PALUBA
March 28, 2024, 10:16:06 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Pravilnik za prenošenje vesti na forumu PalubaInfo
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 ... 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 [54] 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 ... 501   Go Down
  Print  
Author Topic: Odnosi na relaciji Rusija - NATO  (Read 819393 times)
 
0 Members and 11 Guests are viewing this topic.
torpedo011
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 222


« Reply #795 on: April 01, 2015, 11:16:41 am »

Britanski general: NATO nema šanse da se odupre Rusiji, posebno u vazduhu!

Za angažovanje vojne jedinice ovog ranga zemljama članicama NATO potrebno je između šest meseci i godinu dana zaključio je general ser Ričard Širef.

Britansko ratno vazduhoplovstvo održalo je najveće vežbe u poslednjih 13 godina u cilju priprema za bilo kakav masovan napad neprijatelja na Britaniju, "uključujući i ruski", piše britanski list Sandej tajms.

U nedavno održanim jednodnevnim vežbama na nebu iznad severoistočne Engleske je učestvovalo 20 lovačkih aviona "tajfun" i bombardera "tornado", prenosi Sputnjik. Kako je saopšteno, vazduhoplovne vežbe su podstaknute "čestim pojavljivanjem ruskih lovaca na nebu iznad Britanije".

U januaru su Britanci pozvali na razgovor ruskog ambasadora u Londonu povodom toga što je jedan domaći civilni avion morao da skrene s kursa, jer su dva ruska bombardera TU-95 "medved" letela iznad Lamanša, doduše izvan britanskog vazdušnog prostora.
Ranije ovog meseca, irski list Ajriš egzaminer objavio je kako je više aviona na komercijalnim letovima moralo da menja pravac u irskom vazdušnom prostoru zbog blizine dva ruska bombardera.

Rusko ministarstvo odbrane je, međutim, izdalo saopštenje u kojim se ističe kako ruski ratni aviona ne krše međunarodne propise i ne povređuju vazdušni prostor bilo koje države.

Nijedna nacija u okviru NATO, uključujući i Sjedinjene Američke Države, nema snage da angažuje i jednu jedinu oklopnu diviziju! Za angažovanje vojne jedinice ovog ranga zemljama članicama NATO potrebno je između šest meseci i godinu dana zaključio je general ser Ričard Širef, bivši zamenik glavnokomandujućeg snaga Severnoatlatske alijanse, a prenosi Sandej tajms.

Trenutno NATO ne raspolaže sa borbenim efektivima da bi se odupro eventualnom napadu Rusije. Posebno u vazduhu. Tako, Nemačka raspolaže sa svega 42 operativna lovca “tajfun” od 109 koliko ih ima na stanju, a Špansko vazduhoplovstvo sa svega šest od 39 lovaca “tajfun”.

http://www.kurir.rs/planeta/britanski-general-nato-nema-sanse-da-se-odupre-rusiji-posebno-u-vazduhu-clanak-1717053
Logged
motorista 57 klasa
Prijatelj foruma
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 074


Да ли ћемо још коме сметати зато што смо своји?


« Reply #796 on: April 01, 2015, 11:33:49 am »

Meni ovo liči na: "dajte para da se opremimo".
Sumnjam da je situacija baš ovakva , više mi se čini da se pripremaju alibi za neke poteze koji bi mogli da uslede.
Logged
torpedo011
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 222


« Reply #797 on: April 01, 2015, 02:13:31 pm »

Источна Европа осваја се као Дивљи запад

САД и НАТО „умирују страх” балтичких земаља од Русије, док су Путинову бригу за Русе на Криму упоређивали са Хитлеровим „старањем” за Немце у Судету

Амерички војни конвој пролази ових дана кроз земље источне Европе и „уверава” савезнике да ће их Америка бранити у случају да их Русија нападне. Циљ Пентагона је да овом незваничном војном парадом „умири страхове” које је украјинска криза посејала на Балтику, у Пољској и Чешкој.

Ако читамо изјаве западних лидера и текстове западних медија, видећемо, међутим, да се право на страх не признаје Русији, иако је НАТО дошао до њених граница и настоји да се проширује баш у њеном смеру. Страховања Москве по правилу се одбацују као руски изговор за ширење. Хилари Клинтон је, поменимо један пример, упоредила бригу руског председника Владимира Путина за Русе на Криму са бригом Адолфа Хитлера за Немце у Судету.

Амерички војници и оклопна возила, који су прошле недеље кренули из Естоније, да би преко Летоније, Литваније и Пољске прекјуче стигли у Чешку, демонстрација су силе колико и недавна руска војна вежба на Арктику, али се маневри НАТО-а по правилу карактеришу као одбрамбени и умирујући, док су руски увек агресивни и претећи.
Војска САД се, како подсећа „Њујорк тајмс”, после вежби у Европи обично неопажено повлачи, ноћу, товарећи оружје и опрему у теретне возове, док трупе авионом шаље у базу у Немачку. Међутим, после операције „Атлантска решеност” у Естонији, Бен Хоџиз, командант америчких војних снага у Европи, решио је да његових 500 војника и 120 оклопних возила полако путује кроз шест земаља. Генерал је за њујоршки лист казао да је дошао на ову идеју када је видео Путинове маневре који показују колико брзо руске трупе могу да дођу до Европе. Парадирање заобилазним путем требало је да, каже Хоџиз, покаже „Русима и свима другима” да је војска САД способна да муњевито реагује. Његов колега, капетан Дејвид Енгорен, који се после три месеца у Пољској враћа у базу у Немачкој, упоредио је пролазак америчких трупа кроз Чешку са кретањем америчке коњице која је у 19. веку освајала Дивљи запад. Баш као што су освајачи америчког запада за учешће у биткама добијали златне мамузе, тако ће учесници овог „марша” кроз источну Европу добити праве сребрне мамузе.
Свуда су дочекивани аплаузима. Чешки бајкери су их поздрављали са својих „харли дејвидсона”, мада су у Прагу организовани мањи протести. „Размишљали смо да блокирамо путеве, али смо ипак одлучили да одржимо протест у Прагу испред базе где ће бити смештени амерички војници”, каже демонстрант са транспарентом: „Чеси против НАТО-а”.


