog sporazuma potpisan je 17. srpnja 2008. ugovor s brodogradilištem Almaz u Sankt Petersburgu o izgradnji višenamjenskog ratnog broda, prilagođenog posebnim zahtjevima naručitelja. Ugovorom su bili precizirani rokovi početka gradnje, porinuća, ugradnja opreme, testne plovidbe i gađanja, obuka posade, isporuka broda te tranše plaćanja. Među ponuđenim projektima brodovima Slovenska vojska se odlučila za tzv. Projekt 1041.2, poznatiji i pod NATO kodnim nazivom Svjetljak (krijesnica).
Ruske inačice klase Svjetljak
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Na početku treba predstaviti koncept tog broda, da bi se vidjelo što je Slovenija zapravo kupila. Ruska ratna mornarica naručila je koncem osamdesetih godina prošlog stoljeća razvoj projekta višenamjenskog malog broda, sposobnog za provedbu patrolnih zadaća, nadzor nad pomorskim granicama i zaštitu domaćeg i „prijateljskog brodovlja“. Naravno, budući da se radilo o projektu koji je definiran po čisto hladnoratovskim kriterijima projekt je bio namjenjen i za provedbu protupovršinskog ratovanja. Sovjetska mornarica je tražila čvrst i pouzdan brod pa je takvo plovilo i dobila. Projekt klase Svjetljak je razvio projektni ured brodogradilišta Vladivostokskij (ССЗ – od 8.06.1994 „Vostočnaja verf`“). Osnovni projekt dobio je oznaku 1041.0 a nakon njega su razvijene inačice (podklase) 1041.1 i 1041.2 , prvenstveno namijenjene za izvoz. Do sada je u četiri ruska brodogradilišta izgrađeno ukupno 43 plovne jedinice klase Svjetljak tipa 1041.0 : već spomenuto brodogradilište Vostočnaja verft izgradilo je 13 brodova, Jaroslavskij Werft 7 (+ 2 u gradnji); Almaz iz Sankt-Petersburg 10 (+1 u gradnji). Tip 1041.2 u ponudi je brodogradilišta Almaz: 3 izgrađena + 2 broda u gradnji te brodogradilišta Vostočnaja: 2 broda u gradnji. Prvi brod podklase 1041.0, kodne oznake PSKR-900 (novogradnja 401) isporučilo je brodogradilište Vostočnaja verft još tamo daleke 1988. godine. Koliko je autoru ovog teksta poznato, Rusija do sada nikome nije prodala inačicu podklase 1041.1. Razlike između temeljne inačice 1041.0 i dviju iz nje deriviranih podklasa nisu samo „kozmetičke prirode“ pa ih je potrebno malo opširnije pojasniti uz pomoć sljedeće usporedne tablice:
Iz tablično priloženih podataka vidljivo je da se radi o višenamjenskim brodovima namijenjenim za vrlo široki spektar zadaća: od tipično patrolnih pa do zadaća nanošenja površinskog raketnog udara. Odmah upada u oči da se zapravo radi o iznimno snažno naoružanim platformama, naročito u inačici Projekt 1041.1 koja je u stanju svojim protubrodskim krstarećim projektilima tipa URAN-E borbeno djelovati po površinskim ciljevima na udaljenostima do 130 km (~ 70 Nm). Inačice koje su opremljene pramčanim jednocijevnim topom dvostruke namjene AK-176 M, mogu djelovati po površinskim i kopnenim ciljevima na udaljenostima do 15,7 km, odnosno po zračnim ciljevima udaljenim do 13 km (5-6 km visine).
Bliska protuzračna obrana povjerena je CIWS sustavima AK-630 odnosno nešto slabijim topom AK-306 na posljednjoj inačici Projekt 1041.2 te MANPADS sustavu Igla-1M koji je u stanju borbeno djelovati na zračne ciljeve u dolasku i odlasku na udaljenostima od 0,5 – 5 km te na visinama od 10 – 3500 m. U konstrukcijskom smislu radi se o solidno građenim plovilima. Trupovi brodova građeni su od čelika povišene čvrstoće a nadgrađa od aluminijsko-magnezijske legure. Prema brodogradilišnim specifikacijama brodovi klase Svetljak sposobni su za plovidbu uz zadovoljavajuću manevarbilnost do stanja mora 7. Prema istim specifikacijama oružni sustavi se mogu koristiti bez ikakvih ograničenja do stanja mora 5 uz brzinu broda od 22 čvora. Uz standardnu katodnu zaštitu procijenjeni radni vijek brodskih trupova i brodskih propelera (standardne izvedbe) procijenjen je na 30 – 35 godina.
