Vesti iz Kosmonautike

[Dreadnought]

Kina: Oštri uslovi za astronaute – svež dah i dozvola od žene

04.08.2009
Budući astronauti, koji će učestvovati na konkursu za sledeći kineski svemirski program, moraće da ispune 100 uslova – uključujući svež dah, zdrave zube, ali i dozvolu od žene.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
_{Foto:Reuters-Ilustracija}

Prema listi uslova, očigledno namenjenoj regrutaciji "nadljudskih bića", zabranjeno je imati zadah iz usta, karijes, nos koji curi, a ne mogu se takmičiti ni oni koji imaju neugodan miris tela i ožiljke "koji bi se mogli otvoriti u svemiru".

Čak i ako budući astronauti ispune sve uslove sa liste, neće stići daleko ukoliko im žena to ne dozvoli. Prema novom pravilu, supruge imaju zadnju reč. Ukoliko se ženama ne dopadne ideja da im muževi odu u svemir, oni će biti prisiljeni da ostanu na Zemlji.

Ši Bing Bing, vojni lekar u Nanđingu, kaže da će Kina, zahvaljujući novim pravilima, poslati najbolje od najboljih u svemir.

"Na ovakve astronaute može se gledati kao na nadljudska bića", tvrdi Bing.

"Neugodni mirisi tela utiču na ostale u malom prostoru svemirskog broda", objašnjava on.

Kandidati koji imaju istoriju težih obolenja u poslednje tri generacije ne mogu da konkurišu. Takođe otpadaju oni koji su alergični na neke lekove.

Pravi kandidat mora da bude "ljubazan i prijatne naravi", ističe se u brošuri.

Kina, čiji je cilj da izgradi vlastiti svemirsku stanicu u orbiti oko Zemlje, planira da lansira svemirski brod naredne godine.

Izvor: Blic online
 

[Dreadnought]

Astronauti traže misiju na Mars

21.07.2009
Učesnici misije „Apola 11“ koja je odvela prvog čoveka na Mesec pozvali su Baraka Obamu, predsednika SAD, i američke političare da obezbede odgovarajuća sredstva za povratak na Zemljin satelit i za odlazak ljudi na Mars. Baz Oldrin, drugi čovek koji je kročio na Mesečevo tlo, smatra da sve resurse i pažnju treba usmeriti na letove na Mars.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
_Foto:AP

Oldrin je apelovao na Sjedinjene Države da postave sebi cilj da do 2035. osvoje tu planetu: „Da bismo ostvarili taj san, potrebna nam je jedinstvena vizija svemira“, poručio je on i upitao: „Amerikanci, da li još uvek sanjate velike snove? Da li još uvek verujete u sebe, da li ste spremni za veliki nacionalni izazov?“ Astronaut je pozvao narednu generaciju i političare da se upravljaju prema sloganu koji je aktuelni predsednik koristio u svojoj predizbornoj kampanji, a koji glasi: „Da, mi to možemo!“

Nil Armstrong, komandant misije „Apola 11“ i prvi čovek koji je kročio na Mesec, podržao je svoje nekadašnje kolege, iako se retko pojavljuje u javnosti. Oldrina je energično podržao Majkl Kolins, treći član posade „Apola 11“, rekavši da „Mars mora da bude naš cilj“, kao i Kris Kraft, prvi direktor letenja NASA.

„NASA je najbolje iskoristila sve investicije koju je ova država u nju uložila“, rekao je on. „U tome leži naša budućnost i ja kažem predsedniku Obami - učinimo to, investirajmo u našu budućnost.“

Predsednik SAD je rekao da američka nacija i dalje crpi inspiraciju od astronauta Baza Oldrina, Majkla Kolinsa i Nila Armstronga.
 
Obama, koji je bio sedmogodišnjak kada su na Zemlju poslati čuveni snimci Armstrongovog hoda po Mesecu, rekao je da se oseća divno u društvu tri čoveka koji su učestvovali u pisanju istorije, preneo je BBC.
Američki predsednik je pohvalio astronaute zbog junaštva i „smirenosti pod pritiskom”, koje su pokazali tokom istorijske misije.

Njihovo dostignuće, prema rečima Obame, doprinelo je tome da proširimo vidike, ne samo u SAD, već i drugde u svetu.

Izvor: CDC/JS, Tanjug

[Dreadnought]

Pripreme za lansiranje šatla Discovery za misiju STS-128

Space shuttle Discovery je prebačen na lansirnu rampu 39A u NASA svemirskom centru Kennedy u utorak popodne. U toku su pripreme za lansiranje misije STS-128 koje je zakazano za 25 avgust ove godine. Planirano je da Discovery ponese u orbitu modul sa zalihama Leonardo za Međunarodnu Svemirsku Stanicu (International Space Station - ISS) kao i da preveze novog astronauta-člana stanice Nicole Stott.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


U nastavku cela vest ...