Једна Пољакиња је америчким новинарима казала: „Сигурнија сам када видим Американце, али то није довољно. Треба да их је више. Веома се плашим сукоба и онога што би могло да се деси. Ко зна шта би Путин следеће могао да уради.”

Да америчких трупа и тенкова треба да буде више, сматра и Филип Бридлав, амерички генерал у НАТО-у, који каже да Запад треба да одговори на руско наоружавање проруских устаника на истоку Украјине: „Да ли би то било дестабилизирајуће? Одговор је – да. Али и инерција може бити дестабилизирајућа.” Амерички Конгрес је позвао председника Барака Обаму да Украјинцима пошаље оружје, што Бела кућа засад одбацује, као и Немачка и Француска. Европљани се не слажу ни око тога да ли Москви треба продужити санкције. Шефица европске дипломатије Федерика Могерини тврди да треба нормализовати односе са Кремљом и Русији укинути санкције, што балтичке земље не подржавају.

У међувремену, хибридни рат између Запада и Русије наставља се пропагандним средствима, при чему се аутори чланака у утицајним часописима попут „Форин полисија” или „Форин аферса” понашају као у јеку хладноратовског рата против комунизма, тврдећи да Русија само што није бацила атомску бомбу. Инсистира се на томе да Запад не верује Русији ни после споразума о примирју из Минска, али нема помена о томе да Москва није требало да верује Американцима када су је ови, после краја хладног рата, убеђивали да неће бити ширења алијансе на исток.

Украјина је данас поприште борбе за утицај, као што је некоћ била Грузија, чија су стремљења ка Северноатлантском савезу прекинута 2008, када су, Јужна Абхазија и Осетија, уз руску подршку, прогласиле отцепљење.
Неразумевање за руске геостратешке интересе утолико је мање оправдано ако знамо да у САД и ЕУ звоне аларми сваки пут када неко из њихове „интересне зоне” погледа ка истоку. „ЕУ обзервер” упозорава Брисел да се под хитно позабави Београдом, који остварује блиске везе са Кином и Русијом и прети европској доминацији на Балкану. Ако би Брисел требало да буде забринут због економских и политичких веза земље кандидата са Москвом и Пекингом, колико онда тек Русија треба да буде забринута због намере Кијева да на њене границе доведе НАТО?

ОБАМА ВЕЋА ПРЕТЊА ПО САД ОД ПУТИНА

Трећина републиканаца (тачније 34 одсто) верује да је Барак Обама непосредна претња за САД, већа чак и од председника Русије и Сирије Владимира Путина и Башара ел Асада (у којима четвртина републиканаца види опасност), показало је недавно истраживање Ројтерса и Ипсоса. Анкета је, преноси „Гардијан” показала да се четвртина републиканаца плаши демократа и да се исти постотак демократа прибојава републиканаца. Чега се још плаше Американци? У анкети су одговорили да су то: Исламска држава (58), Ал Каида (43), Ким Џонг Ун, лидер Северне Кореје (34), и ирански ајатолах Али Хамнеи (27).

Политика




Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 310


« Reply #798 on: April 01, 2015, 05:30:59 pm »

Класичног војног напада Русије на било кога у Европи неће бити. Рат ће се водити, као што се и сада води на пропагандном, информатичком и пољу економије.

Русија у пропагандном смислу за сада "туче" Запад његовим оружјем, пре свега људским правима (ту "користи" своју мањину у суседним земљама), слободом протока информација, роба, људи и капитала. И ту им Запад у морланом смислу нема шта замерити ("тражио си - добио си"). Такође, неки потези које је Запад први повукао у погледу права на самоопредељење или сецесију делова других земаља иду на руку Русији да и она то исто чини. Такође, Русија уопште није усамљена нити изолована. Кина, Индија, Јужноамеричке државе су јој понудуле помоћ иако се нису директно укључивале у спорење са САД и НАТО. Све у свему, иако демонстрира силу Русија ће ратовати првенствено "у рукавицама". И Запад и НАТО за сада немају прави одговор на то. Као што то рече некидан Обама (парафразирам):" Русија се нама обраћа на енглеском преко "Раша тудеј", а ми њима на руском?" За тај одговор ће требати време и наравно паре. А успех је неизвестан. А ту је и Кина која мудро ћути и чека.
Logged
torpedo011
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 222


« Reply #799 on: April 01, 2015, 09:13:41 pm »

Rusija i NATO – maratonska partija šaha


Vojno-politički blok NATO, formiran radi „ograničavanja“ SSSR, od početka 90-ih godina dosledno se pomera ka granici Ruske Federacije, demonstrativno ignorišući njene geopolitičke interese. Glavni protivnici opet gledaju jedni na druge sa neskrivenim nepoverenjem i neprijateljstvom.

Opšte prihvaćeno je da se ideja stvaranja vojnih baza u Evropi rodila se nakon Drugog svetskog rata sa ciljem „ograničavanja komunističke pretnje“.

Međutim, teorijska baza o potrebi „ograničavanja Rusije“ pojavila se još pre nastanka SSSR. Jedan od njenih glavnih arhitekata bio je britanski geograf Helford Makinder, koji se s pravom smatra rodonačelnikom geopolitike kao samostalne nauke.

On je 1904. godine objavio članak pod nazivom „Geografska osa istorije“ (The Geographical Pivot of History).