Slovenska inačica Svjetljaka
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Na ovom mjestu odmah treba napomenuti da je slovenski Svjetljak izgrađen po posebnim specifikacijama naručitelja. To se prvenstveno odnosi na propulzijski kompleks, sustav naoružanja i dodatne opreme broda. Prema tehničkim specifikacijama MORS na brod su ugrađeni njemački brzohodni dieselski motori MTU 4000 od po 3865 KS (2880 kW). Zadržana je ruska koncepcija propulzije preko triju reduktora na tri neovisne propelerske osovine sa standardnim propelerima promjera 1,22 m. Ugradnja njemačkih motora zahtijevala je rekonstruiranje orginalnog, standardnog (ruskog) sustava dobave goriva, podmazivanja i hlađenja glavnih strojeva. Propulzijski kompleks raspoređen je u dvije strojarnice zbog što učinkovitije borbene žilavosti broda. U prednjoj strojarnici su dva glavna motora i diesel-generator od 200 kW a u krmenoj dva diesel-generatora od po 100 kW te treći glavni motor. Dodatno, Triglav je opremljen i pramčanim potisnim reverzibilnim propelerom koji značajno doprinosi manevarskim sposobnostima broda. Važnost pramčanog potisnog propelera dolazi naročito do izražaja prilikom manevara uplovljenja i isplovljenja ili kad je potrebno gotovo „ u mjestu“ okrenuti brod. Nije nevažno napomenuti da je slovenski Triglav, kao 43. po redu izgrađeni brod spomenute klase Svjetljak, ipak prvi brod na kojem su ugrađeni glavni propulzijski strojevi koji nisu ruske proizvodnje. U njegovih šest tankova može se ukrcati 63000 litara dizelskog goriva. U tankove za pitku vodu može se ukrcati čak 21000 litara. Nadalje, sukladno zahtjevima naručitelja, Triglav je opremljen s dva RHIB brza gumena čamca tipa Zodiak i teleskopski izvlačivom dizalicom tipa Palfinger PK 13500, smještenoj na desnoj strani krmene palube. Njena primarna namjena je manipulacija ukrcaja i spuštanja pomoćnih RHIB čamaca s/na brod te ukrcaj/iskrcaj ostalih tereta. Njena maksimalna nosivost iznosi 8000 kg na kraku duljine 1 m, odnosno 430 kg na kraku od 13 m. Uz modifikaciju krmenog nadgrađa na kojemu su smješteni RHIB čamci, modificirana je i sama krma broda. Na njoj je ugrađena platforma za ronioce, koja se može spuštati do razine mora a pristup na nju je omogućen kroz vrata na samoj krmenoj ogradi broda. Prostor ispod krmene palube je prema slovenskim zahtjevima namjenski prilagođen za ronilačke aktivnosti i smještaj njihove opreme. Zbog osiguranja ronilačkih operacija kao i zbog akcija spašavanja na moru, Triglav je također opremljen i prijenosnom barokomorom.
Ono što je kod mnogih vojnih analitičara izazvalo određenu zbunjenost odnosi se na konfiguraciju oružnog sustava za kojeg se odlučila Slovenska vojska. Naime, na Triglava je ugrađen oružni sustav u sljedećoj konfiguraciji:
- CIWS AK-306 30 mm (smješten na pramcu)
- 2 x teški mitraljez 14,5 mm na bokovima središnjeg dijela broda
- 1x 6-cijevni lanser 3M-47 Gibka za SAM sustav Igla-1M (smješten na krmi)
- 2 x 3-cijevni lanser Šturm-V s raketnim projektilima 9M120 Ataka (smješten na bočnim
stranama zapovjednog mosta)
- 2 x 10-cijevni lanser IC i radarskih mamaca tipa PK-10 (smješten također na krmi)
Prema nekim informacijama iz dostupnih slovenskih izvora, brodski borbeni komplet za top AK-306 iznosi 2000 granata, 18 komada SAM MANPADS projektila Igla-1M te najmanje 18 raketnih projektila 9M120 Ataka. Jednostavnim uvidom u predočenu tablicu vidljivo je da ovakva borbena konfiguracija do sada nije isporučivana RM Rusije (odnosno bivšeg SSSR-a) ali ni RM Vijetnama, koja je do slovenske kupovine Svjetljaka, bila jedini strani korisnik ove klase ratnih brodova.