Discovery Secured to Launch Pad

Tue, 04 Aug 2009
Space shuttle Discovery reached Launch Pad 39A at NASA’s Kennedy Space Center on Tuesday afternoon following a slow drive on the top of the crawler-transporter from the Vehicle Assembly Building. The 3.4-mile rollout began at 2:07 a.m. and ended with the launch platform secured in place at about 1:50 p.m. The move took longer than expected because of weather conditions, including lightning.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
_{Lightning makes a dramatic background and slows
the rollout of space shuttle Discovery to Launch
Pad 39A at NASA's Kennedy Space
Photo credit: Courtesy of Justin Dernier}

The crawler also had to pause occasionally so mud could be removed from its treads and bearings.

Technicians will quickly ready the shuttle to host the crew’s countdown dress rehearsal known as the Terminal Countdown Demonstration Test, or TCDT. Discovery’s seven astronauts plan to fly to Kennedy on Wednesday for the training activity which concludes later in the week with a complete practice countdown, minus liftoff, involving the crew and the launch team.


Discovery Readies for Station Resupply Flight

Space shuttle Discovery will carry the Leonardo supply module to the International Space Station during STS-128, along with a new crew member for the station, Nicole Stott. Commanded by veteran astronaut Rick "C.J." Sturckow, the mission is targeted to liftoff Aug. 25 to deliver refrigerator-sized racks full of equipment, including the COLBERT treadmill, an exercise device named after comedian Stephen Colbert. Stott will take the place of Tim Kopra, who moved into the station during STS-127. Pilot Kevin Ford and Mission Specialists Patrick Forrester, Jose Hernandez, John "Danny" Olivas and Sweden's Christer Fuglesang round out the crew.


Izvor: nasa.gov

[Dreadnought]

Pripreme za lansiranje šatla Discovery za misiju STS-128 - Video

<iframe width="720" height="420" src="//www.youtube.com/embed/KrcHaVFfLI0?fs=1&start=" frameborder="0" allowfullscreen="true"></iframe>

<iframe width="720" height="420" src="//www.youtube.com/embed/5j192viWhxs?fs=1&start=" frameborder="0" allowfullscreen="true"></iframe>

[Dreadnought]

11.08.2009
Moskva – Rusija je saopštila da radi na novom sistemu raketne odbrane od oružja raspoređenog u svemiru, pošto Moskva optužuje SAD da žele da militarizuju svemir.

„Gradimo novi sistem sposoban ne samo da savlada antiraketni sistem već i svemirski sistem”, izjavio je danas šef ruskog vazduhoplovstva Aleksandar Zelin.

Zelin je, kako javljaju ruske agencije, dodao da je izrada raketa S-500 prioritet ruskog vazduhoplovstva jer će SAD, kako ocenjuje, 2030. imati „svemirske” rakete koje će moći da napadnu svaki deo Rusije.

„Ta pretnja nije virtuelna već stvarna”, kaže Zelin i procenjuje da će „sistem S-500 moći da uništi svaku balističku raketu ili supersoničnu letelicu”.

Te rakete će, kako je najavljeno, moći da otkriju i prate neprijateljske rakete, a opseg delovanja će biti 3.500 kilometara.

Rusija već godinama protestuje zbog američkih planova za postavljanje antiraketnog štita u Istočnoj Evropi, a sada optužuje Vašington da želi da militarizuje svemir pošto SAD odbacuju ideju o potpisivanju sporazuma kojim se zabranjuje oružje u svemiru.


Izvor: Beta

MOSCOW, Aug 11, 2009 (AFP) - Russia is developing new missiles to counter space-based missile systems that could soon be deployed by the United States, Russia's air force commander was quoted as saying on Tuesday.

"We are building new missiles that will be capable of defending not only against air-defence systems but space-based systems," General Alexander Zelin said, quoted by Russian news agencies.

The United States and other countries will have deployed such satellite-based missile systems capable of striking any target in Russia by 2030, he said.

"Foreign air forces, above of all the United States, will acquire the capability to deal time-synchronized precision strikes on a global scale at virtually any target on Russia territory," Zelin said.

The threat "is not virtual, but real," he added.

To counter such potential, Russia has begun work on the S-500 surface-to-air missile system that would have ballistic missile tracking capabilities and aim at a range of up to 3,500 kilometers, according to defence reports.

"The S-500 system is capable of defeating all manner of ballistic missiles and supersonic air devices," Zelin said.

Moscow vehemently opposes US plans to site a missile defence shield in Eastern Europe and has reacted warily to plans under the previous US administration it claimed had accelerated the militarisation of outer space.