U ovom radu, Makinder je uveo termin „Xartlend“ (Heartland — srca sveta). On je „Hartlendom“ nazivao centralni deo Evroazije, oko kog su raspoređeni unutrašnji polumesec (Inner Crescent) Evropa — Arabija — Indokina i periferni polumesec (Outer Crescent) Amerika — Afrika — Okeanija.

Makinder je dao veliki geopolitički značaj Hartlendu, zbog ogromnih zaliha prirodnih resursa i, što je po njegovom mišljenju još važnije, njegove nepristupačnosti za svaku pomorsku silu. Hartlend, po mišljenju Makindera, predstavlja „veliku tvrdjavu".

Makinder je imao mnogo sledbenika koji su dopunjavali i vršili korekcije njegovih ideja. Jedan od najzapaženijih bio je Nikolas Spajkman. Upravo on se smatra ocem koncepcije „ograničavanja“ Rusije.

U svojim radovima „Američka strategija u svetskoj politici“ (1942) i „Geografija sveta“ (1944) Spajkman naglašava da ključnu ulogu u svetskoj geopolitici i uticaju u Evroaziji ne igra Hartlend, već Rimlend (Rimland) — pojas territorija koji će ograničavati uticaj „srca sveta“, te da američka spoljna politika treba da bude usmerena na kontrolu ovih teritorija i jačanju američkog prisustva i uticaja na njima.

Drugi svetski rat podstakao je atlantiste svih boja da pređu sa teorije na praksu. Naredni korak na putu stvaranja NATO-a postala je podela Evrope na sfere uticaja tokom Drugog svetskog rata.

Tokom sastanka Josifa Staljina i premijera Velike Britanije Vinstona Čerčila u Moskvi 9. oktobra 1944. godine, zaključen je takozvani Dogovor o procentima — dogovor o podeli jugoistočne Evrope na sfere uticaja. To je predložio Vinston Čerčil, što sam priznaje u svojim memoarima:

Stvarala se poslovna atmosfera i ja sam izjavio: Hajde da sredimo naše stvari na Balkanu. Vaša armija se nalazi u Rumuniji i Bugarskoj. I mi imamo tamo svoje interese, misije i agente. Nećemo se svađati oko sitnica.

Što se tiče Engleske i Rusije, da li se slažete da vi imate dominantan uticaj od 90 odsto u Rumuniji, a mi da imamo dominantan uticaj od 90 odsto u Grčkoj i po pola u Jugoslaviji? Dok su to prevodili, uzeo sam pola lista i napisao:

Rumunija: Rusija – 90 osto, ostali – 10 osto

Grčka: Velika Britanija (uz dogovor sa SAD) – 90 odsto, Rusija – 10 odsto

Jugoslavija: 50/50 odsto,

Mađarska: 50/50 odsto

Bugarska: Rusija – 75 odsto, ostali – 25 odsto.

Predao sam spisak Staljinu, koji je za to vreme saslušao prevod. Nastupila je mala pauza. On je zatim uzeo običnu olovku i stavio veliki paraf na list i vratio mi ga.

List papira ispisan olovkom ležao je na sredini stola. Na kraju sam rekao –Ne čini li Vam se da bi ovaj papir trebalo spaliti, da buduće generacije ne bi rekle da smo cinično odredili sudbinu miliona ljudi? –Ne, Vi ga sačuvajte, odgovorio je Staljin.

Dana 17. marta 1948. godine, pet zemalja Zapadne Evrope — Belgija, Velika Britanija, Luksemburg, Holandija i Francuska — stvaraju „Zapadni savez“, potpisivanjem takozvanog Briselskog pakta. Dokument predviđa da će države u slučaju napada pružiti vojnu i svaku drugu pomoć napadnutoj zemlji.

Stejt department je 14. januara 1949. godine prvi put otvoreno izašao sa saopštenjem o pretnjama po bezbednost zemalja Zapadne Evrope i neefikasnosti UN, zbog principa konsenzusa stalnih članica Saveta bezbednosti.

18. marta 1949. godine objavljen je projekt Severnoatlantskog sporazuma. Za datum osnivanja vojno-političeskog bloka NATO smatra se 4. april 1949. godine, kada je održana konferencija zemalja Zapadnog saveza, SAD, Kanade, Danske, Islanda, Norveške i Portugalije u Vašingtonu.

Budući odnosi SSSR i NATO-a bili su formulisani u nekoliko ključnih momenata.

Prvi rukovodilac Severnoatlantske alijanse Lord Ismej je izjavio: „(Cilj formiranja NATO-a) — držati SAD u Evropi, Rusiju van nje, a Nemačku pod njom“ (Keep the Americans in, the Russians out and the Germans down).

Sovjetski Savez je u martu 1954. godine poslao zvanični dopis vladama Velike Britanije, SAD i Francuske. SSSR se obratio vlastima zapadnih država s predlogom o stvaranju sistema kolektivne bezbednosti u Evropi, zaključivanju Opšteevropskog dogovora o kolektivnoj bezbednosti u Evropi i mogućem stupanju SSSR u NATO.

U maju iste godine Velika Britanija, SAD i Francuska odgovaraju SSSR odbijanjem, nazvavši ga „nerealnim predlogom“. Tada SSSR donosi odluku o stvaranju strukture koja bi bila odgovor na ekspanziju NATO-a. 14. maja 1955. godine Albanija, Bugarska, Mađarska, Istočna Nemačka, Poljska, Rumunija, SSSR i Čehoslovačka potpisuju sporazum o stvaranju Organizacije Varšavskog dogovora.

U međuvremenu, Severnoatlantska alijansa nastavlja da prima nove članove.

U oviru prvog proširenja NATO-a 1952. godine, u organizaciju su ušle Grčka i Turska, a tokom drugog proširenja NATO-a, 1955. godine, članica Alijanse je postala Zapadna Nemačka. Alijansi se 1982. godine pridružila Španija (treće proširenje NATO-a).

