PALUBA
March 29, 2024, 02:54:57 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Prilikom registracije lozinka mora da sadrži najmanje osam karaktera, od toga jedno veliko slovo, i bar jednu cifru, u protivnom registracija neće biti uspešna
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Stari mlinar sa Despotovice  (Read 4292 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Brok
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 18 883


Jednakost, Bratstvo, Sloboda


WWW
« on: July 25, 2009, 07:11:03 pm »

Stari mlinar sa Despotovice


Anton, kom komšije ubrzo „nalepiše“ nadimak Čeh,
stigao je tokom Prvog svetskog rata iz gradića Brecna
u Srbiju sa austrougarskom vojskom, a onda u dolini
Despotovice ostao do smrti. Tu je, po srpskim
običajima, i sahranjen



[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kada se piše o ratovima beleže se obično velike pobede i porazi, stradanja i herojstva, ali se malo ko osvrne na sudbine ljudi koje su ratne godine preživeli. A da su putevi Gospodnji, ali i zemaljski prilično nedokučivi, pokazuje i životna priča Antona Rosivala. Čeh, koji se, noseći plavičastu uniformu regruta austrougarske vojske tokom Prvog svetskog rata obreo u Srbiji, rešio je da zanavek u Srbiji i ostane. Opčinjen lepotom zemlje, a ponajviše našim rekama i vodenicama, Anton je odlučio da postane mlinar... Iza Čeha, kako su ga srpske komšije ubrzo prozvale, ostala je njegova ćerka Hermina- Mima Tomić (80), mlin na reci Despotovici u Brđanskoj klisuri, koji još prkosi vremenu i sećanje na cenjenog mlinara.

- Otac je rođen u danas češkom, a nekada austrougarskom gradiću Brecko. Tokom rata, 1917. godine, kao regrut austrougarske vojske našao se u Srbiji, ali mi je kasnije pričao kako nikad nije mogao da opali nijedan jedini metak na Srbe, svoju braću. Kada se rat završio, u Češku se vratio samo nakratko, da douči zanat mlinara, a onda se vratio u Srbiju, gde je radio kao stručnjak za mlinove i parne mašine. Za mojim ocem u Srbiju je ubrzo stigla i njegova verenica, a moja majka Helena, koja je sa ocem i srpskim narodom do kraja života delila sve nedaće i lepote življenja u tadašnjoj Jugoslaviji - priča Hermina, stojeći pred mlinom na Despotovici, koji ne radi od 1968. godine.
Zaljubljen u reku Despotovicu, Anton Rosival se posle rata naselio u Brđanima kod Gornjeg Milanovca.
- Onda je odlučio da na reci Despotovici u Brđanskoj klisuri, ortački sa jednim meštaninom, izgradi mlin koji se ubrzo nadaleko pročuo. Reka Despotovica je u to vreme, tridesetih godina prošlog veka, bila jaka i čista, a izgradnja mlina je podrazumevala i da se reka zajazi, te je otac sagradio i branu, vodenični bent, koja je decenijama kasnije bio omiljeno kupalište milanovačke mladeži. Bila su to prekrasna vremena, na bentu bilo na stotine kupača, reka puna mladića koji su rukama hvatali ribu... A, pred mlinom je na red za meljavu čekalo na desetine pomeljara - priseća se Hermina vremena provedenog u mlinu i izričite očeve naredbe da se, u znak poštovanja srpskog naroda, u kući mora govoriti isključivo srpski jezik.
Ipak, prema onoj narodnoj da „ortačka kobila brzo crkava“, Čehov mlin na Despotovici je radio samo nekoliko decenija. Radio bi i duže, valjda i do danas, da ne beše ortačkih razmirica, koje su na kraju dovele do zatvaranja.
- Otac je bio izuzetno cenjen, pošten i poštovan čovek, ali, za srpske prilike, i prilično naivan. Slepo je verovao u reč i ljude, što ga je kroz život često koštalo. Pa i kada je u pitanju mlin u Brđanskoj klisuri. Uvređen, 1968. godine je digao ruke od mlinarskog posla, a posle nekog vremena, 1974. godine, umro je i po sopstvenoj želji sahranjen na seoskom groblju u Brđanima. Pet godina docnije, kraj njega je pokopana i moja mati. Sahranjeni su kao katolici, ali ih je na onaj svet, po njihovoj želji, po svim pravoslavnim običajima ispratio pravoslavni sveštenik - priseća se Hermina životnog puta svojih roditelja.
U međuvremenu, mnogo se toga promenilo. Despotovica je postala prljava i ružna reka, u kojoj poodavno nema ribe, voda je onomad razvalila bent, mesto prvih ljubavi mnogih Milanovčana, a Čehov mlin je odavno zamandaljen i prepušten zubu vremena. Posećuju ga, s vremena na vreme, još samo Hermina Tomić i njen suprug Mirko. A Antona Čeha, uprkos vremenu, još poneko spomene u čačanskom i milanovačkom kraju.


Stručnjak za parne mašine

Anton Čeh je u selu postao čuven i po tome što se savršeno razumeo u parne mašine, koje su u to vreme u Srbiji još bile poslednje čudo tehnike, ali su ga komšije poštovale i zato što je umeo da popravi sve u vezi dreševa za vršaj pšenice na parni pogon, rudničkih drobilica... Istovremeno, Anton je bio jedan od pionira u izgradnji malih hidrocentrala na rekama u milanovačkom i čačanskom kraju.



Izvor: http://www.glas-javnosti.rs/


* 19376313.jpg (67.36 KB, 350x271 - viewed 160 times.)
« Last Edit: August 07, 2010, 08:59:56 am by ML » Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.021 seconds with 22 queries.