Washington insists its shield plan is not directed against Russia but threats from "rogue states" such as Iran.

Last year, when the US military was planning to shoot down a rogue US spy satellite, Russia's defence ministry said the plans looked like a veiled weapons test and an "attempt to move the arms race into space."

Both Russia and China have proposed a new treaty banning the use of weapons in space, but the idea was rejected by the White House.

AFP

[Dreadnought]

Nastavak priprema za lansiranje šatla Discovery


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
_{Discovery na lansirnoj rampi 39A (Foto: NASA/Troy Cryder)}

11.08.2009
Provere letne spremnosti šatla Discovery se nastavljaju u sredu nakon što će biti analizirani podatci dobijeni nakon završenog prvog dela testova. Nakon toga se očekuju preliminarni rezultati spremnosti za lansiranje.

Glavne probe su zakazane za 18.08 dok je samo lansiranje zakazano za 25.08 sa lansirne rampe 39A NASA Kennedy svemirskog centra.

Izvor: nasa.gov

 

[Dreadnought]

Dolaze Perseidi

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
_{Foto: S. Kohle & B. Koch (Astron. I., U. Bonn)}

12.08.2009
Perseidi su meteorski roj koji je nastao od ostataka repa komete Swift TuTTle, a ime su dobili po tome što prividno izlaze iz sazveždža Persej. Sama aktivnost meteorskog roja pojavljuje se svake godine u mesecu avgustu, a traje i do nekoliko nedelja. U jutro maksimalne aktivnosti se na nebu pojavljuju 2-3 meteora u minuti, tj. oko 120 meteora u jednom satu. Jutra maksimalne aktivnosti ove godine su 11. i 12. tj juče i danas.


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

I pretraživač Google je na početnoj strani pretraživača u čast Perseida postavio pigodnu sliku ...

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
_{Foto: Ali Jarekji/Reuters}

[Dylan Dog]

1994. ako se ne varam kometa Shoemaker - Levy 9 se sudarila sa Jupiterom i napravila na njemu rupu velicine planete Zemlje  

<iframe width="720" height="420" src="//www.youtube.com/embed/DgOTcIfU75Y?fs=1&start=" frameborder="0" allowfullscreen="true"></iframe>

[Dreadnought]

NASA, asteroidi i budžetska ograničenja

13.08.2009
Američkoj agenciji za svemirska istraživanja nedostaju sredstva za istraživanje i praćenje oko 20.000 asteroida i kometa u Sunčevom sistemu koji predstavljaju potencijalnu opasnost za Zemlju.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

NASA bi trebalo da traga i prati sve asteroide koji predstavljaju potencijalnu opasnost za Zemlju, ali nema finansijsku podršku za ostvarenje tog zadatka, stoji u izveštaju Američke akademije za nauku.

Akademija u izveštaju podseća da je Kongres pre četiri godine poverio Američkoj svemirskoj agenciji zadatak da do 2020. godine uspostavi nadzor nad 90 odsto po Zemlju opasnih nebeskih tela, ali joj nije dao finansijska sredstva za izgradnju potrebnih teleskopa, javljaju američki mediji.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U agenciji NASA ističu da su i bez budžeta uspeli da urade trećinu posla sa postojećim sistemom za teleskopsko osmatranje.

NASA procenjuje da je oko 20.000 asteroida i kometa u Sunčevom sistemu sa prečnikom većim od 140 metara potencijalno opasno za Zemlju.

Naučnici su do sada uspeli da urade kartu oko 6.000 objekata. Stene prečnika od 140 metara do jednog kilometra mogu da unište čitavu jednu regiju, ali ne i planetu, istakao je Lindli Džonson, direktor NASA programa za nadgledanje objekata u Zemljinoj blizini.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Američka akademija za nauku u izveštaju zamera američkoj vladi da ne čini mnogo na smirivanju javnosti, uznemirene filmovima katastrofe kao što je "Armagedon", ali i asteroidima čije su putanje poslednjih godina bile na veoma maloj udaljenosti od Zemlje.

Akademija, međutim, ističe i da je Vlada SAD praktično jedina koja pokušava da učini nešto u vezi s tim problemom.


Za identifikaciju asteroida 800 miliona dolara

Džonson je izjavio da je NASA izračunala da bi joj za lokalizaciju asteroida, kako to od nje traži zakon, do 2020. godine trebalo oko 800 miliona dolara, koji bi bili upotrebljeni za izgradnju zemaljskog teleskopa ili za pokretanje sistema za svemirsko osmatranje.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Ukoliko bi NASA dobila samo 300 miliona, ona bi mogla da se "pobrine" za asteroide prečnika većih od 300 metara, rekao je Džonson.