SAD priznaju da su obećanja postojala, ali niko od američkih diplomata nije ostavljao beleške, niti pisao memoare, kao što je to radio Čerčil. Ipak, vladina dokumenta sa kojih je skinut veo tajne pokazuju da su pregovori po ovom pitanju zaista vođeni.

O tome 2014. godine, između ostalog, u listu "Forin afers" piše Džošua Šifrinson, politolog sa Teksaškog međunarodnog univerziteta:

Kako bismo najbolje razumeli o kakvim obećanjima se radi, najbolje je da se podsetimo izjava zapadnih političara sa početka '90-ih godina. Vlasti SAD i Nemačke su počele aktivne pregovore kako najbolje sprovesti ujedinjenje Nemačke. Ipak, nisu bili sigurni da će Sovjetski Savez pristati da se u potpunosti povuče iz Istočne Nemačke i zato su obećali ustupke sa svoje strane.

31. januara 1990. godine, ministar inostranih poslova Zapadne Nemačke Hans-Ditrih Genšer javno je saopštio da nakon ujedinjavanja Nemačke „neće biti širenja NATO na istok". Dva dana kasnije, šef Stejt departmenta Džejms Bejker sastao se sa Genšerom kako bi razmotrio detalje ovog predloga. Bejker nije dao nikakve zvanične izjave povodom plana Genšera, ali je predlog nemačkog ministra postao baza za kasnije pregovore između Bejkera, predsednika Mihaila Gorbačova i ministra inostranih poslova SSSR Eduarda Ševarnadzea.

Tokom tih pregovora, Bejker je više puta ponavljao izjavu Genšera, u početku rekavši Ševardnadzeu da se NATO "neće pomerati na istok", a zatim je uveravao i Gorbačova da "NATO neće širiti svoje trenutne granice na istok".

Kada je Gorbačev izjavio da bi "širenje zone NATO-a" bilo "neprihvatljivo", Bejker je odgovorio: "Slažemo se s tim". Po otkrivenim tajnim stenogramima Stejt departmenta, najkonkretnije izjave su stigle 9. februara 1991. godine na sastanku Ševardnadzea i Bejkera. Šef Stejt departmenta SAD obećao je "gvozdene garancije da se jurisdikcija NATO-a i sila Alijanse neće pomerati na istok". Sledeći dan, u okviru svoje posete, kancelar Zapadne Nemačke Helmut Kol izašao je sa sličnom izjavom u Moskvi.

Međutim, kasnije, primetivši „strateški vakum" u Istočnoj Evropi, SAD su ignorisale data obećanja videvši stratešku potrebu u širenju NATO-a.

Odnosi između Ruske Federacije i Severnoatlantske alijanse nakon pada „gvozdene zavese", kako pokazuju primeri poslednjih četvrt veka, kreću se iz krize u krizu.

Ofanzivne operacije zemalja Alijanse, mešanje u unutrašnje stvari drugih država, uz deklarisani status NATO-a kao isključivo odbrambene organizacije, zajedno sa nastavkom procesa širenja vojnog bloka, nastavljaju da podsećaju na neprijateljski odnos ove organizacije prema interesima Rusije.

Bez obzira na dugodišnju konfrontaciju, strane su pokušavale da nađu zajednički jezik. Sa raspadom SSSR i pojavom Ruske Federacije na karti sveta, pokušao se uspostaviti politički dijalog, vojna saradnja i stvaranje kontakata u naučno-tehnološkoj oblasti.

11. januara 1994. godine potpisan je bio sporazum „Partnerstvo za mir“, u okviru kog je stvoren program vojne saradnje zemalja NATO-a sa nizom evropskih zemalja, među kojima i sa bivšim sovjetskim republikama koje nisu članice Alijanse.

27. maja 1997. godine u Parizu je bio potpisan „Osnovni akt Rusija-NATO". Na bazi dokumenta formiran je Zajednički stalni savet, stvoren za "stvaranje većeg poverenja, zajedničkih ciljeva i navika za konsultacije i saradnju između NATO-a i Rusije u cilju povećanja bezbednosti i jednih i drugih i svih zemalja u evroatlantskom regionu i ne nanošenja štete bezbednosti bilo koga“.

Ipak, pod maskom posvećenosti Zapada „partnerstvu“ neizbežno je isplivavalo i drugo, manje prijateljsko lice alijanse. Prvu ozbiljnu krizu u odnosima nije trebalo dugo čekati.

Prva vojna operacija protiv Srba izvedena je 1995. godine, avijacije Velike Britanije, Nemačke, Holandije, Španije, Turska, SAD i Francuska u okviru operacija „Namerna sila“ počele su bombardovanje pozicija bosanskih Srba.

Nova ofanziva NATO-a počela je 24. marta 1999. godine. U okviru operacije „Milosrdni anđeo“ bombardovani su vojni i industrijski objekti u Saveznoj Republici Jugoslaviji. Osim masovnih žrtava među civilnim stanovništvom, u Beogradu je „visokoprecizna“ bomba, bačena iz američkog bombardera B-2 „spirit“, „greškom“ pogodila Ambasadu Kine.
Tokom operacije NATO-a, korišćena je municija sa radioaktivnim osiromašenim uranijumom i kasetne bombe.

Na dan početka NATO bombardovanja, premijer Rusije Evgenij Primakov, koji je leteo u zvaničnu posetu SAD, okreće avion i vraća se u Moskvu.

S obzirom na zaoštravanje odnosa sa SAD zbog bombardovanja Jugoslavije, kao i kritike Zapada na račun akcija Rusije u Čečeniji, u decembru 1999. godine predsednik Boris Jeljcin izlazi sa oštrom izjavom upućenom predsedniku Bilu Klintonu:

On je, izgleda, na sekundu zaboravio šta je Rusija i da Rusija poseduje veliki arsenal nuklearnog oružja. Neka ne zaboravlja u kakvom svetu živi. Hoću da prenesete Klintonu – nije je bilo, niti će biti da samo on diktira čitavom svetu, kako da živi. Multipolarni svet je temelj svega. Kako smo se dogovorili sa predsednikom Kine Đang Ceminom, mi ćemo diktirati svetu, a ne samo on.