Triglav pod objektivnim pogledom javnosti
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Želja slovenskog vojno-političkog vrha bila je da pribavi višenamjenski brod koji bi omogućio nadzor slovenskih teritorijalnih voda, potporu ronilačkim djelovanjima, zadaćama potrage i spašavanja na moru te potpore pri rješavanju kriznih situacija nastalih pri prirodnim i tehničkim incidentima. Uz to, brod bi trebao poslužiti i kao ploveća katedra za praktično školovanje pomoračkog kadra iz srednje pomorske škole u Piranu te studenata fakulteta za pomorstvo i promet u Portorožu. Na ovom mjestu autor teksta ne bi želio špekulirati da li je ovako modificiran Svjetljak adekvatan odgovor na sve slovenske želje za zaštitom 45 km dugačke obalne crte odnosno akvatorija površine od otprilike 180 km2 , koliko je Slovenija navodila u predpristupnim dokumentima EU s konca devedesetih godina.
Međutim, nemoguće je ne osvrnuti se na neke druge činjenice vezane za pomorsku komponentu Slovenske vojske. Kao što je vidljivo iz dosadašnjeg teksta, nigdje nije uporabljen naziv Slovenska RM, iz jednostavnog razloga što nešto takvo jednostavno ne postoji. Mornarička komponenta OS Republike Slovenije zastupljena je u ustroju 430. mornaričkog divizijuna. U njegovom sastavu je i Odred višenamjenskih plovila (ODVPL) u kojem se do sada nalazilo samo jedno plovilo – brzi ophodni čamac HPL-21 Ankaran (HPL – hitra patrolna ladja). Ostale komponente 430. mornaričkog divizijuna su njegovo zapovjedništvo, ronilački odred za podvodna djelovanja te odred za potporu (logistika). Budući da je brojno stanje 430. divizijuna iznosilo tek šezdesetak pripadnika, odnosno tek 15 pripadnika u ODVPL, vojni vrh je bio prisiljen da u
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
najkraćem mogućem roku pribavi novi i stručni kadar za popunu posade Triglava. Problem je djelomično riješen preraspodjelom raspoloživog i zainteresiranog kadra iz ostalih postrojbi SV. Odlučeno je da posadu Triglava čine 24 člana, premda ruske i vijetnamske inačice klase Svjetljak opslužuju posade koje broje od 28, 30 pa čak i više članova posade. S obzirom na činjenicu da dio današnjih članova posade Triglava nije imao previše dodirnih točaka s morem i ratnom mornaricom trebalo je prvo obaviti temeljnu obuku posade koja je započela koncem 2009. godine. Kandidati su prvo pohađali teoretsku nastavu iz osnovnih pomoračkih znanja i vještina. U sklopu tog dijela, provodila se obuka na simulatorima pomorskog fakulteta u Portorožu. Praktična provjera naučenog obavljala se na palubi ophodnog čamca HPL-21 Ankaran. Slovenska posada otputovala je 1. kolovoza 2010. na dvoipomjesečnu obuku u Rusiju. Prvi dio, u trajanju od 45 dana iskorišten je za teoretsko upoznavanje s brodom i njegovim sustavima te potrebnim službenim procedurama na Akademiji ruske obalne straže u crnomorskoj Anapi. Nakon toga je usljedio mjesec dana praktične obuke na samom brodu u Sankt Petersburgu, gdje su obavljena i testna gađanja iz brodskog naoružanja. Nakon toga, obavljena je demontaža jarbola i antenskog sustava pa je Triglav u teglju dvaju remorkera 9. listopada krenuo na gotovo tridesetodnevno putovanje unutrašnjim plovnim putovima (rijekama i kanalima) do crnomorske luke Novorosijsk. Nakon ponovne montaže jarbola i zaključnog tehničkog pregleda od strane komisije MORS-a, uslijedila je 9. studenog službena primopredaja uz podizanje stijega Republike Slovenije na jarbol Triglava. Na put prema matičnoj luci, Triglav je isplovio 12. studenog iz Novorosijska i nakon 9 dana plovidbe, u dvije etape, s opskrbom u NATO pomorskoj bazi Souda Bay na sjeveru grčkog otoka Kreta, doplovio 21. studenog u Kopar. Na Kreti je obavljena popuna hranom i gorivom.