NASA do sada nije dobila ništa i moglo bi da se desi da nikada ništa i ne dobije, upozorio je Džon Logsdon, profesor svemirske politike na univerzitetu "Džordž Vašington". U istraživanju svemira taj program je dosta zanemaren, naveo je Logsdon i istakao da nema dovoljno zalaganja za njegovo ostvarenje.

U ovom trenutku u Zemljinoj blizini NASA je identifikovala pet objekata dovoljno velikih da izazovu značajna razaranja, za koje postoji potencijalna opasnost od jedan prema milion da se sudare sa našom planetom.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Pogledi astronoma zaduženih za njihovo praćenje okrenuti su prema jednoj steni prečnika 131 metra, za koju postoji mogućnost od jedan prema 3.000 da će udariti u Zemlju 2048. godine i prema dva puta većem asteroidu "Apofis", za koji postoji mogućnost od jedan prema 43.000 da se sa Zemljom sudari 2036, 2037 ili 2069. godine.

Izvor: RTS

[Dreadnought]

Budžet neće omogućiti NASI da uputi ljude na Mesec i Mars u predvidjenom roku

14.08.2009
Smanjenje obima finansiranja NASE posle 2005. godine onemogućuje joj da u predvidjenom roku realizuje program američkih pilotiranih letova u kosmosu. NASA neće imati dovoljno sredstava neophodnih za iskrcavanje astronauta na Mesec oko 2020. godine i, kao varijantu, angažovanje svih snaga za osvajanje Marsa od 2030. godine – saopštio je član Komiteta SAD za proučavanje planova pilotiranih letova.

Izvor: Glas Rusije

[Dreadnought]

Uskoro legalizacija špijuniranja iz kosmosa

16.08.2009.
Legalizacija kosmosa u vojne svrhe novi je svetski trend koji zahteva regulisanje prava i obaveza država prilikom upotrebe satelita, izjavio je danas Tanjugu doktorant Međunarodnog instituta za vazduhoplovno i kosmičko pravo Univerziteta u Hagu Vladimir Sekić.

U ovom trenutku svaka upotereba satelita u vojne svrhe, odnosno za špijuniranje, je zabranjena iako je vrlo rasprotranjena, ali ideja koja je zaživela u međunarodnim razmerama, jeste da se određenim satelitima dozvoli prisustvo u kosmosu, u cilju borbe protiv terorizma u svetu, rekao je Sekić, podsećajući da je "najjače oružje za odbranu - najjače oružje za napad".

"Ukoliko iz kosmosa kontrolišete planetu Zemlju možete da na vreme locirate pripreme za terorističke akcije ili oružani sukob u nekoj zemlji, ali i vremenske nepogode i dočekate ih u pripravnosti ili ih sprečite, naveo je Sekić, koji priprema doktorsku diserataciju na temu legalizacija eksploatacije kosmičkog prostora u vojne svrhe.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
_Foto:AFP
  
Međunarodni institut za vazduhoplovno i kosmičko pravo Univerziteta u Hagu, Ujedinjene nacije, Svetska trgovinska organizacija i NATO razmatraju pitanje upotrebe satelita u kosmosu, koju bi nadzirali organi UN, precizirao je Sekić.

"Ideja legalizacije predviđa da će svaka zemlja u svetu moći da pošalje satelite u svemir i da ih postavi u geostacionarni položaj, a da će se nad njima vršiti monitoring, kako ne bi došlo do zloupotrebe tog prava", naveo je on.

Sekić navodi da je špijuniranje putem satelita, koje se odvija svakodnevno širom planete, "javna tajna", i ističe da će propisivanje pravnih normi i uslova za korišćenje satelita u kosmičkom prostoru, kojih će sve države biti obavezne da se pridržavaju, uvesti "red u kosmos" i sprečiti potencijalne sukobe država.
Prema njegovim rečima, Međunarodni sud pravde u Hagu, koji rešava sporove među državama, vršiće arbitraže ukoliko dođe do "kosmičkih sporova", koji su se do sada rešavali diplomatskim putem, jer ne postoji pravna regulativa koju bi sud koristio.

On je naveo primer pada ruskog satelita na kanadsko područje 1979. godine, koji je uništio pola jezera i okolne šume. Kanadske vlasti su pokupile ostatke tog satelita i tražile izuzetno veliku sumu od Rusa za otkup delova satelita, što su oni odbili i sve se završilo diplomatskim kanalima. Rusiji su vraćeni samo određeni delovi satelita, uz adekvatnu naknadnu štete za šumu i jezero, ispričao je stručnjak za kosmičko pravo.
  