Avganistan je postao jedno od retkih pitanja po kojem, kako je kasnije izjavio generalni sekretar NATO-a Anders Fog Rasmusen (2009-2014), između Rusije i NATO-a „skoro da nema nesporazuma“.

Vojna operacija SAD protiv talibanskog pokreta („Trajna sloboda“), kojoj se pridružio NATO, ušla je u istoriju kao najduži rat SAD (formalno od 2001-2014) i „najopasniji“ za NATO.

Nakon dugih pregovora (zakon „O ratifikaciji Sporazuma između Vlade Ruske Federacije i Vlade SAD o tranzitu naoružanja, vojne tehnike, vojne opreme i personala preko teritorije Ruske Federacije“ bio je potpisan tek 2011. godine) Rusija je omogućila SAD da prevozi vojni teret preko svoje teritorije.

Osim toga, u Avganistanu je bio postignut određeni progres u vojno-tehničkoj saradnji između Rusije i NATO-a. SAD su bile prinuđene da priznaju da ruski helikopteri više odgovaraju avganistanskoj vojsci. Ratnom vazduhoplovstvu Avganistana bila su isporučena ukupno 63 višenamenska helikoptera Mi-17V-5.

Ipak, saradnja sa SAD i NATO-a u Avganistanu ne može se nazvati u potpunosti uspešnom. Rusiji je donela i gorke plodove. Nakon vojne operacije Alijanse u Avganistanu naglo je porasla proizvodnja narkotika.

Početkom marta 2014. godine, šef Federalne službe za kontrolu prometa narotika Viktor Ivanov izjavio je da SAD i NATO snose direktnu odgovornost za naglo povećanje proizvodnje heroina, kao i za odbijanje da se unište usevi maka na teritoriji Avganistana:

Za vreme talibana, teritorija pod usevima smanjila se 1998. godine sa 63.000 hektara na 8.000 hektara, tj. 8 puta, dok su za vreme operacije „Neuništiva sloboda“ uvećani do istorijskog maksimuma — 209.000 hektara, tj. za više od 26 puta.

Ovo pitanje je jedno od najmanje spornih u odnosima Rusije i NATO-a. Brodovi ruske Ratne mornarice više puta su koordinisali svoje aktivnosti sa brodovima zemalja-članica, tokom izvršavanja zadataka za borbu sa somalijskim piratima u Adenskom zalivu.

U borbama s piratima, između ostalog, istakla se atomska krstarica „Petar Veliki“ koja je 2009. godine sprečila otimanje broda „Oušan dajmond“, zarobila grupu pirata i predala ih vlastima Jemena. Veliki protivpodmornički brod „Maršal Šapošnikov“ je 2010. godine povratio od pirata tanker „Moskovski univerzitet“.
ojna intervencija snaga NATO-a (kao i jednog broja drugih država) protiv Libije primer je „kolektivne odbrane“ Severnoatlantske alijanse, što je izazvalo ozbiljne sumnje kod Rusije. Stvaranje „bespilotne zone“ prelilo se u novo „humanitarno bombardovanje“.

Vlast zemlje u liku Muamera Gadafija bila je fizički uništena, a sama Libija se našla na ivici raspada na nekoliko delova. Naftna industrija, kao i čitava privreda nalaze se u haotičnom stanju.

Četiri godine nakon završetka NATO operacije „Ujedinjeni zaštitnik“, u zemlji se nastavljaju sukobi naoružanih formacija. U Libiju su ušli i različiti elementi terorističkih grupa. U isto vreme, zemlje koje su učestvovale u intrvenciji faktički su se povukle i ostavile Libiju u haosu građanskog rata.

1999. godine u NATO su ušle: Mađarska, Poljska i Češka (četvrto proširenje NATO-a), 2004. godine Bugarska, Letonija, Litvanija, Rumunija, Slovačka, Slovenija i Estonija (peto proširenje NATO-a). U 2009. godini, u sastav Alijanse ušle su Hrvatska i Albanija (šesto proširenje NATO-a).

Premeštanje vojne infrastrukture NATO-a na istok predstavlja alfu i omegu u odnosima Alijanse i Rusije. Kriza u Ukrajini i prikrivene naznake zapadnih vlasti na moguće stupanje Ukrajine u NATO „kroz 10-15 godina" koje su se čule nakon državnog puča u Ukrajini 2014. godine — još jedan je povod za nepoverenje koje se nakupilo kod Rusije prema Severnoatlantskoj alijansi.


Međusobni odnosi Rusije i NATO-a poslednje dve decenije imali su različite faze — od partnerskih do opreznih i napetih. U pozadini ukrajinske krize, strane se vraćaju na ranije pozicije, podsećajući se ko je za njih mogući glavni protivnik.

Mnogi eksperti već upozoravaju da sukob interesa NATO-a i Rusije u Ukrajini može dovesti do nepredviđenih posledica, pa čak i do početka trećeg svetskog rata.

Bez obzira na izjave da situacija u Donbasu „nema vojno rešenje", zemlje NATO-a su već počele da šalju u Ukrajinu vojne inspektore, tehniku i oružje, iako, istina, u ograničenim količinama.

Rusija je više puta nagoveštavala da neće dopustiti vojni poraz Donjecke i Luganske Narodne Republike, koje su protiv zapadne orijentacije ukrajinskih vlasti.

Predsednik Rusije Vladimir Putin u ukrajinskoj armiji vidi „legiju NATO-a".