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Da priča oko gradnje i isporuke Triglava nije išla baš glatko ukazuje i činjenica da je slovenska vlada 16. lipnja – samo pet dana prije porinuća broda (koje je bilo 21. lipnja u Sankt Petersburgu) - morala potpisati dva aneksa glavnom ugovoru. Prvi aneks se odnosio na tehniku obračuna klirinškog duga pri čemu se plaćanje cjelokupne svote obavlja odmah po uspješno provedenom ciklusu završnih ispitivanja i primopredaje broda. Drugi aneks se odnosio na ponovljeno redefiniranje pojedinih tehničkih (i s tim usko povezanih financijskih) segmenata brodske opreme koja u osnovnom ugovoru nije bila precizno definirana. Navodno se moralo ponovo definirati listove kormila, elektro-hidraulični sustav kormilarenja, sustav teleskopske dizalice za manipulaciju RHIB čamaca, brodski desalinizator, postolja za brodske strojnice 14,5 mm, šest lansera raketnog sustava Šturm-V, satelitsku TV i sustav brodske komunikacije. Koliko se iz slovenskih izvora može doznati, službena Ljubljana još uvijek nije objavila detalje ovog aneksa.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Dolazak Triglava u svoju matičnu luku Kopar izazvao je različite emocije u slovenskoj javnosti. Veliku feštu u koparskoj luci pokvarilo je loše vrijeme i kiša. Uz pratnju HPL-21 Ankarana, Triglav je uz počasne topničke salve uplovio u matičnu luku. Kako je već rečeno, u svezi Triglava, mišljenja i emocije slovenske javnosti su izrazito podijeljena. Prema nekim tamošnjim anketama, preko 63 % anketiranih smatra da je to promašena i preskupo plaćena vojna investicija.
O Triglavu – objektivno
U ovom je trenutku teško procijeniti koliko će Triglav biti efikasno i ekonomično plovilo za potrebe Slovenske vojske. Njegova nabavka je od strane slovenske vlade pravdana razlozima koji se mogu svrstati u tri glavne grupe:
* Vojno-obrambeni razlozi
* Zaštitno-spasilački razlozi
* Pedagoško-istraživački razlozi
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Za svaku od navedenih grupa razloga moglo bi se puno reći za ili protiv. Realno gledajući, Sloveniji ne prijeti nikakva vojna ugroza s morske strane, pogotovo ne od svojih susjeda s kojima dijeli svoje pomorske granice. S druge strane itekako bi se dalo razgovarati o tome koliko je ovako naoružan Triglav u stanju suprostaviti se (ili bolje rečeno - da li je uopće sposoban) brodu klase, da ne 06_30111pretjerujemo, raketne topovnjače ili manje korvete. Progon brzih švercerskih plovila i eventualno djelovanje po njima brzometnim (ali za tu namjenu izuzetno neprikladnog) automatskim topom AK-306 ne dolazi u obzir. Nadalje, primjena protuoklopnog raketnog sustava Šturm-V na plovećoj platformi kao protubrodskog oružja je prihvatljiva uglavnom zbog ekonomskog efekta, odnosno niske cijene ugradnje i primjene takvih sustava u odnosu na prave ASCM raketne projektile. Odmah treba reći da takva rješenja nisu previše omiljena u svjetskim okvirima. Koliko je autoru poznato, osim ruske RM koja je imala tu praksu u prošlosti, na Zapadu slične aranžmane prakticiraju samo RM Izraela s protuoklopnim projektilima Spike te RM Švedske s protuoklopnim projektilima Hellfire. Ruski protuoklopni sustav Šturm-V koristi se radarski vođenim raketnim projektilima 9M120 Ataka, čiji je efikasni domet 5000 m. Zbog male mase projektila i njegove bojne glave, teško da bi na tim daljinama (ukoliko bi brod i bio u šansi da iskoristi čimbenik taktičkog iznenađenja) ovaj projektil mogao izazvati potapanje broda veličine korvete. Osim toga, zbog prirode vođenja i samog smještaja