Sekić navodi da se u ovom trenutku veliki broj satelita lansira u kosmos, naročito iz međunarodnih voda koje ne pripadaju nijednoj državi, pa nijedna država i nije odgovorna za štetu koju oni izazivanju ili mogu da prouzrokuju. Prema njegovim rečima, to su problemi koji će u narednih pet do šest godina morati da se reše, a Međunarodni institut za vazduhoplovno i kosmičko pravo u Hagu i Međunarodni institut za vazduhoplovno pravo "Mek gil" univerziteta u Kanadi daju puni doprinos da se to reši međunarodnim konvencijama.

Donošenje pravne regulative za kosmička pitanja usporava svetska kriza, jer su za to neophodna neverovatno velika sredstva zbog velikog broja sastanaka i pregovora koji će morati da se održe, kako bi se došlo do primenljivih međunalrodnih konvencija.

Otvoreno pitanje koje se nalazi pred Međunarodnim sudom pravde već duže vreme su i sporovi do kojih dolazi na međunarodnoj svemirskoj stanici, jer se ne zna koje nacionalno zakonodavstvo primeniti u određenom slučaju, pošto je kosmos "svačiji i ničiji", a međunarodnih pravno primenljivih pravila nema.

Na toj stanici prisutni su američki, ruski, japanski kao i kosmonauti Evropske unije, pa ukoliko dođe do određenog sukoba među njima pitanje je kako te sukobe rešiti, jer iznad stotog kilometara od zemlje počinje kosmos - koji je svačiji i ničiji, pa nacionalna zakonodavstva nisu primenjiva, naglasio je Sekić.

Još jedan trend među razvijenim državama sveta je i donošenje nacionalnog kosmičkog prava, naveo je on, ističući da Evropska svemirska agencija, NASA, kao i Ruska federacija kroz svoje institucije, potenciraju takvu regulativu, pa su mnoge evropske zemlje već osnovale svoje agencije za kosmička prava, ali Srbija nije među njima. Sekić objašnjava da je kosmičko pravo, odnosno oblast koju ono reguliše, "nova grana privrede, koja će u budućnosti pokretati industriju u izradi delova koji se koriste u kosmosu". Ono će definisati dešavanja na međunarodnoj svemirskoj stanici, upotrebu satelita, raketa...

Kosmično pravo je nastalo sa prvim slanjem satelita "Sputnik" iznad orbite zemlje, odlaskom u kosmos Jurija Gagarina 1961. godine, odnosno kada je američka misija 1969. zakoračila na Mesec. Uspon je doživelo donošenjem određenih konvencija o pravima i obavezima u korišćenju kosmosa, koje su u novim tehnološkim uslovima odavno neprimenljive, objasnio je Sekić, navodeći da "niko nema prava da uživa bilo kakve pogodnosti u kosmosu, odnosno svi stanovnici planete Zemlje raspolažu istim pravom na kosmos". Prema njegovim rečima, nedopustiva je svaka parceralizacija Meseca i sve što se uzima sa Meseca - bilo koji uzorak, i bilo šta, što se na njega postavlja je "svačije i ničije" (svakog stanovnika zemlje). Ako, na primer, SAD prave tvrđavu na Mesecu ona će biti dostupna svakom građaninu planete Zemlje, a svaku česticu donetu iz kosmosa može da koristi kao uzorak bilo koji stanovnik i bilo koja država, jer je i Mesec "svačiji i ničiji", zaključio je Sekić.

Izvor: Tanjug, Blic Online

[Dreadnought]

NASA napravila zamjenu za šatl


"Ares" je ključna komponenta sistema svemirskog transporta sljedeće generacije...

17.08.2009.
Američka agencija za istraživanje svemira NASA dovršila je gradnju prve rakete tipa "ares" uoči probnog leta zakazanog za oktobar.

"Ares" je ključna komponenta NASA-inog sistema svemirskog transporta sljedeće generacije, prenosi BBC.

Agencija će iskoristiti prvu raketu za lansiranje kapsule "orion", koja će biti korištena za misije sa ljudskom posadom nakon penzionisanja spejs šatla.

Probna verzija rakete bez ljudske posade sastavljena je u Svemirskom centru Kenedi.

NASA je objavila i prve zvanične fotografije nove rakete, koja će biti lansirana 31. oktobra.

Američka agencija planira da povuče iz upotrebe spejs šatl 2010. godine, a kompletirani sistem "ares-orion" neće poletjeti u svemir prije 2015. godine.