„Mi stalno govorimo: ukrajinska armija, ukrajinska armija. Ali, ko se zaista tamo bori? Tamo su, ruku na srce, delimično zvanične oružane snage, ali veći deo čine tzv. dobrovoljni nacistički bataljoni.

To nije armija, nego strana legija. U ovom slučaju, to je strana NATO legija koja se, naravno, ne bori za interese Ukrajine. Tamo su sasvim drugi ciljevi, vezani za postizanje geopolitičkih ciljeva ograničavanja Rusije, što apsolutno ne odgovara nacionalnim interesima Ukrajine".

Ukrajinska kriza se može posmatrati kao poslednji potez u dugoj partiji „šaha" između Rusije i Zapada. Geopolitičko pridruživanje Ukrajine NATO, čak i „kroz 10-15 godina" nikako ne odgovara interesima Rusije, niti vojnim niti geopolitičkim.

Извор: Вечерње новости
Logged
motorista 57 klasa
Prijatelj foruma
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 074


Да ли ћемо још коме сметати зато што смо своји?


« Reply #800 on: April 02, 2015, 06:32:17 am »

I Rusi ponekad daju izjave u cilju demonstriranja svojih mogućnosti(?). Kako inače protumačiti izjavu Konstantina Sivkova
ukoliko je tačno prenešeno ono što je rekao? Svima je jasno da je gotovo nemoguće izvršiti nuklearni udar a ne dobiti povratne bombe. Atomskog naoružanja ima toliko da uopšte nije važno gde će da pukne prva bomba. Ovo me podseti na film "Ratne igre" u kojoj kompjuter igrajući iks oks ukapira da nema pobednika u takvoj igri i da je glupo igrati je.

Evo članka pa prosudite sami na kojoj su tački odnosi Rusije i nato:

Ruski geopolitikolog: Nuklearni udar na Jeloustoun i San Andreas izbrisaće SAD sa lica zemlje

Ruski vojni analitičar izneo je šokantnu izjavu povodom mogućeg globalnog nuklearnog sukoba

Ruski vojni analitičar izneo je šokantnu izjavu povodom mogućeg globalnog nuklearnog sukoba, pišu svetski mediji.

"Najbolji način da se napadnu Sjedinjene Američke Države jeste da se izvrši nuklearni napad na nacionalni park Jelouston", naveo je Konstantin Sivkov, vojni analitičar, predsednik Akademije geopolitičkih problema u Moskvi, piše ''Sidnej morning herald''.

Takav napad bi aktivirao supervulkan koji se nalazi ispod tog nacionalnog parka. Posledica toga biće nestanak Sjedinjenih Država, kaže Sivkov.

''Geolozi smatraju da supervulkan koji se nalazi ispod Jeloustona može da eruptira svakog momenta. Postoje znakovi povećane aktivnosti vulkana. Dovoljno je izvršiti slabiji nuklearni napad na taj park i posledice po SAD bi bile katastrofalne – zemlja bi praktično nestala'', rekao je Sivkov.

On je dodao da SAD ima i drugu slabu tačku, a to je Pukotina San Andreas, koji se nalazi između Pacifika i Severnoameričke ploče. Ta pukotina je dugačka oko 1.300 kilometara i prolazi kroz teritoriju države Kalifornija. Nuklearni napad na taj deo SAD prouzrokovao bi zemljotrese i cunami i naneo bi katastrofalne posledice američkoj infrastrukturi.

S druge strane, Sivkov je rekao da geografski položaj Rusije štiti tu zemlju od izazivanja eventualnih prirodnih katastrofa.


Novosti online | 01. april 2015. 21:55 |
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 310


« Reply #801 on: April 02, 2015, 08:14:42 pm »

Quote
S druge strane, Sivkov je rekao da geografski položaj Rusije štiti tu zemlju od izazivanja eventualnih prirodnih katastrofa.

I ovaj je neki "kurafte" analitičar. Kada bi se aktivirao "supervulkan" došlo bi do poremećaja u celoj zemljinoj atmosferi. Vrlo verovatno bi to uticalo na klimu na čitavoj zemaljskoj kugli, kao što se već dešavalo tokom istorije. Verovatno bi došlo d ekstremnog zahlađenja, ledenog doba, što bi izazavalo probleme sa ishranom stanovništva (glad, umiranje, seobe, nove sukobe i sl.). Ako tome dodamo i radijaciju kao posledicu nuklearnog udara, pa još vrlo verovatni uzvratni udar, onda ovaj "analitičar" priča priče za malu decu.
Logged
Boris P
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 238


« Reply #802 on: April 02, 2015, 08:39:46 pm »

Takva priča i analize su samo "Tante za kukuriku".

Amerikanci vole i u genima su im takva preuveličavanja.
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #803 on: April 03, 2015, 02:59:43 pm »

RUSI NA ARKTIKU Ruski brodovi uplovili u nekadašnju tajnu NATO bazu
AFP / V. F.   03.04.2015.