lansera na bokove zapovjednog mosta potreban je i poseban navigacijski postupak prije lansiranja koji se najjednostavnije može opisati kao „ciljanje brodom“. U daljnjoj analizi treba napomenuti da je glavno brodsko oružje pramčani automatski top AK-306 namijenjeno za neposrednu protuzračnu i proturaketnu obranu na daljinama do 5000 m. Zbog činjenice da je ugrađen samo jedan top koji pokriva isključivo prednju prostornu kalotu, zbog konstrukcijskih ograničenja (barbetni spremnik za samo 500 granata; top nema vodeno hlađenje kao AK-630) i graničnika kuta paljbe po elevaciji te realne brzine paljbe ovog topa (do 1000 zrna/min), vrlo je vjerovatno da bi brod bio apsolutno nemoćan pred istovremenom ugrozom samo dvaju ASCM projektila koji mu prilaze pod međusobnim kutom od 1200. Dalje se ne bi željeli upuštati u analizu prve grupe zahtjeva koje se postavljaju pred Triglava. Prema tome, njegova prava uloga će biti u zaštitno- spasilačkim akcijama, sprječavanju šverca svih vrsta i oblika kroz slovenski akvatorij i pomoć pri različitim prirodnim ili tehnološkim incidentima.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Dolazak Triglava u Kopar pozitivno je utjecao na podizanje nacionalnog ponosa, što je sasvim pozitivno i razumljivo. Međutim, priča o Triglavu ima i svoju drugu stranu. Kao prvo, konačna cijena broda (osnovni ugovor + sustav upravljanja vatrom + aneksi + 3 kompleta streljiva + troškovi nadzora Germanische Lloyda itd) je prema svemu sudeći premašila svotu od 45 milijuna US$. Slovenska javnost po tom pitanju ne dijeli oduševljenje svoje vlade za ovu nabavku. Tamošnji internetski portali prepuni su analiza što se sve moglo kupiti za istu ili čak manju svotu novca. Sljedeće nerješeno pitanje se odnosi na lokaciju vježbovnih poligona na kojima će slovenski mornari provoditi vježbe gađanja. U vrlo prometnom akvatoriju u kojem leže prilazi važnim lukama Kopar i (posebno) Trst, to je s aspekta sigurnosti realno nemoguće provesti. Vježbe gađanja u tuđem akvatoriju obično se skupo plaćaju. Nadalje, poštujući slovensku pomoračku tradiciju, bez obzira koliko ona prema njihovim službenim podacima seže duboko u daleku povijest – Slovenija se po prvi put samostalno suočava s problemom održavanja i operativne uporabe pravog ratnog broda (jer Ankaran je ipak samo brzi patrolni čamac). Za sada nije jasno gdje i kako će se obaviti superkolaudacija broda, njegova redovita dokovanja, mali i srednji remonti itd. S Triglavom su na njegovom prvom putovanju od Novorosijska do Kopra dugačkom preko 1700 Nm doplovila i četvorica tzv. „garanta“ – ruska specijalista za određena područja brodske tehnike, koji su tijekom plovidbe otklanjali uočene probleme i nedostatke na brodskoj tehnici i sustavima, što je i inače normalna svjetska praksa pri isporuci broda. Kako će u budućnosti biti riješeno pitanje održavanja i remonta brodske opreme i tehnike ruskog porijekla, koja je na Triglavu zastupljena preko 90 % ostaje tek da se vidi. Prije toga mora se riješiti pitanje njegovog stalnog veza u koparskoj luci. Prema saznanjima iz slovenskog tiska, u koparskoj luci će se izgraditi mol kojim će se koristiti 430. divizijun SV. Trošak za tu gradnju je svojevrsna „crvena krpa“ pred očima onog dijela slovenske javnosti koja je bila protiv ovakvog načina podmirenja ruskog klirinškog duga. Ulje na vatru u tom smislu dolijevali su i mediji koji su objavili izjave nekih političara da će dnevno održavanje broda i njegova amortizacija koštati državu 6000 eura dnevno. Svoj najveći učinak Triglav bi mogao ipak dati u provedbi zaštitno – spasilačkih te posebno pedagoško-školskih zadaća za koje je namijenjen.