Izvor: Srna

[ZastavnikDjemo]

Južna Koreja sutra lansira satelit

Sutra, 19. Avgusta, obaviće se prvo lansiranje južnokorejske rakete sa kosmodroma lociranom na teritoriji te zemlje. Prva južnokorejska raketa, KSLV-1 će biti lansirana iz svemirskog centra Naro (Naro Space Center), lociranom na jugu zemlje, a dotična raketa može u svemir da ponese skromnih 100 kg. U programu KSLV-1, važnu ulogu igra Rusija, koja je obezbedila prvi stepen rakete, koji predstavlja modifikaciju ruske rakete Angara, samo sa drugim raketnim motorom (sa tečnim gorivom). Drugi stepen rakete je proizveden u Južnoj Koreji, i pokreće je motor koji koristi čvrsto raketno gorivo.  
Ceo tekst:

South Korea: The Korea Space Launch Vehicle
Stratfor Today » August 16, 2009 | 1352 GMT

Summary
The South Korean Naro Space Center on the country’s southern coast is preparing to launch the first Korea Space Launch Vehicle later this month. The launch window opens Aug. 19. This will be the first satellite launch from South Korean territory (until now, Seoul has relied on Russia for access to space). The occasion is the product of decades of work in missile development and heralds further effort and expansion.

Analysis

South Korea is preparing to launch its Korea Space Launch Vehicle (KSLV-1) on Aug. 19 from the new Naro Space Center on the southern coast of the peninsula. The KSLV-1 is an early South Korean attempt to field an actual satellite launch vehicle. The program has experienced a number of delays — and Aug. 19 is only the beginning of the launch window in any event — but it is clear that Seoul’s long, deliberate foray into rocketry is coming closer to fruition.

Missile technology was something the United States did not want to share with South Korea in the decades following the Korean War. For much of the Cold War, Washington was as concerned about Seoul instigating a conflict with Pyongyang — one that would drag the United States into another major war on the Korean Peninsula (and one that it was not prepared for and did not want) — as it was about a North Korean invasion of South Korea. Thus, the Pentagon shaped the command and force structure of the South Korean military and determined what missions and roles it was capable of. The idea was that the U.S. military would use its own forces to provide the hitting power for a successful campaign. Ballistic missiles were precisely the sort of capability Washington wanted to keep solely in the hands of its own troops. As a consequence, the United States refused to cooperate on any sort of indigenous South Korean missile development. Even interaction between the Korea Aerospace Research Institute and NASA was limited.

This did not stop Seoul from pursuing rocketry on its own. In the 1960s and 1970s, South Korean engineers worked to modify Nike-Hercules surface-to-air missiles to function as short-range ballistic missiles. The results were the NHK-1 and NHK-2. Even the more advanced NHK-2 had a range of only a little more than 110 miles and a small payload — hardly enough to support a deep, sustained incursion into North Korea and barely sufficient to reach Pyongyang. But it was certainly enough to make the United States nervous, especially since Washington was also aware that Seoul was toying with nuclear weapons technology. By 1979, the United States convinced South Korea to sign a memorandum of understanding limiting its indigenous work on missile development.

However, South Korea’s work continued apace. In addition to the Hyon Mu (another Nike-Hercules-based effort also known as the NHK-A), a series of Korea Sounding Rockets (KSRs) were developed. These sounding rockets were important developmental test beds for refining propulsion and guidance systems. That effort culminated in the test of the KSR-III in 2002, the year after Seoul acceded to the Missile Technology Control Regime (MTCR). Washington had actually been blocking South Korea’s membership in the MTCR since 1987, when the MTCR was initially signed, for fear that South Korea might acquire technology relevant to missile development from other countries once it was governed by the MTCR.

By 2003, Seoul had also begun to move closer to Russia as a partner. In 2006, South Korea’s first completely indigenous satellite was launched atop a Russian carrier rocket. Two years later, Russia carried the first South Korean astronaut into orbit.

Russia is playing an important role in the KSLV-1 program. The first stage of the small satellite launch vehicle is a modified version of the Russian Angara carrier rocket, which is still under development. The liquid-fueled first stage has a different motor than the Angara, which may also be evidence of Russia’s sensitivity and concern about South Korea stealing the technology. But in any event, the Russian first stage is fitted to a solid-fuel second stage developed indigenously by South Korea. The 300,000-pound launch vehicle is designed to lift a 220-pound payload into low Earth orbit — a very small capacity.

While no small amount of coordination is necessary to mate two stages built by very different countries, Moscow is also reportedly attempting to keep Seoul’s engineers as far from the first stage as possible for fear that they will learn enough to build their own copy. This fear is not groundless; STRATFOR sources have suggested that despite Russia’s attempts to keep the first stage under wraps, that South Korean engineers have indeed been able to learn much from it.