Pristajanje ruskih brodova u nekadašnju tajnu norvešku pomorsku bazu NATO-a blizu Arktika, izazvalo je zabrinutost bivših vojnih čelnika usred najveće krize od kraja Hladnog rata, prenosi agencija AFP. Baza Olavsvern zatvorena je 2009. i prodata.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Norveška arktička obala povratila je svoju stratešku važnost, jer su napetosti između Rusije i članica NATO saveza dosegle koje nisu viđene od raspada Sovjetskog Saveza. Klimavi odnosi doveli su do velikih kritika zbog zatvaranja pomorske baze Olavsvern, masivnog kompleksa u planinama blizu grada Trumsea, koji je zatvoren od 2009. godine. Do zatvaranja je dovela tada naizgled smanjena opasnost od strane Moskve. Bivši norveški viceadmiral Einar Skorgen i ostali kritičari kažu da je Norveška sama sebi oduzela presudno uporište na dalekom severu, prisiljavajući svoje podmornice da putuju stotine dodatnih kilometara iz svojih baza kako bi odbranile tu oblast. Osim toga, tri ruska broda provela su zimu usidrena duboko u planinskom skloništu, nekad strogo čuvanom vojnom postrojenju. "Mi smo jedina zemlja uz Rusiju koja je stalno prisutna u Barencovom moru, gde delimo zajedničku granicu. Očito je da bi naša mornarica trebalo da bude stacionirana tamo, uključujući i naše podmornice" smatra Skorgen. "Ako naši brodovi nisu tamo gde su potrebni, onda mogu biti i otpisani svi zajedno" ističe Skorgen. Način na koji je baza promienila vlasnika i završila u rukama ruskih istraživačkih brodova, od kojih su neki navodno povezani s Gaspromom, dodatno je razbesneo bivše vojne zapovednike. Kada je ponuđena na prodaju i kada se nijedan kupac nije javio na početni oglas, norveški preduzetnik sklopio je 2013. godine posao za samo 4,6 miliona evra. Novi vlasnik Gunar Vilhelmsen rekao je da nema više nikavih tajni koje okružuju bazu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

"Ne otkad su je vojska i NATO stavili na prodaju putem interneta, zajedno s fotografijama svakog kutka i pukotine" rekao je Vilhelmsen. Ipak, potencijal za ruske vojne aktivnosti na istraživačkim brodovima zabrinuo je mnoge vojne stručnjake, pogotovo bivše zvaničnike koji su sve skloniji tome da iznose svoje mišljenje. Rusija je zemlja u kojoj država ima uticaja nad svim komercijalnim ili poludržavnim preduzećima. Jasno je da vrlo malo ljudi zna što se događa na tim plovilima - rekao je penzionisani viceadmiral Jan Reksten. Dodao je kako je prodaja Olavsverna dvostuki gubitak jer su norveške oružane snage izgubile važnu bazu i sada tamo pristaju rusku brodovi. Ironično, odluku o zatvaranju baze donela je levičarska vlada Jensa Stoltenberga koji je kasnije postao genaralni sekretar NATO-a i koji je upozorio zemlje da ne smanjuju straže kada je reč o Rusiji. Bloger Kjell-Ola Kleiven koji piše o sigurnosnim pitanjima u Norveškoj aferu je prozvao najvećom greškom u novijoj istoriji zemlje. Uprkos protestima, trenutna norveška vlada nije pokazala znakove da bi mogla da promeni odluku svojih prethodnika. "Ne postoje planovi za ponovno uspostavljanje vojnih objekata u Olavsvernu" rekao je politički savetnik ministra odbrane Audum Halvorsen. Dodao je kako oružane snage nemaju ovlašćenja za uvođenje ograničenja u luci niti ovlašćenja za praćenje civilnih brodova koji pristaju u nju.

Izvor: www.blic.rs


* 594464_baza-norveska_ff.jpg (36.89 KB, 470x313 - viewed 95 times.)

* 594465_baza-norveska-2_ff.jpg (31.53 KB, 470x265 - viewed 97 times.)
Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #804 on: April 03, 2015, 04:03:58 pm »

Vježbe Sjeverne flote u Barentsovom moru ;

Logged
jadran2
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 13 147



« Reply #805 on: April 03, 2015, 04:05:59 pm »

Covjek kupio i rentira......
http://www.newsweek.com/2015/03/27/secret-submarine-base-norway-accidentally-handed-russians-314989.html?rel=most_read1
Logged
duje
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 876



« Reply #806 on: April 03, 2015, 04:20:55 pm »

USA šalje u rumunjsku 12 jurišnih aviona Fairchild Republic A-10 thunderbolt II.....

Vir: "Obramba" SLO
http://www.obramba.com/

ZDA pošiljajo v Romunijo jurišna letala A-10 thunderbolt II

ZDA KREPI VOJAŠKO NAVZOČNOST V BLIŽINI RUSIJE

ZDA bodo v začetku aprila 2015 v Romuniji namestile 12 jurišnih letal Fairchild Republic A-10 thunderbolt II kot del varnostnih prizadevanj za preprečevanje ruske agresije v Ukrajini.

Ameriške letalske sile so v Romunijo napotile 12 letal  A-10 thunderbolt II in več kot 200 pripadnikov 354. ekspedicijsko-lovske eskadrilje, ki je nastanjena v letalski bazi Spangdahlem v Nemčiji. Vsa ameriška letala A-10, vojaško osebje in oprema bodo prispeli v vojaško bazo Campia Turzii tekom velikonočnega konca tedna. V Romuniji bodo “uničevalci tankov” A-10 razporejeni najmanj 90 dni, uporabljali pa jih bodo tudi za izvedbo različnih usposabljanj na območju vzhodne Evrope, je sporočil tiskovni predstavnik Pentagona James Brindle. To je tudi prva namestitev teh letal v Romuniji.

“Enota bo sodelovala pri skupnih vojaških usposabljanjih z našimi zavezniki iz zveze Nato, njen namen je namreč tudi krepitev interoperabilnosti in izkazuje zavezanost ZDA k varnosti in stabilnosti v Evropi,” je pojasnil Brindle.

Poteza je zanimiva tudi zato, ker se v ameriškem kongresu, Pentagonu in Ameriških letalskih silah (USAF) prav v tem času odvijajo žgoče debate o tem, da bi letala A-10 warthlog upokojili in tako privarčevali vsaj 4 milijarde dolarjev letno. Nekateri zagovorniki upokojitve A-10 pravijo, da to letalo ni edino v Ameriški vojski za zagotavljanje tesne zračne podpore, čeprav je zelo uspešno in vzdržljivo. Upajo namreč, da bodo z upokojitvijo celotne flote do leta 2019 veliko privarčevali in s tem bi lahko več vlagali tudi v nove nevidne lovce F-35.