Umjesto zaključka
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Gledajući isključivo iz pomorsko-brodograđevnog rakursa, Triglav nije loš brod i odlikuje se dobrim manevarskim osobinama. Slovenska vojska će svakako imati koristi od njegove nabavke. Prije svega, sada će (konačno) pomorski segment slovenskih OS, odnosno 430. divizijun moći izaći na more i po većem nevremenu od onog kojeg može podnijeti brzi patrolni čamac Ankaran. Njegovom nazočnošću će sasvim sigurno porasti sigurnost plovidbe i poštivanje pomorskih zakona u slovenskom akvatoriju. S druge strane, ne bi se mogao jasno i jednoznačno definirati glavni motiv slovenske vlade za nabavkom broda čija je funkcionalnost sposobnost, gledajući na realne uvjete korištenja, vrlo upitna. Ovu procjenu treba shvatiti na pravi način. Za određene zahtjeve Triglav nema sposobnosti a u drugu ruku neke njegove tehničke sposobnosti za slovenski akvatorij su predimenzionirane. Jedan od motiva za nabavku Triglava je sasvim sigurno i želja za pokazivanjem zastave ili čak osnaživanje pregovaračkih pozicija u svezi zajedničke problematike morske granice. Mnogi ozbiljni analitičari se slažu da Triglav ima vrlo malo šansi da se pojavi u nekoj od međunarodnih vojno-pomorskih operacija kao što je npr. ATALANTA ili nekoj možda još zahtijevnijoj. Razloga za to je previše a ovdje će biti spomenuta samo tri najvažnija. Kao prvo, Triglav, odnosno općenito klasa Svjetljak nije tehnički prilagođena niti taktički sposobna za dugotrajniji tranzit i boravak na otvorenom moru. Sa svojih 375 tona punog deplasmana i nepunih 50 m duljine, Triglav to jednostavno ne može podnijeti. Čak i za Jadransko more bilo bi poželjno da izvanobalski ophodni brod bude deplasmana 600-900 t i barem 70-80 m duljine, poželjno s helikopterskom platformom i velikim smještajnim kapacitetima. Drugi ograničavajući razlog je njegova nedovoljna autonomnost i problematika vezana za njegovu logističku podršku. To je ozbiljan problem i za puno modernije, puno ozbiljnije i nemjerljivo iskusnije ratne mornarice od postojećih jadranskih mornarica a pogotovo 09_triglav_30111za najmlađu s ovih prostora – slovensku. I na koncu, još i treći ograničavajući razlog, možda i najveći: nikada u povijesti svog postojanja zapadni vojni savez (NATO) nije za provedbu bilo kakve združene međunarodne pomorske operacije u uključio 50 % nacionalne vojne flote zemalja članica pa tako to sigurno neće biti slučaj ni sa Slovenijom. Međutim, mora se priznati da je jednu vrlo važnu nacionalno - funkcionalnu zadaću Triglav već ispunio a to je podizanje nacionalnog ponosa u potpori trenda izgradnje imidža velike pomorske tradicije i iskustva nastale i njegovane više od stoljeća i pol na obalnoj crti dugoj 45 km. I na koncu, ponovo o cijeni. Gotovo da nema ni jednog ozbiljnijeg poznavatelja mornaričke tehnike i brodova, koji poznaje i prati aktualnu situaciju na tržištu vojnih plovila; a da se nije upitao; - pa kakav je to brod, koncepcijski star dvadesetpet i više godina a da vrijedi 45 ili više milijuna US$. To valjda znaju u Ljubljani a nama ostalima ostaje tek da otkrijemo.
[attachment=10]
Bez obzira na sve navedeno, kao dobri susjedi trebamo pozdraviti dolazak patrolnog broda Triglav. Brodu i njegovoj posadi iskreno ljudski i pomorački treba zaželjeti dobro more i sretnu plovidbu - u ime uspješne suradnje i zajedničke sigurnosti na Jadranskome moru koje bi nas trebalo spajati. Zdrastvuj, Triglav!
Izvor:
www.munitio.eu