Though there is still a great deal for South Korean engineers to master, a successful launch of the KSLV-1 promises to mark a significant milestone in South Korea’s progress toward indigenous access to space — and even a failure can be expected to teach South Korean engineers a great deal. There is little doubt, however, that Seoul sees this only as an intermediate step toward a more robust launch capacity. South Korea’s sophomore effort (call it the KSLV-2) is likely to be significantly more — if not entirely — indigenously designed and built, even if the first stage happens to bear considerable similarity to the KSLV-1 first stage.

In short, Seoul is focused on closing the gap with the Chinese and Japanese space programs. Though both of those programs have their own challenges, the pace and intensity of the competition in the region can only heat up in the coming decade — and South Korea is the latecomer to the game. However, because both Beijing and Tokyo could be facing more intense internal problems, Seoul may find itself with the capacity to cover much of that gap in the next 10 years.

Much remains to be seen, but improved spy satellites (and thus situational awareness) as well as infrared missile launch detection, communications and other strategic capabilities are all now on the table for the region. But for South Korea, strategic concerns run far beyond keeping an eye on North Korea. The Korean Peninsula is situated squarely between China and Japan, the two regional heavyweights. The former, despite domestic economic problems, is becoming much more active and aggressive regionally, particularly in its attempts to add heft to its claims of maritime resources and territories. Meanwhile, the latter may be facing domestic political uncertainties and continues to suffer from more than a decade of economic stagnation, but is also embarking on its own attempts to explore and reinforce its claims to disputed waters.

This leaves South Korea once again in the middle of two powers that may be on a collision course, at least in intent. Seoul cannot rely on shared satellite information from the United States when assessing its strategic position. This is not only because Washington is selective about what it shares (even when North Korea was the primary concern, Washington was still somewhat stingy in sharing). But Tokyo is also a close and important American ally: South Korea has zero access to U.S. imagery of Japanese military installations.

Getting eyes in the sky is not the only concern. South Korean defense development requires a wide spectrum of space-based capabilities. The country is pushing the strategic expansion of its own aerospace sector for more than just its own domestic needs. Seoul sees this sector as one of the next major engines of technological and economic growth. The space program is a key component of this, from satellite fabrication and launch services to new technologies in metals and materials science, propulsion and other applications. And this also places South Korea on a collision course with China, which has sought to enhance its own aerospace industry. Both are deliberately pushing to become competitive global suppliers of defense equipment on par with U.S. and European corporations.

Taken as a whole, the end of the first decade of the 21st century is seeing the foundations being laid for a broad-spectrum aerospace competition in East Asia — from actual assets orbiting Earth to the terrestrial industry that underlies them. This competition is now beginning to heat up, and will be an important characteristic of the second decade of the century.

Izvor: Stratfor

[Dreadnought]

Istočna strana

Rat među zvezdama

19.08.2009
Rusija nema nameru da bilo kome prepusti vojnu premoć u kosmosu, saopšteno je ovih dana u Moskvi. Kako je najavio Aleksandar Zelin, glavnokomandujući ruskih vazduhoplovnih snaga, glavni cilj usavršavanja vojno-vazduhoplovnih snaga do 2020. godine je da se oformi potpuno novi rod vojske, kao osnova sistema vazdušno-kosmičke odbrane zemlje, sposoban da sadejstvuje sa drugim vidovima oružanih snaga Ruske Federacije. „Gradimo novi sistem, sposoban ne samo da savlada antiraketni sistem protivnika već i njegov svemirski sistem”, istakao je Zelin dodavši: „Do 2030. SAD i još jedan broj razvijenih država biće sposobne da gađaju celokupnu teritoriju Rusije. A to traži adekvatan odgovor”.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
_{(Ilustracija D. Stojanović)}

Očigledno, odavno je usahla svaka nada da bi beskrajni prostori koji nas odvajaju od drugih, još nepoznatih, svetova mogli biti pošteđeni konfrontacija na kakve je ljudska rasa navikla na sopstvenoj planeti. Kako što zgodnije razmestiti veštačke satelite, čime ih naoružati, kako ih što uspešnije kontrolisati... a sve zarad uništenja protivnika, ideja je oko koje se koplja lome još od onoga trenutka kada su ratni planeri shvatili da je neprijatelja moguće kontrolisati i uspešno gađati iz svemira, a da jeka eksplozija ne mora da se čuje samo na ovozemaljskim bojnim poljima nego da može i – među zvezdama.


Ipak na zemlji

Podsetimo, konkretniji planovi o ratovanju u svemiru pojavili su se 1983. godine, u doba vladavine američkog predsednika Ronalda Regana, a pod zvaničnim nazivom: Strateška defanzivna inicijativa. Programu je vrlo brzo nalepljen naziv čuvenog Spilbergovog filma „Rat zvezda”. Stručnjaci su dobili zadatak da zaštite SAD od napada strateških nuklearnih balističkih raketa, ali i da obezbede početnu prednost u kosmosu, na bojnom polju na kojem se do tada niko nije ogledao.