Pripravil: A. Knific, foto: USAF


* USA.jpg (27 KB, 642x336 - viewed 103 times.)

* USA 1.jpg (264.2 KB, 900x608 - viewed 101 times.)
Logged
švercer011
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 749



« Reply #807 on: April 03, 2015, 06:43:37 pm »

Ruski brodovi ušli u nekadašnju tajnu NATO bazu


Novosti online | 03. april 2015. 17:30



Pristajanje ruskih brodova u nekadašnju tajnu norvešku pomorsku bazu NATO-a blizu Arktika, izazvalo je zabrinutost bivših vojnih čelnika



Pristajanje ruskih brodova u nekadašnju tajnu norvešku pomorsku bazu NATO-a blizu Arktika, izazvalo je zabrinutost bivših vojnih čelnika usred najveće krize od kraja Hladnog rata, prenosi agencija AFP. Baza Olavsvern zatvorena je 2009. i prodata.

Norveška arktička obala povratila je svoju stratešku važnost, jer su napetosti između Rusije i članica NATO saveza dosegle koje nisu viđene od raspada Sovjetskog Saveza.

Klimavi odnosi doveli su do velikih kritika zbog zatvaranja pomorske baze Olavsvern, masivnog kompleksa u planinama blizu grada Trumsea, koji je zatvoren od 2009. godine. Do zatvaranja je dovela tada naizgled smanjena opasnost od strane Moskve.

Bivši norveški viceadmiral Einar Skorgen i ostali kritičari kažu da je Norveška sama sebi oduzela presudno uporište na dalekom severu, prisiljavajući svoje podmornice da putuju stotine dodatnih kilometara iz svojih baza kako bi odbranile tu oblast.


Osim toga, tri ruska broda provela su zimu usidrena duboko u planinskom skloništu, nekad strogo čuvanom vojnom postrojenju.

- Mi smo jedina zemlja uz Rusiju koja je stalno prisutna u Barencovom moru, gde delimo zajedničku granicu. Očito je da bi naša mornarica trebalo da bude stacionirana tamo, uključujući i naše podmornice - smatra Skorgen.

- Ako naši brodovi nisu tamo gde su potrebni, onda mogu biti i otpisani svi zajedno - ističe Skorgen.

Način na koji je baza promienila vlasnika i završila u rukama ruskih istraživačkih brodova, od kojih su neki navodno povezani s Gaspromom, dodatno je razbesneo bivše vojne zapovednike.

Kada je ponuđena na prodaju i kada se nijedan kupac nije javio na početni oglas, norveški preduzetnik sklopio je 2013. godine posao za samo 4,6 miliona evra. Novi vlasnik Gunar Vilhelmsen rekao je da nema više nikavih tajni koje okružuju bazu.

- Ne otkad su je vojska i NATO stavili na prodaju putem interneta, zajedno s fotografijama svakog kutka i pukotine - rekao je Vilhelmsen.

Ipak, potencijal za ruske vojne aktivnosti na istraživačkim brodovima zabrinuo je mnoge vojne stručnjake, pogotovo bivše zvaničnike koji su sve skloniji tome da iznose svoje mišljenje.

Rusija je zemlja u kojoj država ima uticaja nad svim komercijalnim ili poludržavnim preduzećima. Jasno je da vrlo malo ljudi zna što se događa na tim plovilima - rekao je penzionisani viceadmiral Jan Reksten.

Dodao je kako je prodaja Olavsverna dvostuki gubitak jer su norveške oružane snage izgubile važnu bazu i sada tamo pristaju rusku brodovi.

Ironično, odluku o zatvaranju baze donela je levičarska vlada Jensa Stoltenberga koji je kasnije postao genaralni sekretar NATO-a i koji je upozorio zemlje da ne smanjuju straže kada je reč o Rusiji.

Bloger Kjell-Ola Kleiven koji piše o sigurnosnim pitanjima u Norveškoj aferu je prozvao najvećom greškom u novijoj istoriji zemlje.

Uprkos protestima, trenutna norveška vlada nije pokazala znakove da bi mogla da promeni odluku svojih prethodnika.

- Ne postoje planovi za ponovno uspostavljanje vojnih objekata u Olavsvernu - rekao je politički savetnik ministra odbrane Audum Halvorsen. Dodao je kako oružane snage nemaju ovlašćenja za uvođenje ograničenja u luci niti ovlašćenja za praćenje civilnih brodova koji pristaju u nju.

(Dnevnik hr)
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 310


« Reply #808 on: April 03, 2015, 07:12:54 pm »

Колико сам схватио из једног раније објављеног текста ту базу је купио неки норвешки приватник. Онда је изнајмио везове руским бродовима. И нема ту ништа чудно нити тајанствено.
Logged
duje
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 876



« Reply #809 on: April 07, 2015, 02:31:30 pm »

Vir: "Slobodna Dalmacija" Split
http://www.slobodnadalmacija.hr/default.aspx

Poljska podiže granične tornjeve na granici s ruskom enklavom Kalinjingradom
 
Poljska će izgraditi granične tornjeve uzduž kopnene granice s ruskom enklavom Kalinjingradom, prenosi u ponedjeljak poljska novinska agencija PAP.
Šest tornjeva bit će visoki do 50 metara i slat će snimke poljskim graničarima koji nadziru granicu dugu 200 kilometara.
Gradnja će stajati oko 2.5 milijuna eura, a 75 posto osigurat će se iz fonda za nadzor vanjskih granica EU-a.
Na taj se potez Varšava odlučila nakon vijesti da je Rusija u Kalinjingrad dopremila rakete kratkog dometa Iskander.
Odnosi Zapada i Rusije su zbog krize u Ukrajini najgori od kraja Hladnog rata.
Logged
Pages:  1 ... 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 [54] 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 ... 501   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.04 seconds with 23 queries.