OPERACIJA ISAF
Seoski narednikPrvi dočasnik pješačke satnije i prvi dočasnici vodova osim svojih svakodnevnih zadaća obavljaju dužnost i seoskog narednika - osobe za razvijanje dobrih odnosa u osam sela u okolici Mazar-e-Shariffa. Postali su omiljeni, prepoznatljivi - oni na koje se seljani mogu osloniti [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kada su stanovnici Homaro Faroqa u blizini Mazar-e-Shariffa toga jutra ugledali vozila s hrvatskim zastavicama kako se polagano približavaju selu, znali su kako opet dolaze njihovi prijatelji iz hrvatskog TF-a, pješačke satnije smještene u nedalekom kampu Marmal. Naći će se koja čokolada, razmišljao je mali dječak koji je promatrao brojnu dječju konkurenciju na dočeku pješčanožutih vozila. On zasigurno nije znao kako desetnik Nemanja Uzelac sa svojim timom ovdje dolazi kao seoski narednik. To je specifična zadaća naših dočasnika. Na ovom području, osim desetnika Uzelca "svoja" sela imaju i nadnarednik Josip Fogadić, narednik Christian Bićanić i desetnik Marijan Katanić. Svi su oni prvi dočasnici vodova u Pješačkoj satniji, a narednik Bičanić je prvi dočasnik TF-a. "Seoski narednici (Village Sargeant) zaduženi su za razvijanje dobrih odnosa u selima kroz koje obično u našim ophodnjama prolazimo. Zaduženi smo za osam sela u okolici Mazar-e-Sharifa i u svima smo dragi gosti. U našem radu nam mnogo pomaže i pukovnik Ivan Veingartner, časnik za civilno - vojne odnose u Regionalnom zapovjedništvu Sjever", govori nam narednik Bičanić.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
A Homaro Faroq je dugo živio za ovaj dan. U njemu je Republika Hrvatska 2011. godine financirala i izgradila osnovnu školu, doniravši i klupe i namještaj za njezino uređenje. Naravno, pošto lokalni učitelji i ravnatelj škole nisu svoje dragocjeno vrijeme trošili na svladavanje dosadnih uputa za sastavljanje namještaja, a osobito zato što ravnatelj škole nije mogao koristiti svoj radni stol, zamolili su hrvatske vojnike za asistenciju u rješavanju ovoga gorućeg problema. Naše dečke, pukovnika Ivana Veingartnera i našu poručnicu Željku Petrović nije bilo teško nagovoriti na djelovanje. Alat je skupljen, publika sastavljena od ravnatelja, učitelja i ponekog učenika je tu - i posao može započeti.
Naravno, ne baš tako brzo. "A čaj", ponudio je malik, glavar Homaro Faroqa. To se ne odbija. Ravnatelj škole bio je pomalo nervozan što se odlaže početak najvažnijeg današnjeg posla - sastavljanje velikog, pravog ravnateljskog stola za koji je, naravno, izgubio upute za sastavljanje. A i odavno planirano vjenčanje, na koje je pozvan, samo što nije počelo. Ipak, zanimalo ga je kako će žensko sastaviti njegovu novu igračku. A poručnica Petrović je majstor u sastavljanju. Naravno, iskoristio je kratko vrijeme za prikupljanje izvadaka iz Željkina životopisa s osobitim naglaskom na bračno stanje i broj djece. Djevojčice, koje su samo provirivale s dvorišta tako su žarko željele da ona skine kacigu da i oni vide ženu s kratkom kosom. Nisu to velike želje.
Kad je uglancani stol dobio svoje obrise, ravnatelj je, ostavivši školskog čuvara i nekoliko starijih učenika za ispomoć, odjurio iz školskog dvorišta. Posao se primiče kraju i škola konačno dobiva svoje obrise.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Dolaze prijateljiDesetnik Uzelac osim Homaro Faroqa skrbi i o Quala-i-Gulu, njegov kolega desetnik Katinić obilazi malike Ala Chadana i Amirija. Nadnarednik Fogadić sa svojim ophodnjama svraća u Gur-e-Mar i Qisilabu, a narednik Bičanić u kamp Sakhi i Faizabad. Imena sela ni boljim poznavateljima zbivanja nešto previše ne znače, ali ono što sva ta naselja u okolici Mazar-e-Shariffa povezuje jest golemo siromaštvo i velike potrebe sviju, osobito djece. "Nastojimo im uvijek nešto donijeti", kaže nam desetnik Uzelac: "Poneku bocu vode, loptu, olovku, ono do čega dođemo. I sami kupimo poneku sitnicu, poput bilježnica i bojica." Nadnarednik Josip Fogadić kaže kako se takve prijateljske geste i te kako pamte. "Djeca mašu kada ugledaju vozila s hrvatskim zastavicama. Često se s njima i poigramo", opisuje nam brojne susrete po svojim selima.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
"Naravno, svaki bi malik ipak ponešto i za sebe", priča nam narednik Bičanić." Ipak, trudimo se da sve što imamo ravnomjerno rasporedimo", kaže nam on. To često i nije tako lako. Riječ je o selima u kojima živi tri ili četiri tisuće stanovnika, pa do Ala Chadana u kojemu se zbilo gotovo pedeset tisuća seljana. "Pomažu nam u razumijevanju situacije ovdje i pripreme koje prolazimo prije dolaska ovdje, osobito predavanja našega efendije Aziza Hasanovića".
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Naši dečki zdušno obnašaju svoje dužnosti seoskih narednika. A malici i te kako prepoznaju njihov trud. U selu Guremar dočekat će ih tradicionalno dvije plate badema, pistacija i bombona. Uredno će od ponuđenog potjerati djecu, jer gosti valjda nisu takvi da će sve uzeti sebi. Sigurno imaju kada nam uvijek nešto daju, vjerojatno je razmišljao malik. Upravo su naši seoski narednici spasili njegova brata kada se nedavno teško ozlijedio. Ni to se ne zaboravlja. "Ima i žalosnih trenutaka. Vozili smo u bolnicu maloga dječaka koji je u padu slomio vilicu. Tamo su utvrdili kako to nije najveći problem. Pronašli su mu tumor. Nije mu bilo spasa", prisjećaju se naši seoski narednici.
I tako iz dana u dan. Množe se susreti, grade prijateljstva, pomaže koliko se može. Biti seoski narednik odgovorna je zadaća koju naši prvi dočasnici i te kako dobro obavljaju. Energija i motivacija koju pripadnici Pješačke satnije ulažu u svoje mnogobrojne zadaće je velika. Sve se to vrati višestruko onim iskrenim dječjim osmijehom i pozdravom maloj hrvatskoj trobojnici. I na to su osobito ponosni.
hrvatskivojnik.hr