Nije ovo bio prvi put da se razmišlja u ovom pravcu. Još 1960. američki planeri su razrađivali sličan program nazvan „Sentinel”, koji, međutim, nikada nije ostvaren. Za razliku od Amerikanaca, njihov tadašnji glavni protivnik SSSR – bio je agilniji. Sedamdesetih godina prošlog veka Moskva i njena šira okolina okruženi su odbrambenim raketnim sistemima namenjenim uništavanju protivničkih balističkih projektila, koji funkcionišu i danas.

Ali pošto će se i u narednih dvadesetak godina ratovi sigurno voditi na tlu, po morima i u vazdušnom prostoru koji pokriva uobičajena borbena avijacija, uključujući i klasične rakete, u Rusiji su ovih dana krenuli u usavršavanje kompletne vojne doktrine. Dokument, na kojem se užurbano radi pod vođstvom Saveta za državnu bezbednost sadržaće, po ugledu na slične dokumente u SAD, NATO i još nekim zapadnim državama, dva dela – otvoreni i tajni. U njemu će biti razrađena sva pitanja primene oružanih snaga, uključujući i nuklearnih. Otvoreni deo doktrine sadržaće uobičajene vojno-političke aspekte, dok će se tajni deo baviti pitanjima preventivne upotrebe svih rodova oružanih snaga u smislu instrumenta za strateško odvraćanje potencijalnih protivnika.


Sumnjičavi susedi

Upravo je ovaj „tajni” deo nove strategije, tačnije predviđena opcija „preventivnog udara”, izazvao pažnju međunarodne javnosti, a posebno u pojedinim bivšim sovjetskim republikama. Naime, posle raspada SSSR-a u mnogima od njih ostale su da funkcionišu ruske vojne baze. Neke su tamo tradicionalno uspostavljene, poput baze Crnomorske flote na Krimu, u Ukrajini. U drugima su razmešteni ruski vojni radari (Azerbejdžan, Belorusija), a neke su ostale kako bi sprečile međunacionalne konflikte do kojih je dolazilo i pre i posle sticanja nezavisnosti postsovjetskih republika (Abhazija, Južna Osetija, Moldavija, Jermenija), tu su i baze u Kazahstanu, Kirgiziji, Tadžikistanu. Sirija je, takođe, među zemljama koje ugošćuju pripadnike ruske vojske, a kao mogući „domaćin” ponovo se javlja i Kuba...

Pitanje koje se nameće je: kako se preventivne vojne akcije iz baza u inostranstvu uklapaju u ustavna rešenja zemalja iz kojih se izvode. Posebno kada je reč o mogućim nuklearnim udarima. Takve stvari se, naravno, rešavaju bilateralnim dogovorima, učešćem u odbrambenim savezima, i svakodnevnim kontaktima. Ali ima i slučajeva, poput Ukrajine na primer, sa kojom Rusija nema baš najusklađenije političke odnose. Slično je do pre neku godinu bilo i sa Gruzijom koju su ruski vojnici, u međuvremenu, napustili ostavši tek u Abhaziji i Južnoj Osetiji.

Problem je kako tajni dokument objasniti nekome u čije savezništvo postoje ozbiljne sumnje. A Ukrajina, na primer, svojim zahtevom za članstvo u NATO te sumnje, definitivno, podgreva. Ne čudi stoga što su prve kritike na namere Rusije stigle baš iz Kijeva. Izgleda da je optimizam koji je nakratko zahvatio svet posle prolećnih susreta predsednika Rusije i SAD Dmitrija Medvedeva i Baraka Obame prebrzo utihnuo.

Slobodan Samardžija
Izvor: Politika Online

[Dreadnought]

Južna Koreja odložila lansiranje prve svemirske rakete

19.08.2009.
Južnokorejska kosmička agencija odložila je danas lansiranje prve svemirske rakete, osam minuta pre nego što je raketa trebalo da uzleti, javio je Rojters.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
_Foto:Reuters

Razlozi za odlaganje lansiranja rakete nisu saopšteni, ali lokalni mediji javljaju da je gorivo istočeno iz rakete, tako da se ne očekuje da ona bude lansirana u narednih nekoliko dana. Severna Koreja ja ranije saopštila da poklanja posebnu pažnju lansiranju rakete od strane južnog suseda.

Naro-1 je raketa dugačka 33 metra, čija je izgradnja koštala 400 miliona dolara Lansiranjem rakete, Južna Koreja će postati 13. članica elitnog "kluba" zemalja koje rukovode radom svemirskih centara i lansiraju satelite u orbitu.

Izvor: Tanjug